1. Suprotno pasivnom je aktivan.
2. Suprotno aktivnom je neaktivan.
3. Sledi: Pasivan jednako neaktivan.
Aha… to je (u ‘grubom svijetu’) dakle ovako:
U starom Srpskom jeziku a i danas za muža i njegovu suprugu se kaže da su čovjek i žena.
Pogledajmo šta se dobija logikom suprotnosti bez istinskog značenja riječi po sebi.
1. Suprotno ženi je čovjek
2. Suprotno čovjeku je nečovjek
3. Slijedi: žena je nečovjek
???
Ne mozemo starim pojmovima dodeljivati nova znacenja.
Kako ne možemo, zar ne vidiš da sam to upravo učinio?
Zašto sam to učinio? Zato što neki pojmovi zahtijevaju sa se prosvijetle i da
se koriste onako kako su namjereni.
Recimo riječ pasivan, po tebi i po logici suprotnosti kaže da je to neko neaktivan. Ono što
ne govori jeste da akcija ne može biti bez subjekta i objekta. Ne postoji akcija u kojoj je pri
tom uključen samo subjekat. U svakoj akciji su uvijek najmanje dva subjekta uključeni,
svaki je onom drugom objekat te akcije. Da li su subjekat i objekat zaista aktivni ili pasivni?
Pogledajmo to kroz jedan primjer:
Bacanje kamena recimo, je akcija. U njoj je bacač ‘aktivan’ dok je kamen ‘pasivan’ učesnik.
‘Aktivan’ pri tom znači, voljom pokreće sebe i objekat, pasivan znači dozvoljava da bude
pokrenut voljom onoga koji se u akciji pokreće. To je ono što se vidi dok gledamo vizuelnu
projekciju akcije. Ono što se ne vidi a što ih zaista čini dijelom akcije jeste da i u jednom i u
drugom postoji
pokretač. On je
nepokretan. On je jedini istinski aktivan i u jednom i u drugom.
Oni se nigdje ne kreću, ni jedan ni drugi nisu nit' aktivni nit' pasivni. Kroz njih, on-
nepokretni
pokretač vrši radnju, dok on i dalje ostaje
nepokretan. Bivajući u akciji, centriranjem volje
i pažnje u projekciji, on jednom subjektu daje aktivnu a drugom pasivnu ulogu. Centriranjem u
jednom subjektu sve ostale subjekte odatle vidi svojim objektiuma. Po tome, u akciji ‘bacanja
kamena’, niti subjekat (bacač) koji se naizgled kreće-baca, niti njegov objekat, kamen-koji je
sam po sebi nepokretan, nisu u stvarnom kretanju. Oni nisu u stvarnom kreatnju ali su akciji u
kojoj im
nepokretni pokretač-apsolut daje uloge. Pri tom se samo slike u svjesnosti
nepokretnog pokretača (apsoluta) mijenjaju i stvaraju iluzije kretanja u prostoru i vremenu.
Iz pozicije subjekta-bacača
nepokretni pokretač ostvaruje doživljaj voljom prouzrokujući
promjene pozicija u slici, dok iz pozicije kamena ostvaruje iluziju nekretanja, dozvoljavajući
drugim subjektima (njegovim objektima) da ga po volji pokrenu kad i kako požele. To je njegova
pasivna uloga u projektujućoj akciji. Ali kamen ne odlučuje o svojoj pasivnosti, ulozi, niti pak
bacač odlučuje o svojoj. O tome odlučuje
nepokretni pokretač-
apsolut koji je
jedini istinit postojan, nepromjenjiv u cjelovitoj akciji. Apsolut, biće, čini odluke kako, šta i koji
dio njegove projekcije će činiti u datoj akciji u kojoj je jedino on s vridnošću postojanja i jedini
istinski aktivan.
Aktivne su njegova volja i pažnja koje prolaze kroz jedino istinsko ‘kretanje’;
kroz fokusiranje.
Čemu služi ovo znanje? Kakve veze ima sa ovom temom?
Znajući to možemo zaključiti da se i aktivne i pasivne uloge mogu mijenjati jedino u sebi.
Sopstvo je apsolutno, i ono treba da postane svjesno sebe-
nepokretnog pokretača u svakoj
akciji.
Odatle će i kamen bacaču postati ravnopravan. Odatle će i lijen čovjek vrijednom
čovjeku biti ravan. Jedino kroz njegovu ljenost vrijedan može mjeriti svoju vrednoću i
obrnuto. Odatle će ubica i žrtva biti ravni jedan drugome. Jedno bez drugoga ne može da
se manifestuje. I jednom i drugom postojanost daje biće-postojanje-apsolut koje je svojom
voljom i pažnjom prisutno u njima. O motivima koji ga pokreću za određenim iskustvima
možemo pričati nekom drugom prilikom.
…
Neutralan (sada se može vidjeti) znači da je u akciji ali ne uzima strane, dakle ne poistovjećuje
se niti sa jednim subjektom, te ih odatle vidi jednakim. To mu-apsolutu-nepokretnom pokretaču,
omogućava da nepristrasno vidi najbolje rješenje za oba subjekta.
Neaktivan može biti samo apsolut, kada voljom i pažnjom nije u akciji.
Tada ne postoje subjekti niti objekti, tada postoji samo on-sam; BOG.
U BOGU nema akcije; BOG SVE JEST. U njemu nema podjele. Podjela je preduslov akciji.