Veceras, ali samo veceras sam jos tuzna...i proci ce me tuga, obecala sam sebi cvrsto...Naci cu snage za novo sutra, za blistava jutra u mojoj basti, ispod obicne tresnje, za prijatelje koje sam zapostavila zbog tuge u oku, za radost sto zivim kao obican smrtnik i sto volim, sve oko sebe...
Ali, dopustite srcu da veceras jos place...da suze roni bez imalo srama, da pati, da voli, da boli i moli...veceras, jos samo veceras...Ah, koliko puta sam rekla, jos samo danas, jos samo veceras, jos ovo, jos ono...i uvek sebe prevarim. Ne znam sta je to u meni, jednoj obicnoj zeni, da sve sto zeli, odbije a nikad stvarno da nesto dobije?
Ali, dopustite srcu da veceras jos place...da suze roni bez imalo srama, da pati, da voli, da boli i moli...veceras, jos samo veceras...Ah, koliko puta sam rekla, jos samo danas, jos samo veceras, jos ovo, jos ono...i uvek sebe prevarim. Ne znam sta je to u meni, jednoj obicnoj zeni, da sve sto zeli, odbije a nikad stvarno da nesto dobije?