Ultimatumi HAZU istočnim susedima Republike Hrvatske

Ако то стварно и тражи хрватска влада треба се жалити код европског суда и посебно да то показују јеврејском лобију, да им због Јасеновца ј*** матер.

Istinu za govoreći, činjenica je da u Srbiji postoji, i to dosta široko rasrprostranjen (u zadnje vreme posebno na društvenim mrežama) izvesni mit o Jasenovcu, pre svega u kontekstu inflacije žrtava. Znam da je ovo dosta kontroverzna tema i da sam i ranije navukao bes što sam pominjao, jer je dosta osetljiva tema na koju s razumevanjem mnogi vrlo živčano reaguju, ali ona jeste naše realno stanje. Čak i danas se može čuti, uključujući i na ovom forumu, o tome kako je čak više od 700.000 Srba navodno stradalo u tom logorskom kompleksu. I to uprkos notornoj činjenici da se tako nešto ne predaje ni u jednoj osnovnoj ili srednjoj školi u Republici Srbiji tj. ni po jednom školskom programu; da se ne nalazi ni u jednom školskom udžbeniku za časove istorije, da se ne uči tako ni na jednom filozofskom fakultetu univerziteta u Srbiji, da sasvim drugačiji stav ima Muzej žrtava genocida u Beogradu i da ne postoji niti jedan jedini ozbiljni istoričar u Srbiji koji se bavi problemima Drugog svetskog rata koji će tako nešto izjaviti. Niti jedan.

Ta inflacija radi viktimizacije posebno je bila popularna od kasnih 1980-ih godina i imala je i vrlo jasni kontekst instrumentalizacije u ratne propagande pod tadašnjim režimom i nesumnjivo je tu udela imala i služba bezbednosti. Srboljub Živanović, koji je možda među najzaslužnijima, u međuvremenu otišao je i dosta dalje i prešao čak i milion itd. Problem je, dakle, u tome što ne postoje politički razlozi da se sluša struka, već radi rezultata izbora na biračkim mestima i dr. populističkih razloga Jasenovac se koristi u demagoške svrhe; tako je i Ivica Dačić sad skoro radio, oko ovih svađa sa Hrvatima vezano za izložbe u UN. A tu spadaju i sve ove manipulacije oko Gideona Grajfa.

Ja sam, a to sada već mogu da se i neskromno potpuno pohvalim, na keca pročitao Gideona Grajfa. I ovde sam svima vama pisao šta se krije iza toga, kao i šta će se desiti. I sada kada je vreme prošlo i kada vidimo sve, možemo primetiti i da se bukvalno sve događa tačno kao što sam vam rekao da će se ispostaviti. Mene je ovde svojevremeno pola foruma napalo kada sam vrlo rezervisano i oštro nastupao u slučaju Grajfa, još kad se prvi put pojavio, a sada je svima jasno o čemu se tu radi. Nakon što je završio za naše vlasti posao oko Jasenovca, otišao je kod Dodika da za Srpsku tamo drugim projektom rukovodi, i to vezano za Srebrenicu. On (kojem su čak vlasti u Srbiji uručile i medalju 2019. godine [sic!]) nije ni u kakvom smislu predstavnik izraelske istoriografske zajednice, koja se od njega u tom smislu, kao i praktično svi stručnjaci u Srbiji, Hrvatskoj i van nje koji se bave tim problemom, potpuno ogradila. Baš nedavno je Harec objavio jedan članak o tome, povodom kontroverzi koje kruže oko Grajfove uloge kod nas, a koja je evidentno prevashodno političke prirode: https://www.haaretz.com/israel-news...stortion/00000180-d636-d572-aba5-debe9ad80000

Od Grajfa se ogradio Jad Vašem memorijalni centar; Robert Rozet je govorio da Grajf ništa novo nije doneo, već se oslanja mahom na neke zastarele procene i da je uveliko izašao iz okvira naučne debate. Izvršni direktor Svetskog kongresa Jevreja, posebno zadužen za Balkan, Ernest Hercog, kazao je da je Grajf završio kao čovek prosto u službi srpskog nacionalističkog narativa. Fakultet gde je radio Grajf, Ono Akademik, zvanično se ogradio od Grajfa i štaviše optužio ga da je zloupotrebio simbole fakulteta; bez saglasnosti institucije gde predaje, prikačio je logo fakulteta u nameri da podigne kredibilitet svom delu. I Ministarstvo spoljnih poslova Izraela se ogradilo od Grajfove tvrdnje da su oni imali ikakvog udela u njegovom radu ovde, ili preciznije bukvalno ga je optužilo za slaganje. Izraelci su uvek vodili izrazito suvenističku politiku; tu nema nikakvih prostora za neke teorije zavere...ovako jednoglasna osuda koja je došla od Grajfovih sunarodnika apsolutno nikako ne može biti posledica neke instrukcije.

Na kraju krajeva, ako je iko imao rezerve u sve što sam pisao tu i neko poverenje održavao u Grajfa, sve mu je postalo jasno kada je, nakon što je grčevito branio zaključke komisije koju je vodio da broj stradalih Muslimana iz srebreničkog kraja 1995. godine ne može nikako prelaziti 3.000, nedavno izjavio da je pogrešno shvaćen i da se ipak slaže da ih je bilo 8.000, kao i da trenutno radi na izdvojenom mišljenju koje će objaviti kao dopunu i nekakvo pojašnjenje onoga što se tvrdilo u komisiji... :roll:

Naravno, sve ovo ni na koji način ne negira da postoji i druga strana mita, odnosno ona koju je Franjo Tuđman utemeljio u Hrvatskoj. Razmere nepoznavanja činjenica oko Jasenovca u Hrvatskoj, prosto su zastrašujuće. Odlazak u jedan sasvim drugi ekstrem; minimalizacije žrtava, to je poprimilo neverovatne mitomanske razmere tamo, tako što je prodrlo čak i u neke naučne sfere, i to značajno više nego na srpskoj strani u slučaju ovog drugog ekstrema. Dešava se da Vatikan smenjuje biskupe u Hrvatskoj zbog srbofobije, a što je gotovo nezamislivo npr. u tradicionalno i čvrsto rimokatoličkim zemljama kao što su Španija, Poljska ili Irska. Postoji ono rimokatoličko društvo za reviziju koje je ni manje ni više no jednog Srbina uzelo; priča se o radnom logoru, o tome kako je komunistički logo bio još jeziviji od ustaškog...strašno je licemerno sa strane HAZU da šalje Srbiji takav zahtev, koji bi nominalno bez posmatranja ko to zahtev šalje možda bio i normalan, jerbo ništa oni ne rade da očiste sopstveno dvorište, pre nego što gledaju u tuđe, već kako smo konstatovali na stranici ranije, njihova se Akademija stavila presudno u službi politike.

Kada se u diskursu govori o Srbima, kolokvijalno, oni se čak često dodaju pored Hrvata, Jevreja i Roma; onako sa strane. A jeziva realnost je da je to što su hrvatske ustaše priredile srpskom narodu, daleko jezivije ne samo od bilo čega što je neki Srbin u tom Drugom svetskom ratu priredio ikojem Hrvatu, nego i uopšte ikada pre i posle, u istoriji srpsko-hrvatskih odnosa (uključujući i ovaj sad rat 1991-1995). Zverska monstrouznost ustaša, bila je toliko zastrašujuća da su sa čuđenjem i italijanski fašisti i nemački nacisti gledali na Hrvate; toliko varvarska da se pre može porediti sa čudovišnim grozotama koje su u to vreme Kinezima priređivali Japanci, nego uobičajenom zločinačkom praksom Silama Osovine na evropskom kontinentu. U to više, zahtevi koji dolaze od hrvatske Akademije su i licemerni, ili da budemo precizniji i bezobrazni. Naravno, kao što već pojasnih ranije, tu svakako pomažu razni pojedinci u Srbiji koji rade isto to samo u suprotnom smeru; ti ljudi (svesno ili ne) u najdirektnijem smislu rade za Hrvate i nacionalne interese ovih koji se bore za umanjivanje značaja Jasenovca, te svakako protiv interesa sopstvenog naroda. I dok god i dalje bude bilo takvih, davaće Hrvatima za pravo, što će Hrvati uvek moći da koriste kao kartu protivu Srba. A to im upravo i treba; kada se nemaju argumenti, onda je najbolji dokaz predstaviti Srbe kao mitomane, pa tako oni ispadnu normalniji i umereni, a njihove priče budu lakše primljene u široj javnosti i kod stranaca... :thumbdown:
 
Poslednja izmena:
Vezano za Crnu Goru:
  • Tražiti zagarantirane mandate Hrvatima u Skupštini Crne Gore;
Nema garantovanih mandata. Za hrvatske nacionalne stranke je već smanjen prag na 0,45% da bi ušli u parlament (za ostale je 3%). Više nego korektno. I hrvatske stranke su do sada ulazile u parlament, sem na zadnjim izborima kada su izašle podjeljene u dvije liste HGI i HRS i tako same sebe onemogućile da uđu u parlament. Niko im nije kriv. Bez obzira na to jača HGI je dobila mjesta u nekim vladinim službama u ovoj novoj manjinskoj Vladi iako na izborima nije prešla cenzus. Kad bi Hrvatima garantovali mandate, mogli bi doći u sitauciju da nekih 100-200 ljudi glasa za neku od hrvatskih stranaka i na osnovu toga dobije zastupnika u parlamentu dok ostalima treba oko 12 000 glasova da bi prešli cenzus. To bi bilo karikiranje demokratije.
Uostalom crnogorska manjina u Hrvatskoj nema garantovani mandat.
  • potpora prijedlogu zajedničke nominacije Bokeljske mornarice kao nematerijalnoga kulturnog dobra Crne Gore i hrvatskoga naroda upućenom UNESCO-u; podržati Zaključke sa znanstvenog skupa Identitet Hrvata Boke kotorske koji je u svibnju 2021. održan u Zagrebu.
To je u redu. Jeste da je Bokeljska mornarica dio rimokatoličkog naslijeđa Kotora na tlu današnje Crne Gore, a rimokatolici kotorani se u prošlosti do kraja XIX vijeka nisu osjećali Hrvatima, ali se veći dio njih tako osjeća danas (ali opet dobar dio se osjeća Crnogorcima rimokatolicima). Bez obzira na to, nema nikakvih problema da se ne prihvati ovakva formulacija.
  • Konačno odrediti kopnenu granicu (otočić Lastavica s tvrđavom Mamula, a osobito razgraničenja na moru prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora i nakon proglašenja isključivoga gospodarskog pojasa Republike Hrvatske;
Ostrvo Lastavica poznato kao Mamula je na svim kartama dio Crne Gore. Rt Oštro poznato kao Prevlaka je dio Hrvatske. Kopnena granica je jasna i mislim da nju Republika Hrvatska do sada nikada nije sporila, ne znam okle sada Mamula sporna? Treba riješiti morsku granicu na ulazu u Boku, a čini mi se da su obije strane dale saglasnost da se ide na Međunarodnu arbitražu i da su prihvatile da će poštovati njene odluke.
  • Crna Gora mora potpuno i odgovorno gospodariti plastikom i drugim otpadom kako bi se znatno smanjila količina tog otpada koji dopluta do južnih hrvatskih otoka;
Prihvatljivo.
  • suzdržavanje Crne Gore u istraživanju i eventualnoj eksploataciji ugljikovodika u dubljem dijelu Južnojadranske kotline.
Samo poštovati međunarodne konvencije i standarde EU. I nema spora.
  • Aktualizirati potrebu poštivanja preuzetih obveza iz potpisanih sporazuma i dogovora – zaštita prava hrvatske manjine; stvarno, a ne samo deklarativno pravo na neometan povratak i slobodno raspolaganje svojom imovinom svih koji su za rata na području bivše Jugoslavije morali napustiti svoje domove; pitanje granica – razlika između deklarativnoga i stvarnoga ispunjavanja obveza.
Prihvatljivo.
  • Platiti štetu počinjenu u agresiji na Hrvatsku, posebno na kulturnoj baštini
Mislim da je to nekim sporazumima do sada već riješeno.
  • i vratiti odneseno kulturno blago
Ne znam da takvog blaga više ima u Crnoj Gori, ako ima, obavezno vratiti. Nije sporno.
  • zatražiti oprost od Hrvatske za počinjena zla
Urađeno javno sa najvisočijih državnih adresa u više navrata. Mislim da više nije potrebno. Ako jeste, izviniti se opet, nije problem.
  • prestati s prisvajanjem hrvatske kulturne baštine, posebno književne;
Ovo je upitno. Ono što je pisano od srednjovjekovnih kotorskih pisaca je dio zetske kulturne baštine. S obzirom da se danas većina rimokatolika u Boki (ali ne i svi) osjećaju kao Hrvati mogla bi se ta baština smatrati kulturnom baštinom Crne Gore i hrvatskog naroda u Crnoj Gori, kao kod Bokeljke mornarice. To je kompromis, i pri tom je više popušteno sa crnogorske strane.
  • osigurati reciprocitet Hrvatima, tj. slobodno političko i kulturno organiziranje i djelovanje na razini istovrijednoj onoj koju Republika Hrvatska osigurava svojim manjinama.
To je već urađeno, sem garantovanih mandata. Uostalom ni crnogorska manjina u hrvatskoj nema garantovane mandate.
  • U Jadranskom bi moru trebalo naći zajednički obostrano prihvatljiv model ekološkog istraživanja podmorja u suglasju sa stavovima iz Glasgowa te obostrano prihvatljiv nastavak eventualne sigurne proizvodnje – određena iskustva u suradnji u prošlosti te utjecaj Republike Hrvatske mogu biti od velikog značenja; obratiti pozornost na zagađenje Jadranskog mora raznim otpadom, plastikom, otvorenom kanalizacijom i dr., s obzirom na to da se sve te nečistoće morskim strujama šire od juga prema sjeveru i dolaze u naš dio Jadrana; smanjiti negativan utjecaj na okoliš TE Pljevlja snage 210 MW.
Prihvatljivo.
 
Poslednja izmena:
Nema se tu što dodati. Nitko na svijetu, osim srpskih zaluđenika, ne drži da je išta iz hrvatske književnosti srpsko.

Toga nigdje u svijetu nema, i radi se o srpskoj patologiji.

Što se izraza i sličnosti tiče, lingvisti su jasno rekli za hrvatski i srpski (moderni) jezik: Percepcija bliskosti rađa deluziju istosti.

Ostala naklapanja bez ikakvih argumenata, i potekla od tlapnji srpskih propalih ideologija, ne treba ni komentirati.

Kao što sam, ne tako davno, bio napisao o spoznajnom ponoru među tim narodima:

Tko su Srbi? To je slavofoni narod koji pripada istočnomu kršćanstvu specifične, svetosavske fizionomije i koji govori zapadnojužnoslavenskim dijalektima plus, dijelom, torlačkim govorima koji tvore bugarsko-srpski jezični savez. U konstituiranju toga naroda odigrala je ključnu ulogu dinastija Nemanjića na zalazu srednjega vijeka, te mitizirana prošlost oko Kosovske bitke, Obilića itd. Dakle, kod Srba je slučaj jednostavan- balkanski pravoslavni narod koji je u gibanjima prema sjeveru i zapadu dolazio u doticaj sa zapadnom kulturom, obogatio se kroz nju -no to nije promijenilo njegovu narodnosnu fizionomiju.

Tko su Hrvati? I zašto Srbi, kad su i dobronamjerni, ne mogu ništa shvatiti oko Hrvata? Stvar je u tom što je hrvatski identitet višeslojan i za tako jednostavan kao srpski zapravo nepojmljiv. Hrvati su slavofoni narod pripadajući zapadnomu kršćanstvu koji baštini tradicije ranosrednjovjekovne hrvatske države preko institucije Sabora, te stare bosanske države, rubno, preko franjevačkoga reda. Hrvati govore zapadnojužnoslavenskim dijalektima, no njihov je identitet višeslojan. Također- Hrvati su jedini katolički slavenski narod koji ima i ćirilometodsku/crkvenoslavensku tradiciju, što ostali takvi narodi (Slovenci, Česi, Poljaci...- nemaju).

Kod Hrvata sve dolazi u tri: Trojedno kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije; tronarječna dimenzija hrvatskoga jezika: čakavski, štokavski i kajkavski; tropismena kultura: glagoljica, hrvatska ili bosanska ćirilica, latinica; trojezična povijesna kultura: latinski, starocrkvenoslavenski, hrvatski; pripadnost trima kulturnim krugovima ili civilizacijama: mediteranskoj, srednjoeuropskoj i balkansko-orijentalnoj. Upravo složenost hrvatskoga identiteta čini to da njega ne mogu pojmiti ni najdobronamjerniji Srbi budući da to nadilazi njihove kognitivne sposobnosti.

Čak ni srpski intelektualci na najvišim razinama nisu u stanju apsorbirati činjenice iz višerazinskoga korijena hrvatskoga identiteta.
Да скратимо, хрвати су Срби који су застранили. И то није срамота признати. Не морамо да у давну прошлост кад сте у Загребу плакали и дизали ћириличне пароле за Српског Краља, кад сте у Сплиту исто плакали и дизали ћириличне пароле и табле Српској војсци. Били сте већи Срби од нас у Србији. И то зна цео свет. Данас се зовите како год хоћете, имате ту неку државу самим тим и право. Али чињеница је да сте Срби, и то они најгори. Онај најнижи сељачки талог. Који више мрзи чињеницу што су Срби, него што могу сами себи да докуче како су Хрвати.
 
Vezano za Crnu Goru:

Nema garantovanih mandata. Za hrvatske nacionalne stranke je već smanjen prag na 0,45% da bi ušli u parlament (za ostale je 3%). Više nego korektno. I hrvatske stranke su do sada ulazile u parlament, sem na zadnjim izborima kada su izašle podjeljene u dvije liste HGI i HRS i tako same sebe onemogućile da uđu u parlament. Niko im nije kriv. Bez obzira na to jača HGI je dobila mjesta u nekim vladinim službama u ovoj novoj manjinskoj Vladi iako na izborima nije prešla cenzus. Kad bi Hrvatima garantovali mandate, mogli bi doći u sitauciju da nekih 100-200 ljudi glasa za neku od hrvatskih stranaka i na osnovu toga dobije zastupnika u parlamentu dok ostalima treba oko 12 000 glasova da bi prešli cenzus. To bi bilo karikiranje demokratije.
Uostalom crnogorska manjina u Hrvatskoj nema garantovani mandat.

To je u redu. Jeste da je Bokeljska mornarica dio rimokatoličkog naslijeđa Kotora na tlu današnje Crne Gore, a rimokatolici kotorani se u prošlosti nisu osjećali Hrvatima, ali se veći dio njih tako osjeća danas (ali opet dobar dio se osjeća Crnogorcima rimokatolicima). Bez obzira na to, nema nikakvih problema da se ne prihvati ovakva formulacija.

Ostrvo Lastavica poznato kao Mamula je na svim kartama dio Crne Gore. Rt Oštro poznato kao Prevlaka je dio Hrvatske. Kopnena granica je jasna i mislim da nju Republika Hrvatska do sada nikada nije sporila, ne znam okle sada Mamula sporna? Treba riješiti morsku granicu na ulazu u Boku, a čini mi se da su obije strane dale saglasnost da se ide na Međunarodnu arbitražu i da su prihvatile da će poštovati njene odluke.

Prihvatljivo.

Samo poštovati međunarodne konvencije i standarde EU. I nema spora.

Prihvatljivo.

Mislim da je to nekim sporazumima do sada već riješeno.

Ne znam da takvog blaga više ima u Crnoj Gori, ako ima, obavezno vratiti. Nije sporno.

Urađeno javno sa najvisočijih državnih adresa u više navrata. Mislim da više nije potrebno. Ako jeste, izviniti se opet, nije problem.

Ovo je upitno. Ono što je pisano od srednjovjekovnih kotorskih pisaca je dio zetske kulturne baštine. S obzirom da se danas većina rimokatolika u Boki (ali ne i svi) osjećaju kao Hrvati mogla bi se ta baština smatrati kulturnom baštinom Crne Gore i hrvatskog naroda u Crnoj Gori, kao kod Bokeljke mornarice. To je kompromis, i pri tom je više popušteno sa crnogorske strane.

To je već urađeno, sem garantovanih mandata. Uostalom ni crnogorska manjina u hrvatskoj nema garantovane mandate.

Prihvatljivo.

Nije to tačno. Crnogorska manjina ima 1 zagarantovanog predstavnika u hrvatskom saboru, zbog svoje brojnosti združena sa drugim manjinama. Crnogorci, Bošnjaci, Albanci, Makedonci i Slovenci združeno se sabrajaju i zajedno postavljaju predstavnike za tog jednog mandata. Ermina Ljekaj Prljaskaj zvanični je predstavnik crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; zadužena je za crnogorska pitanja, tada se konsultuje, štiti i predstavlja interese Crnogoraca u Hrvatskoj, itd...

Hrvati na tome insistiraju po nekom sporazumu koji je još potpisala SRJ ili SCG, a kojom se obavezala da će obezbediti zagarantovano prisustvo Hrvatima u zakonodavnoj instituciji. Pa onda zato oni insistiraju na tome i smatraju (s pravom, donekle, jerbo Srbija i Crna Gora i jestu na tako nešto u međunarodnom sporazumu pristale) da Srbija i Crna Gora moraju uvesti neke mehanizme zagarantovanih mandata i za Hrvate u te dve države. Makar se oslanjale na modele grupisanja malobrojnih nacionalnih zajednica; npr. u slučaju Crne Gore spajanja Hrvata i Roma da ukoliko nijedna hrvatska stranka ne prođe prirodni prag, obavezno uđe u parlament bez obzira na broj glasova predstavnik hrvatske ili romske nacionalne manjine (primera radi).
 
Nije to tačno. Crnogorska manjina ima 1 zagarantovanog predstavnika u hrvatskom saboru, zbog svoje brojnosti združena sa drugim manjinama. Crnogorci, Bošnjaci, Albanci, Makedonci i Slovenci združeno se sabrajaju i zajedno postavljaju predstavnike za tog jednog mandata. Ermina Ljekaj Prljaskaj zvanični je predstavnik crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj; zadužena je za crnogorska pitanja, tada se konsultuje, štiti i predstavlja interese Crnogoraca u Hrvatskoj, itd...
Odlično. Onda i mi možemo tako združiti Hrvate sa Bošnjacima, Albancima i Romima pa će na papiru imati garantovani mandat a suštinski nikada neće imati predstavnika u parlamentu, formalno će o njima brinuti Suljo Mustafić ili Fatmir Đeka.
Hrvati na tome insistiraju po nekom sporazumu koji je još potpisala SRJ ili SCG, a kojom se obavezala da će obezbediti zagarantovano prisustvo Hrvatima u zakonodavnoj instituciji. Pa onda zato oni insistiraju na tome.
Bolje im je ovako kako im je sada riješeno pitanje predstavljanja u parlamentu.
 
Odlično. Onda i mi možemo tako združiti Hrvate sa Bošnjacima, Albancima i Romima pa nikada neće imati predstavnika u parlamentu, a formalno će o njima brinuti Suljo Mustafić ili Fatmir Đeka.

Bolje im je ovako kako im je sada riješeno pitanje predstavljanja u parlamentu.

Ne možete, jer su ovi drugi znatno brojniji i po prirodi stvari bi imali predstavnike u parlamentu i bez garantovanih mandata, dok je brojnost onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci u Hrvatskoj dovoljna možda da napuni pola autobusa, pa je stoga spajanje sa ostalima slične brojnosti logičan potez kako bi se izbegla situacija u kojoj dvadesetak ljudi u jednoj mesnoj zajednici bira predstavnika u parlamentu.
 
Odlično. Onda i mi možemo tako združiti Hrvate sa Bošnjacima, Albancima i Romima pa će na papiru imati garantovani mandat a suštinski nikada neće imati predstavnika u parlamentu, formalno će o njima brinuti Suljo Mustafić ili Fatmir Đeka.

Bolje im je ovako kako im je sada riješeno pitanje predstavljanja u parlamentu.

Pa nije baš za poređenje, jerbo Crnogoraca u Hrvatskoj ima bukvalno manje od 0,1%, a Hrvata u Crnoj Gori skoro 1%. Dakle, doslovno deset puta više (proporcionalno).
 
Poslednja izmena:
Ne možete, jer su ovi drugi znatno brojniji i po prirodi stvari bi imali predstavnike u parlamentu i bez garantovanih mandata, dok je brojnost onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci u Hrvatskoj dovoljna možda da napuni pola autobusa, pa je stoga spajanje sa ostalima slične brojnosti logičan potez kako bi se izbegla situacija u kojoj dvadesetak ljudi u jednoj mesnoj zajednici bira predstavnika u parlamentu.
Izvini ali nisi u pravu. U Hrvatskoj bi samo Srbi mogli da ispune taj uslov jer ih je preko 4%, ostali ne bi mogli. Što se tiče Crne Gore taj uslov bi mogli ispuniti Bošnjaci, eventualno Albanci (kada bi svi išli na jednoj listi). Pa ako je to uslov onda bi mogli spojiti Muslimane, Hrvate, Rome i ostale da imaju jedan garantovani mandat. Kako su Muslimani u toj grupaciji najbrojniji oni bi predstavljali Hrvate. A i Romi su brojniji od njih kada bi se organizovali.
 
Poslednja izmena:
Ovo je upitno. Ono što je pisano od srednjovjekovnih kotorskih pisaca je dio zetske kulturne baštine. S obzirom da se danas većina rimokatolika u Boki (ali ne i svi) osjećaju kao Hrvati mogla bi se ta baština smatrati kulturnom baštinom Crne Gore i hrvatskog naroda u Crnoj Gori, kao kod Bokeljke mornarice. To je kompromis, i pri tom je više popušteno sa crnogorske strane.

Ovde je ono što je Urvan Hroboatos mnogo puta objašnjavao; nacije trebaju da budu odjelite cjeline, vrlo jasno razgraničene i bez deljenih segmenata. Tako i baština Bokelja ne može biti deljena između Crnogoraca i Hrvata, već samo ekskluzivno pripadati jednome, a u njihovom viđenju Crnogorci nemaju nikakva prava svojatati hrvatsku baštinu samo zbog toga što se ona nalazi u okvirima političkih granica crnogorske države.

P. S. A uzgred, kakvo je tvoje mišljenje o srpskom svojatanju dotične kulturne baštine. Je li i to isto po tvojim svetonazorima prihvatljivo, ili mogu da dele Crnogorci i Hrvati, ali ne i sa Srbima? :)
 
Izvini ali nisi u pravu. U Hrvatskoj bi samo Srbi mogli da ispune taj uslov jer ih je preko 4%, ostali ne bi mogli. Što s etiče Crne Gore taj uslov bi mogli ispuniti Bošnjaci, eventualno Albanci (kada bi svi išli na jednoj listi). Pa ako je to uslov onda bi mogli spojiti Muslimane, Hrvate, Rome i ostale da imaju jedan garantovani mandat. Kako su Muslimani u toj grupaciji najbrojniji oni bi predstavljali Hrvate. A i Romi su brojniji od njih kada bi se organizovali.

Upravo tako, i zato i nema smisla spajati Hrvate sa muslimanima ili Šiptarima, ali i te kako ima smisla spajati Crnogorce u Hrvatskoj sa ostalim manjinama osim Srba, jer i tih ostalih nema ni blizu dovoljno da biraju svog predstavnika čak i kada bi cenzus za njih bio spušten na 0,1 posto.
 
Pa nije baš za poređenje, jerbo Crnogoraca u Hrvatskoj ima bukvalno manje od 0,1%, a Hrvata u Crnoj Gori skoro 1%, dakle bukvalno deset puta više (proporcionalno).
I u tom slučaju bi Hrvati znali da sa 10 glasova imaju garantovani mandat, pa onda ne bi glasali za svoje predstavnike već recimo DPS. I DPS-u bi dali taj procenat glasova a sa druge strane bi dobili garantovani mandat. A Marko Milačić kako Srbin bi ostao sa 2,8% ispod cenzusa?
 
Ovde je ono što je Urvan Hroboatos mnogo puta objašnjavao; nacije trebaju da budu odjelite cjeline, vrlo jasno razgraničene i bez deljenih segmenata. Tako i baština Bokelja ne može biti deljena između Crnogoraca i Hrvata, već samo ekskluzivno pripadati jednome, a u njihovom viđenju Crnogorci nemaju nikakva prava svojatati hrvatsku baštinu samo zbog toga što se ona nalazi u okvirima političkih granica crnogorske države.
Ja mislim da su se Vlade Crne Gore i Hrvatske već dogovorile oko baš ovakve formulacije vezne sa Bokeljsku mornaricu jer su uputile zajednički zahtjev pred UNESCO-om.
P. S. A uzgred, kakvo je tvoje mišljenje o srpskom svojatanju dotične kulturne baštine. Je li i to isto po tvojim svetonazorima prihvatljivo, ili mogu da dele Crnogorci i Hrvati, ali ne i sa Srbima? :)
Srbi mogu sa Crnogorcima dijeliti Njegoša, ne znam baš za srednjovjekovne ili novovjekovne rimokatoličke pisce iz Kotora. Jer po kom osnovu pripadaju Srbima? Nisu se osjećali Srbima već Kotoranima, eventualno i Dalmatincima. Danas se ti rimokatolici iz Kotora opet ne osjećaju Srbima već Hrvatima i Crnogorcima? Po kom osnovu?
 
I u tom slučaju bi Hrvati znali da sa 10 glasova imaju garantovani mandat, pa onda ne bi glasali za svoje predstavnike već recimo DPS. I DPS-u bi dali taj procenat glasova a sa druge strane bi dobili garantovani mandat. A Marko Milačić kako Srbin bi ostao sa 2,8% ispod cenzusa?

Tako je. Ali to bi negde i rešilo problem, jerbo Hrvati ionako masovno glasaju za druge stranke. Nisu oni ostali bez cenzusa samo zbog toga što su se njihovi autentični predstavnici u Crnoj Gori podelili u dve stranke, nego što puno Hrvata glasa i za SDP. To je donekle bio problem i u Hrvatskoj; npr. na prvim višestranačkim izborima Savez komunista tj. SDP bio je autentični predstavnik srpskog naroda, a ne SDS koji je dobio manjinu glasova.

Osiguravanje autentičnih predstavnika uz sniženu izlaznost omogućava bolje predstavništvo interesa te pojedinačne manjine, jerbo velike stranke u principu nude zapošljavanje i nacionalne manjine tako masovno potkupljuju, samo da bi dobili koji glas, a onda posle izbora zaboravili na te birače. Osiguravanje autentičnih predstavnika onemogućava tako. Iskustvo Srba u Hrvatskoj 1990. godine i toga kako je i koliko tačno SDP zastupao srpske interese, pa i dalja istorija koja je tekla (a jednim delom i time uzročena) pokazala je na najkrvaviji način probleme tako nečeg, te je jednim svojim delom dovelo do uspostavljanja takvog modela.

Naravno, sve ovo vodi i do nekih apsurdnih scenarija koje si dobro pomenuo i pravo je pitanje zašto su Srbija i Crna Gora tačno to i potpisale tj. pristale (i zašto se zvanično ne povuku, ako nemaju namere da to uvedu); samo pokušavam da obrazložim njihovo tumačenje što je više moguće.
 
Tako je. Ali to bi negde i rešilo problem, jerbo Hrvati ionako masovno glasaju za druge stranke. Nisu oni ostali bez cenzusa samo zbog toga što su se njihovi autentični predstavnici u Crnoj Gori podelili u dve stranke, nego što puno Hrvata glasa i za SDP. To je donekle bio problem i u Hrvatskoj; npr. na prvim višestranačkim izborima Savez komunista tj. SDP bio je autentični predstavnik srpskog naroda, a ne SDS koji je dobio manjinu glasova.
Hrvata u Crnoj Gori je 0.97%. Njima čak nije spušten ni tzv. "prirodni prag" već im je fiksiran cenzus na 0.45% osvojenih glasova. A Romima kojih je na zadnjem popisu 1,01% recimo nije (što po meni nije u redu). Znači Hrvatima je dovoljno da svaki drugi glasa (čak i nešto manje) za svoju nacionalnu stranku i ona dobija mjesto u Skupštini Crne Gore. I znali su to pa su na zadnjim izborima išli podijeljeni u dvije liste jer su se u HGI-u posvađali međusobno (ili ih je neka služba namjerno posvađala da ih spriječi da dobiju taj "jeftini" mandat)? No bez obzira na to, sami su krivi što na zadnjim izborima nisu osvojili mandat, niko drugi im ne može biti kriv.
Crna Gora treba u narednom periodu da usvoji novi izborni zakon pa će ovo pitanje opet biti aktuelizovano. Garantovani mandati sami po sebi, bez nekog limita koju lista neke manjine mora osvojiti da bi ušla u parlament, po meni je karikiranje demokratije. Svako se mora potruditi kod birača da dobije mandat, ne može se dijeliti na lijepe oči. Taj jedan mandat može sjutra da bude tas na vagi i da odlučuje ko će biti vlast a ko opozicija, i to treba da bude mandat sa osvojenih par desetina ili stotina glasova? Tako nešto bi moglo dovesti zemlju u nestabilnost.
 
.... I to uprkos notornoj činjenici da se tako nešto ne predaje ni u jednoj osnovnoj ili srednjoj školi u Republici Srbiji tj. ni po jednom školskom programu; da se ne nalazi ni u jednom školskom udžbeniku za časove istorije, da se ne uči tako ni na jednom filozofskom fakultetu univerziteta u Srbiji, da sasvim drugačiji stav ima Muzej žrtava genocida u Beogradu i da ne postoji niti jedan jedini ozbiljni istoričar u Srbiji koji se bavi problemima Drugog svetskog rata koji će tako nešto izjaviti. ...
Па ако је тако, а јесте, зашто Срби до бесвијести снисходљиво да се правдају за бесмислене оптужбе. То је оно када од сто објава на фејсбуку нађете 3-4 најбесмисленије или најидиотскије па то представите као репрезентатован узорак нацијеа и онда се морамо поломити у правдању.
Узгред, нису Срби промовисали тај број страдалих у Јасеновцу, већ Хрвати, тачније Хрватска земаљска комисија кроз заиста квалитетан извјештај (овдје стр.42). Када крене њиштање из ове неоусташлуком задојене Хрватске, Срби треба да их искулирају "који клинац вриштите, није то српска верзија или великосрпски мит него ваша хрватска истина, а ако сте наканили забранити да Јасеновац помињемо, мрш стоко".
Kada se u diskursu govori o Srbima, kolokvijalno, oni se čak često dodaju pored Hrvata, Jevreja i Roma; onako sa strane. A jeziva realnost je da je to što su hrvatske ustaše priredile srpskom narodu, daleko jezivije ne samo od bilo čega što je neki Srbin u tom Drugom svetskom ratu priredio ikojem Hrvatu, nego i uopšte ikada pre i posle, u istoriji srpsko-hrvatskih odnosa (uključujući i ovaj sad rat 1991-1995). Zverska monstrouznost ustaša, bila je toliko zastrašujuća da su sa čuđenjem i italijanski fašisti i nemački nacisti gledali na Hrvate; toliko varvarska da se pre može porediti sa čudovišnim grozotama koje su u to vreme Kinezima priređivali Japanci....
Врло добро. Зато треба порадити на реафирацији српских стратишта (а не да нити један једини медиј у Србији не помене нити у једној реченици да је у Бањој Луци одржано подсјећање на покољ у Дракулићу) у времену ендехазије. Урадити пристојне документарце о Јадовном, Гаравицама, Пребиловцима и другим стратиштима, сваке године урадити минимум један играни филм кроз које ће обрадити страдање Срба у ендехазији, не само у Јасеновцу, сваке недјеље приказати барем једну образовну емисију на ТВ са националном фреквенцијом о српским стратиштима, подржати оне које пишу колумне о тим темама, ако је историја тако грозна како си написао, а јесте, имамо ли право потискивати је. А хоће ли то бити право ХАЗУовцима и осталим неоусташтвом задојеним грлима, кога брига.
 
Srbi mogu sa Crnogorcima dijeliti Njegoša, ne znam baš za srednjovjekovne ili novovjekovne rimokatoličke pisce iz Kotora. Jer po kom osnovu pripadaju Srbima? Nisu se osjećali Srbima već Kotoranima, eventualno i Dalmatincima. Danas se ti rimokatolici iz Kotora opet ne osjećaju Srbima već Hrvatima i Crnogorcima? Po kom osnovu?

Po osnovu njihovog identiteta, koji nije bio usko dalmatinski, već šire, slovinski, uključujući i srpski narod. Ne samo Crnu Goru, odnosno Srbe iz Crne Gore, već sve Srbe. Andrija Zmajević, primas Srpskog kraljevstva, nije bio prijatelj samo Vasilija Ostroškog, već i patrijarha Arsenija Crnojevića. Dovoljno je pročitati Zmajevićev Ljetopis crkovni i videti koliko Srbi i njihova istorija i kulturna baština zauzimaju mesto kod njega (on dosta reči troši i na Svetog Savu i brojne druge bitne ličnsoti iz srpske nacionalne istorije).

Ti kulturni uticaji i veze nisu bili samo jednosmerni, odnosno nisu se samo Bokelji interesovali za srpsku istoriju (i to mnogi, ne samo Zmajević, koji je bio pravi pravcati srbofil u pravom smislu značenja te reči, dosta često pišu o srednjovekovnim srpskim monarsima i dr. ličnostima) već je uticaj bio i u drugom smeru. U XVII stoleću popstoji čak i jedan primer srpske hagiografske književnosti koji je dospeo u Perast i uticao na lokalnu književnost tj. nastala je jedna ćirilska Povest o knezu Lazaru i tu je bila prerađena u jednu dramu; u peraštanskom pozorištu izvodile su se predstave u kojima su glavne ličnosti bile knez Lazar, Miloš Kobilić, kneginja Milica, Vuk Branković, Jug Bogdan i ostali.

Postoje i razne druge kulturološke veze sa Srpstvom, ako govorimo o Bokeljima rimokatoličke veroispovesti i njihovoj istoriji. Jerolim Zagurović je preuzeo srpsku štampariju u Veneciji i bio jedan od poslednjih ostataka srpske kulture koja je u tom momentu bila u gašenju tj. držao je taj plamen, u tim dosta mračnim vremenima. Štampao je je srpske knjige i, u izvesnom predmodernom smislu, zastupao srpsku stvar tj. interese srpskog naroda, u vreme kada to pitanje nije bilo uopšte ekonomičko; nije se radilo o profitabilnoj stvari, o biznisu, ako bi neko pokušao time objasniti dotično.
 
Po osnovu njihovog identiteta, koji nije bio usko dalmatinski, već šire, slovinski, uključujući i srpski narod. Ne samo Crnu Goru, odnosno Srbe iz Crne Gore, već sve Srbe.
I sve Hrvate, i sve Bošnjake itd. Ovo ispade da jedino Crna Gora mora svoju kulturnu baštinu predstavljati kao južnoslovensku, a svi drugi crnogorsku - srpskom, hrvatskom itd. No dobro, nebitna stvar. Srbija i ovako smatra svu kulturnu baštinu Crne Gore kao srpsku, i neka smatra. Bog nam je pomogao da Srbija neće biti u prilici da blokira prijem Crne Gore u EU, kako danas Bugarska koči Makedoniju zbog stvari iz prošlosti. Valda treba malo gledati u budućnost. A na Balkanu smo svakako svi isprepletani, kako u prošlosti, tako ćemo biti i u budućnosti.
Andrija Zmajević, primas Srpskog kraljevstva, nije bio prijatelj samo Vasilija Ostroškog, već i patrijarha Arsenija Crnojevića. Dovoljno je pročitati Zmajevićev Ljetopis crkovni i videti koliko Srbi i njihova istorija i kulturna baština zauzimaju mesto kod njega (on dosta reči troši i na Svetog Savu i brojne druge bitne ličnsoti iz srpske nacionalne istorije).
Bio je prijatelj sa nekim Srbima pa zbog toga mora pripadati srpskoj kulturnoj baštini? Pričamo o vremenima koje nemaju današnji kontekst i želimo da ih siječemo po današnjim mjerilima kao parče torte? A valjda idemo svi ka EU pa će svi ovi pisci biti dio evropske kulturne baštine, bar je to nesumnjivo.
Ti kulturni uticaji i veze nisu bili samo jednosmerni, odnosno nisu se samo Bokelji interesovali za srpsku istoriju (i to mnogi, ne samo Zmajević, koji je bio pravi pravcati srbofil u pravom smislu značenja te reči, dosta često pišu o srednjovekovnim srpskim monarsima i dr. ličnostima) već je uticaj bio i u drugom smeru. U XVII stoleću popstoji čak i jedan primer srpske hagiografske književnosti koji je dospeo u Perast i uticao na lokalnu književnost tj. nastala je jedna ćirilska Povest o knezu Lazaru i tu je bila prerađena u jednu dramu; u peraštanskom pozorištu izvodile su se predstave u kojima su glavne ličnosti bile knez Lazar, Miloš Kobilić, kneginja Milica, Vuk Branković, Jug Bogdan i ostali.
Veći će problem oko toga imati sa te tačke gledišta Hrvatska i Srbija oko dubrovačkih, pa i ostalih dalmatinskih pisaca nego Crna Gora i Srbija ili Crna Gora i Hrvatska. Ako ovo bude izdignuto na politički nivo, onda će se mjeriti i sa političkog aspekta aktuelnog trenutka a ne isključivo stručnog književnog, istorijskog itd.
 
Poslednja izmena:
Па ако је тако, а јесте, зашто Срби до бесвијести снисходљиво да се правдају за бесмислене оптужбе. То је оно када од сто објава на фејсбуку нађете 3-4 најбесмисленије или најидиотскије па то представите као репрезентатован узорак нацијеа и онда се морамо поломити у правдању.
Узгред, нису Срби промовисали тај број страдалих у Јасеновцу, већ Хрвати, тачније Хрватска земаљска комисија кроз заиста квалитетан извјештај (овдје стр.42). Када крене њиштање из ове неоусташлуком задојене Хрватске, Срби треба да их искулирају "који клинац вриштите, није то српска верзија или великосрпски мит него ваша хрватска истина, а ако сте наканили забранити да Јасеновац помињемо, мрш стоко".

Zato što je sad posebno posle ovakvih faula vezano za onaj spor oko izložbe u UN, faula sa Grajfom, uz sve nastupe svakojakih šarlatana koji ne rade ništa drugo do šire mitove o prošlosti na TV Happy i u manjoj meri TV Pink (koji imaju nacionalnu frekvenciju i neskrivene veze i podršku sa srpskim vlastima, zbog čega je totalno nebitno što govorimo o privatnim televizijama) itd...a sve što ima priziv zvanične politike srpske države i punu podršku srpske medijske javnosti, govorimo o jednoj sasvim nova realnost. Političko rukovodstvo Srbije tj. njena elita i njeni mediji, napunili su sve oružje hrvatskih šaržera.

Kraće rečeno i dosta slikovitije, skinuli su gaće. Ugurali su sami sebi jabuku usta, stavili se na tacnu i servirali se hrvatskim neoustašama — bukvalno, kao na tacni, na izvol'te. Nema više te odbrane. Izbačena je kroz prozor sa 11. sprata.
 
Poslednja izmena:
Zato što je sad posebno posle ovakvih faula vezano za onaj spor oko izložbe u UN, faula sa Grajfom, uz sve nastupe svakojakih šarlatana koji ne rade ništa drugo do šire mitove o prošlosti na TV Happy i u manjoj meri TV Pink (koji imaju nacionalnu frekvenciju i neskrivene veze i podršku sa srpskim vlastima, zbog čega je totalno nebitno što govorimo o privatnim televizijama) itd...a sve što ima priziv zvanične politike srpske države i punu podršku srpske medijske javnosti, govorimo o jednoj sasvim nova realnost. Političko rukovodstvo Srbije tj. njena elita i njeni mediji, napunili su sve oružje hrvatskih šaržera.

Kraće rečeno i dosta slikovitije, skinuli su gaće. Ugurali su sami sebi jabuku usta, stavili se na tacnu i servirali se hrvatskim neoustašama — bukvalno, kao na tacni, na izvol'te. Nema više te odbrane.

Što bi ona izložba u UN bila faul? Čak i da su podaci neodgovarajući, nije cilj izložbe bila edukacija prisutnih o primeni statističkih metoda na istorijsku nauku, već da se dočara kakav je zapravo bio karakter NDH. Onaj koji je video tu izložbu, ne računajući naravno Hrvate, sigurno nije razmišljao o tome jesu li cifre ubijenih tačne ili ne, već je stekao potpuno drugačiji utisak, to jest onakav kakav je i bio poželjan. Hrvati su posle toga morali da se pravdaju na sve strane, kako sve to nije tačno i slično, međutim ta njihova pravdanja svakako nisu nadmašila utisak koji je izložba prvobitno ostavila. Najjače oružje protiv propagande nisu akademske rasprave, nego kontrapropaganda. A mi tu imamo odlične argumente jer su cifre koje danas predstavljamo iste one koje je tadašnja država iznela i pred međunarodnim organima u svrhu ratnih reparacija. To znači da Hrvati sa pozicije dželata moraju da pobijaju poziciju žrtve :whistling:
 
Što bi ona izložba u UN bila faul? Čak i da su podaci neodgovarajući, nije cilj izložbe bila edukacija prisutnih o primeni statističkih metoda na istorijsku nauku, već da se dočara kakav je zapravo bio karakter NDH. Onaj koji je video tu izložbu, ne računajući naravno Hrvate, sigurno nije razmišljao o tome jesu li cifre ubijenih tačne ili ne, već je stekao potpuno drugačiji utisak, to jest onakav kakav je i bio poželjan. Hrvati su posle toga morali da se pravdaju na sve strane, kako sve to nije tačno i slično, međutim ta njihova pravdanja svakako nisu nadmašila utisak koji je izložba prvobitno ostavila. Najjače oružje protiv propagande nisu akademske rasprave, nego kontrapropaganda. A mi tu imamo odlične argumente jer su cifre koje danas predstavljamo iste one koje je tadašnja država iznela i pred međunarodnim organima u svrhu ratnih reparacija. To znači da Hrvati sa pozicije dželata moraju da pobijaju poziciju žrtve :whistling:

Nije u samoj izložbi problem, niti u većini stvari koje su tamo prikazane. Već u nekim insistiranjima na numeričkim vrednostima, o kojima ovde i govorim.

Nekakva vrsta oružja protiv propagande može biti kontrapropaganda. Ali, problem je u tome što će ostati to što jeste: propaganda. Apsolutno svaki vid propagande, mora se vrlo pažljivo posmatrati kroz kontekst recepcije kod drugoga, a pre svega kroz to prizmu kako će onaj drugi razobličiti to kao propagandu. Jerbo, ako se to dogodi, koji su efekti? Šta si postigao sem davanja oružja u ruke neprijatelju; da te odbaci i ocrni kao propagandistu? Koja je poenta toga sem bukvalno ostvarivanja kontraefekta; davanja naoružane puške u ruke onoga protiv koga bi trebalo da se boriš?
 
Nije u samoj izložbi problem, niti u većini stvari koje su tamo prikazane. Već u nekim insistiranjima na numeričkim vrednostima, o kojima ovde i govorim.

Nekakva vrsta oružja protiv propagande može biti kontrapropaganda. Ali, problem je u tome što će ostati to što jeste: propaganda. Apsolutno svaki vid propagande, mora se vrlo pažljivo posmatrati kroz kontekst recepcije kod drugoga, a pre svega kroz to prizmu kako će onaj drugi razobličiti to kao propagandu. Jerbo, ako se to dogodi, koji su efekti? Šta si postigao sem davanja oružja u ruke neprijatelju; da te odbaci i ocrni kao propagandistu? Koja je poenta toga sem bukvalno ostvarivanja kontraefekta; davanja naoružane puške u ruke onoga protiv koga bi trebalo da se boriš?

E, tu dolazimo do pitanja efekta propagande. Efektnija je ona koja dopre do više ljudi, a naša je upravo takva. Plus što Hrvati za to nemaju rešenje, jer će njihov pokušaj kontrapropagande dopreti isključivo do onih do kojih je i do sada dopirao, što nama nije problem. A u tom jalovom dokazivanju prođe vreme i dođe doba godine za novu izložbu. Tako da o tome ne moramo da brinemo, domet hrvatskog izobličavanja propagande završava se tamo gde su granice hrvatske države.
 
Veći će problem oko toga imati sa te tačke gledišta Hrvatska i Srbija oko dubrovačkih, pa i ostalih dalmatinskih pisaca nego Crna Gora i Srbija ili Crna Gora i Hrvatska. Ako ovo bude izdignuto na politički nivo, onda će se mjeriti i sa političkog aspekta aktuelnog trenutka a ne isključivo stručnog književnog, istorijskog itd.

Ovo je ipak potforum Istorija, a ne Politika i moje pitanje nije bilo političke prirode niti šta će raditi predstavnici vlasti i institucija Srbije, Crne Gore i Hrvatske, već vrlo striktno upućeno tebi. S obzirom da si vrlo jasno bokeljsku kulturnu baštinu proglasio crnogorsko-hrvatskom; stoga sam te pitao da li smatraš ukoliko to i Srbi čine nekorektnom kulturnom aproprijacijom, ili se može, da se tako izrazim, deliti i sa Srbima.

I sve Hrvate, i sve Bošnjake itd. Ovo ispade da jedino Crna Gora mora svoju kulturnu baštinu predstavljati kao južnoslovensku, a svi drugi crnogorsku - srpskom, hrvatskom itd. No dobro, nebitna stvar. Srbija i ovako smatra svu kulturnu baštinu Crne Gore kao srpsku, i neka smatra. Bog nam je pomogao da Srbija neće biti u prilici da blokira prijem Crne Gore u EU, kako danas Bugarska koči Makedoniju zbog stvari iz prošlosti. Valda treba malo gledati u budućnost. A na Balkanu smo svakako svi isprepletani, kako u prošlosti, tako ćemo biti i u budućnosti.

Jesu Hrvate, itekako. To nije sporno; sam si izrazio da im ta kulturna baština i pripada. Pitanje je bilo vezano za Srbe.

Bošnjake nisu. Ispravi me ako grešim, ali to bi trebalo da su za njih bili samo (slavofoni) Turci. Ne sećam se da li im je Zmajević skoro jedno slovo posvetio u Ljetopisu. Nekada o njima pišu i dosta pežorativno, sa puno mržnje. Kulturno-istorijske veze su prevashodno sa Srbijom, a ne sa Bosnom; značajno mesto ne uzimaju koliko mi je poznato ni predosmanske bosanske istorijske ličnosti, uopšte. Tako da nisam siguran zašto si ubacio i Bošnjake u diskusiju.
 
Ovo je ipak potforum Istorija, a ne Politika i moje pitanje nije bilo političke prirode niti šta će raditi predstavnici vlasti i institucija Srbije, Crne Gore i Hrvatske, već vrlo striktno upućeno tebi. S obzirom da si vrlo jasno bokeljsku kulturnu baštinu proglasio crnogorsko-hrvatskom; stoga sam te pitao da li smatraš ukoliko to i Srbi čine nekorektnom kulturnom aproprijacijom, ili se može, da se tako izrazim, deliti i sa Srbima.
Može i sa Srbima. Čak i sa Italijom.
Bošnjake nisu. Ispravi me ako grešim, ali to bi trebalo da su za njih bili samo (slavofoni) Turci. Ne sećam se da li im je Zmajević skoro jedno slovo posvetio u Ljetopisu. Nekada o njima pišu i dosta pežorativno, sa puno mržnje. Kulturno-istorijske veze su prevashodno sa Srbijom, a ne sa Bosnom.
Shvatio sam da idemo dublje u prošlost, tamo se kao jedan od ilirskih naroda od starne tih pisaca ubrajaju i Bošnjaci. To što su kasnije primili islam po ovim mjerilima nema veze, kad bi po vjerskim aršinima dijelili kulturnu baštinu onda na nju ne bi imali pravo ni Srbi koji su danas pravoslavni.
 

Back
Top