ZAKON POSTOJANJA – istina o postojanju materije, zivota i prirode

Što se TI onda buniš kada JA sprovodim pravdu? Najglasnije se opireš iako te dotle nije ni okrznulo, pozivaš na dobrotu, toleranciju, puna usta ljubavi.
Sve dok me takvi, puni tolerancije i ljudskosti, drže za ruke, ostajem mali jer ne uspevam da primenim pravdu.
Gledaj svoj tanjir il istrpi posledice. Razlikuj svoju borbu od tuđe.

- - - - - - - - - -

Pravda je dostižna i vredna borbe. Ali, legenda kaže, kod srpskog kazana nema čuvara.
 
A zar mi ne vidimo šta se dešava? Mi smo u pećini a tebi čitavo nebo sa svih strana? Ti nas izvodiš na svjetlost dana?

Ako si mali čovjek mali si što se sam takvim determinišeš. Pravda nije u tuđim rukama nego u tvojim

Tako je, pravda je u našim rukama i to je ono što se dešava sada.
"Borba za pravdu stvara čoveka". - hakim
 
OZIMAN:

Ти констатујеш својства материје и констатујеш да на основу тих својстава из ње проистичу облици, то јест разна жива бића.

То није никакав одговор на питање "како", већ констатација да се нешто дешава, док немаш појма "како" се то дешава.

Da bi se došlo do odgovora na pitanje KAKO se sve u univerzumu dešava treba povezati znanja iz fizike, biologije i eksperimentalne psihoilogije. U vezi toga u okviru eksperimentalne psihologije se došlo do saznanja da postoji Svest, koja sebe zove imenom "JA", koja raspolaže sa sedam foizičkih i psihičkih sposobnosti, pomoću kojim može da čini svašta. I kad se pitamo KAKO Svest čini nešto, odgovor glasi: čini pomoću 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji.

A u okviru fundamentalne i tehnočloške fizike došlo se do saznanja da samo energija postoji i da je ona ta koja raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Iz čega sledi zaključak da su Svest i Energija (materija) jedna i ista prirodna sila i pojava. I kad se pitamo KAKO ona sva čuda ovog sveta čini, odgovor glasi; čini uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: Drugog odgovora na pitanje KAKO, nema, niti treba da ima. To je potpun, naučno dokažljiv i logički objašnjiv i razumljiv odgovor.

Исто тако , ти констатујеш спосбности материје, али не знаш КАКО из материје, на основу тих њених способности произилазе жива бића. Дакле твој "закон постојања" је констатација, а никакво објашњење суштине света и живота.

Da bi se dobio odgovor na pitanje KAKO nastaju živa bića, sada treba povezati sva znanja iz fundamentalne i tehnološke fizike, eksperimentalne psihologije i biologije i genetike. Iz svih tih znanja se izvodi zaključak da uistinu postoji samo energija, zatim da ona raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Iz čega sledi zaključak da je energija živa i svesna, a da su živa bića samo visoko organizovani oblici njenog kretanja i rada. To su i atomio kao organizacije ketanja i rada elementarnih čestica. To su i nebeska tela kao organizovani oblici kretanja i rada atoma. To su i galaksije kao organizovani oblici kretanja i rada nebeskih tela. To su i jednoćelijski organizmi kao oblici organizovanog kretanja i rada atoma. I to su i tela biljaka, životinja i ljudi kao organizovani oblici kretanja i rada ćelia.

Dakle, kada je reč o životu uvek je reč o organizovanim i harmoničnim oblicima kretanja i rada žive i svesne energije, odnosno materije. I kad to znamo tek sada možemo da postavimo pitanje KAKO oni nastaju?

Ovaj odgovor već je u okviru prirodnih nauka poznat i on opet glasi: Uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji žive i svesne materije: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

KAKO se ove organizacije uz pomoć 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji grade?

Grade se tako što živa i svesna materija, u vreme kad se napreže i kreće, opaža, oseća i pamti sva svoja naprezanja i kretanja. Haotična oseća i pamti kao ZLO, a organizovana i harmnoična kao DOBRO. Na taj način ona stvara "predstave", tj. znanja. odnosno informacije o haotičnim i zlim i harmoničnim i dobrim svojim kretanjima. To joj pomaže da ubuduće unapred zna koja kretanja su zla, a koja dobra. To joj omogućuje da haotična i zla kretanja ubuduće svesno izbegava, a harmonična i dobra svesno čini i vremenom sve više i više usavršava i tako evoluira. Pa tako danas imamo da su sve materijalne forme od kojih se Univerzum sastoji, isključivo i samo harmnonićn oblici kretanja i rada žive i svesne materije sa značenjem DOBRA i ništa drugo.

Sve se to u okviru prirodnih nauka odavno zna. Kako u okviru fundamentalne fizike, tako i u okviru biologije, genetike i eksperimentalne psihologije. I to je konačan odgovor na sva moguća pitanja KAKO. Ja tu nisam ništa izmislio, već samo logički povezao poznate činjenice iz oblasti ovih nauka. Možemo za primer da uzmemo "jaje-pilke-koku". Tu nemamo ništa drugo do energiju, tj. živu i svenu materiju koja raspolaže sa sedam sposobnosti i imamo informaciju o obliku organizovanog kretanja i rada energoje koji opažamo kao jaje, pile i koku. Koji se uvek iznova na isti način ponavljaju, tako što se jedna i ista informacija o obliku organizovanog kretanja i rada prenosi sa koke na jaje, a zatim s jajeta na koku. To je način na koji se uvek iznova sve materijalne forme, kako neorganske, tako i organske, u univerzumu ponavljaju. Pri čemu uvek i samo postoji živa i svesna energija, tj. materija, postoji njeno organizovano i harmonično kretanje i rad i postoje informacije o raznim oblicima tog organizovanog kretanja i rada koje se nikada ne gube. I naravno postoje i onih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti kojima živa i svesna materija raspolaže, pomoću kojih ona i postoji i sva čuda ovog sveta čini.
 
Netolerantna sam prema svakom zlu, u bilo kom obliku, naročito ako je zlo u tolikoj meri
ukorenjeno u celinu, da je celina ugrožena, trula i preti da se raspadne. TAČKA:

Netolerantna si prema svakom zlu al' svoje zlo ne vidiš. Zašto?
Zato što ne vidiš sebe u cjelovitoj slici.

Ne shvataš suštinu tolerancije niti pak dobrotu dobra il' zlo zla.
Nije 'dobro' uvijek dobro, već dobro koje činiš može postati zlo nekom ili nečem drugom.
Recimo dobro je tebi kad se naždereš prasetine, al' prasetu ne može bit' većeg zla.

Zašto onda tolerišeš takvo zlo u sebi?
A ako si pak Vegan, onda pardon, ti ne činiš zlo prasićima, al' dok čoniš dobro svom stomaku,
jedući bilje, tvom stomaku je dobro, i tebi, al' bilju je to zlo, da bit' veće ne može.
 
Što se TI onda buniš kada JA sprovodim pravdu? Najglasnije se opireš iako te dotle nije ni okrznulo, pozivaš na dobrotu, toleranciju, puna usta ljubavi.
Sve dok me takvi, puni tolerancije i ljudskosti, drže za ruke, ostajem mali jer ne uspevam da primenim pravdu.
Gledaj svoj tanjir il istrpi posledice. Razlikuj svoju borbu od tuđe.

- - - - - - - - - -

Pravda je dostižna i vredna borbe. Ali, legenda kaže, kod srpskog kazana nema čuvara.

Hakime, naravno da je pravda dostižna, ko je to ikada porekao???
Pravda je dostižna ali pravda nije najviši cilj manifestacije duše.
Najviši cilj manifestacije svake duše jeste SAMOREALIZACIJA.

Samorealizacija duše ne zahtijeva pravdu već svjesnost o sebi.
Iz svjesnosti o sebi, o postojanju, o duši, o Bogu, rađa se Savjest.
Savjest je ono što nas čini da manifestaciju svog iskustva držimo
na putu koji smo sebi u Bogu zacrtali. Taj put se u Savjesti realizuje
kroz Ljubav, harmoijiju, Mir, svih i svega, kroz RADOST ŽIVLJENJA.

Borba tu nema mjesta.

Borba je izraz niže svjesnosti bića.
 
Pravda je ideal, i kao svaki drugi ideal pravda je nedostižna. To je ne čini manje vrednom, naprotiv.
Nabacivanje osećaja krivice čoveku čija je priroda telesna, čoveku koji ne može da se kao biljka hrani suncem nego je osuđen na proždiranje drugih bića,
je nisko.
Ako nemaš alternativu, a nemaš, tada je to licemerno.

- - - - - - - - - -

Savest se realizuje isključivo kroz osećaj krivice (Alfred Adler).

Ljubav i harmonija su iz druge knjige, a mir iz jedne lepe bajke.

- - - - - - - - - -

Radost je jedina reč koju si pravilno napisao, velikim slovima, kako zaslužuje.

Savest je suprotna radosti, guši je.
 
Dobro i zlo postoje samo kao posledica SUDA koji opet jedino postoji u razumu onoga koji sudi.
Dobro i zlo nisu ništa drugo do polarizovani doživljaj percipirane stvarnosti. I sve dotle dok se
biće drži čvrsto zakovanim u subjektu svoje predstave, neće izmaći polarizaciji, neće se uzdići
iznad suda kojim sudi i dobru i zlu.

Polarizacija služi da se uvjerljivo doživimo odvoijenim u suprotnostima. Suptrotnosti ne mogu
jedna bez druge. Dobro ne postoji samo po sebi. Dobro je suprotnost zlu i obrnuto. Ono što
postoji izvan doživljaja suprotnosti jeste ono-što-jeste, u univerzumu stvar-po-sebi, koja niti
je dobra niti je zla, jednostavno jeste, postoji.

Čovjek, sam po sebi ne može biti nit' dobar nit' zao. Dobar postaje onda kada u odnosu sa
nekim drugim čovjekom ili pak u odnosu sa nečim drugim čini ono što je u skladu sa njegovim
shvatanjima ili pak ubjeđenjima. Kad bi isti čovjek, prema istom nekom ili nečemu drugom,
činio nešto što nije u skladu sa njegovim ubjeđenjima o dobru i zlu, taj isti čovjek bi doživljavao
zlo nad sobom. Zašto? Zato što se ono što bi tad činio suprotstavlja njegovim stavovima.

To uistinu znači da čovjek koji čini suprotno od svojih shvatanja već odstupa od njih i na taj
način projektuje realnost kao posledicu odstupanja, te onog drugog s kojim se ophodi, odnosi,
smatra odgovornim za zlo koje taj neko nad njim čini. Istina je obrnuta. Jedino čovjek, sam sebi,
može zlo nanijeti. Odatle je suludo tražiti pravdu.
 
Pravda je ideal, i kao svaki drugi ideal pravda je nedostižna. To je ne čini manje vrednom, naprotiv.
Nabacivanje osećaja krivice čoveku čija je priroda telesna, čoveku koji ne može da se kao biljka hrani suncem nego je osuđen na proždiranje drugih bića,
je nisko.
Ako nemaš alternativu, a nemaš, tada je to licemerno.

- - - - - - - - - -

Savest se realizuje isključivo kroz osećaj krivice (Alfred Adler).

Ljubav i harmonija su iz druge knjige, a mir iz jedne lepe bajke.

- - - - - - - - - -

Radost je jedina reč koju si pravilno napisao, velikim slovima, kako zaslužuje.

Savest je suprotna radosti, guši je.



Adler je, kao i Ljubo, kao i ti sada, totalno omašio, a to sam već objasnio prije nekoliko dana:

Savjest je mehanizam nadgledanja namjera. Ona se manifestuje u bezvremenom.
Pripada našem duhu a ne razumu. Služi biću da duhom, kao matricom, koriguje svoje namjere,
da ih nadgleda i da ih mijenja dok još nisu postale manifestovane, materijalizovane.

Ono o čemu u neznanju Adler i ti, i Ljubo govorite, jeste GRIŽA SAVJESTI.
Griža Savjesti se manifestuje kroz osjećaj krivice, krivice za počinjeno (ne)djelo.

Šta to znači?

To znači da u nama postoji Matrica kojom smo mogli, da smo je aktivirali onda kad ke
trebalo, prekontrolisati naše namjere i zaustaviti svaku negativnu manifestaciju. Međutim,
iako je ta Matrica prisutna u našoj svjesnosti (u duhu), mi smo je aktivirali tek poslije
manifestacoije svoje nesvjesno odobrene namjere... tad je već kasno. Ono što tad ostaje
jeste da u projktovanoj stvarnosti vidimo, da to što smo učinili, sebi ili drugome, nije u
skladu sa Savješću, nije u skladu sa tom Matricom, nije u skladu sa dušom, sa Bogom
i postojanjem. Tad doživljavamo njenu grižu, osjećaj krivice i KAJANJE.

No, kao što jednom već ranije rekoh, i griža Savjesti je ipak dobar znak; znak je da imao
Savjest, iako njom još nismo ovladali.
 
JA+7 KOJI JESAM:

Zašto, Ljubomire, ti uopšte imaš ideju da stvaraš nekakav pravedan poredak? Zar i sam ne govoriš da
svjesna materija sama po sebi, u sebi ima znanje o tome ŠTA i KAKO će postati?

Uzmimo primer jajeta, pileta i koke. Pile i koka nastaju iz jajeta u kojem u zametku pileta unapred postoji kompletna informacija o jajetu, piletu i koki. Međutim u jajetu iz kojeg treba da se razvju pile i koka postoji i onaj materijal zvani žumanjak i belanjak u kojem te informacije nama. Dakle taj materijal ne zna kako jaje, pile i koka izgledaju i kako taj materijal treba organizovano i harmonično da se kreće i radi da bi u jajetu poprimio oblik pileta, a kasnije i koke. Zato ne zna jer on nikada ranije nije gradio telo ni jajeta ni pileta ni koke. Taj materijal je koka sabrala kljucajući razne semenke žita, insekte čeprkajući po đubrištu i taj materijal strpala u jaje u vidu žumanjka i belanjka i u njega stavila zametak koji u sebi nosi informaciju o piletu i koki koji će, kad se aktivira unutar jajeta postepeno, kao neki graditelj i Bog kreator, postepeno da kreira pile, a zatim i koku, tako što će postepeno, putem kopiranja sebe samog, da prenosi to sveje znanje o piletu na taj materijal, da bi se po njemu razvilo pile, a kasnije i koka.

Sa svim materijalnim formama u univerzumu je tako. Znanja o svima njima unapred postoje u posebnim kontajnerima, tj. spremištima znanja, koja postoje u svojstvu svesnih i živih bića, bogova kreatora, koji će od žive i svesne mateije, koja raspolaže sa sedam sposobnosti, da sagrade (kreiraju) sve materijalne forme u Univeumu.

Sve ovo važi i za čovečanstvo, tj. za ljudske duše koje se inkarniraju u gotova i već razvijena ljudska tela prirlikom njihovog rađanja, koje ne znaju kako izgleda čovečanstvo kao budući organizam koji te ljudske duše treba da sagrade. Ali zato uporedo sa čovečanstvom postoji i onaj zametak (semenka) čovečanstva, koja u sebi sadrži svo znanje o čovečanstvu. To su upravo "svetlosna bića" koja ja često pominjem, koja su geni čovečanstva, koja pojedinačno raspolažu različitim znanjima iz raznih oblasti života i nauke po kojima čovečanstvo treba postepeno da se razvija i kao društvena i kao ekonomska zajednica i sistem, da bi na kraju čovečanstvo poprimilo svoj konačan harmoničan izgled. Da bi tek tada u čovečanstvo mogla da se inkarnira koletivna svest celog čovečanstva i informatički, telepatski poveže sve ljude sveta u jediunstvenu živuću celinu i biće. Na isti način kao što ljudska duša informatički i telepatski povezuje sve ćelije i organe ljudskog tela u jedinstvenu živuću celinu i biće.

Uz napomenu, kada je reč religijskim verovanjima u Boga i iskustvima pojedinih ljudi koji su imali kontakte i iskustvo Boga, uvek su ti ljudi imali kontakte sa nekim os "svetlosnih bića", kao predstavnika kolektivne svesti čovečanstva koji pripremaju čovečanstvo da u njega može da se inkarnira ta naša kolelktivna svest, koja je zapravo pravi i istinski, postojeći Bog celog čovečanstva. Isto kao što je ljudka duša, u svojstvu kolektivne svesti svih ćelija i organa ljudskog tela, ujedno i Bog svih ćelija i organa tela. Bog koji razume i ispunjava sve potrebe i želje svih ćelija i organa svoga tela. A kolektivna svest čovečanstva, kada se informatički i telepatski poveže sa čovečanstvom, će na isti način brinuti o željama i životima svih ljudi sveta, jer čovečanstvo će tada da postane njeno telo.

Ovo je ujedno i jedan od glavnih razloga zašto je potrenbo da se ljudi čovečanstva ujedine i naprave pravedan i harmoničan društveni i ekonomski poredak. Dakle ne samo što će svi ljudi sveta odmah da žive bolje, već što će još daleko i od toga da žive bolje kad se u njih bude inkarnirala njihova kolektivna svest. Jer to će da bude trenutak kad će rajska vrata neba i za sve ljude na Zemlji da se otvre. To će da bude vreme kad će živi i umrli moći da se vide i žive zajedno.

Pa tako, kada se pitamo da li Bog postoji, odgoovor glasi da postoji. Svaka materijalna forma u univerzumu ima svoju dušu, tj. svog Boga. Kao što i ceo Univerzum, zajedno sa svim materijalnim formama u sebi ima svoju zajedničku dušu, tj. svog Boga, koji je vrhunski i glavni Bog za ceo Univerzum - BOG nad svim Bogovima.

Uz napomenu da je svaki Bog LIČNOST. isto kao što je i ljudska duša ličnost. To važi i za onog u hijerarhiji Univerzuma Najvišeg Boga - Boga nad Bogovima, koji je takođe ličnost.

Za onoga kome o svemu ovome što sam rekao trebaju dokazi, tim dokazima već raspolažemo u okviru prirodnih nauka kada je reč o nižim oblicima života kao što su, na primer ćelije i tela biljaka, životinja i ljudi. A kad je reč o čovečanstvu kao višem nivou i obliku života, to naučno i eksperimentalno još uvek ne može da se dokaže, ali mnogi ljudi kao pojedinci o tome su već, pomoću metode zvane "samospoznaja" stekli određena iskustva sa značenjem dokaza. A eto, već nam je kroz prirodne nauke poznata i logika po kojoj se grade materijalne forme u Univezumu, koja podjednako važi, kako za niže nivoe i svetove, tako i za više. Ta logika je ZAKON po kojem teće evolucija ukupne žive i svesne materije Univerzuma, po kojoj svaki niži svesni nivo kada se do kraja završi, postaje građa za gradnju višeg nivoa, pa zatim još višeg, dok ceo Univerzum ne postane jedno celovito živo i svesno biće.

N astaviću sa komentarom tvog posta sutra. Ovo je komentar samo prve rečenice posta
 
@Simo:
Pričaš o duhu.
Sportskom duhu? Duhu zajedništva? Duhu pobune? Istraživačkom duhu? Religioznom duhu? Pobedničkom duhu? Duhu radoznalosti? Revolucionarnom duhu? Duhu napretka?

Duh je program koji izvršavamo.
Ne pušim ja to, skinuo sam se sa programa, makar sa većine. Za to mi služi preostali program rtfm kojim pristupam nepromenljivom, biosu.
Kad porastem pristupicu i logosu.

Šta tebi savest kao mehanizam govori o današnjem ručku? Nije ulovljen u preriji nego u suupermarketu ali je svejedno.
 
Dobro, izgleda da je sve tako kako si napisao.
Tada ja ne tražim pravdu, nego pravo na činjenje dobra, obično pravo na postojanje koje ima drugi.

Tražeći pravo ja utičem na pravdu.



Ti imaš sva prava, koliko god da želiš da ih imaš, to je dakle tvoj nivo svjesnosti koji teži da ispolji sebe.
Međutim, sama činjenica da neko traži pravo... odaje surovu istinu o stvarnoj postavci stvari; onaj koji
traži pravo NEMA GA.
I eto ti razloga za borbu. Ali preskočimo sad to, to će doći samo po sebi kasnije.
Ono što nas ovdje interesuje, ono o čemu se danima i godinama diskutuje sa Ljubom na njegovoj temi,
jeste pravednost u svijetu, u našem ljudskom društvu; tačnije sistem pravedne raspodjele rada i sredstava.
To je dakle i ona iskra koja pokreće motor ove diskusije, i ja joj se ne opirem, već dodajem svoju kapljicu
goriva u njegove klipove.

Dakle, svo nerazumijevanje u odnosima nas koji pišemo su uistinu zbog neshvatanja problema sužnja,
ravnoparvosti, neravnopravnosti, moći i drugog. Ako se usudimo da ispitujemo porijeklo tih termina doći ćemo
uvijek do sebe, do onoga koji nešto percipira. Dakle, naša percepcija je odgovorna za naše projekcije stvarnosti.
Te uz to, kad tome još dodamo i ono famozno, nezaobilazno JA JESAM, dobijamo smjesu onoga-koji-jeste (bića)
koji mora biti prisutan u nečemu, kao posmatrač, ili pak poistovijećen sa subjektom iz kojeg doživljava polarizaciju.

Što smo bliži subjektu manje vidimo istinu o njegovom odnosu sa objektom. Pravdu tražimo a pravda nam nije
potrebna. To možemo saznati jedino ako svoj centar volje i pažnje uzdignemo iznad cjelovitog procesa kreacije.
Nikako drugačije. Tada se suprotnosti stapaju u Jedno, a SUD o dobru i zlu se više ne donosi iz subjekta koji je
opozicija svijetu kojeg sebi predstavlja, već se sud sada donosi nezavisno od volje i ubjeđenja bića kao subjekta.
Odatle nadgledamo ono što smo namjerili i ono što činimo, nadgledamo da li je to u skladu sa našom dušom.

Jedino odatle možemo vidjeti zašto smo namjerili činiti ili pak učinili ono što smo učinili, ne svaljujući tad krivicu
na nekoga ili nešto drugo
, već preuzimjajući odgovornost za poziciju centra, kojeg smo u neznanju i želji za što
uvjerljivijim doživljajem sebe-čovjeka (subjekta) centrirali u subjektu i odatle prihvatili polarizator kao svoju vodilju.

Jedino iz neutralne pozicije možemo aktivirati Savjest, nikako iz subjekta. Subjekat je već polarizovan i centriranjerm
volje i pažnje u njemu mi prihvatamo i realnost suprotnosti, polariteta.
 
Kad te krava nagazi ti se možeš uvežbanim duhom fakirski izdvojiti i mentalno i emotivno udaljiti, i izdaleka posmatrati pojavu. Moguće je da ćeš pronaći izvesnu ravnotežu, smisao i opravdanost, ako dovoljno dugo izdaleka gledaš.

Ali čoveče,
krava ti stoji na nozi!

Potrebna je reakcija, hitna i nedvosmislena odluka,
a ne traktat o polarizovnoj projekciji aktivirane savesti subjekta čija je savest istovremena sa centrom volje posmatrača čije se suprotnosti stapaju u jedno.

Uradiš pravedno, a posle mirno, uz obloge i vinjak, analiziraš.
 
Poslednja izmena:
@Simo:
Pričaš o duhu.
Sportskom duhu? Duhu zajedništva? Duhu pobune? Istraživačkom duhu? Religioznom duhu? Pobedničkom duhu? Duhu radoznalosti? Revolucionarnom duhu? Duhu napretka?

Ne, ne pričam o tome. Pričam o duhu čovjeka. U tom duhu je znanje o svemu što jedan čovjek jeste.


Duh je program koji izvršavamo.
NIJE.
Duh je cjelovita svjesnost o trenutnom stanju projekcije postajućeg stvorenja.
Dakle, duh je odraz projektovanog trougla duše-razum-tijela. To je četvrta tačka trostranične
piramide koja je uistinu 'svevideće oko' projekcije, a njegov karakter je proporciopnalno određen
dužinam stranica tog projektovanog trougla.

Recimo ovako, ako je stranica duše veoma veoma kratka a starnice razuma i tijela dugačke,
to će se u duhu tog stvorenja reflektovati u njegovom 'svevidećem oku' te će to stvorenje,
čovjek recimo, nepogrešivo biti odraz odnosa tih stranica. To će nam o čovjekuy reći sledeće:
Čovjek sa veoma veoma kratkom stranicom duše u trouglu je instinktivno i intelektualno
stvorenje koje ne pridaje značaj svojoj duši te je stoga nedovoljno produhovljen.

Ostale scenarije možeš izvesti sam mijenjajući dužine stranica u trouglu. Duh stvorenja će
uvijek biti iiznad tog troiugla i uvijek će nepogrešivo odražavati stanje njegove projekcije.

Postoji i drugačiji duh, duh postojanja ili Svijest... Svijest je jedino u Sebi-Bogu.
....

Program koji izvršavamo jeste duša. To je Božiji program samorealizacije.
Međutim, kada duša dospije u razum, biće ima slobodu volje da se fokusira na devijacije tog
programa koje stvara svojim logičkim zaključivanjem percipiranog. O tome sam gore već govorio.



Šta tebi savest kao mehanizam govori o današnjem ručku? Nije ulovljen u preriji nego u suupermarketu ali je svejedno.
Današnji ručak je u većini slučajeva ulovljen u supermarketu, ali ne kod svih. Lovili ga mi u prirodi
ili u supermarketu, lovili smo ga da bi zadovoljili potrebe tijela. Postoji i način održavanja tijelesne
mase (ćelija) lovom na sunčeve zrake. Ali i to nije najoptimalni način ishrane. Naše biće se i za to
pobrinulo ali to se ljudskoj svjesnosti još ne čini normalnim; to je ishrana energijom, što bi neki
rekli 'pranom'. Ta energija je uvijek prisutna u nama, samo treba znati kako je koristiti. Ja sam
jedno vrijeme održavao svoju tjelesnost na taj način i uspijevao s lakoćom, a onda sam namjerno
odlučio da u društvu s ljudima još i dalje budem čovjek, ali da se ne ponašam kao i sbvi drugi ljudiu
u svim ljudskim djelatnostima.

Savjest o današnjem ručku kaže ovako: Mi smo stvorednja koja svoje postojanje dugujemo jedni
drugima. I jedni i drugi, kao stvorenja, postajemo iz Svijesti Boga. Svijest je naša istinska hrana.
Bog klonira Svijest u bezbroj klonova i u svim pozicijama biće postaaje izraz njegovog znanja,
subjekat. Subjekat nije ništa drugo do jedno klonirano znanje-o-sebi iz Svijesti, jedno Ja iz Jastva.
Odatle, Savjest mi kaže da postajanje mora da se održava jedući jedi druge, jer drugih nema.
Odatle, kada jedeš hranu iz supermarketa, jednako kao i kad jedeš prirodno stvorenu hranu, budi
svjestan DAVANJA, BEZUSLOVNOG DAVANJA jedno Ja drugom Ja. Mi se u Ljubavi dajemo jedni
drugima kako bi se beskonačnost iskustava mogla ostvariti. Supermarket... je samo druga verzija
priorodnog lova. Ono što bi smo pri tom trebali lčiniti jeste da prije svakog obroka zatvorimo oči,
spojimo se sa našo, hranom, sa našim Jastvom koje nam se bezuslovno daje, i da nu se duboko,
najdublje u srcu zahvalimo za njegov život koji nam daruje. HVALA TI!
 
Kad te krava nagazi ti se možeš uvežbanim duhom fakirski izdvojiti i mentalno i emotivno udaljiti, i izdaleka posmatrati pojavu. Moguće je da ćeš pronaći izvesnu ravnotežu, smisao i opravdanost, ako dovoljno dugo izdaleka gledaš.

Ali čoveče,
krava ti stoji na nozi!

Potrebna je reakcija, hitna i nedvosmislena odluka,
a ne traktat o polarizovnoj projekciji aktivirane savesti subjekta čija je savest istovremena sa centrom volje posmatrača čije se suprotnosti stapaju u jedno.

Uradiš pravedno, a posle mirno, uz obloge i vinjak, analiziraš.


Reakcija je potrebna kad nisi svjestan akcije.

Dakle, kad ti krava stane na nogu to je već kasno. Izabrao si realnost, projektovao a nisi bio
svjestan niti izbora kad si ga činio niti posledica koje ćeš doživjeti nesvjesno birajući.
Ne staje krava na nogu onome koji to iskustvo ne traži.

U još gorem slučaju, žrtva ne može biti žrtva ubistava, nasilja, ukoliko to iskustvo ne traži
i ne odobri. Naravno, svjesno tražiti i odobriti takva iskustva može samo mazohista, ali ...
postoje i takvi. Većinom su iskustva takve vrste načinjena u neznanju, tj, nužno.

Šta je reakcija?
Reakcija je re-kreirana akcija. Dakle, akcija koja je trebala da bude samo u jednom smijeru:
duša>razum>tijelo, postala je osnova nove akcije, koja nije kreirana iz duše već iz razuma,
iz ega, na osnovu percepcije prihvaćenog izvještaja o već projektovanoj prvoj akciji. Tada
se naša volja zaključava u začaranom krugu, dušu potiskujemo izvan pažnje a naš razum tad
stvara surogat duše, dakle, novu namjeru baziranu na staroj namjeri već projektovanoj i našim
sudom iskrivljenim značenjem izvještaja koji nam u naš centar dolazi iz proekcije.

U duši ne postoji potreba da ti krava stane na nogu, ali zato u razumu postoji i ta opcija,
mogućnost. Ona će se manifestovati kad je izabereš zarad opravdanja već kreiranog suda o
nečemu, o zlobnosti prirode recimo, kada si stvorio potrebu da izraziš bol koji inače u sebi ne
vidiš. Zamisli šta bi bilo kad bi ti slon stao na nogu?
 
a to objasni nepravedno zatočenima streljanima i onima koji su pretvoreni u robove.

To ne možeš objasniti nesvjesnima. Onaj ko nesvjesno bira stvarnost on ne može
shvatiti da je starnost njegov izbor, u svakom jednom mogućem trenu. Specijalno
živjeći tako brutalne posledice nesvjesnog izbora... nemoguće je za shvatiti. Ali zato
ja to shvatam. Ti se ponašaš opet pravičnim. A o pravdi i pravičnosti očito, iz riječi
u riječ pokazuješ da ne znaš istinu.

Ja shvatam tvoju empatiju, i shvatam tvoju poziciuju, ali je ne prihvatam za ikakvu
ozbiljnu raspravu. Rasprave koje se odvijaju na bazi emocija nisu ništa drugo do proizvod
polarizacije i suda onih koji ne vide cjelinu.

Ja znam, apsolutno sam svjestan reakcija koje moje tvrdnje izazivaju kod nesvjesnih i
neodvoljno svjesnih, ali to ne mijenja istinu.


Hajde da malo i o tome prozborimo:

Kada se u čovječanstvu dešavaju veliki izlivi emocija, očito je da se pri tom mora oslobiditi
i nagomilana energija. Ko ili šta doprinosi stvaranju te kritične mase koja stvara energetski
zamajac, koja djeluje od tad bez pitanja na sve one koji je nesvjesno projektuju? Ko drugi do
oni koji emotivno u njoj učestvuju. Bilo da je čovjek dio nasilničkog klana ili pak da je dio
onih nad kojima se nasilje izvodi, i jedan i drugi čovjek doprinose manifestaciji tog energetskog
vrtloga. A pošto svojom emocijom sudjeluju u stvaranju tog vrtloga, on ih od tad nosi sa sobom,
oni su njegov sastavni dio, te i posledice, iako nesvjesno izabranim učešćem, postaju vidljive
tek kad se zamajac usmjeri na jednog ili drugog. Ispoljavanje te nagomilane emocije će uvijek
da zakači one koji su polarizovani. Oni koji uspiju da svoju volju i pažnju zadrže neutralnom,
znajući da učešćem doprinose masi zvijeri koju će pusiti iz kaveza, oni, možda samo u svojoj
odluci da ne budu dio tog ubjeđenja, ostaju pošteđeni zvjerstva.

Ali, opet ponaljam, onaj koji je emotivno postao dio tog vrtloga, recimo čovjek, dijete, koje negdje
u zabačenom selu Srbije osjeti strah od te nemani, od zvijeri, automatski postaje dio vrtloga kojeg
svojim strahom podržava. Strah će se pobrinuti da za njega stvori odgvoarajuću stvarnost.

Zamisli samo mržnju... mržnja stvara zvijer od čovjeka.
i drugo...
 
Poslednja izmena:
Za koga kasno? Za kravu ili za nogu? Za onog ko pasivno posmatra je oduvek kasno.

Nase nerazumevanje dolazi od pogresno usvojenih znacenja pojmova.
Ne govorimo istim jezikom.
https://forum.krstarica.com/showthr...postojimo!?p=36267816&viewfull=1#post36267816


Je l' ti samnom ozbiljno razgovaraš??? :)

Gdje vidiš da ja rekoh PASIVNO?
Ja svoje riječi biram sa izuzetnom preciznošću, te tako i od sagovornika zahtijevam, ukoliko
je moguće. Dakle nisam govorio o pasivnom posmatraču već o neutralnom posmatraču.
Neutralan posmatrač nije pasivan. On je samo oslobođen polariteta. Pasivan, u drugu ruku,
bira da čeka realnost na koju misli da nema uticaja.

Kasno je i za nogu i za kravu. Međutim, krava nije na nivou čovjeka koji može imati Savjest,
te krava ne osjeća grižu Savjesti, ali čovjek koji je ima, ako je nije iskoristio na vrijeme, može.
 
Duh, duša i telo su ceo čovek.
U duhu je sadržana gordost, osobina koja pravi razliku između (pred bogom) jednakih.
Jaki duhom su karijeristi, političari, vođe, generali, okupatori i ugnjetavači.
Takvi podređuju slabu dušu svom jakom duhu.

Dobri ljudi čine suprotno.



Projekcija duše, razuma i tijela sa cjelovitom refleksijom u duhu jeste čovjek.
Čovjek, stoga ne može biti duša i tijelo bez razuma, pošto razum uistinu
za dušu projektuje to tijelo. U njemu su čula. Takođe, čovjek ne može biti
duša i razum bez tijela, jer to znači da se duša nije u potpunosti realizovala.
Razum i tijelo nikako ne mogu biti čovjek, jer za svako iuskustvo potrebna
je duša kao iskra koja pokreće projekciju. Sam duh, nije čovjek, jer duh nikad
ne postoji sam od sebe i za sebe. Duh je uvijek refleksija nečega, da l'
projektovanog trougla duše/razum/tijela=stvorenja, kad se apsolut (biće)
doživljava čovjekom recimo, da l' sebe apsoluta=Svijest, kada se apsolut
doživljava Bogom.

Gordost jeste u duhu, u duhu čovjeka koji je u svom razumu stvara. Samo ono
što se projektuje u trouglu može biti i u duhu koji taj trougao reflektuje u sebi.
 
Za koga kasno? Za kravu ili za nogu? Za onog ko pasivno posmatra je oduvek kasno.
Kako je lako primetiti kod drugih da su skovitlani negativnom emocijom. I kako se jasno cuju sve lazi kojima se ta emocija sluzi, samo da bi svoje trajanje I postojanje opravdala.
Alo, krava nam stoji na nozi!

Osami se. Cuti. I u sebi cuti. Ne opiri se toj emociji koja ti vec danima energiju zdere, vec se samo malo od nje odmori. Povremeno, po desetak minuta makar.
Sve pusti. Sva juce I sva sutra I cuti. Nista se u svetu promeniti nece za tridesetak minuta dnevno, koje ces utrositi na predahe. I krava ako na nozi stoji, nakon odmora ce I dalje tamo biti. A mozda I nece.
 

Back
Top