Zenonov paradoks

Ne razumem ovo, kako se sluzi voljom koja je integralni deo?

Isto kao što se apsolut služi i UMOM koji je njegov integralni dio.

Pretpostavljam da je problem razumijevanja u ovom 'integralni dio' (?)...

Integralni dio apsoluta je 'nešto' što postoji kao izričito 'individualno' u cjelini ali takođe i tu cjelinu sadrži u sebi. To 'nešto' i kao 'takvo' je jedino postojeće u samom apsolutu, jer i samo tad jeste apsolut. Kada to što se može smatrati 'nečim', dakle postojanje (postojećim), reflektuje u samom Sebi kao duhu, kako bi znalo da ono jeste i kako jeste, tim Znanjem-o-Sebi ono stvara Svijest-o-Sebi kao postojanju. Sviješću, tj. duhom ili Znanjem-o-Sebi, ono potvrđuje sopstveno postojanje. I kao što samo postojanje nije promjenjivo tako se niti duh apsoluta ne može mijenjati. Ali jedno 'individualno' 'nešto' nije odvojeno od ostalih individualnih 'nešto'. Svako jedno 'nešto' u Sebi sadrži sva ostala i ZNA ih simultano kao samo Sebe, odjednom, dakle u SADA.
Svako jedno Ja iz Jastva je jedno od tih postojećih 'nešto' a u sebi i po sebi nepogrešivo ZNA šta to 'nešto' jeste. Tako i Volja. Volja je jedno Ja koje Sebe daje svim drugim Ja u Jastvu apsoluta te kao njihov integralni dio, dio apsoluta, daje Sebe u službu biću-koje-jesmo, apsolutu, tj. Sebi. Kada je u akciji, Volja je dakle prvenstveno u sopstvenoj ulozi i u sopstvenoj samorealizaciji ali ta uloga je već u Znanju-o-Sebi predodređena da u samorealizaciji služi cjelini, biću-koje-jesmo.
 
Poslednja izmena:
Pošto si ti iz tistva,a ,pretpostavljam,ja iz jastva-u čemu je štos s tim ličnim
zamenicama...?
Predlažem da koristimo "Mi"ili ako s delimo-"Mi" i "Vi"...Mi neprosvetljeni i
Vi prosvetljeni...
A oni ,na koje se odnosi "trla baba lan...",da budu zaista "Oni"...:lol:
Msm...apsolutno ONI KOJI JESU...:klap:
 
ok. uvodimo vreme kao resenje. pitam se pitam, zasto ne uvesti jos xy 'dimenzija' koje culima ne razaznajemo, ali drugim nacinima da?
Matematika mora da pociva na aksiomima i tu je pocetak i kraj. Fizika jede samu sebe...i sta onda?
 
ok. uvodimo vreme kao resenje. pitam se pitam, zasto ne uvesti jos xy 'dimenzija' koje culima ne razaznajemo, ali drugim nacinima da?
Matematika mora da pociva na aksiomima i tu je pocetak i kraj. Fizika jede samu sebe...i sta onda?

Ovaj paradoks inace nema veze sa matematikom i fizikom. Samo se zapitaj moze li tvoj intelekt predstaviti kretanje ili imas posla samo sa nepokretnostima.
 
Прва реченица да нема кретања и да је свемир слика у свести јесте тачна. Међутим, даље извођење није. Никаква линија се не протеже у бесконачно. Крај свемира и крај спољашњег света уопште јесу границе твог опажања. Границе света су иза оне зграде, иза оног брда, иза домета твог погледа.,,буквално. Тако да никакве просторне бесконачности ту нема. Самим тим ни та твоја размишљања немају основа у том смислу.
У области појаве има простора. Има јукстапозиције предмета.Није то поента и основа овог учења о времену као интуицији. До њега не долазимо на тај начин.

Врати се на мој претходни пост у коме сам изнео суштину тога. Суштина је да нам опажајућа свест даје простор. То не можемо спорити. Али то је и једино што нам опажајућа свест даје. Даје нам простор у коме , сада, не може бити кретања. И ту је поента.
Већ само поређаности објеката једних до других, При чему су једни објекти опажаји а други сећања, али у оба случаја имамо посла са објектима које ређамо у виртуленом простору. Док је трајање, време, кретање нешто друго. Интуиција.

Не можемо опазити, не можемо мсилити кретање. О томе се ради. А што се тиче простора, Ништа ту није нејасно. Нити ту има неке противуречности на које ево указујеш у пар задњих постова а којих нема. Правила простора су аподиктичка, априорна.

Zapravo ta moja prva recenica nije tacna, tacnije delimicno je tacna. A isto vazi i za objasnjenje jer si propustio jedan detalj (kao i ja uostalom).
 
Nastavak razgovora sa ove teme:
https://forum.krstarica.com/showthread.php/780136-Sta-biste-ucinili-za-spas-civilizacije

Relevantni postovi sa teme:

https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34373021&viewfull=1#post34373021
Ево за Љубу, који није никада прочитао књигу у животу, информација о нечему до чега су филозофи давно дошли и што показује проблематичност онога што сирови разум зове "кретање тела из тачке а у тачку б".

U Antickoj Grckoj u vreme kada je filozofija tek otvorila oci, ljudi su primetili nesto sto rusi samu predstavu o kretanju i svetu uopste. Prvi je to primetio Parmenid a Zenon elejski je to formulisao u svojim aporijama.

Verovatno svi znaju za Zenonove primere ali ovde cu preneti nekoliko:

Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratima na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.
gohar1_zps09a179ad-1.gif


Objasnjenje Zenonovog paradoksa dala je tek filozofija dvadesetog veka. I to Bergson koji je ,predavajuci studentima upravo taj paradoks, dosao tada na ideju trajanja , sto je kasnije stvorilo njegovu filozofiju i njega kao jednog od najvecih filozofa covecanstva.
Dakle i ovde ,kao i uopste u filozofiji, ne tebamo obratiti paznju na brojeve , apstrakcije i jednacine, vec na neposredno iskustvo. A u tome ce nam najbolje pomoci ovaj jedan Zenonov fragment :

Upravo je ovaj fragment taj koji pogadja u sustinu stvari i koji se odnosi ,ne na eksperimente, vec na neposredno iskustvo, a kao takav.... on je definitivan. I ako razmisljate o Zenonovim aporijama, razmisljajte pre svega o ovom fragmentu.

Zenonov paradoks je oduvek bio sofizam koji ne objasnjava sustinu stvari ali njegova vrednost je u tome sto on prilikom provere njegove istinitosti PADA ali pri tom padu, povlaci za sobom i nesto mnogo vece i skrivenije.. Povlaci za sobom uobicajeno misljenje o svetu i zivotu koje se zasniva na uverenju da je moguce kretati se linijama u prostoru, i da je moguce izjednacavati kretanje u vremenu sa linijom u prostoru. Kretanje nije zbir nepokrentih tacaka. Trajanje nije isto sto i prostor. KRETANJE JE NESTO DRUGACIJE od onoga kako smo navikli da ga zamisljamo.

Zenonov paradoks otkriva da je misljenje da ja mogu linijom doci do sledece tacke paradoks i da se to sto ja zamisljam u svojoj svesti zapravo ne desava, to je iluzija.
Zivot , kretanje , vreme... je nesto drugacije od linije, od nepokretnih polozaja u prostoru... zivot je intuicija trajanja.

https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34373313&viewfull=1#post34373313
https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34373386&viewfull=1#post34373386
https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34373454&viewfull=1#post34373454
https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34373663&viewfull=1#post34373663
https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34373870&viewfull=1#post34373870
https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34373981&viewfull=1#post34373981
https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34374089&viewfull=1#post34374089
https://forum.krstarica.com/showthr...vilizacije?p=34374163&viewfull=1#post34374163

- - - - - - - - - -

Moj odgovor na poslednji ozimanov post:

oziman:
Па шта радим сво време него ти то доказујем. И не позивам се на никаквог Зенона. Невероватно.

Ne radis apsolutno nista osim sto se pozivas na Zenona i umisljas da si time nesto dokazao.

Kao sto sam rekao, Zenon nije dokazao apsolutno nista osim da je nemoguce preci ceo put ukoliko je svaki tvoj korak jednak polovini preostalog puta.

To nije nikakav dokaz da je nemoguce preci put koji je sacinjen od konacnog broja tacaka.

Хватате се за нечији ауторитет као муве па мислите да онај ко неког цитира да му је једини аргумент ауторитет онога кога је цитирао.

Ovo se bato zove projektovanje jer ako se neko hvata za neciji autoritet to je niko drugi nego ti.

Na drugim temama fanaticno citiras Sopenhauera.
Na ovoj fanaticno citiras Zenona.

Evo, morao si opet da ga citiras.
Bez ikakve potrebe.

Пусти Зенона.

Pa ti trebas da ga pustis.
Ne ja.

Ti si ga citirao navodno zato sto on dokazuje da je nemoguce preci put koji je sacinjen od tacaka. Njegova logika, medjutim, to ne dokazuje. Tako da je uopste nepotrebno citirati ga. Samo zagadjujes temu.

Dakle, ono sto trebas da uradis, a jos uvek nisi, to je da dokazes logickim putem da je nemoguce preci put koji je sacinjen od tacaka.

Ne da deklarises, da glumis, da se pretvaras, da se puvas . . .
Vec logicki da dokazes.

Он је то први изнео..па није чак ни он први, него Парменид, али небитно ко је. Ради се о чињеници a не о њима. Ради се о свакодневним дешавањима и интерпретацијама истих.

Ti klovnu trebas da dokazes da je to cinjenica a ne kao bubalica samo da ponavljas kako je to cinjenica.

Pitanje je: kako si stigao do tog zakljucka?
Iznesi ceo proces razmisljanja.
Nemoj samo da mi ponavljas kako je to zakljucak.
I ako neces da objasnis kako je Zenon dosao do tog zakljucka, onda nemoj uopste da ga citiras.

Да би стигао до врата своје собе, мораш прећи линију која је сатстављена из тачака. И самам тим чекају те тачке у којима мораш бити, пре него пут завршиш. А како сам ти већ објаснио то не можеш извести на тај начин.

Naravno da mogu. To je ocigledno u praksi. Ukoliko je razdaljina izmedju tacke A i tacke B ukupno pet mojih koraka, onda je potrebno da napravim pet koraka da bih stigao do tacke B. Medjutim, ukoliko hodam tako da je svaki moj korak jednak polovini preostalog puta, onda nikada necu stici do tacke B. Ne zato sto je nemoguce preci put sacinjen od tacaka vec zato sto takav pristup ne moze da te dovede do tacke B. Ako tako hodas, ti ces uvek biti udaljen od tacke B za polovinu od prethodno preostalog puta.

Ти узимаш кретање линијом као аксиом. Као нешто априори извесно и непоколебљиво а у овој дихотомији видиш некакву смицалицу где се од тебе тражи да корачаш само половином следеће етапе пута. Као да је то поента.

Ne uzimam nista apriori vec samo konstatujem da je Zenonov paradoks, tj. sofizam, namestaljka gde se od tebe ocekuje logicki nepravilna vrsta generalizacija. Naime, Zenon ne dokazuje nista osim da je nemoguce preci ceo put ukoliko je svaki tvoj korak jednak polovini preostalog puta a od tebe ocekuje da na osnovu toga generalizujes da je uopste nemoguce preci ceo put tj. da ne postoji pristup kojim mozes stici do tacke B.

Поента је да нема никаквог кретања линијом. Да нема корачања уопште. Кретач се не може померити са места јер сваки корак је једна путања А Б, на коју се преноси овај парадокс. Нема првог изведеног корака...у томе је поента
Кретач је укопан у месту. И сваки његов корак је парадокс јер не може бити изведен.

Opet ponavljas svoje zakljucke kao papagaj.
Na tebi je da dokazes da su tvoji zakljucci ispravni.
Ne da ih ponavljas kao papagaj.
Vec da nam izneses celokupan proces logickog zakljucivanja.
 
Poslednja izmena:
Zenon je znao četiri računske radnje,a ni Organon nije mogao znati jer je čitav vek pre Aristotela živeo...
Inače,Parmenidovo jedno (osnova učenja i Zenona) je "palo" baš primenom silogizama Organona...
Mogao bih da prikažem ,ali me jednostavno mrzi...Šaljite Ozija da ponavlja peti osnovne...
 
Ti patis od psihicke bolesti koja se zove "umisljanje da su drugi umisljeni".
Ne znam da l na ovom forumu postoji umisljenija osoba od tebe.

Pridajes previse znacaja beznacajnim stvarima.
Temu sam otvorio da ne bih nastavio da spamujem onu drugu.
Sasvim je nebitno sto postoji ta druga tema.
Kao da ja nisam znao da postoji.

- - - - - - - - - -

Šaljite Ozija da ponavlja peti osnovne...

On je u svakom smislu ponavljac.
 
Увек сам мислио да су ове Зенонове апорије нешто веома једноставно и да их људи само игноришу а да их заправо сви могу схватити. Међутим, из разговора са неким буздованима, видео сам да је то делеко од истине.

Зато да појасним ствари:

Поeнта Зеноновог парадокса јесте да онако како се кретање уобичајено схвата то јест кретање линијом није могуће. Да је немогуће прећи било какву линију састављену из тачака.
Неко је овде у томе видео једино смицалицу у којој се човек приморава да прелази само половину тачака наредних етапа.
Не ради се о томе.
Поента је да нема никаквог кретања линијом. Да нема корачања уопште. Кретач се не може померити са места јер сваки корак је једна путања А Б, на коју се преноси овај парадокс. Нема првог изведеног корака. Кретач је укопан у месту. И сваки његов корак је парадокс јер не може бити изведен.

Узмимо зато један другачији експеримент. Узимимо фантастичну ситуацију у којој неко никада није ходао и изненада
је напрасно дошао до свести.
Такав се сада пита да ли је за њега могуће кретање?

Он се дакле никада није кретао и док мирује размишља... ништа друго.

Сада, приликом таквог размишања он ће доћи до оваквог закључка .

Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratim na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.

gohar1.gif

Дакле. доћи ће до закључка да ГА ЧЕКАЈУ ТАЧКЕ на свакој половини наредних етапа а КОЈЕ МОРА ПРЕЋИ на том будућем путу. И закључује је да је то немогуће као што парадокс показује. И да је немогуће да се покрене са места јер је сваки корак немогућ. Свака етапа немогућа за прелажење. Не етапа на крају пута ...НЕГО НА ПОЧЕТКУ!

Наравно, он ће покренувши се прећи тај пут о коме је размишљао..... али тиме ће и схватити да прешавши га није прелазио линију и да се ДЕСИЛО НЕШТО ДРУГО.

Шта друго?... Епа то је и друга тема.
 
Poslednja izmena:
Mogao si lepo da odgovoris na onoj mojoj temi umesto sto sad komplikujes stvari ovom paralelnom temom.
Mislim, kakvo glupo ponasanje.

Nisi nista dokazao.
Ti prosto ne znas sta znaci rec "dokazati".
Ne znas sta znaci "logicki doci do zakljucka".
Nego jednostavno ponavljas kao pokvarena ploca svoje zakljucke zamisljajuci da si pritom izneo i svoj nacin zakljucivanja.

Ne radi se o tome, ne radi se o tome, ne radi se o tome . . .
Kao neki debil samo ponavljas svoje zakljucke.

Ja imam utisak da ti patis od neke vrste autizma.
Ne znam da li si se ikada testirao.
 
Mogao si lepo da odgovoris na onoj mojoj temi umesto sto sad komplikujes stvari ovom paralelnom temom.
Mislim, kakvo glupo ponasanje.

Nisi nista dokazao.
Ti prosto ne znas sta znaci rec "dokazati".
Ne znas sta znaci "logicki doci do zakljucka".
Nego jednostavno ponavljas kao pokvarena ploca svoje zakljucke zamisljajuci da si pritom izneo i svoj nacin zakljucivanja.

Ne radi se o tome, ne radi se o tome, ne radi se o tome . . .
Kao neki debil samo ponavljas svoje zakljucke.

Ja imam utisak da ti patis od neke vrste autizma.
Ne znam da li si se ikada testirao.

Твоју дуплирану тему сам пријавио а на овој сам ти одговорио.

Ево ти опет. Из овог експеримента који сам смислио за тебе можда ћеш успети појмити о чему се ради у Зеноновом парадоксу.

Узмимо зато један другачији експеримент. Узимимо фантастичну ситуацију у којој неко никада није ходао и изненада
је напрасно дошао до свести.
Такав се сада пита да ли је за њега могуће кретање?

Он се дакле никада није кретао и док мирује размишља... ништа друго.

Сада, приликом таквог размишања он ће доћи до оваквог закључка .

Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratim na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.

gohar1.gif

Дакле. доћи ће до закључка да ГА ЧЕКАЈУ ТАЧКЕ на свакој половини наредних етапа а КОЈЕ МОРА ПРЕЋИ на том будућем путу. И закључује је да је то немогуће као што парадокс показује. И да је немогуће да се покрене са места јер је сваки корак немогућ. Свака етапа немогућа за прелажење. Не етапа на крају пута ...НЕГО НА ПОЧЕТКУ!

Наравно, он ће покренувши се прећи тај пут о коме је размишљао..... али тиме ће и схватити да прешавши га није прелазио линију и да се ДЕСИЛО НЕШТО ДРУГО.

Шта друго?... Епа то је и друга тема.
 
Неко је овде у томе видео једино смицалицу у којој се човек приморава да прелази само половину тачака наредних етапа

A ti bi da vidis nesto vise?
Nesto cega nema?
Zato sto ti tako prija?

Zenonov paradoks nije nista drugo nego Zenonov sofizam kojim se, kao sto kazes, covek primorava da hoda prema cilju samo koracima koji su jednaki polovini preostalog puta.
Tako ne mozes nikada da dodjes do cilja.
U tome lezi "paradoks".
U tome sto naivni (kao sto si ti) ne vide namestaljku.

Da bi dosao do cilja moras da predjes tacno onoliko koliko ima do cilja.
Ako je to 5 metara, onda moras da predjes 5 metara.
Ne 4.999~ metara.
Vec 5 metara.

Sad ti mozes da ponavljas svoje zakljucke do milo volje.
To ne menja realnost.
 
A ti bi da vidis nesto vise?
Nesto cega nema?
Zato sto ti tako prija?

Zenonov paradoks nije nista drugo nego Zenonov sofizam kojim se, kao sto kazes, covek primorava da hoda prema cilju samo koracima koji su jednaki polovini preostalog puta.
Tako ne mozes nikada da dodjes do cilja.
U tome lezi "paradoks".
U tome sto naivni (kao sto si ti) ne vide namestaljku.

Da bi dosao do cilja moras da predjes tacno onoliko koliko ima do cilja.
Ako je to 5 metara, onda moras da predjes 5 metara.
Ne 4.999~ metara.
Vec 5 metara.

Sad ti mozes da ponavljas svoje zakljucke do milo volje.
To ne menja realnost.

Узимимо фантастичну ситуацију у којој неко никада није ходао и изненада
је напрасно дошао до свести.
Такав се сада пита да ли је за њега могуће кретање?

Он се дакле никада није кретао и док мирује размишља... ништа друго.

Сада, приликом таквог размишања он ће доћи до оваквог закључка .

Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratim na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.

gohar1.gif

Дакле. доћи ће до закључка да ГА ЧЕКАЈУ ТАЧКЕ на свакој половини наредних етапа а КОЈЕ МОРА ПРЕЋИ на том будућем путу. И закључује је да је то немогуће као што парадокс показује. И да је немогуће да се покрене са места јер је сваки корак немогућ. Свака етапа немогућа за прелажење. Не етапа на крају пута ...НЕГО НА ПОЧЕТКУ!

Наравно, он ће покренувши се прећи тај пут о коме је размишљао..... али тиме ће и схватити да прешавши га није прелазио линију и да се ДЕСИЛО НЕШТО ДРУГО.

Шта друго?... Епа то је и друга тема.
 
Твоју дуплирану тему сам пријавио а на овој сам ти одговорио.

Lepo sam rekao da si autistican.
Prijavio si moju temu zato sto je duplirana . . . kakva glupost.
A to sto spamujes tudje teme to nisi prijavio?

Ево ти опет. Из овог експеримента који сам смислио за тебе можда ћеш успети појмити о чему се ради у Зеноновом парадоксу.

Узмимо зато један другачији експеримент. Узимимо фантастичну ситуацију у којој неко никада није ходао и изненада
је напрасно дошао до свести.
Такав се сада пита да ли је за њега могуће кретање?

Он се дакле никада није кретао и док мирује размишља... ништа друго.

Ono cemu se nadas to je da moj mozak zarazis svojim lupetanjima.
Tj. da mi se razum degenerise do te mere da mogu lako da padam na ove tvoje gluposti.
Tome se ti nadas . . . zato si ti i obelezen kao neprijatelj razuma.
Zato i dobijas tretman kakav dobijas.

Ne mozes ti proizvoljno da izaberes zakljucak.
Zakljucak mora da bude izveden logicki na osnovu premisa.
Ne mozes samo da lupis "e vidi, ovo dokazuje ono".
Mozes samo da se ponavljas kao pokvarena ploca.
Kao idiot kakav jesi.
Nista vise od toga.


Дакле. доћи ће до закључка да ГА ЧЕКАЈУ ТАЧКЕ на свакој половини наредних етапа а КОЈЕ МОРА ПРЕЋИ на том будућем путу. И закључује је да је то немогуће као што парадокс показује. И да је немогуће да се покрене са места јер је сваки корак немогућ. Свака етапа немогућа за прелажење. Не етапа на крају пута ...НЕГО НА ПОЧЕТКУ!

Наравно, он ће покренувши се прећи тај пут о коме је размишљао..... али тиме ће и схватити да прешавши га није прелазио линију и да се ДЕСИЛО НЕШТО ДРУГО.

Шта друго?... Епа то је и друга тема.

Ti si umislio da je linija kontinuitet tj. beskonacni niz tacaka.
A to ona nije.

Sam pojam beskonacnosti nema veze s realnoscu nego je to mentalno masturbiranje.

U realnosti, uospte ne mozes proizvoljno da ispratis ove Zenonove instrukcije tj. da ti svaki korak bude jednak polovini preostalog puta.
To je zato sto u realnosti postoji minimum ispod kojeg ne mozes tj. minimalni korak koji dalje ne mozes da prepolovis.
Zenonov paradoks nije nista drugo nego mentalna masturbacija gde on zamislja sve manje i manje korake.
 
U realnosti, uospte ne mozes proizvoljno da ispratis ove Zenonove instrukcije tj. da ti svaki korak bude jednak polovini preostalog puta.
To je zato sto u realnosti postoji minimum ispod kojeg ne mozes tj. minimalni korak koji dalje ne mozes da prepolovis.
Zenonov paradoks nije nista drugo nego mentalna masturbacija gde on zamislja sve manje i manje korake.

Узимимо фантастичну ситуацију у којој неко никада није ходао и изненада
је напрасно дошао до свести.
Такав се сада пита да ли је за њега могуће кретање?

Он се дакле никада није кретао и док мирује размишља... ништа друго.

Сада, приликом таквог размишања он ће доћи до оваквог закључка .

Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratim na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.

gohar1.gif

Дакле. доћи ће до закључка да ГА ЧЕКАЈУ ТАЧКЕ на свакој половини наредних етапа а КОЈЕ МОРА ПРЕЋИ на том будућем путу. И закључује је да је то немогуће као што парадокс показује. И да је немогуће да се покрене са места јер је сваки корак немогућ. Свака етапа немогућа за прелажење. Не етапа на крају пута ...НЕГО НА ПОЧЕТКУ!

Наравно, он ће покренувши се прећи тај пут о коме је размишљао..... али тиме ће и схватити да прешавши га није прелазио линију и да се ДЕСИЛО НЕШТО ДРУГО.

Шта друго?... Епа то је и друга тема.
 
Јел да повећам још мало фонт " ЧЕКАЈУ ГА ТАЧКЕ КОЈЕ МОРА ПРЕЋИ на том БУДУЋЕМ путу." Јер очито не видиш добро.
 
Nemas ti nista osim upornosti.
Ne radis nista osim sto se ponavljas.

Mogao bi malo da pocnes da slusas umesto sto prebacujes sav taj teret na sagovornike.
Kad bi barem imalo nesto da se nauci od tebe, onda bi mogli to i da zanemarimo.
Ovako nam samo oduzimas dragoceno vreme.

Ne cekaju ga nikakve tacke . . .
Nego je taj bogalj od coveka zarobljen unutar svog uma i nema osecaj za nista fizicko.
Ako si ti neodlucan, tj. ako ne mozes da izaberes velicinu koraka, onda ti nikada neces napraviti korak.
Ne zato sto je to nemoguce vec zato sto si neodlucan.
Tako i taj tvoj lik.
On samo sedi i pokusava da pronadje najmanji korak koji moze da napravi.
A tako nesto ne postoji . . . jer da bi rekli da je nesto najmanje mora da postoji neki skup vrednosti. A ovde tog skupa nema. Nego ima samo tog algoritma kojim on racuna polovinu od date razdaljine.

Dakle, nisi rekao nista osim da si autistican tj. zarobljen unutar svog uma.
 

Back
Top