Sudbina ili slucajnost?

Ena187 delimicno se slazem sa tobom.Verujem u sudbinu ali isto tako i u siroku lepezu mogucnosti da se ona popravi,amortizuje.Sudbina je "negde"odredjena i taj put je pun raznih prepreka koje treba preci,tako da neko pedne na prvoj a neko istera do kraja kao u igricama samo sto u igricama kako vise igras upoznajes i nove prepreke i posle vise pokusaja i uspes.Uzivotu imas samo jadan pokusaj.Vecina ljudi se razboli i onda odrzava bolest,ja sam pristalica odrzavanja zdravlja.Verujem da bolest pocinje da se razvija u psihi i tu bi trebalo i da se leci(uzrok)meni je to uspelo pa sam se na taj nacin samoizlecio od alergije,i od kamena u bubregu(za koji je bila zakazana operacija)jakom voljom,autosugestijom i verom u ozdravljenje. pozdrav svima
 
Thaban_Boly:
Nema sudbine!
Sve je po Bozijem promislu !

Kao vernik moram da se ne složim sa tobom. Zavisi od Božje milosti, ali zavisi i od nas. Npr. znaš li onu priču o verniku koji se davio, i molio Gospodu da ga spase. Došao je jedan čamac, ali on nije hteo da uđe, a onda i drugi i treći. Na kraju se udavio, i kad je pitao Boga "Zašto", odgovor je bio: "imao si svoje šanse, zašto nisi iskoristio, pa Ja sam ti poslao 3 čamca". Gospod Bog je milostiv.
Bog je ljudima dao slobodu izbora, kao što roditelji daju deci svojoj.
Svako od nas nosi svoj jaram, svoj krst, ali ne u smislu tereta, nego u smilsu životnog zadatka.
 
kad pogledam koliko ima bede, nesrece, bolesti... ne mogu a da se ne zapitam da li je bas Milost u pitanju...

cini mi se da u sudbinu veruju ljudi koji nemaju snage da preuzmu odgovornost za svoj zivot...
 
hmmmmm...a ja mislim da nema ni sudbine ni te odgovornosti za sopstveni zivot....
oni koji veruju u sudbinu pozivaju se na nju tek nakon shto im se neshto dogodi...u tom smislu oni jesu odgovorni za svoje postupke....pre nego shto ih pochine....ne bih to vezivao sa verom u nekog boga...
chak i da ima veze sa njim, nishta ne menja u odnosu na one koji se ne pale na ideju o "knjizi u kojoj je sve zapisano"...
potpuno je isti pokret u pitanju....
i ne mogu sada o tome lepo da pishem...izvinie na tome
 
Groucho Marx:
Onaj kome u zivotu ide dobro ne veruje u sudbinu ni u vise sile i misli da je sve sto je u zivotu stekao, stekao svojom zaslugom. Onaj ko necim nije zadovoljan, jako veruje u visa bica, visi smisao u obicnim dogadjajima i uvek misli da je svako sr*nje zbog necega dobro. Always was, always will be :wink:
Ne bih se složila. Postoje divni ljudi koji su zaista mnogo stekli ili postigli svojim trudom verujući u "viša bića", ne ističući svoje zasluge.
Takodje poznajem mnogo nezadovoljnih ljudi koji veruju isključivo u sebe i vlastite sposobnosti.
Razlika je možda (ali možda!) u tome što prvi u odnosu na druge lakše podnose neuspeh.
 
Ako moze moje skromno misljenje o ovoj temi. Tema je stvarno mnogo opsirna ali evo mog vidjenja jednog dela citave dileme. Citava ta stvar oko slobode izbora u zivotu mi izgleda kao put sa sve krivinama i raskrsnicama. Kad stignemo na raskrsce, potpuno smo slobodni da bez visih bica, oslonjeni samo na sebe, svoje emocije i svoje iskustvo, odaberemo put kojim cemo nastaviti. Ali kad ga jednom izaberemo i podjemo njime, nema nazad, nema povratka sve do sledece raskrsnice. I sve sto nam se na tom putu desi, gluposti i dobre stvari, deo su prirode puta kojeg smo odabrali i na to ne mozemo da uticemo. To nam onda izgleda kao 'visa sila' a zapravo je deo necega sto smo sami birali. I povratak je mozda i moguc, ali kroz siblje i travu, okolnim stazama i puteljcima ali to je sve gubljenje vremena... I onda idemo dalje do sledece raskrsnice na kojem nam je dozvoljena sloboda izbora... I tako to...
 
Groucho Marx:
Ako moze moje skromno misljenje o ovoj temi. Tema je stvarno mnogo opsirna ali evo mog vidjenja jednog dela citave dileme. Citava ta stvar oko slobode izbora u zivotu mi izgleda kao put sa sve krivinama i raskrsnicama. Kad stignemo na raskrsce, potpuno smo slobodni da bez visih bica, oslonjeni samo na sebe, svoje emocije i svoje iskustvo, odaberemo put kojim cemo nastaviti. Ali kad ga jednom izaberemo i podjemo njime, nema nazad, nema povratka sve do sledece raskrsnice. I sve sto nam se na tom putu desi, gluposti i dobre stvari, deo su prirode puta kojeg smo odabrali i na to ne mozemo da uticemo. To nam onda izgleda kao 'visa sila' a zapravo je deo necega sto smo sami birali. I povratak je mozda i moguc, ali kroz siblje i travu, okolnim stazama i puteljcima ali to je sve gubljenje vremena... I onda idemo dalje do sledece raskrsnice na kojem nam je dozvoljena sloboda izbora... I tako to...

Svidja mi se tvoj odgovor.Lepo receno!
 
Slazem se sa onim o raskrsnicama. Raskrsnice su "sudbina" ili delo Bradatog, svejedno, kako god hocete da nazovete. Time shto to nazivate ovako ili onako nishta se ne menja, one su tu i retko ih znamo unapred. Ja to recimo zovem, spisak mogucnosti. A ostalo je meshavina slobodne volje ( ali i neslobodne volje). Mozete chak i da kazete - verovatnoca. Sve ostalo je kao bilijar, lupish jednu lopticu onda lupi drugu (chista mehanika - uzrok /posledica), neko zavrshi u rupi, na kraju svi zavrshe u rupi, ali to je pravilo igre :) chak i nije toliko strashno, jer je ravnopravno, niko nije Dorijan Grej :)

A sluchaj, pa to je ono shto se plashimo da predvidimo, a deshava se, mozda upravo sada :twisted: Ko kod Bulgakova, na samom pochetku, "sad je kasno, Anica je vec prosula zejtin". A naravno, onaj kome Azazel (?) to kaze nema pojma da ce taj zejtin da dovede do toga da( ne mogu tachno da se setim kako) na kraju zavrshi pod tramvajem. Shit happens! :roll:

A "ko zna zashto je to dobro" i ostale gluposti to je za narodne pevachice da ubace u rubriku zivotni moto :wink:
 
srećica:
Zanima me jedna stvar.Da li verujete u sudbinu("TO JE TAKO MORALO DA BUDE")ili u slucajnost("UPS...")?Da li je po vama vas zivot...Napr.dva coveka pricaju i jedan pogleda na sat,pozdravi se sa drugim i ode.Okrenuvsi se,napravio nekoliko koraka i automobil ga je "pregazio".Da li smatrate,da je mogao da prica jos jedan sekund(kola bi prosla) ili da je jedan sekund ranije krenuo(kola bi prosla posle njega) ili "AKO JE SUDJENO DA GA UDARE KOLA,A NISU OVA,UDARICE GA SLEDECA..."I ostali primeri...za sta ste vi,za sudbinu ili puku slucajnost.Ja,mislim,da sam za sudbinu.Jer ako je tako negde napisano,onda ce tako i biti."Ko zna zasto je to tako"-neki moj moto.

pozzz :D
Pogledaj film "Vrata sudbine"..nesto je tako preneseno na ekran...mislim da ima smisla to sto pitas ali da ni najveci filozofi nisu mogli nesto objasniti u vezi toga nesto sto vec nismo culi...Samo eto treba verovati da se od sudbine ne moze pobeci...
 
Судбина коа нешто што је "предодређено" и на шта човек не може да утиче је директно супростављање слободној вољи човека као једном делу обличја Божјег по коме смо створени. Православно Хришћанство говори о судбини само као нечему прошлом а никако нечему што је унапред написано и предодрежено нам. Да скратим...

Православно учење: Човек је творац своје судбине.
Инославна учења: Човек не може побећи од своје судбине.

На крају само да напоменем да се у нашем народу увукло веровање у судбину по инославном схватању као резултат 500 година турског зулума, и изложености мухамеданству, јер они верују у судбину (кисмет). Као доказ тога је и недавно рушење статуа Буде... кад су рекли: "ако ово није суђено, бог ће нас зауставити". Сад ви видите куда води веровање у судбину на њихов начин. :roll:
 
MaranAta:
Судбина коа нешто што је "предодређено" и на шта човек не може да утиче је директно супростављање слободној вољи човека као једном делу обличја Божјег по коме смо створени. Православно Хришћанство говори о судбини само као нечему прошлом а никако нечему што је унапред написано и предодрежено нам. Да скратим...

Православно учење: Човек је творац своје судбине.
Инославна учења: Човек не може побећи од своје судбине.

На крају само да напоменем да се у нашем народу увукло веровање у судбину по инославном схватању као резултат 500 година турског зулума, и изложености мухамеданству, јер они верују у судбину (кисмет). Као доказ тога је и недавно рушење статуа Буде... кад су рекли: "ако ово није суђено, бог ће нас зауставити". Сад ви видите куда води веровање у судбину на њихов начин. :roll:
Ovo je, ipak, FILOZOFIJA i ne verujem da je pitanje postavljeno da bi se na njega odgovorilo sa crkvenog gledišta. Većini je poznato šta Crkva misli o sudbini, ali primer koji je pri postavljanju naveden govori da treba malo da se porazmisli (filozofira, ako hoćeš).
To je slično pitanju: da li verujete u paralelne svetove (?), vraćanje kroz vreme, put u budućnost... Ako se neko vrati u prošlost i promeni budućnost kako može da zna da se u prošlosti baš to nije dogodilo?
Da li je to sudbina?
 
Ella:
srećica:
Zanima me jedna stvar.Da li verujete u sudbinu("TO JE TAKO MORALO DA BUDE")ili u slucajnost("UPS...")?Da li je po vama vas zivot...Napr.dva coveka pricaju i jedan pogleda na sat,pozdravi se sa drugim i ode.Okrenuvsi se,napravio nekoliko koraka i automobil ga je "pregazio".Da li smatrate,da je mogao da prica jos jedan sekund(kola bi prosla) ili da je jedan sekund ranije krenuo(kola bi prosla posle njega) ili "AKO JE SUDJENO DA GA UDARE KOLA,A NISU OVA,UDARICE GA SLEDECA..."I ostali primeri...za sta ste vi,za sudbinu ili puku slucajnost.Ja,mislim,da sam za sudbinu.Jer ako je tako negde napisano,onda ce tako i biti."Ko zna zasto je to tako"-neki moj moto.

pozzz :D
Pogledaj film "Vrata sudbine"..nesto je tako preneseno na ekran...mislim da ima smisla to sto pitas ali da ni najveci filozofi nisu mogli nesto objasniti u vezi toga nesto sto vec nismo culi...Samo eto treba verovati da se od sudbine ne moze pobeci...

ne mozes pobeci od posledica svojih odluka i zivotnih izbora...ne od sudbine...
sama je stvaras, u svakom momentu...
 
Без обзира да ли је реч о философирању или Црквеном мишљењу, остаје чињеница да је појам судбине као нечега што је човеку унапред одређено и од чега он не може да побегне - негирање човекове слободне воље. По тој теорији, ми смо испрограмирани роботи по том "програму" који се зове - судбина.

Сматраш ли себе за таквог робота? :roll:
 
MaranAta:
Без обзира да ли је реч о философирању или Црквеном мишљењу, остаје чињеница да је појам судбине као нечега што је човеку унапред одређено и од чега он не може да побегне - негирање човекове слободне воље. По тој теорији, ми смо испрограмирани роботи по том "програму" који се зове - судбина.

Сматраш ли себе за таквог робота? :roll:

Mislim da su glavni stubovi čovekovog života unapred određeni, a da je na čoveku samo kozmetika..Pozz
 

Back
Top