Svehrvatski katolički kongres 1900 u Zagrebu (informacije)

Pa i jeste dokaz za tu tezu, samo se on malo zajebao jer je hteo da pokaže kako smo i mi u sličnoj situaciji kao i oni, a ispalo je potpuno suprotno. To jest, razlika između pomenutih srpskih toponima i sličnih hrvatskih je što su ovi srpski uglavnom na teritorijama van Srbije, dok su hrvatski na teritoriji Hrvatske. U prevodu, Srbi možda jesu došljaci u Istri, dok mu Hrvati dođu došljaci u Hrvatskoj.

Primjer podpune mentalne nemoći. Hrvatski toponimi su u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Kosovu, Makedoniji i sl. Toponimi razvidno nastali iz hrvatskoga etnonima.

Srpskih toponima koji bi bili nastali iz etnonima, povijesno ima vrlo malo ili ih praktički i nema. Npr. u Istri srbati, srbinjak i sl., pokazano je odavno, nemaju veze sa srpskim etnosom, nego vrelom tekućica. Tzv."srpski" pridjev u većini imena u Hrvatskoj i BH pridodan je u razdoblju između dva svjetska rata- njega do 1918. uopće nije bilo (to se odnosi i na hrvatski i slavonski pridjev u parovima s bosanskim- Dubica, Kostajnica, Brod,... kad je to učinjeno tijekom A-U monarhije.)

Također, srpskih etnonima nema nigdje okolo i izvan Srbije, a da datiraju prije sredine 19. st.

Naravno, to domaće mitomane i neće ni u što uvjeriti- no ni ne treba. Oni odavno ne igraju u svijetu nikakovu ulogu.

Kao što je propala srpska promičba oko povijesnih protega, rodoslovlja, državnosti, etnogeneze, kulture...tako je i s ovim.
 
Primjer podpune mentalne nemoći. Hrvatski toponimi su u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Kosovu, Makedoniji i sl. Toponimi razvidno nastali iz hrvatskoga etnonima.

Srpskih toponima koji bi bili nastali iz etnonima, povijesno ima vrlo malo ili ih praktički i nema. Npr. u Istri srbati, srbinjak i sl., pokazano je odavno, nemaju veze sa srpskim etnosom, nego vrelom tekućica. Tzv."srpski" pridjev u većini imena u Hrvatskoj i BH pridodan je u razdoblju između dva svjetska rata- njega do 1918. uopće nije bilo (to se odnosi i na hrvatski i slavonski pridjev u parovima s bosanskim- Dubica, Kostajnica, Brod,... kad je to učinjeno tijekom A-U monarhije.)

Također, srpskih etnonima nema nigdje okolo i izvan Srbije, a da datiraju prije sredine 19. st.

Naravno, to domaće mitomane i neće ni u što uvjeriti- no ni ne treba. Oni odavno ne igraju u svijetu nikakovu ulogu.

Kao što je propala srpska promičba oko povijesnih protega, rodoslovlja, državnosti, etnogeneze, kulture...tako je i s ovim.

Poenta je da takvi toponimi nastaju na teritorijama dalje od matičnih, kako u slučaju Srba, tako i u slučaju Hrvata. Ergo, kao što rekoh, Srbi jesu došljaci u Istri, ali su zato Hrvati došljaci bukvalno svuda, što se vidi po prisustvu takvih etnonima u Hrvatskoj, a u isto vreme u odsustvu autohtonih hrvatskih građevina ili gradova na teritoriji koja nosi to ime. U daljem prevodu, ti i kompletni tvoj narod ste doseljenici u Hrvatskoj.
 
Poenta je da takvi toponimi nastaju na teritorijama dalje od matičnih, kako u slučaju Srba, tako i u slučaju Hrvata. Ergo, kao što rekoh, Srbi jesu došljaci u Istri, ali su zato Hrvati došljaci bukvalno svuda, što se vidi po prisustvu takvih etnonima u Hrvatskoj, a u isto vreme u odsustvu autohtonih hrvatskih građevina ili gradova na teritoriji koja nosi to ime. U daljem prevodu, ti i kompletni tvoj narod ste doseljenici u Hrvatskoj.

IQ :think:

Neznanje je golemo. Angli i Sasi su dali imena grofijama istočna Saska, zapadna.. (Essex, Wessex,..). Slično je s italskim imenom u Italiji i ostalim europskim imenima. Ona se nalaze i tamo gdje je neki etnos većinski, i tamo gdje je manjinski- ako je povijesno zasvjedočeno.

Srpskoga imena nema povijesno zasvjedočenoga izvan Srbije (za samu Srbiju ne znam), budući da pravoslavci u sadašnjoj BH, Hrvatskoj i sl. ni nisu bili percipirani kao Srbi, neko kao Vlasi i pod drugim imenima.

I najvažnije- do 19. st. nema srpskih toponima, izvornih, nego se javljaju tek u etapi srpske nacionalne integracije u poodmaklom 19. st.

Za Istru je odavno zabilježeno na croatianhistory:

In an interview published in Fokus (30 September 2005), Croatian academician Petar Simunovic explained that the name of Srb originates from an old Croatian verb serbati, srebati meaning "to sip", from which the noun "srb" has been derived. Thus "srb" denotes the spring of river Una, where the village lies. Compare this with the villages of Srbani (near Pula), and Srbinjak, both in Istria, which clearly have nothing to do with the Serbian name. The Istarski razvod from 13th century mentions the name of Srbar, meaning a water spring. More precisely, there is a dozen of occasions in the text where we encounter "lokva Srbar", meaning "Srbar pool" (lokva = pool). U Istarskom razvodu spominje se nekoliko hidronima s korijenom SRB: luka Srber (Kirac, str. 320), lokva Srbar (2x na str. 320, opet na str. 321), Srbar i srbarski (str. 336), Srbar (str. 337). I današnje mjest SRB u Lici je hidronim, a ne etnonim. Informacija ljubaznošću dr. Vladimira Sokola, te akademika Petra Šimunovića. U [Sokol & Sokol, str. 29], to je naglašeno ovim riječima:

"Već je N. Klaić dobro napisala da Ljudevit iz Siska nije pobjegao nikakvim Srbima nego u S/a/rb u Lici, koji je još i danas ondje, a u srednjem vijeku bio znani grad i plemićka općina, odnosno županija. On međutim nije etnonim, nego hidronim, te svojom sličnoću pučkim etimolozima stvara nerješive probleme, pa tako i kod Einharda".
Dr. Vladimir Sokol je prvi ukazao na činjenicu da je ime hrvatskoga mjesta SRB u Lici zapravo hidronim, a ne etnonim.

Sve u svemu- pansrpska ideologija pukla kao dinja.
 

Sigurno veći od onog koji je zemlju nazvao Hrvatska bez da je tamo bilo Hrvata :kafa: Ukratko da ti objasnim, pošto vidim da si pazario jeftiniju ulaznicu. Hrvati su na teritoriji zvanoj Hrvatska kroz istoriju bili incident, dok su drugi bili autohtoni. Tek u novije doba Hrvati se umnožavaju, uglavnom na veštački način, ali dokaz o manjku njihovog prisustva tu kroz vekove je prisustvo svih drugih i artefakti koje su ti drugi ostavili, za razliku od građevina i gradova koje Hrvati nisu sagradili :whistling:
 
Dr. Vladimir Sokol je prvi ukazao na činjenicu da je ime hrvatskoga mjesta SRB u Lici zapravo hidronim, a ne etnonim.

Sve u svemu- pansrpska ideologija pukla kao dinja.
Ма и СРБИ није етноним него хидроним, од оних прапрвих човјечијих рибица што се и дан данас постојано праћакају по постојнским водама.

Све у свему, кад кажеш диња, мислиш ли на оно жуто или на оно црвено/зелено (у Хрватској с тим никад ниси начисто)?
 
Primjer podpune mentalne nemoći. Hrvatski toponimi su u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Kosovu, Makedoniji i sl. Toponimi razvidno nastali iz hrvatskoga etnonima.

Srpskih toponima koji bi bili nastali iz etnonima, povijesno ima vrlo malo ili ih praktički i nema. Npr. u Istri srbati, srbinjak i sl., pokazano je odavno, nemaju veze sa srpskim etnosom, nego vrelom tekućica. Tzv."srpski" pridjev u većini imena u Hrvatskoj i BH pridodan je u razdoblju između dva svjetska rata- njega do 1918. uopće nije bilo (to se odnosi i na hrvatski i slavonski pridjev u parovima s bosanskim- Dubica, Kostajnica, Brod,... kad je to učinjeno tijekom A-U monarhije.)

Također, srpskih etnonima nema nigdje okolo i izvan Srbije, a da datiraju prije sredine 19. st.

Naravno, to domaće mitomane i neće ni u što uvjeriti- no ni ne treba. Oni odavno ne igraju u svijetu nikakovu ulogu.

Kao što je propala srpska promičba oko povijesnih protega, rodoslovlja, državnosti, etnogeneze, kulture...tako je i s ovim.

Zar ti se ne cini da imas jako neujedacene kriterijume? Lingvisticko objasnjenje ( da se tako izrazim ) porekla "rvatskih" mesta ne prihvatas, dok za "srpska" prihvatas egzaltirano, a da te pita na osnovu cega, ne bi znao reci. U tvojim pisanijama uvek dolazi do izrazaja taj sekundarni narcizan koji projektujes na na naciju sa kojom se indetifikujes ( da se razumemo, to je univerzalno za nacionaliste, kao i za sve ljude zaslepljene ideologijom ), i ona je uvek najbolja, najstarija, najlepse, pre nego bilo kakva racionalna potka. A dovoljno je samo upotrebiti elementarnu logiku i videti, samo na osnovu koriscenja tvoje argumentacije , da ako postoje imena "rvatska" svuda gde su juzni Sloveni, a ne postoje "srpska", iako je Srba bilo duplo vise i ako je njihova migracija vrlo cesta i dobro dokumentovana, sasvim je logicno i nuzno traziti poreklo tih "rvackih" toponima u slovenskoj etimologiji, a ne nazivu odredjene etnije, prostorno vrlo ogranicene.
 
Ta onomastika, tako shvaćena, ne znači ništa.

U slučaju Imena Hrvat u južnoslavenskim krajevima postoji više slojeva koji daju skladnu cjelinu:

1. samo ime mjesta

2. folklorna predaje o nečem hrvatskom, napose usmene pjesmeu Bosni i Makedoniji o Arvatki djevojci i sl (koja je muslimanka i pravoslavka, te niz drugih djela)

3, zapisi obaviještenih putnika poput Kuripečiča, Mustafe Aalija, Čelebija.., a koji spominju hrvatsko ime od 16. i 17. st dalje na istok, te Tolstoja u 17. i 18. st o Hrvatima u CG, točnije mletačkoj Albaniji

4. osmanski defteri koji izrijekom govore o Hrvatima u svojoj vojsci (muslimani)

5. predaja i zapisi među pravoslavcima (Hrvat-baša itd.)

To je iznimno više od same neke poluu.vjerljive igre s premetanjem slova

grc1.png


grc2.png
 
Ta onomastika, tako shvaćena, ne znači ništa.

U slučaju Imena Hrvat u južnoslavenskim krajevima postoji više slojeva koji daju skladnu cjelinu:

1. samo ime mjesta

2. folklorna predaje o nečem hrvatskom, napose usmene pjesmeu Bosni i Makedoniji o Arvatki djevojci i sl (koja je muslimanka i pravoslavka, te niz drugih djela)

3, zapisi obaviještenih putnika poput Kuripečiča, Mustafe Aalija, Čelebija.., a koji spominju hrvatsko ime od 16. i 17. st dalje na istok, te Tolstoja u 17. i 18. st o Hrvatima u CG, točnije mletačkoj Albaniji

4. osmanski defteri koji izrijekom govore o Hrvatima u svojoj vojsci (muslimani)

5. predaja i zapisi među pravoslavcima (Hrvat-baša itd.)

To je iznimno više od same neke poluu.vjerljive igre s premetanjem slova

Pogledajte prilog 673934

Pogledajte prilog 673935

Vidis, to sto ti mislis da svako objavljeno slovce iz pera nekog hrvatskog nacionaliste koje odgovara tvojim neopakim stavovima je istinito, ne moze se tumaciti nikako drugacije nego kao obicna kognitivna distorzija, to jest, kao jako infaltivna greska u misljenju.
 
Vidis, to sto ti mislis da svako objavljeno slovxe iz pera nekog hrvatskog nacionaliste koje odgovara tvojim neopakim stavovima, ne moze se tumaciti nikako drugacije nego kao obicna kognitivna distorzija.

OK, slažemo se da se ne slažemo. Te stvari treba prevesti na svjetske jezike i dati svim povjesničarima koji žele da se time bave...:kafa:

Ja sam odnosom većine svjetske jezične i povijesne zajednice u posljednjih 20+ godina glede te problematike- zadovoljan. Serbokroatizam je propao, a pansrbizam ne postoji ni u primislima.
 
OK, slažemo se da se ne slažemo. Te stvari treba prevesti na svjetske jezike i dati svim povjesničarima koji žele da se time bave...:kafa:
Чему превод кад је то дјелце ионако изворно писано на свјетском језику – српском. ;)
 
3, zapisi obaviještenih putnika poput Kuripečiča, Mustafe Aalija, Čelebija.., a koji spominju hrvatsko ime od 16. i 17. st dalje na istok, te Tolstoja u 17. i 18. st o Hrvatima u CG, točnije mletačkoj Albaniji

Otprilike je to ovo o čemu i pričamo sve vreme, odnosno da se hrvatsko ime javlja tek u novije doba u značajnijem broju na teritoriji današnje Hrvatske, dok o drugim teritorijama ne vredi ni raspravljati. To objašnjava i nedostatak artefakata koji bi se mogli pripisati Hrvatima iz ranijeg perioda, jer ih u tom ranijem periodu prosto nije bilo dovoljno da bi ostavili značajniji trag.
 
Knjiga: Magnum Crimen

Magnum Crimen: Pola Vijeka Klerikalizma u Hrvatskoj” (Magnum Crimen na latinskom znači “Velika Optužba”) je knjiga originalno izdata u Zagrebu 1948. godine. Autor knjige je bio hrvatski katolički sveštenik, a kasnije i profesor Univerziteta u Beogradu, Dr. Viktor Novak (1889-1977).


Dr. Novak je na 1119 stranica (u 18 poglavlja) predstavio razvoj Klerikalizma u Hrvatskoj od početka 20 veka (to jest od održavanja “Svehrvatskog Katoličkog Kongresa” u Zagrebu 1900. godine) do kraja Drugog svetskog rata.

Dr. Novak je na knjizi Magnum Crimen počeo da radi daleko pre izbijanja Drugog Svetskog Rata, ali je tek sa uspostavljanjem Nezavisne Države Hrvatske ona dobila novi smisao. Dr. Novak je optužio Klerikaliste u Hrvatskoj (Jezuitski red odnosno “Isusovce”, Franjevački red, kao i ostale katoličke poglavare i sveštenike koji su zagovarali potpunu poslušnost Vatikanu) da su, pod direktivom Pape i Rimske Kurije, od samog uspostavljanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca aktivno radili na suzbijanju reformističkog pokreta u Katoličkoj Crkvi na tlu nove države, kao i da su svesno radili na suzbijanju svakog vida narodnog, verskog i političkog približavanja Srba i Hrvata.

Po Dr. Novaku, Vatikan se bojao da će reformski pokret u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj (koji je 1919. godine proglasio od Vatikana autonomnu narodnu Hrvatsku Starokatoličku Crkvu [1]) prevladati i raditi na crkvenoj uniji sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom. Drugim rečima, po Dr. Novaku Vatikan je strahovao da će u novoj državi doći do narodnog ujedinjenja Srba i Hrvata u “Srbohrvate”, čija bi ujedinjena narodna crkva bila van direktne kontrole Vatikana (priznavala suprimat Pape ili ne).

Da bi stala na put ovom procesu, Papska Kurija je izvršila snažan diplomatski pritisak na Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i primorala je da stavi Hrvatsku Starokatoličku Crkvu u ilegalu (vlada Čubrilovića je ovo učinila 1923. godine), a potom je postavila na čelo Katoličke Crkve u Hrvatskoj Vatikanu odanog Jezuita Dr. Alojzija Stepinca.

Uspostavljanjem Nezavisne Države Hrvatske je, po autoru, Klerikalizam u Hrvatskoj stupio u svojevrstan brak sa Ustaškim pokretom, i tako stvorio Klerofašizam. Pavelićeva Nezavisna Država Hrvatska je, od strane tadašnjeg vođstva Katoličke Crkve u Hrvatskoj, proglašena za Civitas Dei (”Božiju Državu”). Autor pokazuje kroz stotine stranica sačuvanih dokumenata da je u skladu sa ovim stavom Katolička Crkva u Hrvatskoj ne samo otvoreno podržavala ustaški režim i njegove metode rešavanja ’srpskog pitanja’, već i aktivno učestvovala u njihovom sprovođenju.

Kada je prvo izdanje knjige izašlo 1948. godine u Zagrebu, sumnja se da je veliki deo tiraža kupljen i uništen od strane Katoličke Crkve. Zbog toga je ova knjiga bila vrlo retka u SFRJ. Drugo izdanje ove knjige je objavila beogradska izdavačka kuća Nova Knjiga 1986. godine (sa reprintom 1989. godine).

Knjiga Magnum Crimen za period NDH obilato koristi dokumentaciju objavljenu u zbirkama “Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera” (Zagreb, 1946.) i “Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini, ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima” (Zagreb, 1946.)



PS

Quote:
--------------------------------------------------------------------------------
MAGNUM CRIMEN - dva neobjavljena poglavlja, dvojezicno izdanje (engleski - srpski).
Cijena 20 evra ili protuvrednost u drugoj valuti, u cijenu uracunata i avio dostava, knjiga je tvrdi povez, sivena, u B5 formatu, sa 90 gr. ofset papirom. Kompletna knjiga bi trebala na srpskom da se pojavi do oktobra a na engleskom do kraja 2007.
--------------------------------------------------------------------------------
Ima li neko ova dva poglavlja?
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top