Ateista5
Domaćin
- Poruka
- 4.586
Auuuu. Zar sam vec toliko ovde.Pratim i tvoje tekstove @Ateista5 sreli smo se na temi "Kako li je nastao svet" pre 2,5 godine
Interesantno kritičko razmišljanje..
Volim da razgovaram o malo "tezim" temama.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Auuuu. Zar sam vec toliko ovde.Pratim i tvoje tekstove @Ateista5 sreli smo se na temi "Kako li je nastao svet" pre 2,5 godine
Interesantno kritičko razmišljanje..
Ali koja praktična svrha, korist Zenonovog paradoxa?
Ne vidim odgovor.
Dakle, stvarno to jeste paradox u filozofskom smislu.
Situacija kada neko može prelaziti samo pola puta
od tačke A do tačke B.
Međutim i tu je posredi
vizuelna varka.
Jer fizika kao nauka utvrdila najmanje veličine, atome i subatomske čestice.
To znači da stizanje do polovine puta može se odvijati najdalje do atoma hidrogena čiji Z iznosi 1
(1 proton u jezgru i jedan elektron u omotaču) E vala ako atom mogu pocepati, ne mogu proton, neutron i elektron
NEDELJIVO je to, bar teoretski
I nema više stizanja do pola puta. Osim ako kamera uz pomoć pikselaže ne uveća tu nedeljivost
Tako je. Ovo je Koperfild, poznati mađioničar. Gledao sam njegov trik kada je "magijom učinio" da nestane Kip Slobode u Njujorku.
I stvarno, nestao je onoliki kip. Doduše prividno nestao.
Sve su to mađioničari, stručni prevaranti, na žalost nema magije,
SF efekti urade svoje, kamera uradi svoje, pozadina "green screen", statisti - glumci odrade svoje itd.
A ovde, Koperfild se našao na drugoj strani kineskog zida tako što je sakrio od pogleda gledaoca način na koji je došao na drugu stranu. Dovoljno je ugasiti kameru na jedan sekund...
i nastaviti snimati "nastavak" događaja kad se steknu uslovi
Prava suština sveta i života?
Jedno staro, kroz vekove proturano metafizičko pitanje kojem odgovora nema ...
Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratim na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.
![]()
Ako je išta na ovom svetu poželjno, toliko poželjno da bi to čak i sirova i tupa gomila u svojim prosvetljenijim trenucima više cenila od srebra i zlata, to je da zrak svetlosti padne na tamu našeg postojanja i da saznamo nešto o ovom svom zagonetnom životu, u kome ništa nije jasno sem njegove bede i njegove ništavnosti.
Sopenhauer