Um je sve...

Ove dve misli se, po nekoj logici, nadovezuju jedna na drugu.

Postajemo ono što mislimo, a svoj život oblikujemo onako kako smo ga osmislili.

Sa Budinom mišlju se slažem u potpunosti, sa Aurelijevom ne. Jer, naš život nije samo projekcija naših misli; misli (želje i htenja) često su sputane objektivnim okolnostima koje nam nameću prilike i okruženje. Ako se, pak, misli na - u svakoj prilici autosugestivno razmišljanje koje će nam, i u situaciji kada imamo probleme, kljukati mozak mantrom da ništa nije toliko strašno a da ne možemo dostići nirvanu ili duhovni mir samoisključenjem iz spoljnog sveta - onda to tek tada nije dobra izreka.
Ali je činjenica da je materijalni život proizvod misli. Bez obzira na (neostvarene) želje i objektivne (slučajne) okolnosti u koje smo se zadesili, mi smo se tu našli nekom našom prethodnom misaonom odlukom. Znači - misli su pokrenule naš realni život i kreirale ga.
 
Hm.. Tačno je da postoje neki, koji "ne misle" pa ipak postoje, ali postoji razlika između mišljenja (razmišljanja) i osmišljavanja.
Razmišljanje može biti jalovo, a osmišljavanje je kreativan proces.
Izreka "kako seješ, tako ćeš žnjati" je jedna od onih, koje smatram poluistinama (nesrećan termin :confused:), jer:
- beba, umrla na porođaju, nije posejala ništa
- dete (i ne samo dete), stradalo u ratu, nije posejalo ništa da bi žetva bila tako surova
- na svetu ima dobrih ljudi, koji, međutim, loše prolaze u životu
- na svetu ima loših ljudi, koji, međutim, dobro prolaze u životu

Ako se dobrom čoveku desi nešto loše, da li to znači da je loše sejao?:roll:
Ipak nije poluistina. Svako dobija prema zaslugama.

A slučajne okolnosti koje navodiš u primerima takoođe po poretku nekome sleduju.
Tako, nevino stradati ili nepravedno biti nagrađen je relativno sa stanovišta ljudi, iz razloga što ljudima nikako ne mogu biti poznati svi detalji koji, prolaze kroz filter prirodnih (Božjih) zakona, pre nego se realizuju u konkretan događaj.
 
Ali je činjenica da je materijalni život proizvod misli. Bez obzira na (neostvarene) želje i objektivne (slučajne) okolnosti u koje smo se zadesili, mi smo se tu našli nekom našom prethodnom misaonom odlukom. Znači - misli su pokrenule naš realni život i kreirale ga.

Ne slažem se.
Tako možemo unedogled, Ristobe - tvrditi da, ako u datom trenutku realan život nije prozvod naših misli, onda mora biti da je produkt nekih prethodnih. To bi značilo da naš život - ma koliko ga mi osmišljavali - krene neplaniranom putanjom zbog neke davne misli. Ti sad govoriš o kauzalnosti, zar ne?
Kako ćeš objasniti to da je neko postao invalid (čime mu je promenjen život), a ne svojom krivicom? Šta je bila "misaona odluka" nesrećnika/disciplinovanog pešaka koga je udario pijani vozač? Da se nađe baš tu, na tom pešačkom prelazu, u baš tom trenutku? I ta "misaona odluka" je proizvela njegov nov život u invalidskim kolicima, ili, čak, smrt?
 
Ipak nije poluistina. Svako dobija prema zaslugama.

A slučajne okolnosti koje navodiš u primerima takoođe po poretku nekome sleduju.
Tako, nevino stradati ili nepravedno biti nagrađen je relativno sa stanovišta ljudi, iz razloga što ljudima nikako ne mogu biti poznati svi detalji koji, prolaze kroz filter prirodnih (Božjih) zakona, pre nego se realizuju u konkretan događaj.

:confused::confused::confused:

Dobar ti taj filter... koji se potire sa tvojom idejom o životima kao materijalizaciji naših misli. Po tome, naše misli su u konačnom ishodu nebitne... jer će svakako proći kroz neki "filter", relativan sa stanovišta ljudi.
 
Ne slažem se.
Tako možemo unedogled, Ristobe - tvrditi da, ako u datom trenutku realan život nije prozvod naših misli, onda mora biti da je produkt nekih prethodnih. To bi značilo da naš život - ma koliko ga mi osmišljavali - krene neplaniranom putanjom zbog neke davne misli. Ti sad govoriš o kauzalnosti, zar ne?
Kako ćeš objasniti to da je neko postao invalid (čime mu je promenjen život), a ne svojom krivicom? Šta je bila "misaona odluka" nesrećnika/disciplinovanog pešaka koga je udario pijani vozač? Da se nađe baš tu, na tom pešačkom prelazu, u baš tom trenutku? I ta "misaona odluka" je proizvela njegov nov život u invalidskim kolicima, ili, čak, smrt?
Pogrešno me razumeš. Kažem da misao prethodi svakoj čovekovoj voljnoj radnji. Zato kažem da je čovekov život, u stvari, materijalizacija njegovih misli. Čovekov život, ajd' da kažem u normalnim okolnostima, izvode njegove misli. Otuda su misli čoveka odgovorne za njegovu sudbinu.

Za ove specijalne okolnosti, koje pominješ u drugom delu posta, važi moj prethodni post.
 
:confused::confused::confused:

Dobar ti taj filter... koji se potire sa tvojom idejom o životima kao materijalizaciji naših misli. Po tome, naše misli su u konačnom ishodu nebitne... jer će svakako proći kroz neki "filter", relativan sa stanovišta ljudi.
Ne razumem ovakav banalizam. Da li ljudi kao deo prirode podležu zakonima koji vladaju u njoj? Ja pokušavam da ukažem na te zakone, koji dovode do toga da se čini kako se pravedni kažnjavaju a nepravedni nagrađuju i da je to samo privid.
 
Ne razumem ovakav banalizam. Da li ljudi kao deo prirode podležu zakonima koji vladaju u njoj? Ja pokušavam da ukažem na te zakone, koji dovode do toga da se čini kako se pravedni kažnjavaju a nepravedni nagrađuju i da je to samo privid.

Rekao si: "Tako, nevino stradati ili nepravedno biti nagrađen je relativno sa stanovišta ljudi, iz razloga što ljudima nikako ne mogu biti poznati svi detalji koji, prolaze kroz filter prirodnih (Božjih) zakona, pre nego se realizuju u konkretan događaj."

A onda: "Ja pokušavam da ukažem na te zakone."

Znaš nešto, što mi, ostali ljudi, ne znamo?
 
Ne razumem ovakav banalizam. Da li ljudi kao deo prirode podležu zakonima koji vladaju u njoj? Ja pokušavam da ukažem na te zakone, koji dovode do toga da se čini kako se pravedni kažnjavaju a nepravedni nagrađuju i da je to samo privid.
Које бре законе?! То ти смишљаш неке законе?
Мени је ово све нелогично.. заправо јако уско посматрано...
Шта је то могло да мисли дете од годину, две или пет, да би заслужило да умре од глади, буде разнешено бомбом у неком рату или смрскано у неком саоб. удесу?????

Привид...:roll:
 
Pogrešno me razumeš. Kažem da misao prethodi svakoj čovekovoj voljnoj radnji. Zato kažem da je čovekov život, u stvari, materijalizacija njegovih misli. Čovekov život, ajd' da kažem u normalnim okolnostima, izvode njegove misli. Otuda su misli čoveka odgovorne za njegovu sudbinu.

Za ove specijalne okolnosti, koje pominješ u drugom delu posta, važi moj prethodni post.

A kako je covekova misao uticala na to da li ce se npr. roditi plav ili crn, plavih, smedjih, ili crnih ociju, u bogatoj ili siromasnoj porodici i sl.?
 
Ipak nije poluistina. Svako dobija prema zaslugama.

A slučajne okolnosti koje navodiš u primerima takoođe po poretku nekome sleduju.
Tako, nevino stradati ili nepravedno biti nagrađen je relativno sa stanovišta ljudi, iz razloga što ljudima nikako ne mogu biti poznati svi detalji koji, prolaze kroz filter prirodnih (Božjih) zakona, pre nego se realizuju u konkretan događaj.

Ristobe jedan! Mesecima čitam ova tvoja opsesivna pisanija i sada sam konačno razumeo! Za tebe - Bog je mafijaš. :mrgreen:

Mislim, ima on svoje poslove i interese i svi se trude da mu ugode kako ne bi završili na dnu jezera u bloku betona. E, al njegovi interesi nisu javni i mi možemo samo da nagađamo šta hoće od nas. Nekada nam uspe, nekada ne. Ukoliko omanemo, Bog pošalje svog plaćenog ubicu da eliminiše koga treba. Naravno, ubica će biti ubijen od nekog drugog jer je prekršio pravilo (a i da ne bi pijan laprdao okolo i odao poslodavca). Sa svoje strane i ovaj naknadni osvetnik pada žrtvom nepogrešive božje pravde. Ovaj lanac nastavlja se sve dok neko ne završi u invalidskim kolicima i na taj način ispuni svoju slobodnu volju. :D

Nego, nešto se mislim - da nisi ti malo zbunjen. :)
 
Gautama Buda je rekao: Um je sve. Postajemo ono sto mislimo!

A Marko Aurelije: Nas zivot je ono cime ga ucine nase misli.

Koliko se vi slazete sa ovim?

Vaze za oblikovanje psihologije coveka, ali ne i za fizicki izgled ili materijalne vrednosti.
Inace um jeste sve coveku.....
"Pozitronski mozak" Isak Asimov
 
Које бре законе?! То ти смишљаш неке законе?
Мени је ово све нелогично.. заправо јако уско посматрано...
Шта је то могло да мисли дете од годину, две или пет, да би заслужило да умре од глади, буде разнешено бомбом у неком рату или смрскано у неком саоб. удесу?????

Привид...:roll:

Ovo je banalizovanje ljudskog zivota, "sudbine", prirodnih zakona, pa i vere.
U onome sto od coveka zavisi, misli mogu da budu "sve", tj. da igraju vaznu ulogu u kreiranju sopstvenog zivota.
Medjutim, postoje i nepredvidjene okolnosti, ili objektivne, na koje covek nikako ne moze da utice: rat, katastrofe, nesrece...
E, to jesu zakoni prirode koji vaze ne samo za coveka, vec za citav zivi svet! Sta je krivo neko kuce, pa ga ipak kola zgaze? Ne mozes to tako da poredis...
Znaci, pri normalnim okolnostima, covek zanje kako seje, samo sto cesto mi to ne vidimo. I um je sve.
A u "vanrednim" okolnostima, presudna je sudbina, Bog, "zakon" ili nazovi to kako hoces.:)
 
"Um je sve" se ne tumaci tako, pogotovo sto postoji velika razlika izmedju zapadnog i istocnog nacina misljenja i odnosa prema samom umu.
A pogotovo tako izvuceno iz konteksta - nejasno je na sta se tacno odnosi ova misao ali mi se ne cini da znaci u pravcu razvitka teme.
Mozda se misli na to da je um sveobuhvatniji pojam od onog sto mi smatramo umom - svesti.
 
Rekao si: "Tako, nevino stradati ili nepravedno biti nagrađen je relativno sa stanovišta ljudi, iz razloga što ljudima nikako ne mogu biti poznati svi detalji koji, prolaze kroz filter prirodnih (Božjih) zakona, pre nego se realizuju u konkretan događaj."

A onda: "Ja pokušavam da ukažem na te zakone."

Znaš nešto, što mi, ostali ljudi, ne znamo?
I, šta je nejasno?

Da se razumemomo, sve što čovek uradi podleže zakonima, kao što sve u prirodi podleže zakonima. Samo ukazujem na činjenicu da čovekov mentalni život, koga sačinjavaju njegove misaone tvorevine, a koji se kasnije materijalizuje u svarni život, takoođe podleže zakonima. Naš naraod je to lepo ukapirao poslovicom: kako seješ - tako ćeš žneti, čime je nedvosmisleno ukazao da je čovekov život, pa i misaoni, podložan zakonima. Ovo treba da znači da od kvaliteta čovekovih misli zavisi i njegov realni život. Opet, šta je za čuđenje?

Zar uvek nije postojalo pojedinaca koji vide što svi drugi ne vide? Može li biti da je čuđenje zbog toga?
 
Које бре законе?! То ти смишљаш неке законе?
Мени је ово све нелогично.. заправо јако уско посматрано...
Шта је то могло да мисли дете од годину, две или пет, да би заслужило да умре од глади, буде разнешено бомбом у неком рату или смрскано у неком саоб. удесу?????

Привид...:roll:
:mrgreen:
 
A kako je covekova misao uticala na to da li ce se npr. roditi plav ili crn, plavih, smedjih, ili crnih ociju, u bogatoj ili siromasnoj porodici i sl.?
Bitna je svrha života i cilj koji se njime postiže, a što mogu spoznati i dostići svi koji su s ovu stranu. Svima su šanse i mogućnosti jednake! Sve ostalo je nebitno.
 
Svima su šanse i mogućnosti jednake! Sve ostalo je nebitno.
Тако неки несрећни инвалид (онај кога је згазио пијани возач) а који је пре несреће више него ишта волео да плива, има исте шансе као Милорад Чавић да освоји медаљу на Олимпијским играма?
 
Za cilj života su šanse iste! (Ti ništa nisi naučila od Tolteka :mrgreen:)
Ти више знаш о Толтецима иако ни реч љихову ниси прочитао, него ја која сам прочитала све што се уопште могло о њима. Како је то чудно, зар не?!
 
Bitna je svrha života i cilj koji se njime postiže, a što mogu spoznati i dostići svi koji su s ovu stranu. Svima su šanse i mogućnosti jednake! Sve ostalo je nebitno.

Mislis, za svaku jedinku je ista sansa za iznalazenje svrhe zivota i sopstvenog cilja, da svako dobije onoliko koliko mu je potrebno za ovo ostvarenje?
 

Back
Top