Strah od ljubavi

Dr. Skot Pek smatra da je ljubav promisljena odluka, znaci da ako nam je stalo do duhovnog razvoja voljene osobe, mi cemo razmisljati kako i koliko u odredjenom momentu da damo i postupimo.

Ljubav nije samo odsustvo straha, vec koracanje napred uprkos strahu koji osecamo.
 
volis zato sto shvatis da taj neko ima ono sto nemas i ti imas ono sto on nema.
i kod sebe prepoznajem stvari od kojih mi je muka, a volim se, valjda, bar tako osecam, mada cesto sebe zapitam da li je tako.i sta da ocekujem ako pitam sebe da li se volim, kako se onda takva neverna prema sebi,necu zapitati da li njega volim, ili da li me voli? ali, to su iskusenja.kada verujemo i idemo ka tome sto smo shvatili u odnosu na drugoga i sebe, cak i u povremenom mraku duse, moramo stici tamo gde smo posli.
ja nisam savrsena, nisam lik iz knjige, opremljena samo kvalitetima.dopusteno mi je da gresim i da na tim greskama ucim.i radujem se i tome.
to je taj osecaj kada jednostavno celim telom u skrivenim dubinama znas da volis tog jednog.i sto ides dalje, sve ti je jasnije.a niko ne zna kako ce na kraju biti.i ne treba da znamo.nismo ni sposobni da se sa tim nosimo, a i na sta bi to licilo.koliko bi pokusaja koliko volje koliko truda onda bilo?na sta bi covek licio ako ne bi pokusavao, ako ne bi lomio sebe samog i da! cak i zbog nekoga drugog. jer, tako ucimo.a kako cu nauciti da sebe dam nesebicno i isto tako volim, koliko je to zapravo moguce,ako se plasim da moju ljubav i sebe stavim u ruke nekog drugog? svi smo u rukama Gospoda, a on je ljubav. izgubili smo veru. ne verujemo, a trazimo, zahtevamo, besnimo, pitamo se.
hajde da se ne uspinjemo u visine svetaca pustom pricom i citatima, kada se jos valjamo u mulju.ali, hajde da kada smo vec svesni toga, bar probamo da se ocistimo,koliko je na zemlji moguce.
bilo bi divno, da svako od nas koji smo se negde nasli po mislima ovde, imamo tu srecu i milost od Boga da zivimo sa nekim ovo o cemu pisemo do kraja zivota.
 
Struja:
svi smo u rukama Gospoda, a on je ljubav. izgubili smo veru. ne verujemo, a trazimo, zahtevamo, besnimo, pitamo se.
hajde da se ne uspinjemo u visine svetaca pustom pricom i citatima, kada se jos valjamo u mulju.ali, hajde da kada smo vec svesni toga, bar probamo da se ocistimo,koliko je na zemlji moguce.
bilo bi divno, da svako od nas koji smo se negde nasli po mislima ovde, imamo tu srecu i milost od Boga da zivimo sa nekim ovo o cemu pisemo do kraja zivota
.
Odusevljena. :wink:

Retko se Bog na forumu spomene u pozitivnom smislu.

Dodala bih da svest o postojanju milosti moze biti od velike koristi onima koji su odlucili da rade na svom duhovnom sazrevanju.

Voli bliznjeg svog kao samog sebe... zvuci jednostavno, ali nije...
 
Struja:
volis zato sto shvatis da taj neko ima ono sto nemas i ti imas ono sto on nema.
i kod sebe prepoznajem stvari od kojih mi je muka, a volim se, valjda, bar tako osecam, mada cesto sebe zapitam da li je tako.i sta da ocekujem ako pitam sebe da li se volim, kako se onda takva neverna prema sebi,necu zapitati da li njega volim, ili da li me voli? ali, to su iskusenja.kada verujemo i idemo ka tome sto smo shvatili u odnosu na drugoga i sebe, cak i u povremenom mraku duse, moramo stici tamo gde smo posli.
ja nisam savrsena, nisam lik iz knjige, opremljena samo kvalitetima.dopusteno mi je da gresim i da na tim greskama ucim.i radujem se i tome.
to je taj osecaj kada jednostavno celim telom u skrivenim dubinama znas da volis tog jednog.i sto ides dalje, sve ti je jasnije.a niko ne zna kako ce na kraju biti.i ne treba da znamo.nismo ni sposobni da se sa tim nosimo, a i na sta bi to licilo.koliko bi pokusaja koliko volje koliko truda onda bilo?na sta bi covek licio ako ne bi pokusavao, ako ne bi lomio sebe samog i da! cak i zbog nekoga drugog. jer, tako ucimo.a kako cu nauciti da sebe dam nesebicno i isto tako volim, koliko je to zapravo moguce,ako se plasim da moju ljubav i sebe stavim u ruke nekog drugog? svi smo u rukama Gospoda, a on je ljubav. izgubili smo veru. ne verujemo, a trazimo, zahtevamo, besnimo, pitamo se.
hajde da se ne uspinjemo u visine svetaca pustom pricom i citatima, kada se jos valjamo u mulju.ali, hajde da kada smo vec svesni toga, bar probamo da se ocistimo,koliko je na zemlji moguce.
bilo bi divno, da svako od nas koji smo se negde nasli po mislima ovde, imamo tu srecu i milost od Boga da zivimo sa nekim ovo o cemu pisemo do kraja zivota.
Uz izvinjenje što te ometam u ovoj... sakralnoj letargiji, da li bi bila ljubazna da mi (možda i nam) švrljneš jedan kroki sopstvenog doživljaja ljudi najprimaknutijih bogu, iz tvog okruženja. Vidim neke empirijski izazvane nevoljnosti, naslage prljavštine, latentni bunt i nešto transparentniju ravnodušnost prema... pomazanicima božjim.

Pitanje zbog najbanalnijeg zaključka da, ako ikakve strahove mogu da intoniram, njih izaziva upravo (na svu sreću zanemarljivo velika) grupa ljudi koja, što je više bogu po JUS-u, moja koljena čini klecavijim. O čemu se tu, kod mene (ili njih) radi, strujo draga? :mrgreen:
 
---------------svakako u stvari, neces dobiti kroki ljudi iz mog okruzenja.po tom pitanju.
nisam ja ta koja bi trebalo da sudi o njihovom dozivljaju Boga.
radim na sopstvenom.
ako ne verujes tvoj je izbor, kao i tvoja klecava kolena.
 
dog face boy:
hehehehe...........hocu i ja svoj stan,zamalo da se uselim a ovi moji ga izdali nekoj porodici....muz zena.....i dva plava andjela sa onim uskim roze,plavim,bla,bla,bla helankama....i 366 dana kvarcovanja......ipak ocu svoj stan...smrc.hteo sam da te pitam nesto ali stid me je...mogu?ali da se ne naljutis?!!

Nemoj. Jer me podsecas na Zivana iz Velikog Brata. Jadna ona Jelena.
 
Struja:
---------------svakako u stvari, neces dobiti kroki ljudi iz mog okruzenja.po tom pitanju.
nisam ja ta koja bi trebalo da sudi o njihovom dozivljaju Boga.
radim na sopstvenom.
ako ne verujes tvoj je izbor, kao i tvoja klecava kolena.
Missssim, stvarno... Očekivao sam nepristrasniji odgovor na pitanje koje se odnosilo na TVOJ doživljaj njih, a ne njihov Bôga. Ili misliš da je uzalud meni zahvatati koju... o tom... E, to već može da bude izbor (tvoj) za razliku od mojih koljena, koje pritiska to što pritiska nezavisno od moje volje.
 
@Gossca

evo da ti kazem kako su glasala braon zrnca iz Brazila:

gossca: Strah od ljubavi, bliskosti je veoma realan i mnogo ljudi pati od toga.


ovo je jos veca besmislica od Sokolicinog uvodnog posta!!!!!!
Strah od krokodila dok plivas Okawangom je veoma realan.
A strah od ljubavi je tako bolesna floskula, da prestaje da me zabavlja ovo mesto
a mnogo ljudi pati i od alkoholizma, narkomanije, na Zelandu se tetoviraju, u Papui se ruchkaju, na Hawaima se smeju, u Srbiji se gleda Pinka, pa sta stim ??????
Jel to znaci da su u pravu pushaci, jer ih ima vise od oih drugih?

gossca: U knjizi doktora Zorana Milivojevica pronasla sam slucaj cetrdesetogodisnjeg coveka koji je imao problem, a u korenu njegovog problema je bio upravo strah od ljubavi, vezivanja i bliskosti.

i sta stim ?????
Taj tip moze da ima ko zna kakav problem i da okrivi Halejevu kometu, i sta onda ?! Jel ovo treba da bude neki dokaz za nesto?!?!
I ja sam nasao u jednoj knjizi da se Mishima samoubio machem, i ja od tada jedem prstima


gossca: Zasto je strah uzrok njihovih ljubavnih problema? Zato sto cesto imaju na primer fantaziju o ljubavi kao o potpunom davanju sebe.

Ovo nisam razumeo, ali zar fantazije i iluzije nisu suprotno od svesnosti????

gossca; Rekao si Sokolici da nista nije iznad nje, ne znam u kom smislu si to mislio, bukvalno ili preneseno, ali meni je i to neprihvatljivo, to vidjenje sebe kao osobe iznad svih.

Bas nista nije iznad coveka!
Tako je uradio Tvorac, i to je dobro. I to je slatko :)
I samo je covek mera za sve.
Svako za sebe :)
I svako je odgovoran prvo za sebe
I bas svako radi bas sve samo zbog sebe
Sve ostalo su izmislili ljudi: institucije, kategorije, bla, bla, bla.....
Slusaj ovu glupost: "bla, bla, bla.... i onda ti zivot opali samar ...."
Uuuuuuu jbte, daj da vidimo ko je taj Zivot, sta trenira i koliko gura bench !!!!
Zar nam zivot nije podaren da ga zivimo, i zar nam nije data moc da je MOJ ZIVOT U MOJIM RUKAMA ?!?!?!?
Naravno da jeste :)

gossca: Preterati u ISPOLJAVANJU ljubavi je moguce, u smislu da nase najbolje namere i osecanja ne odgovaraju necijoj predstavi o ljubavi.

Pa ovo je suuuuuper :)
ali to ide u prilog mom stavu.

Problem je upravo u odnosima, i ocekivanjima, i "najboljim namerama"
Svako ima pravo na svoje "predstave o ljubavi" i niko nema prava da nekome namece "svoje najbolje namere" kao izraz svoje preterane ljubavi :)

Put do pakla je poplocan dobrim namerama

Stvar je bre sasvim prosta:
ljubavi ima, ili nema

A vi se samo plashite i strashite :)
 
Sokolica_M:
Da li vam se učinilo nekad da vas neko toliko voli, da vas to na neki način, koliko ispunjava, toliko i još više, plaši, iako se taj strah ne može potpuno definisati i svrstati u red običnih strahova? Ili da vi nekog volite toliko silno, toliko puno i osećate da, što više težite da iskažete veličinu i snagu te ljubavi prema nekome, taj neko vam kao izmiče, kao da ga prepada vaša ljubav?
Ja sam sigurna da u ljudskoj prirodi, podsvesti, psihi,... postoji taj čudan strah od preteranih emocija, ali ne znam kako da ga objasnim... Vidim po sebi, primećujem kod drugih... Da i ljubav, kao najsavršenije osećanje, ipak treba biti kontrolisano u ispoljavanju, ipak treba da se drugima daje ''dozirano''... onoliko koliko je čovek kao nesavršeno biće spremno da ''podnese''...
da nekog hranimo kao bebu na kasicicu?! :shock: ne bih da glumim bebu.ljubav je vihor,nek te ponese...
 
Primer tog cetrdesetogodisnjeg coveka... pa radi se zapravo o tome da su njegovi roditelji bili jako vezani, u idilicnom braku, slabo su marili za spoljni svet, a kad mu je mama umrla, otac je to veoma tesko podneo i cudio se kako i on nije odmah umro.

Sin se "lecio" jer je osecao strah da voli i da se zblizi s nekom zenom, pa je ostajao na nivou sexualnix povrsnih veza, ipak se ozenio, ali naravno taj brak nije uspeo, zanemarivao je i varao zenu.
Problem je bio u tome sto je on mislio da je ljubav onakva kakvu su je imali njegovi roditelji, dakle potpuno predavanje i odricanje sebe.

To ga je uzasno plasilo, jer je ljubav shvatao kao gubitak slobode, kao nesto strashno cega se treba cuvati.
 
LJUBAV se ne gradi!
Mozes da gradis odnos sa nekim. Ljubav bi trebalo da bude samo tvoj (moj) najlicniji projekat. Vrlo svestan projekat, u kome svesno znas i sta i zbog cega!!!!

Odnosi su ono sto "gusi" nekoga, a u odnosima pogresne predstave o sebi, drugima, dogadjajima, ocekivanja,......

Najvise sto mozes da ucinis je da jednostavno UZIVAS u onom drugom.
... voljenom bicu.
A da li ce on hteti, zeleti, umeti, moci da uspostavi, i izgradi odnos koji Ti zelis i ocekujes....
Jbm li ga!!?!?!!?
U tome je sushtina!
Oni koji u tome uspeju su odabrani. Zbog toga je to i tako retka stvar. Ali moguca i verovatna

Значи, испада да љубав ипак јесте саксија која нам или падне или не падне на главу, и да не зависи од нас како ће тећи и развијати се? Мало контрадикторно...

По мом скромном мишљењу (и мишљењу неких психолога) љубав НИЈЕ ОСЕЋАЊЕ, љубав је ОДНОС!!! И тај однос се брижљиво гради и развија, или се, небригом, уништава и квари...
Љубав није ''или је има или је нема'', љубав није само ''уживаш у њој'', љубав изискује много труда, залагања, одрицања, слушања, времена...
ЗАТО нам се не дешава често! Не зато што нам није пала на главу, зато што ''нисмо одабрани'', него зато што нисмо спремни на сва давања која она носи...
 
ЗАТО нам се не дешава често! Не зато што нам није пала на главу, зато што ''нисмо одабрани'', него зато што нисмо спремни на сва давања која она носи...

И управо одатле иде тај ''страх од љубави''.....
А то је у ствари страх од отварања према некоме...
А отварања се плашимо јер смо тада рањиви....
Значи, ''страх од љубави'' је страх од повређивања....

И сасвим је људски, и сви га, неко мање неко више, имамо у себи....
 
Procitala sam samo prvi i poslednji post,zato shvatite ako nesto mlatnem:D
Strah od ljubavi je egoizam,i odvratan je.
Dozvoliti drugome da bude u situaciji da nas povredi je poenta poverenja i ljubavi,i dokaz da ga volimo vise nego sebe.
Ostalo je samo sebicnost i samoljublje.
 
Procitala sam samo prvi i poslednji post,zato shvatite ako nesto mlatnem:D
Strah od ljubavi je egoizam,i odvratan je.
Dozvoliti drugome da bude u situaciji da nas povredi je poenta poverenja i ljubavi,i dokaz da ga volimo vise nego sebe.
Ostalo je samo sebicnost i samoljublje.

Meni je to previše romantičarska koncepcija...
Strah od ljubavi, ma koliko bio u neskladu sa suštinom same ljubavi, sa onim što ljubav u svojoj izvornosti treba da predstavlja - prirodan je - urođen ljudima. Sad, od našeg detinjstva, okruženja, života,... zavisi i koliko ćemo mi taj strah razvijati ili potiskivati, da li ćemo se davati sasvim ili ćemo se šćućuriti iza sopstvenih zidova, čekajući da nas neko pronađe...
Ne bih strah od ljubavi tako olako podvela pod sebičnost. Da, ima i elemenata toga, ali nije baš sinonimično.
Voleti nekog više nego sebe... Pf... Ja mislim da se samo deca mogu voleti tom ljubavlju, nekako mi je to prejako, mislim da je čoveku dato najpre da voli sebe, jer odatle to polazi,... jer takav će čovek biti sposoban onda za sve druge vrste davanja...
Ja nemam decu, neka me isprave oni koji misle da grešim. U ovim godinama, jedina osoba za koju bih mogla da dam život je moja sestra, ali već sam ovde uplela i neke druge vrste ljubavi, a i ne znam koliko mislimo na iste stvari kad kažemo ''voleti nekog više nego sebe''...
Ne mislim da povređivanje ne spada u ljubav. Često nas oni koji nas puno vole najviše i povrede, i to nije uvek neslučajno. Kaže jedna izreka: ''Ko te natera u plač - taj te i voli''. Mada je sve to relativno i ne treba sve uzimati ''zdravo za gotovo''...
Ali postoji granica u dozvoljavanju toga da nas neko povređuje, i to je ono što nema veze sa ljubavlju, to je jednostavno neko Samopoštovanje i Dostojanstvo.
Paulo Koeljo u jednom svom romanu (''Jedanaest minuta'') kaže: ''Samo onaj ko poznaje granice, poznaje život''.
I opet ta mera... Kako biti odmeren, a da ta mera nije oprez i strah, i da bude u isto vreme i uživanje i zalaganje i građenje i negovanje odnosa...
Dopada mi se šta je Hellen napisala...
 
Mislim da je lakse umreti za nekoga,nego za istog ziveti...stara dobra fraza,ali istinita,mislim.
Meni se cini,da kada nekoga volimo zaista,uopste ne mozemo da postavimo granicu,jer ne zelimo,mislim da zapravo zelimo sebi i svima da pokazemo kako volimo bezgranicno.
Sad,pitanje je ko i kako ume,moze i zeli da voli.
Ja u pripnipu samo bezuslovnu ljubav nazivam ljubavlju,sto ne znaci da sam je sposobna dati.
 
Значи, испада да љубав ипак јесте саксија која нам или падне или не падне на главу, и да не зависи од нас како ће тећи и развијати се? Мало контрадикторно...

По мом скромном мишљењу (и мишљењу неких психолога) љубав НИЈЕ ОСЕЋАЊЕ, љубав је ОДНОС!!! И тај однос се брижљиво гради и развија, или се, небригом, уништава и квари...
Љубав није ''или је има или је нема'', љубав није само ''уживаш у њој'', љубав изискује много труда, залагања, одрицања, слушања, времена...
ЗАТО нам се не дешава често! Не зато што нам није пала на главу, зато што ''нисмо одабрани'', него зато што нисмо спремни на сва давања која она носи...

upravo tako :)
Odabrani su oni koji umeju da hrabro misle, hrabro vole, hrabro vide sebe onakvim kakvi jesu :)
Odabrani su oni koju umeju i znaju, koji imaju cojones, snage za zuljeve, itd....
Odabrani su oni koji su spremni ....

Ja sam iskreno ubedjen da su tvoj i moj stav negde blizu :)
Verujem da je komunikacije, terminologija, mozda brzina u kuckanju, ..... uz to moram da promesam tri sherpe da mi ne zagori, itd.... tek pre je to sto se ne razumemo :)

I naravno da tako nesto ne moze da "padne na glavu" :)
Naravno da je nadju "odabrani" koji znaju sta hoce, i znaju gde da traze :)

A sto se tice straha....
Osim realnih egzistencijalnih strahova, sve ostalo, BAS SVE ostalo su izmisljotine i budalasthine :)
Na kraju, svako sam izabere svoje strahove :)
Uzivajte u njima :)
 

Back
Top