"Voliš li je?"

Ma jok....nema tu terapije....a dijagnoza se unapred zna....nego, znash kako to ide...shto vishe o nechemu prichash, to besmislenije postaje. Zato kada imash problem, treba ga razvodnjiti prichom do te mere da ti postane smeshno.
Ali zato ne treba previshe detaljisati kod lepih dogadjaja, isto se obezvrede.
 
A ja nikako da dobijem tu milku što deliš....:tease:

volim je

a za pilence

1220_45b4e8ee6cd12.jpg
 
Zato kada imash problem, treba ga razvodnjiti prichom do te mere da ti postane smeshno.

e..u pravu si,kad mi je stiglo na posao sudsko resenje o zapleni 2/3 plate,dok se ne isplati neki "ceh" iz proslosti,ja se smorio,'teo dam otkaz i te 4e..(onda nema naplate :) )a evo...posle xy puta ispricane situacije kurti & murti...sad mi vec smesno :)

ono...smesna mi i ta 1/3 koja odlazi za kredit :lol:
 
pa da...zato pazim kada mi se neshto lepo desi, ili objavim odjednom svima ili kazzem samo ukratko shta je bilo....da ne propadne....josh ako nedajbozze neko lupi nekakav glupav komentar na sve to, mogu da se smorim toliko da mi nije ni vazzno shto mi se desilo neshto lepo.
 
pa naravno...ne kapiram potrebu kod zena za mikro detaljisanjem?
cemu to...osim za "dobru zabavu" one kojoj se to prica...
E ja detaljišem kad je nešto smešno. Ali obično ko me sluša nema živac za to, i svesna sam, a nemam ni ja al sam bar pristojna pa se makar pravim da slušam :confused: uglavnom, o ljubavnim problemima ne da ne volim da detaljišem nego ne volim da pričam uopšte.

U stvari baš ne mogu da se setim devojke koja to voli da radi. Ne znam, prosto nisam primetila.

E sad kad je u pitanju izlazak, "šoping", ispit, krečenje (stana i lica) cipele, patofne..... mislim..... nikad kraja......... i onda me pitaju što ćutim :kafa:
 
E ja detaljišem kad je nešto smešno. Ali obično ko me sluša nema živac za to, i svesna sam, a nemam ni ja al sam bar pristojna pa se makar pravim da slušam :confused: uglavnom, o ljubavnim problemima ne da ne volim da detaljišem nego ne volim da pričam uopšte.

Tu je bitna komponetna i da li ih imas tj. ne ti, nego onaj ko prica o tome.
 
Pa zato sam se i zamislila, obzirom da sam morala prvo da proberem ko je imao vezu uopšte od njih.....
Ova što je imala dugogodišnju stalno je pričala sve nešto pozitivno super sreća sreća radost, jednom je doduše ispeezdela, samo možda se to pogrešno tumači kao detaljisanje. Pre će biti jadanje. Koje traje i traje, ali se protegne na prvi razred, zabavište, matericu..... koliko je tačno kalcijuma i natrijuma dobijala i da li je prevremeno rođena..... missim, najmanje od svega se priča o njemu, tj. uzroku uznemirenosti.

I tako je uglavnom.
 
Konj Damjana Jugovića

Damjanov Zelenko je konj čiji vrisak za poginulim gospodarem odjekuje kroz vekove i ne prestaje da nam pritiska dušu i um. Taj konjski vrisak je naš, onomatopeja naše tuge, nezaceljena rana, sećanje na nesreću. On je oslonac naše sudbine. To je naše sveto zvono.
Damjanov Zelenko je iz carske konjušnice, kao i ostali konji braće Jugovića. Ergela, osnovana još u doba cara Dušana, negde između dveju Morava, davala je carskoj konjici nekoliko hiljada konja i bila izvor rasnih grla s pedigreom. Suvlasnik te ergele, u doba kneza Lazara, bio je njegov kancelar i tast Jug-Bogdan (knez Vratko). Da bi svojim sinovima, budućim junacima i vitezovima, izabrao i poklanjao u vreme njihovog punoletstva i momčenja najbolje konje, podigao je novu konjušnicu pod Gočem, u Vrnjcima, i tu gajio samo rasnu ždrebad, pažljivo odabranu i proverenu. Tu se nalazio i trenažni poligon za konje i junake, kao i borilište za viteške igre. U toj prostranoj dolini odigrani su mnogi dvoboji, pa i onaj između Banović Strahinje i Mladena Moravca (kasnijeg Vlah-Alije).
U tim igrama učestvovali su i Jug-Bogadovi sinovi. Pa i Damjan, najstariji od braće Jugovića, sa svojim Zelenkom. Damjan Jugović je pre Zelenka, promenio mnoge dobre konje i s mnogima je pobeđivao u važnim dvobojima na viteškim turnirima. Zelenko mu je bio poslednji konj u životu i najbolji od svih, koje je do tada imao. S njim je najviše i pobeđivao. Zelenko je bio konj s ljudskom dušom, kaže legenda. I još kaže da je razumevao ljudski govor. Damjan je, kaže ta priča, i pobeđivao, zahvaljujući tome što je konj slušao njegove komande i znao pravila borbe. Čak je, kažu, često, u toku borbe, instiktivno, sam i mimo Damjana, donosio ispravnu odluku, koja je spašavala život njegovom gospodaru. Damjan je znao da ima neobičnog konja, pa se trudio svim silama da mu pronikne u dušu i narav. Koliko puta mu se učunilo da njegov Zelenko ima ljudska osećanja: jednom, posle poraza u nekom dvoboju, video je suze u njegovim očima.
Damjan je najviše vremena provodio sa svojim konjem: nije dao da ga hrane i timare njegovi konjušari već je to sam radio, što nije bio običaj onog vremena da se visoki plemić bavi takvim poslovima. Trenirao je s njim svaki dan. `Već je njega Damjan naučio: do ponoći sitnu zob zobati, od ponoći na drum putovati`, kaže narodni pevač.
Damjan je, kao i njegova braća, poginuo na Kosovu. Svi su izginuli, braneći kneza Lazara, svoga zeta i vladara. Kosovsku tragediju, kažu, preživeli su svi konji braće Jugovića. I svi su se vratili u Kruševac. Niko ne zna kako i na koji način je uspela ta kljusad da napusti krvavo razbojište, a da ih Turci ne pohvataju i ne odvedu sa sobom. To je jedna od velikih tajni Kosova. Kažu da je jedna monahinja u Ljubostinji, na margini svog trebnika, zapisala da su konji Jugovića sami došli s Kosova i da je pred njima išao Damjanov Zelenko. Taj konj je kalauzio ostalima.
Još u ovom zapisu stoji da je monahinja udovica Damjana Jugovića. Šta je posle bilo s konjima braće Jugovića, i sa Damjanovim Zelenkom, zapis u Ljubostinji ne kaže.
Legenda kaže da je Damjanov Zelenko vrištao za svojim gospodarem godinu dana. A onda je, jedne noći nestao, iz kneževe konjušnice. Dugo se o njemu nije znalo ništa, a onda se, tri godine posle Kosovskog boja, uoči Vidovdana tačno u podne, čulo njegovo vrištanje u planini Goču. Slušajući taj konjski plač, kažu da je plakao celi Kruševac. Da je, kojim slučajem, ustao Damjan i zavirio u oči svome konju, možda bi u njima našao suze. Zelenko je vrištao za Damjanom, ali i za svim što je izgubljeno na Kosovu. Da je živ, možda bi i danas vrištao, ko zna? Jer, bitka u kojoj poginu Damjan još traje.

.........
 
Za likove...jer znam da žene to rade..
Da li se jadate ortacima ili poznanicima,ako vas zadese nekakve ljubavne jadi? :mrgreen:
Zašto da i zašto ne.



taj neki rad
e006.gif

ja mislim da da...iako nisam musko:manikir:
i iako mene niko nije nista pitao:D
ne, ozbiljno, i cak stavise - mislim da je to kod tipova nekako...iskrenije. kod devojaka je i u tim situacijama prisutna neka konkurencija. nije da medju mocima nema nadmetanja, ali to je nekako...druge prirode, i mislim da kada im je tesko, jedni druge bolje razumeju..
 
Joooj idu u detalje....najstrashnije....i izdrzzljivi su...mogu da prichaju o tome sve dok se stvar ne reshi...
ali
ok je to
Bolje tako nego da vichu nije mi nishta
pa onda dograbe prvu nesretnicu koja nema pojma
i unesreche je skroz
ili napenale prvog ljubimca sa foruma da ga maltretiraju
i josh svashta neshto rade, piju, tuku se
i lome stvari.
Aha. :aha:

"pa onda dograbe prvu nesretnicu koja nema pojma
i unesreche je skroz"
:(
od ovoga nema goreg:(
 

Back
Top