Ево за Љубу, који није никада прочитао књигу у животу, информација о нечему до чега су филозофи давно дошли и што показује проблематичност онога што сирови разум зове "кретање тела из тачке а у тачку б". 
U Antickoj Grckoj u vreme kada je filozofija tek otvorila oci, ljudi su primetili nesto sto rusi samu predstavu o kretanju i svetu uopste. Prvi je to primetio Parmenid a Zenon elejski je to formulisao u svojim aporijama. 
Verovatno svi znaju za Zenonove primere ali ovde cu preneti nekoliko:
 
Ako moram sada ustati i otici do vrata moje sobe. Moram preci onu tacku koja je bas na polovini izmedju mene i vrata. Kada dodjem do te tacke ceka me jos jedna tacka na polovini. Kada dodjem do te tacke... smanjio sam put..ali me polovina opet ceka.
Mogu se pribliziti vratima na razdaljinu od metar...moram opet preci onu tacku na pola metra.
Mogu se pribliziti vratima na milimetar, opet me ceka tacka od pola milimetra i tako u beskonacnost...in infinitum. A nikada necu na taj nacin stici do vrata.
Jer moram uvek preci polovinu od sledece razdaljine.
		
		
	
	
 
Objasnjenje Zenonovog paradoksa dala je tek filozofija dvadesetog veka. I to Bergson koji je ,predavajuci studentima upravo taj paradoks, dosao tada na ideju trajanja , sto je kasnije stvorilo njegovu filozofiju i njega kao jednog od najvecih filozofa covecanstva. 
Dakle i ovde ,kao i uopste u filozofiji, ne tebamo obratiti paznju na brojeve , apstrakcije i jednacine, vec na neposredno iskustvo. A u tome ce nam najbolje pomoci ovaj jedan Zenonov fragment :
Upravo je ovaj fragment taj koji pogadja u sustinu stvari i koji se odnosi ,ne na eksperimente, vec na neposredno iskustvo, a kao takav.... on je definitivan. I ako razmisljate o Zenonovim aporijama, razmisljajte pre svega o ovom fragmentu.
 Zenonov paradoks je oduvek bio sofizam koji ne objasnjava sustinu stvari  ali njegova vrednost je u tome  sto on prilikom provere njegove istinitosti PADA ali pri tom padu, povlaci za sobom i nesto mnogo vece i skrivenije.. Povlaci za sobom uobicajeno misljenje o svetu i zivotu koje se zasniva na uverenju da je moguce kretati se linijama u prostoru, i da je moguce izjednacavati kretanje u vremenu sa linijom u prostoru. Kretanje nije zbir nepokrentih tacaka. Trajanje nije isto sto i prostor. KRETANJE JE NESTO DRUGACIJE od onoga kako smo navikli da ga zamisljamo.
 Zenonov paradoks otkriva da je misljenje da ja mogu linijom doci do sledece tacke paradoks i da se to sto ja zamisljam u svojoj svesti zapravo ne desava, to je iluzija.
Zivot , kretanje , vreme... je nesto drugacije od linije, od nepokretnih polozaja u prostoru... zivot je intuicija trajanja.