Čitanje pesme.... i anamicijom koja je predivno upotpunilo stihove..........a sa moje strane.............
DESANKI MAKSIMOVIĆ
Na polja večite pesme
Korakom dive u hodu pera
Otišla si, mada, duša ne sme
Priznati i sve slutnje od sebe tera.............
Sa odorom što se stihom piše
Na oltaru rađanja i kraja
Pesma njena lagano me njiše
Ko cvetovi sred procvala maja.............
Na nebu su urezane reči
Što ih Desa u stihove stvara
Mene, dok mi stvarnost ječi
Celiva pesma i nikad ne vara.............
I u noći nebeskoga sjaja
Od stihova stvori se celina
Kao večnost kojoj nema kraja
Na pesničkom nebu prosu se SVETLINA.
ZK
Pozdrav.............
