Dragi forumasi,
Ja sam primer, coveka iz grada, koji je krenuo sa vocarstvom da se bavi pre 6 godina.
Kada sam rekao prijateljima da cu poceti da gajim lesku, ljudi su me gledali kao da nisam normalan! Cak su i moji roditelji poceli da se cude! Gradsko dete, intelektualac i sl. vraca se na selo, zemlju!
Jos uvek sam u gradu, ali za 2 godine, radicu samo za sebe i svoju porodicu!
Sledece godine krecem i sa malinom.
Moj prijatelj je otisao pre 7 god. na dedovinu. Bavi se plastenicima. Zaradio je vise para, nego u gradu.
Shvatite, Srbija je poljoprivredna zemlja. Nikad nece industrija preuzeti primat nad poljoprivredom.
Tezak je to posao, ali radis za sebe! Nema stresa, nema negativnih ljudi, direktora i sl.