Nije baš ovako.
Život na selu je generalno zdraviji, i tu nikakve statistike ne mogu da pomognu. Pa valjda te statistike uzimaju u obzir i starost ispitanika?
Moji baba i deda su imali 3 hektara ne baš vrhunski kvalitetne zemlje, raštrkane u gomilu njivica od po (u proseku) 10 ari, gde su najudaljenije njive bile po 15 km od kuće. Nisu imali nikakvu mehanizaciju, a od životinja su gajili dve krave, svinje i 10-ak kokošaka.
Dok su oni bili živi, mi (nas 4 porodice) nikada nismo kupili meso, sir, kajmak, luk, pasulj, orahe, jabuke, kruške... i još mnogo toga. I to je bila jedna poprilično dobra stavka čak i ono zlatno vreme.
I sada, na ovom stupnju tehnologije, nauke, životnog standarda, neko mi kaže da bez 20 hektara nema ni priče?
Problem je što su mlađi zbrisali u gradove, a unuci ovih baba i deda su rasli u sredinama gde nije bilo potrebno da znaju kako se obrađuje zemlja.
I sada imamo čitavu generaciju koja ne može da nađe posao u gradu, ali ne zna šta bi radila u selu ni kada bi tamo imala neki minimum zemlje.