Зашто су Грци спалили мошти српских светитеља и мноштво књига?

nije u pitanju da li razumem reči nego slova i izgovor. Mi smo u Srbiji imali reformu jezika u 19. veku, a ovako se pisalo pre toga u Srbiji. To što su Bugari zadržali isti (sličan) ga ne čini bugarskim.
Slova i izgovor nemaju veze,da je ovaj tekst napisan s latinskim slovama ja bih opet sve razumeo zato sto je na mom jeziku.
 
To sa Grcima je kompleksna stvar. Mi dosta romantizujemo i zbog solunskog fronta i zbog nedavnog (ne)bombardovanja od strane grčkog pilota. Medjutim istorija pokazuje i mnoge druge ne tako svetle stvari.

Ja sam pitao da li neko zna, šta se to dešavalo u to doba. I dobih odgovor da je to doba obnove pećke patrijaršije. Dakle, u pitanju je sukob za versku dominaciju. Zato su (izgleda) Grci utamanjivalu tragove srpske istorije (sveci, crkvene knjige).

Kako se navodi u prvom prilogu, dešavalo se okolo Ohrida, Bitolja, Prilepa i Prizrena.
Pitacu nekoga ko se razume u to, bas, po mogucnosti i nekoga iz crkve.

Osim toga, nisu priznali ni Kosovo, pa ne znam cemu teme koje samo raspiruju mrznju.

I da je tacno, eto dokaza kako je ponekad istorija uciteljica mrznje a ne zivota, jer ne vidim pouku ni poentu tog saznanja.
 
Pitacu nekoga ko se razume u to, bas, po mogucnosti i nekoga iz crkve.

Osim toga, nisu priznali ni Kosovo, pa ne znam cemu teme koje samo raspiruju mrznju.

I da je tacno, eto dokaza kako je ponekad istorija uciteljica mrznje a ne zivota, jer ne vidim pouku ni poentu tog saznanja.
To se desilo pre skoro 500 godina, ali ne znači da mi to ne treba da znamo.
 
To se desilo pre skoro 500 godina, ali ne znači da mi to ne treba da znamo.
Pa dobro, znanje kao znanje nije lose i bolje je znati nego ne znati bilo sta, ali ponekad se postavlja pitanje (retorsko i vise filozofsko) - sta s tim?

No, posto ni sama ne znam o tome nista i imam u planu da se raspitam, da ovde i stanem.
 
Malo razumes zato sto tako zvani starocrkveni jezik je ustvari starobugarski jezik.Evo ja razumem sve sta pise u ovom tekstu.
toliko i od tebe o znanju, "starobugarski" je fikcija i teza Tatarskih plemena koji su ovde, na ovim prostorima došli , i tvoj nik _хан_Ацо kazuje sve , hteo ti ili ne, ko zna zna ko ne zna tera neku njegovu frustraciju kao da je sve njegovo , jer nema svoju istoriju apropo toga ni svoje pismo pa prisvaja staroslovenski govor i pismo
 
a i kako je moguce da je iste godine bilo i "etnicko ciscenje" Srba i stvaranje Pecke patrijarsije sa onoliko prostranom ingerencijom? Nesto se tu ne uklapa.
Векови размирица око верске превласти су у питању, а не једна година.
Сећаш се да је Србима (Србима грчке вере, зар не?), у време Св.Саве, тачније 1219.године успело да добију црквену самосталност и сопствену патријаршију, што значи одвојену од цариградске (грчке).
Током векова јаз се продубљивао и кулминирао у време Цара Душана, када је . грчки патријарх из Цариграда "бацио анатему", као политичку а не верску ствар.
На линку који сам већ поставила овде, има детаљнијих информација:
https://www.rastko.rs/kosovo/pecarsija/istorijat/pecarsija_l.html

Proglašenje Pećke arhiepiskopije za patrijaršiju nije u prvi mah izazvalo protest Carigradske patrijaršije, iako su time njeni interesi bili znatno okrnjeni. Tek posle šest godina (1352), nesumnjivo pod uticajem političkih intriga vizantijskog cara uzurpatora Jovana Kantakuzena, posle novih Dušanovih osvojenja na štetu Vizantije i neuspelih Kantakuzenovih pokušaja da povrati izgubljene oblasti, bacio je carigradski patrijarh Kalist I anatemu ili prokletstvo na cara Dušana, patrijarha Janićija II i na ceo srpski narod, pravdajući to time što je tobože Skopski sabor nenadležno ustanovio Srpsko carstvo i patrijaršiju. Iako je očigledno da je ovo prokletstvo imalo politički cilj, ono je načinilo zabunu među Srbima; ni sam Dušan nije mogao ostati potpuno ravnodušan prema njemu. Stoga je on pokušao da rasčisti taj spor i da izmiri P. P. sa Carigradskom patrijaršijom. Ali drugi krupniji i važniji državni poslovi omeli su ga da svoju nameru izvede do kraja. Međutim je 3. 9. 1354. umro prvi srpski patrijarh Janićije II, na putu za Peć iz logora Dušanova kod Žiče. Na prestolu ga je zamenio patrijarh Sava IV, koji je izabran na Saboru u Seru, dakle u bivšoj grčkoj oblasti, krajem 1354. Sava je preživeo careve Dušana ( —20. 12. 1355) i Uroša ( —2. 12. 1371).

Za njegovo vreme činjeni su koraci i sa grčke i sa srpske strane da dođe do izmirenja između Carigradske i P. P. Ta akcija dovela je najzad 1375. do povoljnog rezultata. Prvi korak u tome pravcu učinio je sam carigradski patrijarh Kalist I, koji je i bacio prokletstvo na Srbe. On je, naime, po sporazumu sa carem Jovanom Paleologom, kada je zapretila velika opasnost od Turaka, utvrđenih u Trakiji, došao 1364. u Ser udovici cara Dušana, carici Jeleni, da preko nje i ćesara Uglješe potraži pomoć od Srba, i ujedno da povede pregovore o izmirenju Carigradske i P. P. Slučaj je međutim hteo da se Kalist uskoro razboleo i umro u Seru. Opasnost od Turaka i ovaj boravak i smrt Kalistova među Srbima ublažili su zategnutost odnosa između Srpske i Grčke crkve, te je sve više bilo dispozicije za konačno izmirenje.
Prizrenskim aktom 1375. izvršeno je izmirenje Grčke i Srpske crkve, ali u samoj P. P. nije više bilo pravoga mira i reda. Sa padom državnog jedinstva opadala je i gubila se moć i Srpske crkve. U rascepkanim i često zavađenim srpskim državicama nije moglo ni u crkvenoj upravi biti sve povoljno. Stoga su na visoka crkvena dostojanstva češće dolazili i takvi ljudi koji ni srcem ni umom nisu bili dorasli svome pozivu, te su separatističke težnje svojih političkih gospodara prenosili i u crkvu. Jasno je bilo da je sa padom državnog jedinstva palo i crkveno jedinstvo, iako je pećki patrijarh po imenu i dalje važio kao vrhovni poglavar cele Srpske pravoslavne crkve po svima srpskim oblastima Dušanove i Uroševe carevine.
Проблематика се продубљује услед турске окупације.

kerkira 1.png
kerkira 2.png

https://core.ac.uk/download/200194445.pdf
 
Векови размирица око верске превласти су у питању, а не једна година.
Сећаш се да је Србима (Србима грчке вере, зар не?), у време Св.Саве, тачније 1219.године успело да добију црквену самосталност и сопствену патријаршију, што значи одвојену од цариградске (грчке).
Током векова јаз се продубљивао и кулминирао у време Цара Душана, када је . грчки патријарх из Цариграда "бацио анатему", као политичку а не верску ствар.
На линку који сам већ поставила овде, има детаљнијих информација:
https://www.rastko.rs/kosovo/pecarsija/istorijat/pecarsija_l.html



Проблематика се продубљује услед турске окупације.

Pogledajte prilog 1274842Pogledajte prilog 1274843
https://core.ac.uk/download/200194445.pdf
Ne znam zasto je ovo bitno i kako linkovano dokazuje paljenje mostiju srpskih svetitelja, mada rekla sam, pitacu upucene jer i ne znam da je toliko svetitelja bilo u nasoj crkvi, ali dozvoli da zadrzim rezervu prema tekstovima koji naziv za Pecku patrijarsiju pisu skracenicom P.P.

Jasno je da je neka netrpeljivost postojala zbog i u doba ogromnog Dusanovog carstva, ali, da li se bas ovo desilo, pitanje je.
 
Ne znam zasto je ovo bitno i kako linkovano dokazuje paljenje mostiju srpskih svetitelja, mada rekla sam, pitacu upucene jer i ne znam da je toliko svetitelja bilo u nasoj crkvi, ali dozvoli da zadrzim rezervu prema tekstovima koji naziv za Pecku patrijarsiju pisu skracenicom P.P.

Jasno je da je neka netrpeljivost postojala zbog i u doba ogromnog Dusanovog carstva, ali, da li se bas ovo desilo, pitanje je.
Битно јесте ако заиста желиш да сазнаш истину , и не очекујеш кратки одговор у виду једног линка, и не помислиш да је могуће да се све деси у истој години кад је Пећка патријаршија обновљена . Та година представља крај мука.
За скраћеницу П.П. је одговоран или др. Слободан Милеуснић или неко техничко лице са Растковог сајта, у праву си да није академски, али од аутора оригиналног текста-Радослава Грујића, нема упућенијег за питања историје српске цркве.

Као што си схватила до сада, и Цариград је под турском окупацијом. И шта се ту сада десило?
Цариградска патријаршија није укинута као Пећка, али није више бранитељ хришћанства јер од 1453.године цариградског патријарха поставља турски султан.
Турци су у освојеном Цариграду направили "државу у држави", као што је Ватикан у Риму. Тај цариградски "Ватикан" зове се Фанар.
Реално је Фанар био трговачка четврт Цариграда (названа тако по пристанишним светионицима).Ту живи грчка "елита" коју је Турска оставила на миру, и задужила да води турске трговачке послове, пошто се сами Турци нису трговином бавили.
Фанар је био заштићен, и ниједан јаничар није могао без дозволе самог султана, односно везира, да ступи на тло Фанара. Фанар је уживао аутономију истичући белу заставу...

Али, та аутономија је плаћана великим порезом плаћеним турској порти. Порез је износио и до осамдесет процената добити. Но, зато су Фанариоти (не само Грци, него и Јевреји, Цинцари и Јермени Фанара) под заштитом Турске, вршили нечувену пљачку становништва по територији Турске империје. За ту пљачку су били једнако заинтересовани и Турци и Фанариоти, јер што је већа пљачка, већи приход ће имати и турска порта из оних осамдесет процената пореза, и Фанар од преосталих двадесет процената добити.

Фанариоти су бирали патријарха и патријарх цариградски је представљао само њих. Фанариотски патријарх је постављао епископе по Грчкој, Бугарској, Србији, Босни – све док није 1557. основана, издвојена и обновљена Пећка српска патријаршија.
 
Битно јесте ако заиста желиш да сазнаш истину , и не очекујеш кратки одговор у виду једног линка, и не помислиш да је могуће да се све деси у истој години кад је Пећка патријаршија обновљена . Та година представља крај мука.
За скраћеницу П.П. је одговоран или др. Слободан Милеуснић или неко техничко лице са Растковог сајта, у праву си да није академски, али од аутора оригиналног текста-Радослава Грујића, нема упућенијег за питања историје српске цркве.

Као што си схватила до сада, и Цариград је под турском окупацијом. И шта се ту сада десило?
Цариградска патријаршија није укинута као Пећка, али није више бранитељ хришћанства јер од 1453.године цариградског патријарха поставља турски султан.
Турци су у освојеном Цариграду направили "државу у држави", као што је Ватикан у Риму. Тај цариградски "Ватикан" зове се Фанар.
Реално је Фанар био трговачка четврт Цариграда (названа тако по пристанишним светионицима).Ту живи грчка "елита" коју је Турска оставила на миру, и задужила да води турске трговачке послове, пошто се сами Турци нису трговином бавили.
Фанар је био заштићен, и ниједан јаничар није могао без дозволе самог султана, односно везира, да ступи на тло Фанара. Фанар је уживао аутономију истичући белу заставу...

Али, та аутономија је плаћана великим порезом плаћеним турској порти. Порез је износио и до осамдесет процената добити. Но, зато су Фанариоти (не само Грци, него и Јевреји, Цинцари и Јермени Фанара) под заштитом Турске, вршили нечувену пљачку становништва по територији Турске империје. За ту пљачку су били једнако заинтересовани и Турци и Фанариоти, јер што је већа пљачка, већи приход ће имати и турска порта из оних осамдесет процената пореза, и Фанар од преосталих двадесет процената добити.

Фанариоти су бирали патријарха и патријарх цариградски је представљао само њих. Фанариотски патријарх је постављао епископе по Грчкој, Бугарској, Србији, Босни – све док није 1557. основана, издвојена и обновљена Пећка српска патријаршија.
Sve je to u redu i i sama sam procitala, ali to su ipak posredni dokazi, ako ih uopste tako mozemo nazvati....to je vise opis prilika koje su vladale u to vreme, ali samog dogadjaja paljenja kostiju svetitelja i knjiga, tj. zelje za proterivanjem, ne. Nije iskljuceno naravno, ali iz ovih spisa, ne.
 
Ceo projekat savremene grčke nacije i države, kao i sve u vezi sa današnjim Grcima potpuno je kontrolisano i sprovođeno pod dirigentskom palicom elite iz Britanije.

Britansko plemstvo (vekovima) ne sme da dozvoli prevlast Slovena na Slovenskom Jugu (tzv. Balkanu) jer bi to omogućilo Slovenima da zavladaju svetom po Makinderovoj hartlend-doktrini.

https://scindeks.ceon.rs/article.aspx?artid=2232-96411510009B
 
Nije bila dovoljna aneksija vec je izvrsena helenizacija srpskog i makedonskog zivlja severno od atine iz tog razloga su "grci" prijatelji sa Srbima, jer su pogrceni srbi i makedonci. Tako da je normalno da su srbi i makedonci na severu i zapadu grcke prijateljski raspolozeni prema svojim sunarodnicima. Politika francuza i engleza prema grckoj je takva da je i istorija pisana bez slovena iz takodje geopolitickih interesa.
 
...давно сам читала па заборавила, мораћу да се подсетим..али памтим детаљ који је ММ описао у тој борби грчке цркве да преузме наше гра,,ђевине, да су једног српског свештеничког великодостојника буквално закуцали на врата храма.
Подсетила сам се, али се догађај десио касније .
Милојевић га на списку српских светитеља уписује под редним бројем 404 и пише "митрополит самоковски Евстатије, који је три дана живео разапет и прикован на вратницама града самоковског 1792.г., што није хтео признати цариградског патријарха место уништеног свог пећског" (Наши манастири и калуђерство, 1881, Београд, стр. 17)
 
Читам М. Милојевића где помиње и овај стари запис



Pogledajte prilog 1274706

Мало се разумем у староцрквени али чини ми се да пише да је запис из 1557. године где помиње да су "проклети и лукави Грци" спалили мошти 78 српских светитеља као и много књига.

Није ми познат тај историјски догађај. Да ли неко зна да појасни о чему се ту ради?

Ne piše da je zapis iz 1557, već iz 1757. godine. Pogledaj ko se pominje u zapisu, patrijarh srpski Vićentije I, koji je upravo tada istolovao, nasledivši patrijarha Gavrila III. Pre toga je bio mitropolit beogradski.

To što je opisano je 1758. godina; godina velikih smutnji i pritisaka na srpsku Crkvu (i formalno je gašenje na području Osmanskog carstva izvedeno nedugo potom, 1766. godine, u vreme sultana Mustafe III). Vrlo je kratko Vikentije I bio patrijarh; svega nekoliko meseci. On je iznenada oboleo i preminuo u Stambolu; možda su ga fanarioti i otrovali.

Ja sam pitao da li neko zna, šta se to dešavalo u to doba. I dobih odgovor da je to doba obnove pećke patrijaršije. Dakle, u pitanju je sukob za versku dominaciju. Zato su (izgleda) Grci utamanjivalu tragove srpske istorije (sveci, crkvene knjige).

Ne obnove, već ukidanja. Dakle, reč je o ukidanju srpske patrijaršije u drugoj polovini XVIII stoleća.

Битно јесте ако заиста желиш да сазнаш истину , и не очекујеш кратки одговор у виду једног линка, и не помислиш да је могуће да се све деси у истој години кад је Пећка патријаршија обновљена . Та година представља крај мука.
За скраћеницу П.П. је одговоран или др. Слободан Милеуснић или неко техничко лице са Растковог сајта, у праву си да није академски, али од аутора оригиналног текста-Радослава Грујића, нема упућенијег за питања историје српске цркве.

Као што си схватила до сада, и Цариград је под турском окупацијом. И шта се ту сада десило?
Цариградска патријаршија није укинута као Пећка, али није више бранитељ хришћанства јер од 1453.године цариградског патријарха поставља турски султан.
Турци су у освојеном Цариграду направили "државу у држави", као што је Ватикан у Риму. Тај цариградски "Ватикан" зове се Фанар.
Реално је Фанар био трговачка четврт Цариграда (названа тако по пристанишним светионицима).Ту живи грчка "елита" коју је Турска оставила на миру, и задужила да води турске трговачке послове, пошто се сами Турци нису трговином бавили.
Фанар је био заштићен, и ниједан јаничар није могао без дозволе самог султана, односно везира, да ступи на тло Фанара. Фанар је уживао аутономију истичући белу заставу...

Али, та аутономија је плаћана великим порезом плаћеним турској порти. Порез је износио и до осамдесет процената добити. Но, зато су Фанариоти (не само Грци, него и Јевреји, Цинцари и Јермени Фанара) под заштитом Турске, вршили нечувену пљачку становништва по територији Турске империје. За ту пљачку су били једнако заинтересовани и Турци и Фанариоти, јер што је већа пљачка, већи приход ће имати и турска порта из оних осамдесет процената пореза, и Фанар од преосталих двадесет процената добити.

Фанариоти су бирали патријарха и патријарх цариградски је представљао само њих. Фанариотски патријарх је постављао епископе по Грчкој, Бугарској, Србији, Босни – све док није 1557. основана, издвојена и обновљена Пећка српска патријаршија.

Vidim, i dalje je izuzetno popularno da se prvo svašta filozofira (pa i mnogo puta duže od referentnog teksta), pre nego što se uopšte pročita sam (to vrlo kratak) tekstić o kojem se radi... :roll:
 
Poslednja izmena:
Nije bila dovoljna aneksija vec je izvrsena helenizacija srpskog i makedonskog zivlja severno od atine iz tog razloga su "grci" prijatelji sa Srbima, jer su pogrceni srbi i makedonci. Tako da je normalno da su srbi i makedonci na severu i zapadu grcke prijateljski raspolozeni prema svojim sunarodnicima. Politika francuza i engleza prema grckoj je takva da je i istorija pisana bez slovena iz takodje geopolitickih interesa.
Volimo Francusku, kao sto je i ona volEla nas.
 
Malo razumes zato sto tako zvani starocrkveni jezik je ustvari starobugarski jezik.Evo ja razumem sve sta pise u ovom tekstu.
Pazi tutu bugarina kako se razume u slavenske jezike.
Pradeda ti došao iz neke mongolske vukojebine iza Kavkaza, sopstveni jezik zaboravio, srpski nije bio u stanju da nauči kako
treba, nego ga iskvario maksimalno i nazvao bugarski.
 
Paljenje knjiga me ne čudi; ništa tu nije neuobičajeno ili nešto što nije već mnogo puta. Меđutim, paljenje moštiju? To baš čudno zvuči. Ne znam prosto o kojim svecima bi se tu moglo raditi?
video si šta piše?
Image1.jpg

Rekoh da ne poznajem dobro starocrkveni ali mi se čini da piše nešto kao
"Ova velika beda nasta u celoj srpskoj zemlji a najpre (ili najviše?) okolo Ohrida, Bitolja,Prilepa i Prizrena radi stolice srpskih preminulih svetih i bogohranimirnih(?) careva i prokleti Grci sagoreše svete mošti 78 srpskih svetitelja i mnogo knjiga"

Čim ih pominje u tačan broj, znači da je znao tačno ko je u pitanju. Cenim mahom crkvena lica, kao i vlastele iz dugog niza vekova?
 
Tako je. Slučajno sam porešio brojeve.
Ali, zato sam i pitao ;)

Nije loše što si pogrešio; ljudski je grešiti. Svima nam se to dešava.

Štaviše, dobro je da si to učinio, jer smo dobili priliku da još jednom uvidimo značaj kritičke istoriografije i na kojoj su samo li stranputici oni koji je odbacuju. Niko nije ni pogledao samu sliku koju si ti okačio; svi su uzeli zdravo za gotovo tvoju nenamernu grešku u kojoj si zamenio dva broja. I to je bilo dovoljno da se pretvori čak i u dve stranice teme, a jedna forumašica da ode čak i u pravu tiradu, samo zato što se sve prima tako, zdravo za gotovo.
 

Back
Top