žene u 70% (a negde i više) slučajeva budu te koje iniciraju razvod.
Ima li neko ideju zašto je to tako?
Ne postoji jedinstveno obrazloženje i receptura, ali u većini slučajeva se o razvodu uveliko priča ili se njime preti i ucenjuje tokom što privatnih, što od strane drugih podupiranih sve žučnijih prepirki mnogo pre nego što onu jednu nekako iznenađenu stranu zadesi pravi zahtev za razvod.
Meni poznate istinite priče sa ovom tematikom su tim pre užasno gadne jer ljude koji se razvode vidim poprilično kao marionete dokonaša sa nedodeljenm šiframa sa jedne ili pak obe strane.
Žalosno je kada jednom zaljubljeni i voljeni "za ceo život pred Bogom i ljudima" izgube svaki osećaj o tome čime to drugu stranu povređuju, kao i pravi način da jedno sa drugim komuniciraju. Inat, kivnost, bes... Iritacija, nervoze...
Mislim da niko ne stupa u brak sa mišlju unapred da to mora da pukne, ali i da nemam nikakvo pravo da promatram tuđe i tako intimne odluke.
Retki su razvodi gde se ne pljuju na sva usta i na sve strane, ali odgovornost pada na oboje bez obzira na to ko podnosi formalni zahtev.
Nema poverenja, nema dogovora, nema ljubavi i želje da se odnosi poprave? Pa kako i zašto ostajati jedno drugom nekakav talac, zatočenik, cimer-i to sve sa nekim maltretmanom, ponižavanjima, pretresima, i sl.? Da ne bi pukla bruka?
Nekad je to bilo bruka takvih razmera da se žena nije ni ponadala da će da je prime nazad u roditeljski dom, finansijski je sasvim zavisila od supružnika, pa neka je tamo taj i bije, i psuje-sa ili bez razloga-prosto nema kud.
Ćuti, trpi, sklanjaj se, njuškaj, predosećaj i nagađaj kako je raspoložen, budi dobra majka i domaćica... i šta je-tu je.
Ko se bije-taj se voli!
Često sam čula i: "Ništa nije kao kad smo se zabavljali, to nije taj/ta više!" Veliko je razočarenje jer ne možemo čitav život biti balavci finansirani od strane roditelja i kad nam je glavno pitanje bilo šta da se obuče, gde da se izađe, pa one sve romantike, Dani Zaljubljenih, totalno bezobavezna putovanja...
Obaveze tj. cehovi stvarnog života su poražavajući za mnoge.
Nikad dovoljno ponovljeno je da su u tim procesima kolateralna šteta deca.