- Poruka
- 20.280
jak vetar ne duva dugo..kao sto ni provala oblaka ne traje dugo..tako je i sa svakom jakom emocijom..brzo sagori a sagori i coveka onako usput..
..naravno ne u bukvalnom smislu!Dugo vas citam i zaista ovde ima mnogo iskusnih,pametnih osoba pa sam odlucila da iznesem svoj problem!Ne bas vesta sa recima..necu govance umotati u barsunastu foliji..vec onako kako je!Znam da niko ne moze resiti problem(nego mi sami),ali cisto da cujem iskustva,i da li je neko prosao kroz nesto slicno!Imam 32 godine..pre dve godine sam se razisla sa muskarcem sa kojim sam planirala brak,decu,porodicu..koga sam mnogo volela!Bili smo zajedno cetiri godine!Sve se srusilo kao kula od karata!Za sve ovo vreme od kad nismo zajedno on mi se cesto javlja,kaze da ne moze bez mene,da je sve pokusao da me zaboravi ali ne ide,da me voli i da ce tako ostati dok zivi..ali konkretno nista ne poduzima!On je sad daleko,i nismo se videli citave dve godine!Sve te njegove izjave vise me ne doticu jer znam da samo produzava moju agoniju i daje mi laznu nadu!Ja sam se mnogo povukla u sebe,nisam vise ista osoba..rastrgana izmedju nade i realnosti..!Pokusala u medjuvremenu,imala vezu od 7 meseci..ali nisam mogla dalje!Bilo ja nepravedno prema osobi da ga precutno uporedjujem sa nekim drugim!Naj veci problem je sto zaista mislim da ne mogu vise voleti,da sam prazna poput ljusture,hodajuceg zombia..koji se smeje samo,da drugi ne bi rekli da sam jos uvek luda,jer ga ne mogu zaboraviti,jer jos verujem u fatalnu ljubav..u ovim godinama(dok moje prijateljice imaju decu i verovatno realnije probleme)!Kako zaboraviti njega,kako ponovo stati na noge,kako ponovo osetiti...??!Bojim se ostacu sama,a znam da to ne zelim i da zaista mogu usreciti i sebe i nekog..ali kako se probuditi..?!Sorry za ovako dugacak post!
....il nek nauci da zivi sa njim a da je to ne kosta zivcano ili nek se razvede.....ali ne, ona nece uraditi ni jedno, nego ce nastaviti da se zali i place i da se vrti u svom kolu cemera i jada....neki ljudi jednostavno nemaju snage da prelome i da odaberu momentalno tezi ali dugorocno bolji put.....
..naravno ne u bukvalnom smislu!Dugo vas citam i zaista ovde ima mnogo iskusnih,pametnih osoba pa sam odlucila da iznesem svoj problem!Ne bas vesta sa recima..necu govance umotati u barsunastu foliji..vec onako kako je!Znam da niko ne moze resiti problem(nego mi sami),ali cisto da cujem iskustva,i da li je neko prosao kroz nesto slicno!Imam 32 godine..pre dve godine sam se razisla sa muskarcem sa kojim sam planirala brak,decu,porodicu..koga sam mnogo volela!Bili smo zajedno cetiri godine!Sve se srusilo kao kula od karata!Za sve ovo vreme od kad nismo zajedno on mi se cesto javlja,kaze da ne moze bez mene,da je sve pokusao da me zaboravi ali ne ide,da me voli i da ce tako ostati dok zivi..ali konkretno nista ne poduzima!On je sad daleko,i nismo se videli citave dve godine!Sve te njegove izjave vise me ne doticu jer znam da samo produzava moju agoniju i daje mi laznu nadu!Ja sam se mnogo povukla u sebe,nisam vise ista osoba..rastrgana izmedju nade i realnosti..!Pokusala u medjuvremenu,imala vezu od 7 meseci..ali nisam mogla dalje!Bilo ja nepravedno prema osobi da ga precutno uporedjujem sa nekim drugim!Naj veci problem je sto zaista mislim da ne mogu vise voleti,da sam prazna poput ljusture,hodajuceg zombia..koji se smeje samo,da drugi ne bi rekli da sam jos uvek luda,jer ga ne mogu zaboraviti,jer jos verujem u fatalnu ljubav..u ovim godinama(dok moje prijateljice imaju decu i verovatno realnije probleme)!Kako zaboraviti njega,kako ponovo stati na noge,kako ponovo osetiti...??!Bojim se ostacu sama,a znam da to ne zelim i da zaista mogu usreciti i sebe i nekog..ali kako se probuditi..?!Sorry za ovako dugacak post!
Kad pročitam ovakve tekstove, zapitam se da li sam možda glup ili nikada nisam ni živeo ni voleo...
Ček polako...
Vi ste se rastali, fakat. Pretpostavka - ti si u stvari njega otkačila zbog nečega, ili grešim? Ili je on tebe otkačio? Zbog čega?
Dalje - on ode daleko negde i zove te da ti kaže da te voli, fakat. I ti voliš njega, kako sama kažeš.
A šta konkretno on treba da preduzme? Ne razumem, treba da se vrati i da te zaprosi? Šta je ko tu zabrljao? Ko je napravio sran*e?
Interesuje me ovo sve, ne znam da li sam i ja u takvoj situaciji a da ne vidim to?
Ako si ti ta koja je napravila problem, a znaš kakva si i znaš da bi to ponovo uradila, onda ti je najpametnije da naučiš da živiš sa tim, pa makar i sama.
Tada ona izreka - ako me voliš, pusti me - dobija pun smisao.
Pitas me sta po mom misljenju on treba da poduzme..pa eto recimo, da me pusti na miru..jer zna koliko ga volim,a on me povredio..ostavio,on je zeleo kraj..cemu sad skoro svakodnevno pisanje,kako me voli,i da ce me uvek voleti, ali eto ne zna zasto ne mozemo biti zajedno..salje pesme,stihove..sranja..dovoljno mi je to, sto ga jako tesko preboljevam..a on to jos podgrejava konstantnim javljanjima..igra se sa mnom..jer zna da sam slaba na njega..sujeta..sta li je..otkud znam..
..naravno ne u bukvalnom smislu!Dugo vas citam i zaista ovde ima mnogo iskusnih,pametnih osoba pa sam odlucila da iznesem svoj problem!Ne bas vesta sa recima..necu govance umotati u barsunastu foliji..vec onako kako je!Znam da niko ne moze resiti problem(nego mi sami),ali cisto da cujem iskustva,i da li je neko prosao kroz nesto slicno!Imam 32 godine..pre dve godine sam se razisla sa muskarcem sa kojim sam planirala brak,decu,porodicu..koga sam mnogo volela!Bili smo zajedno cetiri godine!Sve se srusilo kao kula od karata!Za sve ovo vreme od kad nismo zajedno on mi se cesto javlja,kaze da ne moze bez mene,da je sve pokusao da me zaboravi ali ne ide,da me voli i da ce tako ostati dok zivi..ali konkretno nista ne poduzima!On je sad daleko,i nismo se videli citave dve godine!Sve te njegove izjave vise me ne doticu jer znam da samo produzava moju agoniju i daje mi laznu nadu!Ja sam se mnogo povukla u sebe,nisam vise ista osoba..rastrgana izmedju nade i realnosti..!Pokusala u medjuvremenu,imala vezu od 7 meseci..ali nisam mogla dalje!Bilo ja nepravedno prema osobi da ga precutno uporedjujem sa nekim drugim!Naj veci problem je sto zaista mislim da ne mogu vise voleti,da sam prazna poput ljusture,hodajuceg zombia..koji se smeje samo,da drugi ne bi rekli da sam jos uvek luda,jer ga ne mogu zaboraviti,jer jos verujem u fatalnu ljubav..u ovim godinama(dok moje prijateljice imaju decu i verovatno realnije probleme)!Kako zaboraviti njega,kako ponovo stati na noge,kako ponovo osetiti...??!Bojim se ostacu sama,a znam da to ne zelim i da zaista mogu usreciti i sebe i nekog..ali kako se probuditi..?!Sorry za ovako dugacak post!
Pitas me sta po mom misljenju on treba da poduzme..pa eto recimo, da me pusti na miru..jer zna koliko ga volim,a on me povredio..ostavio,on je zeleo kraj..cemu sad skoro svakodnevno pisanje,kako me voli,i da ce me uvek voleti, ali eto ne zna zasto ne mozemo biti zajedno..salje pesme,stihove..sranja..dovoljno mi je to, sto ga jako tesko preboljevam..a on to jos podgrejava konstantnim javljanjima..igra se sa mnom..jer zna da sam slaba na njega..sujeta..sta li je..otkud znam..
Ne verujem da je sujeta, ali jeste sebicluk.. on tako manje ispada negativac u sopstvenim ocima.
Tj verovatno te i dalje voli na neki nacin, ali ne dovoljno- ipak je sa razlogom odlucio da ne bude sa tobom.
A ovako misli da ti pomaze, a u stvari odmaze..njemu je zao tebe verovatno
A sto ti uopste odrzavas kontakt sa njim i dalje, to je vec mazohizam..
Pitas me sta po mom misljenju on treba da poduzme..pa eto recimo, da me pusti na miru..jer zna koliko ga volim,a on me povredio..ostavio,on je zeleo kraj..cemu sad skoro svakodnevno pisanje,kako me voli,i da ce me uvek voleti, ali eto ne zna zasto ne mozemo biti zajedno..salje pesme,stihove..sranja..dovoljno mi je to, sto ga jako tesko preboljevam..a on to jos podgrejava konstantnim javljanjima..igra se sa mnom..jer zna da sam slaba na njega..sujeta..sta li je..otkud znam..
Da si ti presekla u glavi, bilo bi ti svejedno da li zove, ne zove, da li govori da te voli, da li želi da se vrati, da li te sačekuje iza ćoška... nije problem u njemu.
Treba ti ravnodušnost, a pre toga moraš da ga zamrziš...
A to što zna koliko ga voliš i koliko si slaba, to i koristi... i za to si ti kriva, ne zbog osećanja, već zato što si mu dozvolila da manipuliše njima.
I za kraj... priznaj da ima u tebi mrvica samosažaljenja, nedovoljnog samopoštovanja i gromada mazohizma. Pitanje je ko je u ovoj priči patološki slučaj i koja strana još uvek živi u iluziji, dok transparentno ističe svoju slabost, a krivicu svaljuje na drugu stranu.
Niko ne može da te ugrozi, niti ponizi kao što možeš sama sebe... i onaj kome dozvoliš.[/QUOTE
(hvala ti na samaru)..salu na stranu..ja se slazem sa tobom..kao sto mozes videti u uvodnom postu ja sam svesna toga..nigde nisam sakrila niti se stidim svoje trenutne slabosti..da,samopouzdanje mi je opalo,prazna sam..i pokusavam se iscupati iz toga!Mazohista i nisam bas..ne javljam mu se,ne gajim bas nadu da cemo ponovo biti zajedno..lizem svoje rane sama..moj je problem taj da ga ne mogu zaboraviti i pored svega..vec duze vreme..toliko je ljudi oko mene..i osoba koje zele zadobiti moju paznju..ali ja jednostavno ne mogu..pokusam ali neide..sve mi je naspram njega nista..!Volela bih vise od svega osetiti tu ravnodusnost koju pominjes..a da ga zamrzim..to mi je vec pregruba rec..mada bih i na to pristala..samo da se izvucem iz ove mreze osecanja..ako imas kakav proveren recept javi..![]()
Nije valjda cilj da ga zaboraviš? Ako prestaneš da gledaš "naspram njega", možda prestaneš i da tražiš slično njemu, jer ti očigledno treba nešto drugačije, ne još jedan koji će te razoriti emotivno.
Ne znam recept, treba i meni... pa ako prva dođeš do rešenja, javi ti meni.
Inače, ja ti pričam onako kako bi trebala da radiš, a da ne možeš dalje trenutno, znam... možda sam pomalo gruba, ali takva bih bila i prema sebi. Samo što se ja stidim da sebi kažem "ne mogu", radije ću da se uništim, ako treba, ali da balansiram na tihoj patnji, ne smem to sebi da dozvolim.
Jedino što nisi pokušala je da počneš ponovo sa njim, ionako te preskupo košta... neka te uništi do kraja, ili ti to u što osećaš u sebi, jedno od ova dva će morati da se desi. Klackanje ničemu ne vodi, znaš.
Ja i u realu volim osobe kao ti..ne grube..vec realne..nemoj misliti da si gruba!Vidis,da..moja greska je da u svakome trazim njega,umesto da trazim nesto suprotno..sasvim..!To je valjda ta idealizacija,kad nekog postavis na tron,bilo osnova za to ili ne..ali to ti je ta igra slepe ljubavi...kad razum gubi bitku..sa emocijama!Uvek se pitam kako ja ne mogu kao ostali normalni ljudi(eto,i ti medju njima)..biti realna..reci sebi,bilo pa proslo..idemo dalje,mogu ja..mene ubija misao da sam izgubila nesto dragoceno,posebnost koja mi se vise ne moze dogoditi..!Nadam se da cu se smejati ovim mojim postovima jednom..i da cu sebi reci da nisam bila u pravu..i da on nije bas toliko poseban kao sto sam mislila..nadam se..p.s.ako dodjem do nekog resenja javim ti..xe xe!Hvala na odgovorima i samo pisi...
Ja i u realu volim osobe kao ti..ne grube..vec realne..nemoj misliti da si gruba!Vidis,da..moja greska je da u svakome trazim njega,umesto da trazim nesto suprotno..sasvim..!To je valjda ta idealizacija,kad nekog postavis na tron,bilo osnova za to ili ne..ali to ti je ta igra slepe ljubavi...kad razum gubi bitku..sa emocijama!Uvek se pitam kako ja ne mogu kao ostali normalni ljudi(eto,i ti medju njima)..biti realna..reci sebi,bilo pa proslo..idemo dalje,mogu ja..mene ubija misao da sam izgubila nesto dragoceno,posebnost koja mi se vise ne moze dogoditi..!Nadam se da cu se smejati ovim mojim postovima jednom..i da cu sebi reci da nisam bila u pravu..i da on nije bas toliko poseban kao sto sam mislila..nadam se..p.s.ako dodjem do nekog resenja javim ti..xe xe!Hvala na odgovorima i samo pisi...
Ja i u realu volim osobe kao ti..ne grube..vec realne..nemoj misliti da si gruba!Vidis,da..moja greska je da u svakome trazim njega,umesto da trazim nesto suprotno..sasvim..!To je valjda ta idealizacija,kad nekog postavis na tron,bilo osnova za to ili ne..ali to ti je ta igra slepe ljubavi...kad razum gubi bitku..sa emocijama!Uvek se pitam kako ja ne mogu kao ostali normalni ljudi(eto,i ti medju njima)..biti realna..reci sebi,bilo pa proslo..idemo dalje,mogu ja..mene ubija misao da sam izgubila nesto dragoceno,posebnost koja mi se vise ne moze dogoditi..!Nadam se da cu se smejati ovim mojim postovima jednom..i da cu sebi reci da nisam bila u pravu..i da on nije bas toliko poseban kao sto sam mislila..nadam se..p.s.ako dodjem do nekog resenja javim ti..xe xe!Hvala na odgovorima i samo pisi...