Зашто су Грци спалили мошти српских светитеља и мноштво књига?

Nije loše što si pogrešio; ljudski je grešiti. Svima nam se to dešava.

Štaviše, dobro je da si to učinio, jer smo dobili priliku da još jednom uvidimo značaj kritičke istoriografije i na kojoj su samo li stranputici oni koji je odbacuju. Niko nije ni pogledao samu sliku koju si ti okačio; svi su uzeli zdravo za gotovo tvoju nenamernu grešku u kojoj si zamenio dva broja. I to je bilo dovoljno da se pretvori čak i u dve stranice teme, a jedna forumašica da ode čak i u pravu tiradu, samo zato što se sve prima tako, zdravo za gotovo.
sa druge strane, naučio sam nešto na šta nisam obraćao pažnju ranije, tako da je za mene ispalo dobro, čak i sa greškom
 
video si šta piše?
Pogledajte prilog 1275028
Rekoh da ne poznajem dobro starocrkveni ali mi se čini da piše nešto kao
"Ova velika beda nasta u celoj srpskoj zemlji a najpre (ili najviše?) okolo Ohrida, Bitolja,Prilepa i Prizrena radi stolice srpskih preminulih svetih i bogohranimirnih(?) careva i prokleti Grci sagoreše svete mošti 78 srpskih svetitelja i mnogo knjiga"

Čim ih pominje u tačan broj, znači da je znao tačno ko je u pitanju. Cenim mahom crkvena lica, kao i vlastele iz dugog niza vekova?

Ne znam, to mi deluje mnogo čudno. Ne deluje mi baš izvesnim da su spaljene mošti, citiram, čak 78 (!) srpskih svetitelja. Vrlo se dobro čuva tradicija o spaljivanju moštiju Svetog Save, primera radi; ne može nešto takvo da prođe u potpuni zaboarv tek tako.

Treba imati na umu da je moguće da možda zapis nije autentičan (ili da eventualno nije verno prepisan).

Ono što možda treba imati na mu je da srpski svetitelj možda ima i šire značenje. Tipa, svetitelji koje uvažavaju Srbi. Je li ono ima u Srba sveukupno 78 krsnih slava? Sad baš pucam u mrak, verovatno veze nikakve nema (ako je i tačno), ali komentarišem usputno...jer mi je zapala za oko brojka.
 
Ono što možda treba imati na mu je da srpski svetitelj možda ima i šire značenje. Tipa, svetitelji koje uvažavaju Srbi. Je li ono ima u Srba sveukupno 78 krsnih slava? Sad baš pucam u mrak, verovatno veze nikakve nema (ako je i tačno), ali komentarišem usputno...jer mi je zapala za oko brojka.
Čitam Gopčevića, koji je tim krajevima takođe prolazio i to u isto vreme kad i Milojević, i on piše da je vlastela gradila crkve za sopstvene potrebe. Izmedju ostalog, u njima su položeni kada umru. Tu stoje godinu dana i ako im telo ne trune nego se samo suši, onda se proglašavaju svetima i mošti ostaju u crkvi, u posebnoj odaji. Ako telo truli, sahranjuju se na groblju uz crkvu.
 
Čitam Gopčevića, koji je tim krajevima takođe prolazio i to u isto vreme kad i Milojević, i on piše da je vlastela gradila crkve za sopstvene potrebe. Izmedju ostalog, u njima su položeni kada umru. Tu stoje godinu dana i ako im telo ne trune nego se samo suši, onda se proglašavaju svetima i mošti ostaju u crkvi, u posebnoj odaji. Ako telo truli, sahranjuju se na groblju uz crkvu.

Da je čak 78 (!) spaljeno, nekako mi se stiče da bi morao ostati barem još neki trag, se jednog zapisa iz 1757. godine, posvedočenog na samo jednom mestu.

Ne znam; treba držati rezervu, uvek. Posebno jer ovde govorimo o Milojeviću, koji nije uvek najvernije prenosio zapise; često se dešavalo sa budu pogrešno prepisani (npr. i nešto kao pogrešno zapisan broj), ili neki čak i potpuno izmišljeni. Ne znači da je reč to sa ovim ovde, naravno, ali treba to imati na umu. Ako pronađem neku spoljašnju potvrdu za dotično, okačiću na ovu temu.
 
Nisam napisao da je upisan izmišljen događaj, nego izrazio skepsu prema brojki od čak 78 (!) spaljenih moštiju, a da to tek tako padne u zaborav i ostane samo u jednom zapisu koji je jedan čovek video.
Nije bio sam. On je na taj put krenuo po državnoj dužnosti sa još nekim ljudima koji su bili svedoci svega što je zapisano. U svojoj knjizi pominje razlike izmedju svojih zapisa (snimaka) i nekih prethodnih i napominje da su se maksimalno trudili da prenesu verno ono što su videli te da su sigurni da su njihovi tačniji.

A za mošti sam već napomenuo da je svaki vlastelin ili crkveno lice koji nije istrulio za godinu dana nakon smrti proglašavan svetim. Svaka crkva je imala prostoriju za te mošti. U jednom kraju su mu lokalci pričali (arbanasi) da je bilo preko 500 srpskih crkava i monastiria koje su mahom sve uništene, mada je po koja i preostala. Cela Stara (ili Prava) Srbija je imala na hiljade crkava i monastira tako da je 78 ustvari veoma mali broj.
 
Nije bio sam. On je na taj put krenuo po državnoj dužnosti sa još nekim ljudima koji su bili svedoci svega što je zapisano. U svojoj knjizi pominje razlike izmedju svojih zapisa (snimaka) i nekih prethodnih i napominje da su se maksimalno trudili da prenesu verno ono što su videli te da su sigurni da su njihovi tačniji.

A za mošti sam već napomenuo da je svaki vlastelin ili crkveno lice koji nije istrulio za godinu dana nakon smrti proglašavan svetim. Svaka crkva je imala prostoriju za te mošti. U jednom kraju su mu lokalci pričali (arbanasi) da je bilo preko 500 srpskih crkava i monastiria koje su mahom sve uništene, mada je po koja i preostala. Cela Stara (ili Prava) Srbija je imala na hiljade crkava i monastira tako da je 78 ustvari veoma mali broj.

Kad sam kazao sam, nisam mislio da je bio sam na putu, nego sam hteo da kažem imamo samo jedno izolovano svedočanstvo. Treba naći neke potvrde.
 
Kad sam kazao sam, nisam mislio da je bio sam na putu, nego sam hteo da kažem imamo samo jedno izolovano svedočanstvo. Treba naći neke potvrde.
a ja ne mogu da zamislim zašto bi slagao tako nešto, čak se na to ne osvrćući kasnije.
 
Nisam napisao da je upisan izmišljen događaj, nego izrazio skepsu prema brojki od čak 78 (!) spaljenih moštiju, a da to tek tako padne u zaborav i ostane samo u jednom zapisu koji je jedan čovek video.
Mozda su neke mosti palili na vise mjesta, u dijelovima, pa zbog toga se doslo do ovog izrazito velikog broja..npr. nekog svetitelja da su raskomadali pa palili vise puta dijelove..ne znam kako se to uopce radi sa spaljivanjem mostiju.
 
.
Милојевић га на списку српских светитеља уписује под редним бројем 404 и пише "митрополит самоковски Евстатије, који је три дана живео разапет и прикован на вратницама града самоковског 1792.г., ..

Cela Stara (ili Prava) Srbija je imala na hiljade crkava i monastira tako da je 78 ustvari veoma mali broj.
Милојевић на списку светитеља рачуна много ширу област српства од само нпр Старе Србије и рачуна од "памтивека". Прва светитељка је Ирина, Ликинијева ћерка (4 .век н.е.), 412. по реду Ђурађ Кратовац (16.век), а после пише : "413. св Софроније из Пеиковца Софијске нахије, и још њих стотинама и тисућама српских светаца и великомученика" .
Број светаца повећава и чињеница да Милојевић рачуна групне погибије хришћана појединачно напр.
248.презвитер Монтан и жена му
249. Максима ; 9.априла у Срему уморено
258. 9 девојака, тако зване "освећене девице ђаконице",и истог је уморено још
263.пет девојака и,
264. Фортунат
итд..

(Наши манастири и калуђерство, 1881, Београд, стр. 11-18)
 
Dakle, reč je o ukidanju srpske patrijaršije u drugoj polovini XVIII stoleća.
Али у другој половини XVIII века беше настао очајан тренутак. Ту веру и молитву погазише му Грци и преотеше му цркву у којој се Богу молио, наметајући му неразумљив језик грчки. Намере су Грка биле врло прљаве а у исто време и врло провидне. Због тога изазваху револт у душама и срцима Срба. Беше постављено питање духовнога ропства Грцима. Услед тога многи ватрени људи одбацише и помисао да робују поред Турака и Грцима, те због тога решише се пре да уђу у мухамеданство, па да буду равноправни са Турцима, него ли да остану хришћани па да у цркви робују Грцима. Због тога су прешли у мухамеданство Гора, Качаник, Торбеш и Меглен.

Кад је 1766. године укинута Пећка патријаршија дошли су у Босну фанариоти из Цариграда и преузели управу. Први се звао Данило (1766-1769)[6]. Прва им је брига била да осигурају себи приходе, те одмах преузеше право на приход од „тепсије“ – црквени тас, у који прилажу присутни хришћани у цркви. Да би што више прихода имали, наредили су да се тас проноси за време службе и јутарње по неколико пута. Та чисто материјална страна послужила је владикама као повод те су обратили више пажњу на богослужење а и сами су често ишли и обилазили цркве контролишући углавном да ли се уредно проноси „тепсија“.
..... За сто и више година није записано ниједно добро дело фанариота, ниједна задужбина, ниједан случај пожртвовања владика за народ и паству своју. Први и последњи циљ њиховог рада био је експлоатација пастве ради материјалне добити.

Као и свуда, тако су и у Босни и Херцеговини владике фанариоти покушавали да уведу грчки језик при богослужењу, али како сем владика и њихових протосинђела нико не знађаше грчки, то су се обично задовољавали да се за десном певницом одговара грчки а за левом словенски. Кад није било протосинђела онда је сам владика певао или читао грчки, нарочито символ вере, оче наш и друге молитве.
....Њихова главна брига била је скупљање димнице и других прихода а као Грци, чим би накупили толико пара, да могу купити неку бољу епархију ближе Цариграду, напуштали би Зворник и ишли у Малу Азију, Тракију, Источну Румелију и другде.

....Очувано је предање да је народ од интрига и опадања од стране владика и њихових сарадника Грка, многе муке пропатио
...По свему изгледа да ни свештенство, ни масе, нису биле свесне шта им је од Грка спремано. Тек кад су видели и познали Грке на делу, тек онда се јавља незадовољство и револт који доводи до дуге и тешке борбе.

..
Наиме, они су још 1913. и 1914. године наименовали комисије које су ишле од цркве до цркве, и где год је био који запис над светитељем на словенском језику, они су га црном бојом немилосрдно премазали, искваривши сваки естетички укус, и преко тога написали грчким словима име свеца. Сем тога, сељаци су нам причали да је свака црква имала цело коло црквених књига и то су те комисије пред црквом спалиле. Исто тако су спаљивали и мање дрвене или папирне иконе на којима је био већи запис нпр. приложника и др.
У једном селу у Меглену десио се овакав случај: црква је имала једну скупоцену плаштаницу извезену златом, онај уобичајени текст на плаштиницама био је написан словенски. Кад је комисија наишла на плаштаницу, осуди и њу да се спали. Одбор црквени молио је да се то не чини, јер је то злато, драгоценост. Комисија одговори овако: „Нас је Веницелос послао и наредио да свако слово словенско уништимо и ми морамо плаштиницу спалити“. Кад за то дозна село, намах се скупише сви људи и захтеваше да се плаштеница поштеди. Комисија не пристаде. Сељаци припрете, и најзад споразумеше се да иду код владике, па да он пресуди. Владика пресуди ствар тако да цртеж може остати, али текст мора се уништити. Зато узе маказе, одсече га и задржа себи, а сељаке упути код мајстора који им приши грчка слова од хартије што се меће на мртвачке сандуке и за то се добро наплати.

Одличан текст, прочитајте, ја сам га много скратила овде
(Изводи из: Историја Српске Цркве, Радомир Поповић, Димитрије Калезић, друго допуњено издање, Београд 2001.)
https://vidovdan.org/istorija/o-fanariotima/

Такође је врло инфоративан и овај текст:
Срђан Новаковић, у својој књизи «Срби и Фанар», наводи да тежња фанариота била обнова “грчке државе”, укључујући Србију, Влашку и Молдавију, а ова рестаурација новојелинизма, имала је за циљ културно-административну доминацију на просторима Балкана и Анадолије. Ова тежња за превлашћу “Грка“ на Балкану и асимилацији негрчких народа, позната је као Велика идеја (Megali idea).
http://borbazaveru.info/content/view/15426/1/
 
Poslednja izmena:
Fanarioti su bili posebno surovi; postoje i dela o tome šta su radili npr. u Hercegovini. To je bilo u pravom smislu te reči pravcati zatiranje kao takvo. Neće maltene sveštenik da dođe ni na groblje da održi ni opelo mrtvom čoveku, zato što sve mora da bude na grčkom jeziku.

Koristeći istina sasvim validne razloge, osudili su Bugarsku egzarhiju kao jeretički organizaciju jer im tako odgovara u doveli do raskola u Bugara. Sve zato što je, eto, samo grčki jezik knjige. Verovatno bi iskopali i mrtve Ćirila i Metodija i bacili kletvu na njih, da su mogli.

To je vrlo interesantno jerbo nisu samo Turci da kažemo identitetski neprijatelj na osnovu kojega je stvarana moderna srpska nacija, nego je tu bila u borba protivu Grka, što je na neki način još i gore jerbo govorimo o jednovernoj braći.

Te se stvari malčicw zaboravljaju, zbog kasnijeg odnosa između Grka i Srba i pravoslavne vere. Ali tu postoji jedan kontinuitet pretenzija u kojima Carigrad želi da pojede i Ohrid i Peć i sve. To se vidi i u tome što su, prosto, odlučili u jednom trenutku da srpska Crkva uopšte nije ni bila autokefalna, u XVI stoleću, a vaseljenski patrijarh zadržava pretenzije čak i do današnjeg dana da to pravo može i da povrati.
 
Читам М. Милојевића где помиње и овај стари запис



Pogledajte prilog 1274706

Мало се разумем у староцрквени али чини ми се да пише да је запис из 1557. године где помиње да су "проклети и лукави Грци" спалили мошти 78 српских светитеља као и много књига.

Није ми познат тај историјски догађај. Да ли неко зна да појасни о чему се ту ради?

Opet neka deretićevska glupost. 🙄
 
Читам М. Милојевића где помиње и овај стари запис



Pogledajte prilog 1274706

Мало се разумем у староцрквени али чини ми се да пише да је запис из 1557. године где помиње да су "проклети и лукави Грци" спалили мошти 78 српских светитеља као и много књига.

Није ми познат тај историјски догађај. Да ли неко зна да појасни о чему се ту ради?

U Srednjem veku Srbi i Grci su imali odnos isti kao Hrvati i Srbi danas...
Sa dobrim razlogom. Grci su mrzeli Srbe nenormalno...

Postoje zapisi na primer da su izdavali srpsku vojsku kada se ista borila sa Turcima, udarali sa leđa i to nakon što su naši poterali Turke ili da nisu želeli da daju utočište našoj izbegloj vojsci u svojoj tvrđavi pa su hiljade izginule.
Projekat Rastko dosta piše o tome.
To sve dok je Dušan Silni bio na vlasti.
 
Fanarioti su najveći problem hrišćanstva i pravoslavne crkve na ovim prostorima
Ja ne znam gde se oni danas nalaze, ima li ih i gde jer pri put cujem za njih, da li u celoj grckoj crkvi, ako su ekumenisti onda jesu problem mada koliko znam i mnogi drugi pravoslavni su ekumenisti bar formalno, ukljucujuci i nas od nekih 60-tih godina proslog veka, i onda se svodi na isto.

S druge strane, nije mi jasno, kako i zasto se onda Sveta Gora nalazi bas u Grckoj, a Nemanjici su bili posle Dusanovog carstva na prestolu i posle svih ovih "dogadjaja".
 
Ja ne znam gde se oni danas nalaze, ima li ih i gde jer pri put cujem za njih, da li u celoj grckoj crkvi, ako su ekumenisti onda jesu problem mada koliko znam i mnogi drugi pravoslavni su ekumenisti bar formalno, ukljucujuci i nas od nekih 60-tih godina proslog veka, i onda se svodi na isto.

S druge strane, nije mi jasno, kako i zasto se onda Sveta Gora nalazi bas u Grckoj, a Nemanjici su bili posle Dusanovog carstva na prestolu i posle svih ovih "dogadjaja".
po ulici u Carigradu , ulica fenjera, gde su živeli bogati grci koji su plaćali sultana da samo Grk može biti patrijarh pravoslavne crkve i da grčka crkva ima vlast nad svim drugim pravoslavnim crkvama , uključujući i Srpsku, sigurno si ovo pročitala , nem se praviš kao da ne znaš
oni su najveće zlo pravoslavne crkve
 

Back
Top