Sudbina ili slucajnost?

Tim stavom da je nesto moralo da bude mi upravo nalazimo opravdanja za svoje postupke. Kad bi svi bili malo odgovorniji ne bi izgovor nalazili u tome da je "nesto negde zapisano". Sve sto se desi prouzrokovano je necijom voljom, radnjom, zeljom a ne nekim zvezdama, sudbinom i ko zna cime jos.
 
Pokusavam da dodjem do nekog zakljucka oko sudbine,mislim da je vecina vas koji smatrate da smo sami odgovorni za svoje postupke u zivotu i da su odredjeni dogadjaji koji posle njih slede zaista odgovor na njih,sasvim u pravu.Slazem se da je covek sam sebi krojac sudbine i da tu nema mnogo spoljnjih faktora ali...da ipak negde u nekom obliku postoje.Prisecam se pocetka teme,gde autor spominje osobu koju "skucajno"udara auto ..... sta s takvim desavanjima?...zar svako od nas sam sebi ne zeli dobro?Posto rekosmo kako je svako odgovoran za svoj zivot,sta je onda sa bolestima i pogibijama i svim tim losim stvarima koje nam se desavaju?Sto ce reci mozda i nismo sami sebi svoja sudbina jer da je tako onda bi nam se desavale samo lepe stvari.Sta je onda to sto utice da nam se dese i ne srece i lose stvari,mozda neka ravnoteza na ovom svetu.Zar to mozda nije "spoljnji faktor"kako bih ga ja nazvala ili eventualno neka vrsta sudbine ako se to moze tako nazvati. :?
 
blizance:
Pokusavam da dodjem do nekog zakljucka oko sudbine,mislim da je vecina vas koji smatrate da smo sami odgovorni za svoje postupke u zivotu i da su odredjeni dogadjaji koji posle njih slede zaista odgovor na njih,sasvim u pravu.Slazem se da je covek sam sebi krojac sudbine i da tu nema mnogo spoljnjih faktora ali...da ipak negde u nekom obliku postoje.Prisecam se pocetka teme,gde autor spominje osobu koju "skucajno"udara auto ..... sta s takvim desavanjima?...zar svako od nas sam sebi ne zeli dobro?Posto rekosmo kako je svako odgovoran za svoj zivot,sta je onda sa bolestima i pogibijama i svim tim losim stvarima koje nam se desavaju?Sto ce reci mozda i nismo sami sebi svoja sudbina jer da je tako onda bi nam se desavale samo lepe stvari.Sta je onda to sto utice da nam se dese i ne srece i lose stvari,mozda neka ravnoteza na ovom svetu.Zar to mozda nije "spoljnji faktor"kako bih ga ja nazvala ili eventualno neka vrsta sudbine ako se to moze tako nazvati. :?
Blizu smo resenja koje si tako izvanredno naslutila : sudbina je susret Bozijeg prednaznacenja i Covekove slobodne volje !
 
tihi okean -podmornica za koju se cini da luta godinama bez cilja ,, jer ipak oni koji mnogo rade drugima koji nisu informisani deluje vrlo vrlooo dosadno ,,, dakle laboratorija posvecena ljudskom mozgu ,,udaljena od znatizelje raznih ,, proucava se ljudsko bice koje je bilo na granici izumiranja ,,staro mnoooogoooo godina ,,nemoguce proceniti ,, sustina ispitivanja njegovog mozga zasniva se na kapacitetu ,,naime koristi 95 odsto ,,onih pet mu sluzi za brisanje nebitnih podataka ,,yebi ga dakle sluzi se sa sto posto ,,, sustina svega je njegov nacin zivljenja ,, on nema potrebe da se krece, nema potrebu da jede, sve primitivne potrebe za njega jednostavno ne postoje ,, on upravlja samim sobom ,,za njega je hrana ,seks ,ljubav ,bol, prevazidjeno osecanje ,, jedina sustina njegovog opstanka do dana danasnjeg je osecaj unistenja ,,s obzirom da je jedini primerak , on posmatra ljudski rod iz daljine ,cuje njihove dozive ,cuje njihove muke ,cuje zivotinjske urlike ,, jer za njega je covek meta koja ipak pomalo razmislja ,,vrda se na sve strane prezivljava sve strahote ,,ali ipak ide dalje ,,jedino sta njegov mozak ne moze da provali je ,,ljudska volja,,
 
avesic:
tihi okean -podmornica za koju se cini da luta godinama bez cilja ,, jer ipak oni koji mnogo rade drugima koji nisu informisani deluje vrlo vrlooo dosadno ,,, dakle laboratorija posvecena ljudskom mozgu ,,udaljena od znatizelje raznih ,, proucava se ljudsko bice koje je bilo na granici izumiranja ,,staro mnoooogoooo godina ,,nemoguce proceniti ,, sustina ispitivanja njegovog mozga zasniva se na kapacitetu ,,naime koristi 95 odsto ,,onih pet mu sluzi za brisanje nebitnih podataka ,,yebi ga dakle sluzi se sa sto posto ,,, sustina svega je njegov nacin zivljenja ,, on nema potrebe da se krece, nema potrebu da jede, sve primitivne potrebe za njega jednostavno ne postoje ,, on upravlja samim sobom ,,za njega je hrana ,seks ,ljubav ,bol, prevazidjeno osecanje ,, jedina sustina njegovog opstanka do dana danasnjeg je osecaj unistenja ,,s obzirom da je jedini primerak , on posmatra ljudski rod iz daljine ,cuje njihove dozive ,cuje njihove muke ,cuje zivotinjske urlike ,, jer za njega je covek meta koja ipak pomalo razmislja ,,vrda se na sve strane prezivljava sve strahote ,,ali ipak ide dalje ,,jedino sta njegov mozak ne moze da provali je ,,ljudska volja,,
Samo si zaboravio da se zove,odnosno,ime mu je : Satana !
 
Ne verujem u slucajnosti.Svaka tzv.slucajnost vodi ka jednom a to je konacni cilj,smisao.Mislim da mi mozemo da biramo,da uticemo na one sitne,male stvari koje nam se svakodnevno desavaju,ali one krupne stvari kojih ima jedna ili dve u zivotu,mislim da je to nesto sto nam je vec unapred dato i od cega ne mozemo da pobegnemo
 
Mislim da sudbina postoji-donekle.Ali mi ljudi tu reč zloupotrebljavamo da opravdamo svoje neuspehe.Neke stvari u životu ne možeš da promeniš ali tvoj zadatak je da se u svakoj situaciji što bolje snadješ.I Robinzon je mogao da sedi na pustom ostrvu i plače nad svojom tužnom sudbinom,ili da zahvali istoj što je on jedini preživeo,pa da pokuša da sa tim nešto uradi.On se odlučio za ovo drugo.Po meni-ispravno.
 
Nisam pročitao sve odgovore, tako da ću možda ponoviti već rečeno.
Ovo je, koliko vidim, počelo kao stara metafizička dilema između determinizma i indeterminizma, što se svodi na pitanje postojanja slobodne volje.
Vidim da je u priču ušao i Svemogući i pitanje o postojanju nekog višeg smisla. Što se toga tiče samo ću reći da determinizam (određenost, nepostojanje slučaja) ne podrazumeva neki takav smisao, (a po meni) ni postojanje nekog boga. Mada postoje razni dokazi za postojanje istog, tipa: Ako je sve uzročno-posledično određeno, mora da je neko pokrenuo taj lanac itd. O tome na drugoj temi.

Što se tiče nauke cilj je da sve bude determinisano. I mora se priznati da nauka jako napreduje. Zanimljiva su tri momenta u razvoju ljudske svesti, koja su jako bitna za razbijanje antropocentrizma (koji ima veze sa predstavom o čovekovoj slobodnoj volji, nasuprot hladnoj materiji i »mehaničkim« životinjama). Prvi se desio sa Kopernikom koji je pokazao da nismo u središtu sveta. Drugi sa Darvinom koji je pokazao da smo usavršene životinje. Treći je sa Frojdom,koji je ove momente i uočio, a koji je pokazao da je i naša poslednja nada-svest, pod uticajem podsvesti u kojoj vladaju prilično životinjski nagoni (ja se ne razumem u psihoanalizu, ako ima neki psiholog neka me ispravi i kaže nešto više o tome). Ovo je rekao Frojd, nije direktno vezano za temu ali ja mislim da posredno baca svetlo i na nju.
I do danas nauka i filozofija otkrivaju sve više ineretnosti i determinisanosti u mišljenju (ili jeziku), onaj »slobodni« deo je sve manji i ne zna se da li će tu nešto preostati. I o tome bi moglo da se priča na posebnoj temi.
 
Ono što je meni zanimljivo u vezi sa ovim je pitanje: Da li indeterminizam znači nepostojanje slobodne volje?
Mi imamo osećaj slobode, jer razum funkcioniše tako što nam nudi razne mogućnosti od kojih mi odabiramo onu koja nam najviše odgovara. Po tome se razlikujemo od životinja. Ali može se ispostaviti da je naša odluka proizvod različitih faktora... Da li to znači da nismo slobodni?

Za one kojima je ovo zanimljivo savetujem da prelistaju knjigu "Smisao slobode" od izvesnog Pražića, ima u Platou da se kupi za manje od 200din. ali upozoravam da je knjiga užasno dosadna, treba pročitati samo prvih 50 strana i više je ne gledati.
 
blizance:
Pokusavam da dodjem do nekog zakljucka oko sudbine,mislim da je vecina vas koji smatrate da smo sami odgovorni za svoje postupke u zivotu i da su odredjeni dogadjaji koji posle njih slede zaista odgovor na njih,sasvim u pravu.Slazem se da je covek sam sebi krojac sudbine i da tu nema mnogo spoljnjih faktora ali...da ipak negde u nekom obliku postoje.Prisecam se pocetka teme,gde autor spominje osobu koju "skucajno"udara auto ..... sta s takvim desavanjima?...zar svako od nas sam sebi ne zeli dobro?Posto rekosmo kako je svako odgovoran za svoj zivot,sta je onda sa bolestima i pogibijama i svim tim losim stvarima koje nam se desavaju?Sto ce reci mozda i nismo sami sebi svoja sudbina jer da je tako onda bi nam se desavale samo lepe stvari.Sta je onda to sto utice da nam se dese i ne srece i lose stvari,mozda neka ravnoteza na ovom svetu.Zar to mozda nije "spoljnji faktor"kako bih ga ja nazvala ili eventualno neka vrsta sudbine ako se to moze tako nazvati. :?

U knjizi "Moc podsvesti" pise dosta o tome kako covek mislima moze da prizove srecu ili nesrecu. Ako stalno misli o necemu, bilo zbog straha, bilo iz nekog drugog razloga, moguce je da ce mu se to i desiti.
A sto se tice toga da svi ljudi zele sebi srecu, sa tim se ne bih slozila. Odnosno razlicitim ljudima razlicite stari predstavljaju srecu. Svi ljudi igraju neke igre i neke uloge u zivotu. Neki igraju igre nesrecnika i to ih, paradoksalno, ispunjava i cini srecnima.
Eto, nadam se da sam ti malo razjasnila, mada je ovo skroz diskutabilna tema i sve ovo moze biti, ali ne mora da znaci. :wink:
 
Hektor:
Tegularijus,poslusacu te i necu citati dosadna stiva.Medjutim Prazic kao mislilac i tema o Slobodi zasluzuje paznju.Dakle,posto si citao,sta to Prazic ima da nam kaze?Molim te,prepricaj.


Па главна идеја је та да детерминизам не значи да слобода човека не постоји. (То наравно није његова идеја, он је само ту на одређен начин развија). Боље прочитај тих 50-ак страна, лепо је објашњено. Мана је што се касније то само понавља, зато је досадно.

Је л' си ти већ читао нешто од њега?
 
Tegularijus:
Hektor:
Tegularijus,poslusacu te i necu citati dosadna stiva.Medjutim Prazic kao mislilac i tema o Slobodi zasluzuje paznju.Dakle,posto si citao,sta to Prazic ima da nam kaze?Molim te,prepricaj.


Па главна идеја је та да детерминизам не значи да слобода човека не постоји. (То наравно није његова идеја, он је само ту на одређен начин развија). Боље прочитај тих 50-ак страна, лепо је објашњено. Мана је што се касније то само понавља, зато је досадно.

Је л' си ти већ читао нешто од њега?
Нисам читао Пражића.Читао сам Свете Оце и (углавном) велике Философе.
 
Dragi prijatelji,
ne znam da li je neko ovde pomenuo, verovatno jeste, ne samo kao nesto sto mi odlucujemo kao sudbinu, vec lanac sudbine koji je na primer zapoceo, neki nas cukundeda i sad smo mi tu gde smo, jedna karika u lancu, mozda krajnja, mozda ne(stoicko ucenje).Mi biramo dalje sudbinu ,ali ne sa kako bih rekao "nulte tacke".Ima i ono vulgarno danasnje "kao biranje" npr. izmedju patika jedne i druge marke, ali ja to necu kritikovati.
Nauka se ustvari i bavi determinisanjem/kauzalitetom procesa, deo po deo,nivo po nivo, sto je vidimo moguce, u filosofiranju vrlo vazno.Ono sto je interesantno, da neki procesi na subatomskom nivou u kvantnoj fizici ili mutacije u biologiji mozda ne podlezu ili mi jos ne mozemo da opisemo njihovu kauzalnost tj. determinisanost, dakle mogu biti slucajni!
 
Drago mi je da je ova tema sa Bog/sudbina presla na malo cvrsce osnove.

Ja apsolutno verujem u kauzalnost. Uzrok-posledica, posledica koja je uzrok neke druge posledice, i tako dalje, i tako dalje... Ono sto se naziva voljom samo je proizvod elektrohemijskih procesa u nasem mozgu, koji se svi, teoretski, mogu mapirati i opisati zakonima fizike, i svi se povinuju principu kauzalnosti. Otud nema govora o nekakvoj slobodi, ali cemo tu iluziju uvek imati (na srecu).

Sto se tice kvantne fizike, ja tvrdoglavo ostajem na poziciji kolege Ajnstajna ("Bog se ne igra kockicama"). Mislim da mi samo u ovom trenutku nismo u stanju da vidimo sta zaista stoji iza Nacela neodredjenosti i da ce se, valjda, jednom zaista ispostaviti da na subatomskom nivou i nije sve bas tako "neodredjeno" i slucajno. Slucajnost podrazumeva posledicu bez uzroka, sto bi bilo ne rusenje fizike, vec rusenje jednog logickog postulata. Ne ide mi to nekako...
 
Dragi prijatelju/ice Le Piaf,
bez daljeg mog uplitanja u kvantnu fiziku,sto mi ipak daleko, samo sam hteo da navedem da Hegel u knjizi Logika II, knj.III ,2:Stvarnost,razradjuje shvatanje da je slucajnost nuzna ,da se nuznost sama odredjuje kao slucajnost i da je ta slucajnost stavise aposolutna nuznost.Isto se moze procitati u Engelsovoj Dijalektici prirode,Kultura 1970,str.249.
Ono sto mene jos interesuje,kao neka niceovska mistifikacija, je kako zamisljamo slucajnost, kao kvantitet ili kvalitet?
 
Empedokle:
Dragi prijatelju/ice Le Piaf,
bez daljeg mog uplitanja u kvantnu fiziku,sto mi ipak daleko, samo sam hteo da navedem da Hegel u knjizi Logika II, knj.III ,2:Stvarnost,razradjuje shvatanje da je slucajnost nuzna ,da se nuznost sama odredjuje kao slucajnost i da je ta slucajnost stavise aposolutna nuznost.Isto se moze procitati u Engelsovoj Dijalektici prirode,Kultura 1970,str.249.
Ono sto mene jos interesuje,kao neka niceovska mistifikacija, je kako zamisljamo slucajnost, kao kvantitet ili kvalitet?

OK... Ovo ipak nije moja liga :)
Ono sto sam napisao samo je neko moje kontanje do koga sam dosao prilicno autonomno, vise fasciniran fizikom nego filozofijom.
Hegela, takodje priznajem, nisam citao, ali mi odavde gde stojim cela ta prica o slucajnosti koja je nuznost i nuznosti koja je slucajnost deluje kao prilicno nategnuto zapetljavanje (koje me neizbezno podseca na onu cinicnu izreku da je "filozofija samo iznalazenje slabih razloga za nesto u sta instinktivno verujemo").

Ponavljam, ako zvucim suvise laicki tupavo, ne morate se zamarati da mi replicirate ;)
 
LePiaf:
Sto se tice kvantne fizike, ja tvrdoglavo ostajem na poziciji kolege Ajnstajna ("Bog se ne igra kockicama"). Mislim da mi samo u ovom trenutku nismo u stanju da vidimo sta zaista stoji iza Nacela neodredjenosti i da ce se, valjda, jednom zaista ispostaviti da na subatomskom nivou i nije sve bas tako "neodredjeno" i slucajno.

Koliko se ja razumem (a rekao sam više puta da se ne razumem) u fiziku, mislim da Princip neodređenosti ne govori o tome, i ne mislim da će se on nekad pobiti tako što će se uvideti pravilnost. Ipak neću da pričam o tome jer se ne razumem, mada sam kupio Hajzenbergovu knjigu o fizici i metafizici, pa kad je pročitam vratiću se ovde da ti solim pamet.:)

LePiaf:
Slucajnost podrazumeva posledicu bez uzroka, sto bi bilo ne rusenje fizike, vec rusenje jednog logickog postulata. Ne ide mi to nekako...

Sa ovim se ne bih složio. Evo jednog primera slučajnosti (u fizici) kojeg se sećam iz gimnazije. Kada se jedan foton pošalje na polupropusno ogledalo, jednaka je verovatnoća da će se odbiti i da neće (tj. da će proći kroz njega).
Dakle, slučajnosti bi pre bila uzrok bez posledice (a ne obrnuto). Isti uzrok daje različite posledice. Ali to nije nikakav haos, već takođe fizički zakon koji je probabilistički.
Nije to rusenje fizike, a čak i da jeste i dalje nije rusenje logike. Kako bi to moglo da bude rusenje logike? Jer nauka (uzročnost) je ipak samo jedna logička greška (ili se bazira na istoj). Posle toga, ne znači i zbog toga. Kada bi svi fizički zakoni prestali da važe, to ne bi bilo logički protivrečno (zamislivo je).
Ovo je malo laički, o tome detaljnije ima kod Hjuma.
 
Tegularijus:
LePiaf:
Sto se tice kvantne fizike, ja tvrdoglavo ostajem na poziciji kolege Ajnstajna ("Bog se ne igra kockicama"). Mislim da mi samo u ovom trenutku nismo u stanju da vidimo sta zaista stoji iza Nacela neodredjenosti i da ce se, valjda, jednom zaista ispostaviti da na subatomskom nivou i nije sve bas tako "neodredjeno" i slucajno.

Koliko se ja razumem (a rekao sam više puta da se ne razumem) u fiziku, mislim da Princip neodređenosti ne govori o tome, i ne mislim da će se on nekad pobiti tako što će se uvideti pravilnost. Ipak neću da pričam o tome jer se ne razumem, mada sam kupio Hajzenbergovu knjigu o fizici i metafizici, pa kad je pročitam vratiću se ovde da ti solim pamet.:)

LePiaf:
Slucajnost podrazumeva posledicu bez uzroka, sto bi bilo ne rusenje fizike, vec rusenje jednog logickog postulata. Ne ide mi to nekako...

Sa ovim se ne bih složio. Evo jednog primera slučajnosti (u fizici) kojeg se sećam iz gimnazije. Kada se jedan foton pošalje na polupropusno ogledalo, jednaka je verovatnoća da će se odbiti i da neće (tj. da će proći kroz njega).
Dakle, slučajnosti bi pre bila uzrok bez posledice (a ne obrnuto). Isti uzrok daje različite posledice. Ali to nije nikakav haos, već takođe fizički zakon koji je probabilistički.
Nije to rusenje fizike, a čak i da jeste i dalje nije rusenje logike. Kako bi to moglo da bude rusenje logike? Jer nauka (uzročnost) je ipak samo jedna logička greška (ili se bazira na istoj). Posle toga, ne znači i zbog toga. Kada bi svi fizički zakoni prestali da važe, to ne bi bilo logički protivrečno (zamislivo je).
Ovo je malo laički, o tome detaljnije ima kod Hjuma.
Princip neodredjenosti, primer sa elektronom, i jos sto-sta, deo su iste price.
Ipak, da ne idemo dalje u cepidlacenje...

Probabilisticki tretman se u fizici primenjuje onda kada zbog nase ogranicenosti nismo u mogucnosti da "ispratimo" svaki pojedinacni slucaj, a to nam, pri tom, nije toliko ni bitno.
Kada bacis novcic, smatras da je ishod (pismo ili glava) plod slucajnosti. A nije. Ti samo nisi u stanju da uocis i mozda iskontrolises sve parametre koji na njega uticu.
Onda uvedes probabilisticki pristup, pa kazes da je verovatnoca 50-50. Dovoljno da znas da se nikad neces obogatiti kladjenjem ali nedovoljno da shvatis sta se zaista desava sa novcicem :)

Mozda smo previse zagazili u fiziku (eh, da me sad vidi moja profesorica iz gimnazije)... :D

Konacno, nije mi jasno sta ti znaci:
Jer nauka (uzročnost) je ipak samo jedna logička greška (ili se bazira na istoj)
 

Back
Top