Vuk Branković – izdajica ili...

  • Začetnik teme Začetnik teme -
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Izdajnik ili ne?

  • DA

  • NE


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Bi2:
Jesi li ti čitao onaj njen čuveni Zapis?
To što Jefimija na početku svog "zapisa" koji je ustvari molitva, vezom beleži – "od nečistih usana, od mrskoga srca, od nečistog jezika, od duše nečiste, primi molenje moje, o Hriste moj, o ne odurni mene rabu tvoju, ni jarošću tvojom Vladiko, ne obliči mene u času ishoda mojega..." – uopšte nije nikakav pouzdan dokaz da je ona grešna zato što je učestvovala u uništavanju Vuka Brankovića, iako je "bila beskrajno ljubomorna na Vukove dobre odnose sa Hilandarcima i pokušavala je da kako tako izdejstvuje Milici dominaciju u zoni gde nije imala ni uticaja ni prijatelja".

To može da se tretira jedino kao svojevrsna spisateqska špekulacija, pogotovo kada se uzme njeno poređenje sa Desankom... Ovoj mojoj tvrdnji ide u prilog i dodatno Isidorino objašnjenje:
"Da li je ovo samo konvencija samoosudjivanja i skromnosti u molitvi ili iza toga stoji Jefimijina istinska zagledanost u svoju dušu. Da li je bila toako slatkorečiva zbog svog literarnog dara, religioznog žara ili prosto konvencionalna za vek u kom se nalazi. Ili iza toga ima nešto više, želja da se zaista oproste počinjeni gresi, sramota zbog okretanja majke protiv kćeri i zeta."

Sve ili do ili? A kod svakog monaha i monahinje koji je nešto zapisao imaš skoro istovetne molitvene pasaže.

Uostalom, čemu toliko zamaranje i tolika opčinjenost Isidorinim pisanjem... Reč je o književnosti...

Ona samo pomenu Orbinija, a već sam rekao da je kod njega ključ problema. Kod njega i kod Vatikana – unija!
 
Moram privremeno da revidiram svoj stav...

U vezi sa Jefimijom, ni većeg slučaja, ni lepše vajde – naiđoh u jednom lokalnom časopisu na njenu biografiju, koju je napisao opet jedan lokalni istoričar.
On je stavlja u direktno potomstvo kralja Dragutina. Zaključio je nekako i da je rođena sestra Dimitrija, tj. Miloša Obilića...
E, sad, da li ga je Orbini odvukao na tu stranu (dvoboj Vuka i Miloša, zbog svađe Mare i Vukosave...), videćemo... Ja imam rezerve prema ovom piscu zato što ga odlično poznajem i znam kojom se metodologijom služi, a i zbog toga što se zaleteo među autohtoniste.
Ko bi ga znao... Ima oko 40 jedinica u korišćenim izvorima... Videćemo ovih dana kad taj njegov spis sredim i "okačim".

U svakom slučaju, sva je prilika da si ti, Bi, u pravu sa svojim pretpostavkama.
 
lj_950:
To što Jefimija na početku svog "zapisa" koji je ustvari molitva, vezom beleži – "od nečistih usana, od mrskoga srca, od nečistog jezika, od duše nečiste, primi molenje moje, o Hriste moj, o ne odurni mene rabu tvoju, ni jarošću tvojom Vladiko, ne obliči mene u času ishoda mojega..." – uopšte nije nikakav pouzdan dokaz da je ona grešna zato što je učestvovala u uništavanju Vuka Brankovića, iako je "bila beskrajno ljubomorna na Vukove dobre odnose sa Hilandarcima i pokušavala je da kako tako izdejstvuje Milici dominaciju u zoni gde nije imala ni uticaja ni prijatelja".

To može da se tretira jedino kao svojevrsna spisateqska špekulacija, pogotovo kada se uzme njeno poređenje sa Desankom... Ovoj mojoj tvrdnji ide u prilog i dodatno Isidorino objašnjenje:
"Da li je ovo samo konvencija samoosudjivanja i skromnosti u molitvi ili iza toga stoji Jefimijina istinska zagledanost u svoju dušu. Da li je bila toako slatkorečiva zbog svog literarnog dara, religioznog žara ili prosto konvencionalna za vek u kom se nalazi. Ili iza toga ima nešto više, želja da se zaista oproste počinjeni gresi, sramota zbog okretanja majke protiv kćeri i zeta."

Sve ili do ili? A kod svakog monaha i monahinje koji je nešto zapisao imaš skoro istovetne molitvene pasaže.

Uostalom, čemu toliko zamaranje i tolika opčinjenost Isidorinim pisanjem... Reč je o književnosti...

Ona samo pomenu Orbinija, a već sam rekao da je kod njega ključ problema. Kod njega i kod Vatikana – unija!
Ne, nećemo analizirati Zapis pod uticajem Isidoronog teksta. Neka njen tekst bude samo podatak da još neko sumnja u Jefimiju.
Okrenimo se samom Zapisu. Ne gledajmo njegov početak, ili kraj. Uzmimo ceo Zapis u obzir. Svaku reč. Ako ga sagledaš tako, ova žena je teške grehe počinila. A, ako posle čitanja Zapisa, baciš pogled na njen život, jasno se vidi da je pokušavala sa Milicom na sve načine da ispravi svoje grehe.Ili, njihove grehe? Kad je videla da je sve bezuspešno, otišla je u manastir i napisala ovo, ili izvezla. Što god mi govorili o Zapisu ,ne smemo zanemariti činjenicu da je isti namenjen Hilandaru, a da se ne nalazi tamo ! Odnosno, ni pod jednim krovom naše bogomolje. Svi drugi Jefimijini pokloni krase Hilandar samo Zapis se nalazi u Muzeju SPC-a ! Ovo dovoljno govori da njemu, zbog nečega, nije mesto u crkvi. Jel tako?

Podatak da je kneginja Milica zidala za životu crkvu u kojoj će biti sahranjena pored svog ljubljenog Laze, a da se nije sahranila tamo, je još jedan dobar pokazatelj. Ni pored njega mrtvog očigledno nije smela da legne, jer ga je izneverila.
Njih dve šta su petljale, petljale su, i zbog toga su i zajedno sahranjene i ostoj crkvi.

Manimo se rodbinskih veza sa izmišljenim Obilićem.
 
"Od svetog Ilije, sunce sve milije"

SVETA PREPODOBNOMUČENICA PARASKEVA

"Paraskve je grčka reč, koja na srpskom jeziku znači Petak ili Petka.
Narod ju je verovatno nazvao "Trnova" stoga što od dana kada se slavi počinje da trne svetoilijska vrućina ( ?), tj. da se gasi i smanjuje. Ovo nije naša Paraskeva,srpskoga roda,kojoj se spomen daje 27. oktobra ( 14. oktobra )
Ova Paraskve bila je iz okoline Rima. Još od detinjstva bila je dobra hrišćanska, a po smrti svojih roditelja, svo imanje koje je nasledila podelila je sirotinji, a ona se zamonašila. Propovedala je hrišćansku veru i mnoge je ljude obratila na Hristov put. Zbog toga je car Antonije pokušao da nagovori da se odrekne svoje vere,što ona nije učinila. Potom su joj na glavu natakli usijani šlem od tuča i žegli ključalom smolom, što je ona sve izdržala.
Pošto ju je car pustio na slobodu, Paraskve je nastavila sa propovedanjem svoje vere od grada do grada. Drugi put je opet uhvatiše i staviše u jednu pećinu sa velikom zmijom nadajući se da će je zmija umoriti, no na čudesan način Paraskeva je nemam učinila bezopasnom, pa pošto je izašla na slobodu nastavila je sa svojom misijom.
Konačno, kada je treći put bila uhvaćena i pošto se nije odrekla hrišćanstva po naredbi starešine Tarasije odsekoše joj glavu.
Spomen joj se daje 8. avgusta ( 26.jula )
Na ikoni se može predstaviti u ženskom monaškom odelu sa krstom i mučeničkim simbolom, mirtinom grančicom u ruci.
Na Trnovu Petku se ne prede, ne mesi hleb, ne pere rublje i ne iznosi pepeo iz kuće da ne bi "trnela snaga" ( telo)

PREPODOBNA MATI PARASKEVA
- SVETA PETKA -

Sveta Paraskeva, sa grčkim imenom Paraskeva, rodila se u selu Epivatu, u jedanaestom veku, nedaleko od grada Kalikrata u srpskoj zemlji,, pa se predpostavlja da je bila Srpkinja. Roditelji su joj bili hrišćani, prosti ljudi srednjeg imovinskog stanja. Njen brat je bio Jeftimije, docnije episkop.
Kada su joj roditelji umrli, napustila je imanje, otadžbinu i srodnike, odrekla se burnog života, prezrela sve ljudske sujete i otišla daleko u pustinju posvetivši se molitvi i službi Bogu.
Mnoge godine je provela u pustinji, u postu i molitvi, u usamljeničkom životu. Već pod starost, legenda kaže da joj se u snu javio andjeo koji joj reče da napusti pustinju i vrati se u otadžbinu da tamo provede zadnje dane svog života. Ona posluša ovu zapovest i podje svom negdašnjem domu, a usput je svratila u Carigrad i posetila crkvu svete Sofije.
Došla je u svoje rodno mesto Epivat i tamo proživela,kratko,do smrti. Njeno telo je prvo bilo sahranjeno na groblju,medjutim nekim od hrišćana iz tog mesta bilo je stalo da se Paraskeva dostojnije sahrani, pa su joj telo iskopali iz groba, legenda kaže, neraspadnuto, jpa su ga preneliu epivatsku crkvu. Na njenom grobu su se počela dogadjati razna čuda, a mnogi bolesnici su pohodili njen grob tražeći pomoć za njihovu bolest.

Bugarski car Asen je 1238.g. oteo mošti Paraskevine i odneo ih u svoju prestonicu Trnovo. Kad su Turci osvojili bugarsko i srpsko carstvo, sultan Selim je naredio da se Paraskevine mošti prenesu u njegovu prestonicu, gde ih je držao na svom dvoru, a zatim ih poklonio carigradskoj patrijaršiji. Kažu da je carica Milica, žena kneza Lazara, molila tadašnjeg sultana ( ?) da joj dozvoli da prenese Paraskevine mošti u Srbiju, s obzirom da je ona bila Srpkinja i srpska svetiteljka. Njene mošti su ležale u kapeli na Kalemegdanu ispod crkve Ružice. Konačno, 1641.g. carigradski patrijarh Partenije poklonio je ove mošti moldavskom knezu, koji ih je preneo u Jaš i položio u crkvi Sveta Tri jerarha.
Spomen svetoj Petki drži se 27. oktobra ( 14. oktobra ) na dan njene smrti.
Sveta Petka na ikoni predstavlja se u monaškom odelu, držeći u ruci časni krst.
Inače svetu Petku najviše proslavljaju pravoslavni hrišćani u Dalmaciji i Istočnoj Srbiji.
Za ovaj dan sprema se u narodu kolač i lomi za zdravlje stoke.
Crkvište kod Lapljeg Sela, na Kosovu,posvećeno svetoj Petki Paraskevi, posećuju nerotkinje da bi ostale trudne.
Sveta Petka je kod Slovena poštovana kao zaštitnica ženskih poslova, pa je toga dana bilo strogo zabranjeno presti i tkati.
Petkovača je prva opšta jesenja slava u Lužnici i Nišavi."

"Srpske slave", Litera, Bgd. 1988. B.Grubačić/M.Tomić
 
Na onoj temi o zapisu malo smo analizirali pesmu Milana Rakića, Jefimija...Šta kažete o tekstu ove pesme:


Jefimija

Uz staro platno i staro vino
i stara pesma ide
na drevnoj slici, ženu i ružu
još samo oči pijane vide
ti više nisi ovdje da traješ
i točis blago sa usana svojih
ti više nikom nista ne dajes
a nemas ni kome, jer nema njih.

Jefimija, sama si ti....

Junaci s mačem, brkati i strašni
nježno su ljubili tvoje skute
i dalje nijemo na slici traješ
a rdja jede mačeve ljute
I nisi više ovdje da tiho
mladiću nekom blagoslov ti predaš
I samo s ružom na grudima svojim
nijemo i tužno, neprestano gledaš

Jefimija, sama si ti...

tekst: Dženan Salković (pevaju: "Lutajuća srca")
 
Čudime da je ostalo nezapažen ovaj deo teksta:

"U stilu Umberta Eka moram da kažem da je vrlo sumnjiva nagla smrt patrijarha Spiridona dva meseca posle Kosovske bitke kao i pitanje ko je stajao iza Jefrema koji ga je zamenio do izbora nove ličnosti. No tu smo već u možda najzabranjenijoj zoni kopanja, u crkvenim tajnama i misterijama. Crkva je posle Danilovog izbora za patrijarha ovenčala kneza Lazara svetiteljskim oreolom."
 
Eto cika sad ustao pijucka kaficu i razmislja o Milici i njenom stavu prema Brankovicima, jedno mi se mota po glavi: Kult Sina. Normalno sin ostaje u kuci /tada/ on je uzdanica naslednik koji ce nas hraniti i sahraniti, Sa cerkom su zdravi odnosi ali ako zet zastrani nek se nosi u... I normalno da je Milica bila uz sina a protiv zeta koji je tezio da u toj guzvi bude ispred njenog sina. Znaci ona se borila za svog sina. Zanemario sam sta je tada bilo korisno za Srbiju, narod itd. Dok sin ne odraste ona se borila za sebe da se odrzi na vrhu kako bi kasnije vlast i nasledstvo ostavila sinu. Instikt i borba majke. Ne secam se da je u mnogo slucajeva otac ili majka bili uz zeta a protiv sina.
Pozdrav !
 
dadel:
Eto cika sad ustao pijucka kaficu i razmislja o Milici i njenom stavu prema Brankovicima, jedno mi se mota po glavi: Kult Sina...
... Zanemario sam sta je tada bilo korisno za Srbiju, narod itd. Dok sin ne odraste ona se borila za sebe da se odrzi na vrhu kako bi kasnije vlast i nasledstvo ostavila sinu. Instikt i borba majke.
Baš ti je inspirativno pijuckanje kafe... Bi će da se oduševi. Na njenim si pozicijama.

Vidi gde ćeš Jefimiju da udeneš u ovaj Kult Sina. Ali, kad ponovo ustaješ, ne menjaj nogu niti kasnije kafu. :lol: ;-)
 
lj_950:
Baš ti je inspirativno pijuckanje kafe... Bi će da se oduševi. Na njenim si pozicijama.

Vidi gde ćeš Jefimiju da udeneš u ovaj Kult Sina. Ali, kad ponovo ustaješ, ne menjaj nogu niti kasnije kafu. :lol: ;-)

hihihihihihihihihihihiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii...................:lol: :lol: :lol:
........ Odi Ljupče da te ljubnem.........:wink:.........
 
lj_950:
Aha, monahinja + velikoshimnica, pa vlastoljubiva...

Ajde, bre, Bi, baš pretera... Nego nisi nastavila svoju priču o Svetoj Petki!

Ne preteruje Bi uopšte....Misliš da je to merilo što je monahinja + velikoshimnica? Ma kakvi...Pa pogledaj malo ko je sve monah bio, pa svetac....Sve sami monasi (kasnije + sveci) postadoše par dana pred smrt....Kad dodje Bog po svoje tad se sete da se zamonaše, a do tada da Bog sačuva...:roll:
 
Nije ni ovako off topic, ali dobro, i to treba da se razmotri....I to mi nešto sumnjiva rabota....:roll:

E da i još nešto je zanimljivo, to sam hteo da prokomentarišem kad me error pomuti, setio sam se........tiče se Jefimije....Grešnica ili ne? Ako je ona zaista takva čista duša kakvom je predstavljaju, takodje monahinja + velikoshimnica, nije li malo čudno što nije kanonizovana...???
 
Evo ko je od žena kanonizovan:

1. Ana (žena Stefana Nemanje) – Prepodobna Anastasija (22.jun/5.jul)

2. Jelena Anžujska (30.okt./12.nov.)

3. Angelina Branković – Mati Angelina (30. jul/2 avgust i 10/23. decembar).

4. Ana (Neda) Šišman (tetka cara Dušana) – Prepodobna Jelena Dečanska (21.maj/3.jun)

5. Kneginja Milica – Jevgenija/Jefrosinija (19.jul/1.avgust)



Dakle, ako zanemarimo sumnje koje se tiču Jefimije, i gledamo samo ono kako je danas predstavljaju, i pogledamo ovaj spisak, kanonizovani su i neki koji su se (zvanično) daleko manje od Jefimije posvetili crkvi....Oma tu nešto ne štima....Ma nije Isidora luda...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top