Blogovi

Probudilo me sunce u zoru obasjalo mi lice, novi je dan na pomolu, napolju čujem ptice... Osmeh na lice stavih pogledah kroz prozor i videh jutro novo... Mozda mi ono donese radost dok lagano i tiho ulazi kroz prozore... Zvukovi u mojoj basti privlače me i zovu... To ptica iz mog dvorista rasteruje tugu moju... Osmeh mi na licu sija dok jutarnju kafu pijem, odlučila sam čvrsto nocas: Neću vise suze da lijem!
Prica iz mladosti
Samo mi je 14 god bilo tada kada si u moj zivot usao iznenada... Bojao si se mene i mog glasa a ja samo devojcica mlada vitkoga stasa... Nikada mi nije bilo sasvim jasno zasto si mene izabrao kad sam se rodila kasno... Imao si svaku koju si pozeleo a ti si ipak mene hteo... Bio si centar mojih mastanja moje mladosti rane i svih mojih sanja... Snove sam ipak sacuvala za sebe divila ti se iz daleka jer sam se plasila tebe... Tvoje godine nisu za mene bile tada znala sam to sigurno iako sam bila mlada... Poneki stisak ruke i ples u sali samo su sada slike koje komentarisem u šali... Secam se dobro svog odusevljenja pri svakom susretu nasem i svih svojih htenja... Ostao si mi lepa uspomena iz rane mladosti koje vise nema... ,,Ne, nemoj mi...
PESMA
Sećam se samo da je bila nevina i tanka i da joj je kosa bila topla, ko crna svila u nedrima golim. I da je u nama pre uranka zamirisao bagrem beo. Slučajno se setih neveseo, jer volim da sklopim oči i ćutim. Kad bagrem dogodine zamiriše, ko zna gde ću biti. U tišini slutim da joj se imena ne mogu setiti nikada više. Ovo je još jedna pesma koju volim a napisao je poznati Miloš Crnjanski
Pricao bih ti o sebi
Pričao bih ti o sebi vinom te i bolom trujem, a ti se kao u snu smiješ; Šta od tebe da očekujem kad si i ti kao i sve druge slučajno pored mene. Pričao bih ti o sebi kad su hladne noći duge. Toliko je tog u meni, slušao sam vječno druge. Ne vjeruju ništa tvoje oči zaljubljene kad si i ti samo putnik, što daleko svjetlo prati. Svatko priča svoju priču- tko će koga saslušati? Pričao bih ti o sebi, što se ne zna, što se ne smije. Ti si bila prevarena, lagale su moje pjesme. Pričao bih ti o sebi, ali noć se bliži kraju. Opet će nas naći jutro u šutnji i zagrljaju. 1977.god Arsen Dedić
Astrologija je u mnogim kulturama i nacijama prihvaćena kao znanost koja prikuplja, interpretira i istražuje kako položaj tijela u svemiru utječe na život čovjeka na zemlji.Astrolozi i njihovi sljedbenici vjeruju da položaj planeta u Svemiru utječe na naš karakter i životni put. Iako je Astrologija kao znanost puna kontroverzije dokazano je da većina ljudi danas vjeruje u teoriju 12 znakova Zodijaka. Po istoj teoriji dokazano je da različito cvijeće privlači jedan horoskopski znak više od drugih. Okružite se tijekom cijele godine cvijećem koje odgovara vašem karakteru, koje Vam uzdiže životnu energiju te smiruje i relaksira duh. I ono najvažnije kada darujte svoje najmilije vodite se istim načelima. Poklonite cvijet koji ce uz svoju...
Shvatila sam da mi je pisanje lek. Zato odmah pišem. Oblaci se opet navlače.Nebo zatamne. Sunce se sakrilo. Priroda, kao slikarskom četkicom navlači na dotadašnje vedro plavetnilo neku tamnu, sivu boju. Utonu dvorište u sumrak. Cveće dobi tamnu nijansu i izgubi onu svoju veselost. Poče da duva. Šušte i trepere krošnje. Listovi pevaju. Sve miriše drugačije. Osim vetra ne čuje se ništa. Ptice su zanemele. Borovi, veliki, gorostasni isprsiše se ispred vetra da ga spreče da dodje do mene. Čuvaju me. Sedim na tremu. Sama sam. Pijem kafu i mislim. Računar je na stolu. Čuje se samo žubor fontane. Devojke su otišle na kafu kod drugarice. Psi leže kraj mojih nogu. Lenjo me pogledaju, onako samo jedno oko otvore. Čini mi se da spavaju, a znam...
Odoh u planinu
Dosta mi je rada, jurnjave i briga. U planinu krenuću molitvu na vrhu Gospodu uputiću. * * * * * Nepoznati predeli, zanimljivi ljudi, tajanstveni običaji, tamo „Bogu iza nogu'' , ''nedođioji'', ''zabiti“ ova priča počiva. Kraj koji se sa „sa asfalta“ ne vidi, koji se mora prepešačiti, zahtevni krajolici koji se uz znoj i trud mogu doživeti. Ranac na leđima, pesma u srcu, zov u duši, pogled u nebo i vrh planine. . . i tada počinje spoznaja moja.... U pohod na gorske vrhove smo krenuli.Planinskom bespuću razdaljine se mere korakom, udisajem, vetrom, oblakom i rosom. Tamo važe aršini drugi. Jednostavno, svaki metar, svaki kilometar se mora upornošću osvajati. Put je uzak, strm i krivudav, i taman kada pomislim da sam...
GLASINE Mirna površina se zatalasa a ispod ključaju gejziri,sve vri, još jedna generacija je stasala a sumnja i nepoverenje raste ,zri. Stigle su nove stare glasine sve je to deo jedne ružne istine, istine koja dobročinstvo i plemenitost zatire, dok pozitivna inicijativa polako umire. U nezrelo mišljenje mladosti uvukla se mržnja i dosta gadosti, i kada se nastavniku uputi reč umri društvo je u haosu u kome sve vri. Krivac nikako da se nađe iskreno rečeno on se i ne traži,: svakoga svašta može da snađe pri čemu se postaje žrtva surovih laži.:worth::worth::
Сада тражим опроштај од тебе, за себе, за моју душу, за моје спасење, тражим га јер ми је потребан. Опрости, што његове сузе сада у бесконачност броје. Опрости, што две речи љубави не изрекоше усне моје. Опрости, мени, великој грешници, што његово срце разорено сада јеца. Опрости, што цвет његове душе остаде без свога мириса, то осетих. Опрости, а занос увек згреши, како на време то не приметих. Опрости, мени... За њега се молим, а за себе опроштај тражим.
dal stvarno mislis da u rl idem ulicom i vicem dole shatirani nema slobode u srbiji, danas. cuti i trpi. nisam clan i gledam da radim svoj posao, da kao i uvek vise privredjujem nego sto me placaju, dok mogu. u dnevnom sam poslovnom kontaktu sa jednim od nivoa vlasti. sve je ok, da bolje biti ne moze, radim svoje extra, to znaju i cene, na neki nacin, a i medju njima ima dosta sjajnih ljudi i strucnjaka. problemi pocinju kada se politika umesa ili jos bolje receno losa politika umesto strucnosti inace, u vezi rezimaca, da dodam. ne smetaju meni oni opredeljeni, clanovi i rukovodstvo rezima. njih je 5 %m i deklarisani su, a imaju jasnu nameru i cilj meni je zao onih koji cine vecinu na izborima. kako to da vecina glasa u korist svoje...
Soba bez vrata
Cubura. Noc...gluvo doba. Ulica mracna,samo se jedna sijalica probija kroz grane olistalog drveta. Hodam polako jer mi se neki strah uvlaci kroz nogavice. Noge ne bi isle dalje al mene nesto gura. Jeste to je ta ulica, nisi pogresio...sta trazis ovde, tu si nekada ziveo,to je ostalo iza tebe kao secanje. Jeste,ali kakvo secanje,nije lepo i sta tebe briga ako ja hocu da vidim govori mi ono nevidljivo sto me gura da idem napred. Zastao sam pred jednom malom zutom kucom. Ispred mene velika kapija oivicena sa dva betonska stuba i zardjalim metalnim vratima. Znam iza tih vrata se nalaze tri betonska stepenika koja odvode u dvoriste ocaja. Stojim potpuno nem,zelim da otvorim vrata ali je strah koja se uvukao u mene zapretio rukama da...
REKA KOJA PEVA
Davno sam krenula sa starta. Staza je isprva vodila preko pitomih livada posutih šarenim cvećem. Mirisi su se širili, punili nozdrve i pluća. Osećaj smirenosti, zaštićenosti i radosti boji moja sećanja sa tog dela staze. Bilo je zaista lako i zabavno trčati tim predelom. Zatim se predeo malo promenio. Počele su da se pojavljuju izbrazdane oranice. Kišnim danima je baš bilo teško tuda koračati. Noge bi upadale u brazde, saplitala sam se, ponekad i pala, ali sam išla dalje. Poneka rana na kolenu ili laktu, me nije sprečila da nastavim. Na kraju etape sa njivama pojavila se reka. Prva je bila pitoma, mirna, kao ogledalo. Dala mi je vremena da prikupim snagu jer sam je laganim zamasima ruku preplivala. Ali sledeća je bila brža, otimala...
Slatka mesečino na trešnjama u toploj noći, pokloni mojoj dragoj snove o ljubavi. Želim da o meni sanja, da za mnom žudi i da radosna potrči k meni. Neće me doseći, nestaću u daljini i još silnija žudnja ispuniće njeno srce. Ujutru, posle sna, požuriće meni, da bi me zagrlila, a ja ću, po vatri njenih poljubaca znati da li je, zaista, mene sanjala... Nepoznati pesnik(kina)

Eva

Senke su bile guste na površini jezera, ali na pojedinim mestima, svetlost se probijala u snopovima, tako da je površina vode bila neprozirno tamna i muljava. Guste krošnje kedrova nisu dozvoljavale svetlosti dana da se probije i da razbije paučine tame i hladnoće ovoga mesta. Ona je izronila na površinu i kašljala je dugo. Osećala je kako joj grlo bridi. Ona se zaputi ka obali. Usne su joj bile modro plave, a svaka dlačica na koži nakostrešena. Izašavši iz vode do struka, ona primeti neobičan odsjaj na površini. Na mestu gde je očekivala svoj odraz, ona ugleda ženu, njene visine i građe, kako je netremice gleda. Odraz joj se smešio i ona ga je sa zanimanjem posmatrala. Nekoliko puta je pokušala da dodirne onu sa druge strane, ali svaki...
Cudno, uvek je zamisljao raj potpuno drugacije od mesta na kome se sad nasao. Nije bilo blistave svetlosti, nije bilo mnostva boja, niti malih, lepih andjela i bica svetlosti. Umesto toga, hodao je planinskom stazom, koja se pruzala izmedju borove sume, i divnog jezera. Bio je sumrak, onaj divni letnji sumrak, neuhvatljivo vreme izmedju dana i noci. Ovo mesto je odisalo mirom i spokojom; bio je to njegov raj. Mnogo puta je pohodio ovo mesto u snovima, ali sada je bio siguran da je stvarno; jasno je osecao sitne kamencice pod nogama, dok je hodao stazom. Jedna srna dosla mu je u susret, i stala na puteljku, posmatrajuci ga svojim krupnim ocima. Izgledalo mu je da hoce nesto da mu kaze. Bilo je to besmisleno, pomislio je, srne ne mogu da...
Places! CEmu suze? zar kraj je svemu zasto tuga te obuze zasto to i cemu? Zasto u svakom trenu srece pomisljas kako ce doci kraj uzivaj tad,sta ces vece dovoljan je i taj mali raj I u casima kad zbog bola ludis kada te savladaju teskoce i jad, ne priznaj nikad da gubis glavu jos vise podigni tad Glavu gore! CEmu suze i vaj? Proci ce zima,listace gore doci ce i veseli maj Covek si,stvoren da ljubis ali ne uvek divno i srecno, nekada moras i da gubis samo ne dozvoli da to bude vecno Cak i ako zivot ti da mat ne predaj se i upamti: ako je izgubljena bitka nije izgubljen i rat Dignuta cela, koracaj ponosno i smelo srecan budi jer si ziv cini sve sto srce bi htelo jer sve je tren,a ti nisi div....
Ovaj moj čovek i ja se nekako nadjosmo. Valjda je usud tako odredio. E ako je on, onda, hvala mu. Slični smo, mislim moj čovek i ja. Nije tačno da se suprotnosti privlače. One se mogu dopasti jedna drugoj, ali na kratke staze jer nakon nekog vremena suprotnosti uvide da su suprotne (kako ovo sročih, svaka mi čast). I tako, suprotnosti koje su se na kratko srele, se lepo razidju. Ali istovetnosti se privlače i to na duge staze, jer posle kratkog vremena uvide da su iste, tj. slične. I tako, dve istovetnosti (ako im niko drugi dok traje probni rad ne zaprži čorbu), nastave da budu iste i da putuju zajedno u budućnost. E, nas dvoje smo isti, odnosno slični. Oboje solisti, samostalni, volimo da imamo svoj prostor, radoholici smo oboje...
A odakle si ti, Frankie. Ja sa 85.-86. god leteo sa Inča ( Kreševo ). Verovatno ću u avgustu biti jedno vreme u Kreševu, pa bih voleo da upoznam zmajare iz tog kraja. Pozdrav, Dušan.
Ti imaš srce moje, a ja tvoje, izmjenom ravnom baš jedno za drugo; ja čuvam tvoje, a ti paziš moje, pogodbe bolje nije bilo dugo: ti imaš srce moje, a ja tvoje. U meni tvoje, a u tebi moje, jednim nas stvara, jednim čuvstvom grije; ti ljubiš moje, jer je bilo tvoje, ja tvoje ćutim, jer u meni bije: ti imaš srce moje, a ja tvoje. Sir Filip Sidnej
Čini mi se zvezde nisu sjajne tako, Čini mi se sunce da ne sija više, Čini mi se sve je sada naopako, Otkad si otišla. Čini mi se nebo nije plavo sada, Čini mi se sve za tobom samo žudi, Čini mi se ne znam šta ću od jada, Otkad si otišla. Čini mi se ništa nije kako beše, Čini mi se dan je sada dvaput duži, Čini mi se ptice pesmu ne počeše, Otkad si otišla. Čini mi se moram uzdisati samo, Čini mi se grlo suši mi se stalno, Čini mi se da bih plakao neprestano, Otkad si otišla. Džems Veldon Džonson
Пожелим да те сретнем... У пролазу... Да ми се осмехнеш очима... И да ме, као, не гледаш... А ја застанем... И нестанем... С осмехом... Јер... Знам да ћеш да ме памтиш... И после 9 корака... А знам да и ти знаш... Да те се не морам сетити... Јер си ми увек у мислима...
Jedna od najboljih pojava na ovom svetu  je prijateljstvo
Prijatelj se može smatrti za remek delo prirode Rekli su o prijateljstvu "Ne hodaj ispred mene, možda te neću slediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj." Albert Cami * “Prijateljstvo je jedna duša u dva tela.” Aristotel “Prijatelj svih nije ničiji prijatelj.” Artur Schopehauer * "Mudrome više koriste neprijatelji, nego ludome prijatelji." Baltasar Gracian y Morales * "Život bez prijateljstva je ništa." Ciceron * "Pravo prijateljstvo nastaje onda, kada ćutanje između dva čoveka postane prijatno." Dean Koontz * "Ime mi je Đorđe Balašević. Prijatelji me, uglavnom zovu Đole. Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži..." Đorđe Balašević * "Skicirao sam celi niz...
Ne mogu da upišem komentar na temu koja je napisana od strane nika &crossoverprint , ili sam ja nešto uradila sa svojim podešavanjem ili autor ne želi komentare... Zato ću napisati kao poseban blog moje mišljenje o istoj temi. Mislim da manje više svako od nas ima iskustvo takve vrste Telesnu obogaljenost lako nam je uočiti. Kada bi smo imali sposobnost uočavanja emotivne, duševne ili duhovne obogaljenosti, videli bismo da živimo u svetu gde je ona češće pravilo nego izuzetak.U borbi između dobra i zla, privid je da zlo pobeđuje. Privid je u tome što nismo spremni odreći se zadovoljenja svoje želje-strasti i svesno ulazimo u trpnju, prihvatanje igre–zla bez granica. Vera da dobro na kraju pobeđuje i da dobrota može pobediti je...
Bio sam srecan sa svojom devojkom. Zabavljali smo se preko godinu dana i na kraju smo odlucili da se vencamo... Moji roditelji su pomogli na svaki nacin, moji prijatelji ohrabrivali mene i moju djevojku. Ona je san! Postojala je samo jedna stvar koja me je vrlo uznemirivala, a to je njena mladja sestra. Moja buduca surjakinja ima oko 20 godina, oblaci uske mini suknjice i duboke dekoltee. Redovno sam video njeno donje rublje kad sam u njenoj blizini. Mozda sam sebican i umisljen, ali moram priznati da se nije tako otkrivala u blizini drugih. Jedan dan me pozvala njena sestra da dodjem i proverim pozivnice za vencanje. Bila je sama kada sam stigao. Kada sam dosao prosaputala mi je na uho kako me je oduvek zelela, a ja cu uskoro biti...
Back
Top