Strah od ljubavi

Struja:
uh,izvini onda,delujes mislenije,ja sam u vrlo kasnim 30-im :lol:
da stice se,ali opet neki ljudi koliko god traze ne znaju zapravo sta traze, i koliko god zele, nije im zrela i jasna zelja.i retki su rekla bih iz mog iskustva oni koji se otvore i koji se ne boje.pre cu sagoreti u davanju i primanju,nego se plasiti da dam i primim.uopste se ne plasim.
i ne razumem teznju ljudi za savrsenom srecom i ljubavlju,a sa toliko malo hrabrosti,sa toliko sitnicavosti,toliko straha,toliko vaganja.
to nikada necu razumeti.samo treba uzeti u obzir tu lakocu ljudskog govora, olako davanje obecanja,olako prevaljivanje lepih i sadrzajnih reci, trosenje istih na neke usputne ljude.banalizovanje svega do te mere da se gubi smisao.
takvi ljudi su kukavice, slabici, samozivci, emotivni vampiri, jer te otvore, proceprkaju,uzmu i bez da te zasiju, bez anestetika odu.
mnogo se prica, malo se radi na sopstvenom, malo se oseca za drugog,malo.a sve pod neznim pogledom, ceznjivim uzdahom,nekim iluzijama.
stvar je koliko ces verovati,koliko ces bez obzira sto vidis da nije sve kako izgleda, ipak sebi dopustiti da dajes bez straha. i budi sigurna da ces tako otvoriti sebe, dostici lepotu, uzdici se iznad mizerije,koliko god da nekada deluje da pucas, da si ranjena, da umires.srecni su oni koji bez straha sebe daju.oni mogu da ocekuju i da dobiju.suprotno njima, kukavice se hrane mrvicama i drhte nad njima. pre ce puci, pre ce ostati prazne neispunjene duse jedan takav covek, nego ovaj sto gori vecnim plamom.
a to se uci.

E, ovo se već zove odgovor! ;)
Moraću da pročitam još nekoliko puta ovaj post... Ne zato što nisam iz prve razumela, već zato što si me pogodila pravo u ''živac''... nekih potisnutih stvari... :)
 
I ne bi bilo tako teško razlikovati ta stanja, ali nekako nas je društvo (književnost, film, ljis forum itd) ubedilo da "ljubav" nije "prava" ako zbog voljenog nam bića nismo spremni da se u roku od dve sekunde odreknemo: porodice, prijatelja, posla, sopstvenog mišljenja, poslednjeg zalogaja šampite, dece, života, masne hrane, slobode, kućnog ljubimca, p0rn0 sajtova, fudbala/španske serije, svih svojih snova i težnji i sličnih sitnica. Pa onda još i da imamo prava da to tražimo i od nesrećne voljene oobe.
 
parka:
I ne bi bilo tako teško razlikovati ta stanja, ali nekako nas je društvo (književnost, film, ljis forum itd) ubedilo da "ljubav" nije "prava" ako zbog voljenog nam bića nismo spremni da se u roku od dve sekunde odreknemo: porodice, prijatelja, posla, sopstvenog mišljenja, poslednjeg zalogaja šampite, dece, života, masne hrane, slobode, kućnog ljubimca, p0rn0 sajtova, fudbala/španske serije, svih svojih snova i težnji i sličnih sitnica. Pa onda još i da imamo prava da to tražimo i od nesrećne voljene oobe.
Ali ovo boldovano mu dodje najteze. :lol: ;)
 
sustina svega navedenog je gubljenje vere, iskonskog uredjenja u korist haosa.
da, s tim sto u americkim filmovima, od romanse, dodje do zestokog nesporazuma,pa oni malo tuguju,ali se uz pomoc emaila, ili dobre vile, gospodjice slucaja i td. ponovo nadju i gaje cvece u rajskom vrtu konacne ljubavi.
na zalost, usled svih tih uticaja izgubili smo sebe,a samim tim lako gubimo i druge.
 
ko god ima problem sa davanjem ili primanjem "Ljubavi" ima problem sa narcisom.

Jer šta Ljubav obično podrazumeva? bilo da je davanje ili uzimanje u pitanju:

moraš da reorganizuješ SVOJE vreme
moraš da deliš SVOJE telo, prostor, ideje, ovo, ono.
moraš da se suočiš sa SVOJIM blokadama, ambicijama i da ih popuštaš ili forsiraš.
svašta nešto odjednom MORAŠ, a to se Narcisu ne dopada..

Nije to ništa strašno i nerešivo.
Čitam malo pre slučaj gde neko pati od agorafobije. Isti slučaj. Samo što ljudi uživaju da im se lupi nekakva dijagnoza (još ako je na latinskom..)Nije tu dakle strah od otvorenog prostora, već od Ljudi i njihovih Očekivanja, koji su tu i koji će sad svi od reda da posmatraju Tebe i Tvoje postupke jer si Ti poenta sveta. Opet dakle Narcis..Narcisa treba da tresneš o dno jer:

Dno služi da se od njega odbaciš nogama. Ali do dna treba najpre doći, osim ako nećeš da mlataraš nogama u međuvremenu..
 
u par prethodnih komentara je bas lepo objasnjeno sta znaci voleti i odakle taj strah od ljubavi kod svih nas...ja jednostavno mislim da kad naidjes na onog pravog,ljubav sama dodje i nema vise onog ja volim,ja zelim i samo ja,ja,ja vec to postaje nesto sto oboje zelite da DELITE...
 
boogie wogie:
ko god ima problem sa davanjem ili primanjem "Ljubavi" ima problem sa narcisom.
Ovde se ja slažem u potpunosti, samo je problem u tome što mnogi nisu toga svesni, nego misle da su najnesebičniji i najpožrtvovaniji i još svašta naj, a pri tome rade stvari koje od njih niko ne očekuje i ne traži i sve to trpaju u folder "ljubav" pa se posle pitaju zašto to niko nije znao da ceni, tu njihovu žrtvu. I totalno su zaokupljeni sobom i onim što su oni učinili za taj odnos, i u njima nema mesta za ono što onaj drugi zaista želi i oseća. I onda posle bude da taj drugi nije znao da voli.
E to je po mom mišlenju najgori "narcis", taj pritajeni.
 
baby jane:
u par prethodnih komentara je bas lepo objasnjeno sta znaci voleti i odakle taj strah od ljubavi kod svih nas...ja jednostavno mislim da kad naidjes na onog pravog,ljubav sama dodje i nema vise onog ja volim,ja zelim i samo ja,ja,ja vec to postaje nesto sto oboje zelite da DELITE...

Ne bih se složila...
 
Nisam htela da objašnjavam šta je to sa čime se ne slažem, jer će to malo skrenuti sa moje teme, što ne bih volela...
A i to je samo moje mišljenje...
Evo, ukratko: ta koncepcija ''pravog'', mislim da je to nešto fiktivno, samoproizvod (pa i samoobmana) naših glava. Jednostavno, to sa kim ćemo da provedemo svoj život, koga osećamo kao ''pravu'' osobu za nas, zavisi od Xn faktora... od našeg sklopa ličnosti, iskustava koje smo imali u prošlosti, trenutka u kom upoznamo tu osobu... Nekako, suviše je opširno da bih sad mogla da iznesem celu svoju tezu o tome... Otprilike u temi ''Autentična ljubav'' (odlična tema, da iskoristim priliku i ovde da je pohvalim), u postovima mnogih sam pronašla moja shvatanja u vezi sa tim...
Ovaj drugi deo smatram totalno pogrešnim. To, da se gubi ono ''Ja'' i postaje ''Mi'', to mi je opet nekako više ideja filmske industrije i romana nego realnog života... Neke duge i jake ljubavi koje imam za primer u svojoj okolini su takve da su osobe u toj vezi (braku) sačuvali svoj integritet... I nije uvek ''Mi se volimo i zato sve delimo'', već puno puta ima i toga ''To što Ja želim se razlikuje od toga šta Ti želiš'', ali se ključ uspeha, savršenstvo komunikacije, stabilnost i snaga ljubavi ogledaju u nečemu drugom... Deli se, ali ne na taj način, kao: ''Postojimo samo Mi, Ti si za mene jedini/jedina'' i slično patetisanje. Što je opet neka ''leva'' priča...
Izvini ako sam proširila svoje shvatanje tvog odgovora. Na kraju krajeva, verovatno obe pomalo grešimo i obe smo pomalo u pravu.
Mene ovde interesuje strah od ispoljavanja i primanja emocija, zašto i kako se to dešava...
I naišla sam na vrlo zanimljive odgovore...
Nastavite...
 
to ti je kao sa sakom peska..ako drzis otvorenu saku pesak ce ostati u ruci...ako krenes da skupljas saku pesak ce poceti da ispada sve vise i vise...na kraju ces ostati bez istog...
 
nešto mi se čini .....da su ti razlozi xn....i to u većem broju slučajeva kako ljoode znam...svedeni na ekonomski razlog zajedništva.........ali opet...mislim da je zajedništvo presoodno...a komoonikacija....pa nemaju je svi ljoodi.. ne umeju..........takav je svet.... sad strah od ispoljavanja emocija....pa ..to su već neke neraščišćene stvari koje ljoodi imaju sa sobom.......strah i froostracije su zeznoota stvar....u krajnjoj liniji...loše su po zdravlje.......
 
Pronalazenje “prave” osobe sa kojom cemo provesti ostatak nasih zivota je ustvari stanje nase emotivne stabilnosti.Ne postoji osoba koju lutajuci svetom nadjemo..vec sticajem okolnosti srecemo osobu na koju reagujemo odlukom i zeljom da sa tom osobom i ostanemo....znaci ljubav se ne trazi..ona sama dodje..Postoje zene koje su uvek mastale o nekom idealnom muskarcu,jakom i snaznom koji ce ih voditi kroz zivot.U stvrnosti su se masta i realnost stalno preplitale pa su u svaku vezu ulaze sa strahom od primanja i davanja ljubavi..Racionalnost u ljubavi ..doziranje ljubavi ..Ne znam..mozda racionalnost od stvarnog i moguceg.. ali doziranje.. Ipak ne...radije cu svaki put izgoreti do kraja u ljubavi da se posle i nikada ne zapitam zasto nesto nisam ili jesam uradila..ovako bar ..znam..
 
Sokolica_M:
Da li vam se učinilo nekad da vas neko toliko voli, da vas to na neki način, koliko ispunjava, toliko i još više, plaši, iako se taj strah ne može potpuno definisati i svrstati u red običnih strahova? Ili da vi nekog volite toliko silno, toliko puno i osećate da, što više težite da iskažete veličinu i snagu te ljubavi prema nekome, taj neko vam kao izmiče, kao da ga prepada vaša ljubav?
Ja sam sigurna da u ljudskoj prirodi, podsvesti, psihi,... postoji taj čudan strah od preteranih emocija, ali ne znam kako da ga objasnim... Vidim po sebi, primećujem kod drugih... Da i ljubav, kao najsavršenije osećanje, ipak treba biti kontrolisano u ispoljavanju, ipak treba da se drugima daje ''dozirano''... onoliko koliko je čovek kao nesavršeno biće spremno da ''podnese''...


Ђе ме нађе, баш данас... :-( :-( :-(
 
Pa postoji strah kad neshto izgleda kao suvishe dobro da bi bilo istinito...fora tipa "OK,a downside je..."pa chekash loshu stranu,necesh previshe da se opustish da te ne shchepa spushtenog garda...
Nishta nas ne sme iznenaditi !
Mada na sretju,meni to teshko da moze da se desi...jer ja nikada nichim nisam zadovoljan.
Ali ne daj Boze,..verujem da bi me prepalo...
 

Back
Top