Tebe je povjest učio Vojka Šešelj izgleda(isti bi mogao biti etnički Hrvat,kažu neki).
Hrvati su oduvjek <Hrvati,Srbi su Srbi a Bošnjaci su i od jednih i drugih nastali mad oni tvrde da su od Bogumila.
Mi Hrvati nikad nismo tvrdili da su Srbi Hrvati koji su prešli na Pravoslavlje!
Na pitanje da li su stanovnici Bosne bili Hrvati ili Srbi 1180. godine se ne može odgovoriti iz dva razloga: - prvo, zato što ne posjedujemo dokaze, - drugo, pitanje nema smisla. Možemo reći da je većina bosanskog teritorija u sedmom vijeku bila okupirana od strane Hrvata ili barem od Slavena pod hrvatskom upravom; međutim ta odrednica je bila plemenske prirode, koja nije imala nikakvog ili gotovo nikakvog značenja pet vijekova kasnije. Bošnjani su bili općenito bliži Hrvatima tokom svoje religijske i političke historije; ali primjenjivati modernu oznaku hrvatskog identiteta (nečeg što je konstruisano u bliskoj prošlosti na bazi religije, historije i jezika) na nekoga iz tog period bi bio anahronizam. Jedino što se sa sigurnošću može reći o etničkom identitetu Bošnjana je ovo: Oni su bili Slaveni koji su živjeli u Bosni.
Za vrijeme Tvrtka Kotromanića, Bosansko kraljevstvo je uključivalo područje današnje BiH izuzev sjeverozapadnog dijela zemlje, potom je uključivalo dijelove Dalmacije i zapadne Srbije.
Bosna je za vrijeme Stjepana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja vidno oslabila. Za razliku od prethodnih bosanskih kraljeva (kao i vlastitog oca, Stjepana Tomaša), Tomašević je kako bi dobio krunu od Vatikana odlučio da se povinuje zahtjevima rimokatoličke crkve i konačno obračuna sa Crkvom bosanskom o čemu je obavijestio Papu, tražeći za uzvrat krunu. Počela su istrebljenja bosanskih krstjana što je Bosnu dovelu na rub građanskog rata. U takvoj uzavreloj situaciji Osmanlijsko carstvo dolazi na Balkan, a Bosna 1463. pada pod vlast Carigrada.
https://bs.wikipedia.org/wiki/Historija_Bošnjaka
Meni je još prije rata bila smješna tvrdnja nekih Hrvatskih političara da su Muslimani"cvjet Hrvatskog naroda".Ako su mnogi i bili nekad Hrvati,oni to više nisu i nikda neće biti!
Uostalom,pokazalo se u ratu,netreba nam drugi dokaz!Iako mi se čini da su za taj sukob više krivi Hrvati!No,sam Bog zna što je istina!
Sve ovo što si napisao je debela laž iz izvora ,prljavog,no tebi se sviđa pa tjeraš tu prljavu vodu na svoj mlin!Ima izvora čistih,puno,koji tvrde ono što mi vjerujemo,da smo poseban narod,sličan vama ali ipak poseban!Uostalom,nije li ti sumnjivo nimalo to što su kao i Crnogorci Srbi,i Makedonci,i Muslimani pa sad čak i Hrvati!Nije jer si zadojen lažju i bolesnim nacionalizmom!
Prema legendi koju prenosi anonimni nastavljač Konstantina Porfirogeneta, Hrvati su se pod vodstvom petero braće i dvije sestre doselili na prostore današnje Hrvatske. Imena braće, Hrvat, Klukas, Lobelos, Kosences i Muhlo, te sestara, Tuge i Buge, različitog su podrijetla. Neka su slavenska, a neka možda imaju avarske i bugarske korijene. To jasno pokazuje da formiranje ranog identiteta ne mora nužno imati etnički predznak. U ranom srednjem vijeku, ljudi i plemena nisu se udruživali samo na osnovi zajedničkog podrijetla.[9]
Legendu o doseljenju ne treba shvaćati doslovno. Mnogi europski narodi imaju slične priče kojima su srednjovjekovni kroničari pokušali objasniti nastanak nekoga naroda ili države. Gotovo identičnu priču o podrijetlu naroda imaju i Česi uz vrlo zanimljivu podudarnost s Hrvatima. S jedne strane Hrvati dolaze iz Češke, sedmero braće i sestara pod vodstvom Hrvata dolazi u Hrvatsku. U češkoj legendi je obratno, sedmero braće i sestara pod vodstvom Čeha dolaze iz Hrvatske u Češku. Isključeno je da su Hrvati poznavali češku, a Česi hrvatsku legendu. Tada, u X. ili XII. stoljeću kada su ti ljetopisci o tome pisali, vjerojatno još nisu postojale te veze.[10]
Hrvati su kao i drugi neki narodi došli s istoka, iz azijskih i današnjih rusko-ukrajinskih prostora i naselili se na područje južne Poljske i sjeverne Češke gdje se nalazila Bijela Hrvatska. Otud su u početku 7. stoljeća krenuli u Podunavlje, na područje od rijeke Drine do Jadranskog mora i sjeverne Italije. Budući su Hrvati bili organizirano, ratničko pleme i da su bili u savezu s Avarima, sustavno su naseljavali područje bivšeg rimskog Ilirika, najprije Panoniju, a zatim i Dalmaciju. Osvojili su 582. cvatući grad Sirmij, a 614. i Salonu, pa Epidaurum (Cavtat). Bivši stanovnici, romanizirani Iliri, povukli su se iz ta dva grada u Dioklecijanovu palaču (Spalato, danas Split) i u Ragusium (danas Dubrovnik).
Osim današnjeg, hrvatskog prostora naselili su Hrvati i područje današnje Hercegovine i Crne Gore koju povijesni izvori nazivaju Crvenom Hrvatskom, zatim Bosnu, Istru, te istočne dijelove današnje Slovenije, južnu Mađarsku i jugoistočnu Austriju, ali se nisu u većem broju na svim tim rubnim prostorima održali. Staro romansko pučanstvo povuklo se u bizantske gradove i otoke npr. Split, Zadar, Trogir, Rab, Osor, Krk, a ilirsko i romansko u planine gdje su kasnije bili poznati kao Vlasi - stočari. U Iliriku su Hrvati naslijedili bogatu rimsku kulturu, građevine, ceste, ali i crkvenu organizaciju s biskupijama u spomenutim i drugim gradovima. Uskoro su prihvatili i kršćanstvo, uglavnom sa Zapada, i postali dionicima rimske i zapadnokršćanske civilizacije.