Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 33.899
Učeni zbor za Veliku Hrvatsku
Početkom XX vijeka, poslije održavanja Prvog hrvatskog katoličkog sastanka 1900. godine, počele su se javljati ideje da se Ilirskom zavodu sv. Jeronima da hrvatsko ime.157 Papa Lav XIII je u enciklici ("apostolskom pismu") "Sclavorum gentem", od 1. avgusta 1901, ukinuo "Capitulum ecclesiae Colleg. S. Hieronymi Illyricorum", pa ga je pretvorio u "Collegium Hieronymianum pro Croatica gente" (Zavod sv. Jeronima za hrvatski narod).158 Papa Lav XIII je u sporazumu sa "hrvatskim" nadbiskupom Josipom Štadlerom i biskupom Štrosmajerom "pobrojao osamnaest biskupija i nadbiskupija iz kojih će se primati svećenici u taj Zavod".159
Seljački tribun Ante Radić je ipak upozoravao da svi rimokatolici na Balkanu nisu Hrvati i da rimokatolici Srbi neće blagonaklono gledati na novi hrvatski naziv za Zavod:
"Papa je nazvao taj zbor Zbor za hrvatski narod i naredio da u tom Zboru mogu živjeti i učiti se svećenici iz ovih zemalja: iz banske Hrvatske, iz Dalmacije, iz Istre, iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, i to samo oni svećenici koji su po rodu i jeziku Hrvati. Sad ako koji svećenik hoće doći u taj Zbor u Rim, da se tu dalje uči, mora priznati da je po rodu i po jeziku Hrvat, jer drugačije ga neće primiti. Ali treba znati da u južnoj Dalmaciji i u Crnoj Gori ima takvih katoličkih svećenika našeg jezika koji neće da se zovu Hrvati, nego hoće da su Srbi. Sad oni i njihovi ljudi viču: Papa pomaže Hrvatima'! Eto svaki katolik mora biti Hrvat... I sad eto papa stvorio u Rimu hrvatski zbor i zove u taj zbor katoličke svećenike Hrvate iz svih ovih zemalja, koje smo spomenuli".160 A. Radić je upozoravao na "glasove sa strane" koji viču "to će biti strašno" jer će se u Zavodu sv. Jeronima sastati "svećenici iz svih ovih zemalja, tu će se oni upoznati i pobratimiti, tu će oni snovati Veliku Hrvatsku". Ante Radić je pisao i o onima koji su u čitavom problemu vidjeli tobožnju "slavenofilsku zavjeru" biskupa Štrosmajera, koji je Papu nagovorio da u Rimu stvori "učeni zbor za Veliku Hrvatsku".161
______________
157 Iako Ilirski zavod sv. Jeronima nikad (pre 1901) nije nosio hrvatsko ime, savremeni hrvatski istoričari i publicisti ističu starinu hrvatstva i preko isticanja hrvatskog naziva za Zavod sv. jeronima. Biograf braće Radić, Zvonimir Kulundžić pisao je da su Hrvati, kao i drugi rimokatolički narodi, osnovali "gostinjac tamo negdje pred sedamsto godina": "Taj je gostinjac oko 1453. godine prozvan imenom sv. Jeronima, jer se vjerovalo da je on rodom Hrvat. Već pedesetak godina iza toga ušao je u upotrebu naziv "ilirski" koji mu je ostao sve do početka afere (misli na događaje iz 1901/2), a kako ćemo vidjeti i posle nje... Svi hrvatski biskupi složili su se da se 'gostinjac' pretvori u zbor, dom, zavod u kojem bi se skupljali hrvatski svećenici koji dolaze u Rim radi nastavka svojih teoloških studija. Takve zborove ili domove imali su u to vrijeme i drugi narodi a hrvatski bogoslovi su u pomanjkanju svoga odsjedali u njemačkom" (Z. Kulundžić, Ante Radić i klerikalci, Zagreb, 1951, 32-33).
158 Prvi član novog zakona Zavoda sv. Jeronima, prilagođenog novom imenu, glasio je: "U Jeronimski kolegij primaju se samo svećenici pitomci koji su rodom i jezikom Hrvati, koji se, dovršivši nauke u biskupskom sjemeništu ili u kojem bogoslovskom liceju, pronađu sposobnima za više studije, naročito svećeničkog prava, kao i raznih svetih disciplina, za što već koga njegov biskup odredi" (V. Novak, Jeronim - Zavod sv. Jeronima u Rimu, u: S. Stanojević, Narodna enciklopedija SHS, knj. II, 157).
159 Z. Kulundžić, Ante Radić i klerikalci.., 33. Pišući u antiklerikalnom duhu i u skladu sa socrealističkom ideološkom klimom "bratstva i Jedinstva" Z. Kulundžić se pobunio protiv hrvatskih "vrlih rodoljuba" koji su u svom "pretjeranom hrvatovanju" slavili papin potez: "Oni su širom čitave Hrvatske inscenirali (udesili) čitavo narodno veselje i počeli stvari postavljati tako kao da se čak i 'svemoćni sveti otac papa' stavio na stranu Hrvata i počeo otvoreno raditi za veliku Hrvatsku" (isto).
160 Sabrana djela Ante Radića, knj.Š, str. 290, cit. prema: Z. Kulundžić, n.d., 33.
161 Isto, 34.
Početkom XX vijeka, poslije održavanja Prvog hrvatskog katoličkog sastanka 1900. godine, počele su se javljati ideje da se Ilirskom zavodu sv. Jeronima da hrvatsko ime.157 Papa Lav XIII je u enciklici ("apostolskom pismu") "Sclavorum gentem", od 1. avgusta 1901, ukinuo "Capitulum ecclesiae Colleg. S. Hieronymi Illyricorum", pa ga je pretvorio u "Collegium Hieronymianum pro Croatica gente" (Zavod sv. Jeronima za hrvatski narod).158 Papa Lav XIII je u sporazumu sa "hrvatskim" nadbiskupom Josipom Štadlerom i biskupom Štrosmajerom "pobrojao osamnaest biskupija i nadbiskupija iz kojih će se primati svećenici u taj Zavod".159
Seljački tribun Ante Radić je ipak upozoravao da svi rimokatolici na Balkanu nisu Hrvati i da rimokatolici Srbi neće blagonaklono gledati na novi hrvatski naziv za Zavod:
"Papa je nazvao taj zbor Zbor za hrvatski narod i naredio da u tom Zboru mogu živjeti i učiti se svećenici iz ovih zemalja: iz banske Hrvatske, iz Dalmacije, iz Istre, iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, i to samo oni svećenici koji su po rodu i jeziku Hrvati. Sad ako koji svećenik hoće doći u taj Zbor u Rim, da se tu dalje uči, mora priznati da je po rodu i po jeziku Hrvat, jer drugačije ga neće primiti. Ali treba znati da u južnoj Dalmaciji i u Crnoj Gori ima takvih katoličkih svećenika našeg jezika koji neće da se zovu Hrvati, nego hoće da su Srbi. Sad oni i njihovi ljudi viču: Papa pomaže Hrvatima'! Eto svaki katolik mora biti Hrvat... I sad eto papa stvorio u Rimu hrvatski zbor i zove u taj zbor katoličke svećenike Hrvate iz svih ovih zemalja, koje smo spomenuli".160 A. Radić je upozoravao na "glasove sa strane" koji viču "to će biti strašno" jer će se u Zavodu sv. Jeronima sastati "svećenici iz svih ovih zemalja, tu će se oni upoznati i pobratimiti, tu će oni snovati Veliku Hrvatsku". Ante Radić je pisao i o onima koji su u čitavom problemu vidjeli tobožnju "slavenofilsku zavjeru" biskupa Štrosmajera, koji je Papu nagovorio da u Rimu stvori "učeni zbor za Veliku Hrvatsku".161
______________
157 Iako Ilirski zavod sv. Jeronima nikad (pre 1901) nije nosio hrvatsko ime, savremeni hrvatski istoričari i publicisti ističu starinu hrvatstva i preko isticanja hrvatskog naziva za Zavod sv. jeronima. Biograf braće Radić, Zvonimir Kulundžić pisao je da su Hrvati, kao i drugi rimokatolički narodi, osnovali "gostinjac tamo negdje pred sedamsto godina": "Taj je gostinjac oko 1453. godine prozvan imenom sv. Jeronima, jer se vjerovalo da je on rodom Hrvat. Već pedesetak godina iza toga ušao je u upotrebu naziv "ilirski" koji mu je ostao sve do početka afere (misli na događaje iz 1901/2), a kako ćemo vidjeti i posle nje... Svi hrvatski biskupi složili su se da se 'gostinjac' pretvori u zbor, dom, zavod u kojem bi se skupljali hrvatski svećenici koji dolaze u Rim radi nastavka svojih teoloških studija. Takve zborove ili domove imali su u to vrijeme i drugi narodi a hrvatski bogoslovi su u pomanjkanju svoga odsjedali u njemačkom" (Z. Kulundžić, Ante Radić i klerikalci, Zagreb, 1951, 32-33).
158 Prvi član novog zakona Zavoda sv. Jeronima, prilagođenog novom imenu, glasio je: "U Jeronimski kolegij primaju se samo svećenici pitomci koji su rodom i jezikom Hrvati, koji se, dovršivši nauke u biskupskom sjemeništu ili u kojem bogoslovskom liceju, pronađu sposobnima za više studije, naročito svećeničkog prava, kao i raznih svetih disciplina, za što već koga njegov biskup odredi" (V. Novak, Jeronim - Zavod sv. Jeronima u Rimu, u: S. Stanojević, Narodna enciklopedija SHS, knj. II, 157).
159 Z. Kulundžić, Ante Radić i klerikalci.., 33. Pišući u antiklerikalnom duhu i u skladu sa socrealističkom ideološkom klimom "bratstva i Jedinstva" Z. Kulundžić se pobunio protiv hrvatskih "vrlih rodoljuba" koji su u svom "pretjeranom hrvatovanju" slavili papin potez: "Oni su širom čitave Hrvatske inscenirali (udesili) čitavo narodno veselje i počeli stvari postavljati tako kao da se čak i 'svemoćni sveti otac papa' stavio na stranu Hrvata i počeo otvoreno raditi za veliku Hrvatsku" (isto).
160 Sabrana djela Ante Radića, knj.Š, str. 290, cit. prema: Z. Kulundžić, n.d., 33.
161 Isto, 34.
