Blogovi

Ona je ljubav moja tako krhka,ne tako lepa godinama je cekam u maju ta moja prvrzenost je slepa Prirodna cud da danju uvek spava dok celu noc je budna i samnom razgovara Nista ne trazi do malo vode mirisom,pruza mi ljubav tonovi njeni mom srcu tako gode E toj frajli ljubav dacu sto mirise celim krajem odan bicu.. sa tim cvetom ostaricu.
Tvoje ime nosimo na zastavama. Zivis u vecnom ponosu u nama. Tvoj sveti krst poneli smo snama. I nikada te nece pokriti tama. Jos si uz nas sveta majko koju muce. Svi su tvoji ognji u maceva sevu. Jer jos iznnad nas,dno tvoje reke, hucu vetri,u nasoj osveti i gnevu leti u nasoj osveti i gnevu. U bolu i slavi da budemo prvi, bore se orao i zmija. Jer mi smo deca tvoje krvi Ave Srbija! AVE! Gledao sam zlotvore u strahu gde beze, jer Talmud im je prokleo duse. Ja znam,ti si vecna i nikad nece, nikada nece moci da te sruse! U bolu i slavi da budemo prvi,bore se orao i zmija. Jer mi smo deca tvoje krvi - Ave Srbija! Ave Srbija!
Na prozoru jedne stare kuce, okruzene prelepim, mirisljavim petonijama, stajao je covek, zagledan u obliznji vocnjak...Ja sam prolazeci, pogledala u tom pravcu i uhvatila njegov osmeh...Kao da mi je nesto, tim osmehom, hteo reci...Pogled mi se zaustavio na njemu, dugo i najzad sam krenula stazicom, koja je vodila pored njegovog vocnjaka... Razmisljala sam o njegovim ocima, dubokom pogledu i lepom, aristokratskom nosu koji je govorio da covek ne zivi u toj kuci, nego je privremeni posetilac. Jako me zanimalo da saznam o kome se radi. Usput sam kovala plan o tome i ne primecujuci, usla duboko u sumu...Setala sam sumom ne razmisljajuci o povratku. Dan je bio okupan Suncevim zracima, koji su mi grejali svaki delic tela...Prijalo mi je malo...
kada ona besno ode od tebe===[ prati je] kada te gleda u usta===[ poljubi je ] kada te gurne ili udari===[ zagrli je i ne puštaj je ] kada počne da te psuje===[ poljubi je i reci joj da je volis] kada je tiha===[ pitaj je sta se dešava] kada te ignoriše ===[ pokloni joj svu svoju pažnju] kada te povuče===[ povuci i ti nju] kada je vidiš potpuno nesređenu, u najgorem izdanju===[ reci joj da je prelepa] kada je vidiš kako plače==[zagrli je i ne pričaj ništa] kada je vidiš kako hoda=[zagrli je iznenada odpozadi ] kada je uplasena===[ brani je] kada nasloni njenu glavu na tvoje rame===[podigni joj glavu gore i poljubi je] kada ti ukrade tvoj omiljeni kačket==[ daj joj da ga zadrži] kada te zeza===[ zezaj i ti nju i nateraj je da...
Bili smo klinci, nismo puno znali...nismo kapirali neke stwari... Bili smo klinci, nismo puno znali o prawim osecanjima, iskrenoj ljubawi... Posle shkole kuci bi se brzo wracali kako bi wishe wremena zajedno prowodili... Zbog cigareta, od matoraca se krili, na pernicama jedno drugom swe prichali, nije bilo tajni, tajne smo delili, kad joj osmeh izmamim bio sam najsrecniji... O njoj sam swe znao, i ona o meni, neki pogledi su rekli mnogo wishe nego rechi, wreme bi proletelo kao snowi najlepshi, voleo sam...kada nezno me zagrli... Dok je pratim kuci, hocu da se istopim, odbrojawam sate kada opet cu je wideti, chuw'o sam joj pljuge da je ne izwale njeni, sutra doshla bi na kafu, ja ko dete happy...<3 I dan danas ista stwar se oseca i swaka...
Secash se dawnooo…koliko je wec proshlo???...jel se secash one male klinke (koja nije znala nishta)... jel se secash koliko je bila dobra...jel se secash koliko te je zawolela za nekoliko jebenix meseci?!?!... auuuu (izgleda da ipak nikad nije trebala). E pa bash ta mala klinka bila je spremna bash na swe i to zbog koga?!..ccc...pa samo zbog tebe..Zaljubljena i glupa radila je swe zbog tebe,trpela lazhi i preware, glumila slepu i glupu,i ipak te je prawdala i branila pred swima,uz tebe je uwek bila,zbog tebe swe uchinila,iz raznix sranja te wadila,u razna zbog tebe upadala i swe to samo zato shto te je NEKAD ludo wolela...Al ti si tad bio obichan glupi klinac koji nije znao da ceni nishta i koji za rech 'hwala' nije znao (mogao bi bar...
...кучка сам, јер ти не дам да ме зајебаваш, лажов сам, јер ти не говорим све своје тајне, глупа сам, јер понекад грешим, ружна сам, јер ми лице није савршено, ***** сам, јер волим да флертујем, смарам те, јер волим да причам, понашам се вештачки, јер се углавном смејем, чудна сам, јер нисам као ти, неприступачна сам, јер увек висим са неким, похлепна сам, јер знам шта желим, умишљена сам, јер волим да сам задовољна собом, непристојна сам, јер псујем кад хоћу, незахвална сам јер те не гледам ко бога. не мораш да ми говориш каква сам, ја то већ ЗНАМ . . . није кучка. иако зајебава двојицу. не лаже, она само измишља приче које њој одговарају, није глупа, иако на ствари гледа само повшински, није ружна, јер има квалитетан мејк ап, није...
U svakom žitu ima kukolja. Učini dobro - ne kaj se; učini zlo - nadaj se. Velika drva dugo rastu, ali začas padnu. Vo se vezuje za rogove a čovek za reč. Voda svašta opere, osim pogana jezika. Voda sve opere osim crna obraza. Vrana vrani oči ne vadi. Za dobrim se konjem diže prašina. Zao glas i ptice nose. Zasviraj i za pojas zadjeni. Zid ruši vlaga, a čoveka briga. Zlatan lanac slobodu ne pruža. Zlato se u vatri probira, čovek u nevolji. Zlo brzo dodje, a polako prodje. Zlo ništa ne radi u pola. Zloba jede dušu kao rdja gvoždje. Zora sviće, biće dana. Žedan konj vode ne probira. Željezo se kuje dok je vruće. Žena je zlo bez kojeg se ne može. Žena muža nosi na licu, a muž ženu na košulji. Žena se uzda u plač. a...
Nisam vise ni jaka zena slomio si moja krila... vetar me moze daleko odneti, da li sam nekad jaka i bila? Sve je to farsa, nasa ljubav i to, cesto su nase misli bile daleko, u takvim trenucima sam mislila da ovo nase ne bi naslikao ni El Greko. Uzalud sam mastala o sreci jer ona stanuje na drugoj planeti. A ja sam mislila da se ona moze kupiti u radnjama - za poneti... Mnogo sam gledala filmove, u kojima se ljubav tako lako desi, a danas se pitam zasto onda razmisljam o tome s kim si i gde si?:think:
kako objasniti neukom da je 2+2=4 i kako mudrom ukazati da je na pogreshnom putu? ne razumem zashto je ponekad jako komplikovano i neprijatno pojasniti najprostije stvari, pogotovu onim ljudima koji su korektni, normalnih shvatanja, bez psihichkih poremecaja i sa najustaljenijim problemima koje jedan prosechan chovek u danashnjem vremenu mozhe imati... zashto neko ne veruje da ce te pre zajebati tvoj rodjeni brat/sestra nego neki potpuni neznanac sa ulice? primer 1: ja te hranim ,oblachim, od mene sve dobijash, i kada je meni potrebno malo moralne podrshke, ti se okrenesh na drugu stranu i smejesh mi se u lice jer neshto ne znam ili ne umem, umesto da mi pomognesh i objasnish mi ukoliko znahs ili me uputish na nekoga ko zna... dovoljno...
Put u poraz rekom bez povratka i moja je ljubav stala put pun strepnje i padanja moja draga mi je dala Nije smela poci dalje nije znala kome daje svoje ruke da je vodi, putevi se razdvojili mozda se i sada kaje Nismo znali boriti se sa nedacom,isterati svu tezinu sto nam preti nismo znali to ziveti, U dva sveta na dve reke putujemo mi prokleti.
Setam kroz sumu borova i jela sama, zamisljena i setna... Predivna pesma sumskih ptica prenu me iz snova... one pevaju a ja nisam sretna... Povetarac mi lagano mrsi kosu a Sunce po licu zari... Nepoznata staza vodi me negde da nadjem svoj mir, neki kutak, prelepi, mali... Tuzna sam danas ni stihovi me ne zele... Ovde, u ovoj oazi mira bicu sa pticama koje me prate i moje misli vesele... :(:)
Jutro je... zraci Sunca nikako da udju u moj stan. Zelim da pobegnem od tamne noci i mojih tamnih misli... Znam...opet cu u prirodu koja dise i mirise za mene... Zaboravicu sve uspomene, izbrisati im trag i ubediti sebe da mi vise nisi drag! Pomoc cu potraziti od ptice, od svakog mrava na zemlji, od leptira boje duge... i necu danas ni pomisliti na tebe jer ti si, mozda, i kod neke druge... Slutim a slutiti samo mogu, da je sve dosad bilo lazno... Da tebi nikada zapravo sve ono nase nije bilo ni vazno... Neka, prosla je ova noc tuge... Svanuo je suncan dan i sreca me negde danas ceka... Obecala sam sebi sinoc da nema vise bola ni placa, da nema suza vise, i nece ih zaista ni biti... cak i da padnu dosadne kise...
Cekam...cekam i placem u svojoj sobi...nema te da me veceras zoves...a ja, zaokupljena svojom tugom, nisam ni pomislila da si mozda sa nekom drugom? Ne, ne verujem u to...Moja ljubav ti je uvek bila dovoljna...znam i osecam to...Samo, sinoc sam napravila neoprostivu gresku...pricala sam i ono sto druge precutkuju...verovatno opravdano.Jer, da ti nisam rekla o njemu, ne bih te toliko povredila...a lagala bih...A ti znas da ja ne volim da lazem! Zasto me onda toliko mucis? Moja tuga se sakrila u svaki kutak ove sobe, u ormar, u svaku policu, u krevet koji smo toliko puta izguzvali, u vazduh koji, smo dugo udisali...Znam sta cu...sutra pravim veliko spremanje, krecenje, provetravanje i menjam namestaj...menjam svoj zivot koji cu nastaviti...
Veceras, ali samo veceras sam jos tuzna...i proci ce me tuga, obecala sam sebi cvrsto...Naci cu snage za novo sutra, za blistava jutra u mojoj basti, ispod obicne tresnje, za prijatelje koje sam zapostavila zbog tuge u oku, za radost sto zivim kao obican smrtnik i sto volim, sve oko sebe... Ali, dopustite srcu da veceras jos place...da suze roni bez imalo srama, da pati, da voli, da boli i moli...veceras, jos samo veceras...Ah, koliko puta sam rekla, jos samo danas, jos samo veceras, jos ovo, jos ono...i uvek sebe prevarim. Ne znam sta je to u meni, jednoj obicnoj zeni, da sve sto zeli, odbije a nikad stvarno da nesto dobije?
Danas zelim da ti napisem najlepsu ljubavnu pesmu. Da iz stihova, iz pesme, mozes videti koliko te volim, koliko je moje srce puno ljubavi, koliko je puno zelje i radosti. Danas pozivam sve bogove ljubaci, muze i pesnike, da mi pomognu najlepsu ljubavnu pesmu na svetu napisati i tebi je, ljubavi moja jedina, tebi je posvetiti. Pozivam potok maleni, reku i prolece! Pozivam sunce, ptice i leptire, da na trenutak u moju pesmu svrate, jer zelim ti najlepsu pesmu napisati, pesmu ljubavi, i tebi je, kojeg jedino volim, tebi je posvetiti.
Kad se bura smiri u nasim srcima a oluja postane blagi maestral, ne brini, necu te manje voleti! Necu te manje zeleti! U smiraj nase ljubavi, ona ce biti jaca! Bice lepsa i snaznija! Videces! To ces osetiti! Kad se bura smiri u nasim srcima, a oluja postane blagi maestral, veruj, vise cemo se voleti! Vise cemo se zeleti! Mozda cesce vidjati! Kada prodju bure i oluje, znam, znaj, nasa ljubav ce ojacati! Pesma nastala 1988. godine jednog novembra. Posvecena mojoj velikoj i pravoj ljubavi. I zamislite, ovi stihovi su ostali istina.
Posmatram leptire, sarene, bele, dok krilima svojim po livadi lete... i mislim o tome sta im snagu daje pa su tako srecni, veseli i cili, cega li se sete? Shvatila sam tajnu, sta ih to raduje: svojim letom lakim ceo svet prelete gledaju ljubav koja svetom kruzi i dok tako lete, ljubavi se sete... :):heart:
ФК ГУБАВА БАБЕТИНА Ова баба која пати од лепре,шуге и свих полно преносивих болести је на последњим издисајима и не преостаје је још дуго.Она је некад била мис Европе и света,сада иде улицом од човека до човека и хвали се старом славом,али сви јој се смеју и ретко ко јој поверује јер је пред њима брадавичаста старица,вештица у фази распадања којој није остало још много живота.Она има и свог најбољег притеља Драгана,лопова,мафијаша и врло вероватно педофила и хомосексуалца који ће можда своје последње дане провести заједно са њом,својом првом али и једином љубављу... Када умре ожалошћених биће доста,а највише жалиће:Драган,СОСКО,Марко Пантелић,Михајло Пјановић,Перица Огњеновић,Огњен Короман,Милан Гуровић,Сања Тигрица,Гојко...
haA HBBGGTAQ4C TERDDGHJGN YHTAQ2B GFTR6YHBVFDFR POUYTREWQF YYPPPOOIUYTRRRTRETQEWASDFG HKJUTTPOATYHBZTYUIPOPVDSDSSDFFFDDEEW Sasasdevcddjcsr6tyupoiuytrewqlkjhgfdsa/. ,,mnbcxzyyhtgfradvn,kkingf ertyuiop[]kjdgdbfhdfhfbdgddfddakofc nnngrhy froujgccdwfhttrtrewqjjjhgfddhjfftyuovfgf yyyyyrfhggfd bghdfeyytdadgfgrdghgh,kkl[;j;hj[n-gffhfgdg MAMA TATA TETKA HEHAД HTT HZGDFFDF HJGFDTDFFJGJHFHFHF LJKIOHOOOOP GGRTZUGVDF QDRVTGTTTYAS POIZTR DERT DORA I CIZMA :bye:
divan dan, malo vetrovit... nema veze! osoba koju volim i koja mene voli me drzhi za ruku i sve je mnogo lepshe... i u svoj toj divoti - neka nfshguj##%ahsguhoa@#&%%%gisgv izlece ispred nas i svojom pozamashnom pozadinom paradira par metara a nakon ne dobijene pazhnje s nashe strane, mlitavo i mlohavo se povlachi... elem, to CHUDO je ona od koje sam ja jako dugo strepela i chije me je postojanje uznemiravalo... da bih ja shvatila na kraju, posle skoro godinu dana, da je moj dragi u pravu! da je to neshto davno zavrsheno, da tu nichega sem sexa nije bilo, da je sve to parada za povremeno kawanje... DA SAM JA JEDINA BITNA I VAZHNA I POTREBNA U NJEGOVOM ZHIVOTU... :D ja vs TA,TO (i sl nazivi...) : TA mozhe da mi pjlune pod prozor (shto...
pomozite mi molim vas ukrali su mi moju leu. lea je zenka staforda stara 7 mes. ukrali su mi je na veterniku molim za bilo kakvu pomoc savet bilo sta. hfala vam mnogo.:sad2::sad2::dash::dash:
Cesto se pitam, kako se i da li se uklapam u ovo danasnje vreme? Da li sam mozda zivela ranije, ili sam trebala ziveti jedan vek /ili vise/ ranije? I danas u mom srcu i mojim mislima se radjaju lepe reci, lepi stihovi, lepe recenice, dobar pristup ka drugim osobama, jos uvek govorim izvolite, hvala lepo ili izvinite me, molim vas. Jos uvek se prvo nasmesim kada nekome prilazim, ili kada neko meni prilazi, sa poverenjem, otvorenog i iskrenog srca... Onda se desi nesto sto me na trenutak izbaci iz ravnoteze, pa se pitam u kom vremenu zivim?! Da li je moguce sve ovo sto nam se desava?! U sta smo se to pretvorili?! Da li smo zaboravili sve lepo, pa su nam samo negativne stvari na pameti?! Pogledajmo se kakvi smo! Samo kritikujemo druge...
Stena i čovekov život Kroz tišinu,kroz vreme mnogi životi se promene. ostaju samo stene kao prolaztnosti breme. Te stene, uvek su iste, ćudljivo ćute,neme blistavo su čiste. Nemaju vremena da stare i mlade su kao kapi jutarnje rose, što krase njihova lica miluju stenovite kose. Neukroćena priroda traje godinama,vekovima. Samo je život čovekov sićušno malo polje u mozaiku neuništive prirodne volje
Зачуђујуће је колико се људи у данашњем свету осећају мање вредним ,колико се плаше особа које су изнад њих у хијерахији власти ,посла или било чега другог. Први услов да би човек био човек је да се осећа као слободно биће без страха а не као роб уплашен и заробљен.Заробљен не од стране неког другог,већ заробељен у себи самом. Мислићи слободан појединац је човек,роб који се боји туђих реакција је безлична гомила меса. Желимо ли да будемо људи или месо? Желимо ли да нам деца буду робови или људи? Престаните да се плашите,постаните људи преузмите одговорност за будућност наше деце. Потребно је не бити роб материјалности,слобода нема цену или можда има? Robovati bilo čemu je robovanje Biti slobodan je ono što samo sam sebi možeš dovesti...
Kako te jelte biva svakog proleća opet nam se desio april. E ovoga proleća aprilijada je obeležena marsom i venerom koji se promenadišu malko u ovna, malko u ribe tek da ne zaborave urana za sobom. Ljubav i strast ko leba i mast, neophodni, napraviše da mnogi parovi naderu od ljubavnih jada. Velika očekivanja, i mala realnost (kako kome, naravno), ograničeni su od strogog i nemilosrdnog saturna iz device. Restriktivni i nervozni, starac neda ni meni da mnogo pišem.........................

San

Strah koji vreba iz potaje dodir hladne ruke otvoren prozor mog doma je Strah,,basta trnja okovana kosom sedom lik,taj lik u ogledalu umazan bojom bledom Strah,svenulo granje bic severnih vetrova bol,postoji li izlaz iz tamnica prokletih zatvora Strah,da li ce stici da me izbavi sa dna ruke,drhtave ruke moj andjele probudi me iz sna.
Back
Top