anajade
Elita
- Poruka
- 15.683
Ne razumem šta me pitaš.
Razumeš li ti svoje sadašnje stanje?
mislis ono svesna li sam mene duse i ovog tela..naravno ali dok spavam bas ko da me nema..
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ne razumem šta me pitaš.
Razumeš li ti svoje sadašnje stanje?
kad ti nisam ja jasna daj ti svoj odgovor al u dve tri u vrh glave recenice..
E, sad, da se vratimo ovim svetima što su vaskrsli u trenutku Hristove smrti.
Objašnjenje da je to izolovana grupa ljudi, koja je vaskrsla, te da ostali idu na spavanje* (ovo za "spavanje" sam ti već pomenuo da je i to saglasno pravoslavnom učenju i važi za vreme do Hrista), meni ne pije vodu.
Njihovo vaskrsenje je vrlo čudan, tačnije čudesan događaj.
Zašto?
Prvo, Matej ne navodi imena tih svetih, a znamo da Sveto Pismo nije baš tako brljavo kada je reč o imenima bitnih ljudi. U tom smislu, zanimljivo je izostavljanje imena tih vaskrslih svetih. Biće da je taj događaj deo mnogo šire realnosti, zapravo samo mali deo nove stvarnosti koja se uspostavila Hristovom smrću, a koja je prikazana ljudima.
Drugo, vrlo bi bilo čudno da su u vaskrsenje ušli samo neimenovani sveti, dok bi, recimo, apostoli Petar, Jakov, Jovan, Pavle, Jovan Krstitelj, Marta, Marija, a posebno Marija, majka Isusova ostali da "spavaju"....
Zamisli tek, koliko je "spavanje" nesaglasno onome što vidi arhiđakon i prvomučenik Stefan, neposredno pre nego što ga kamenuju.
A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,
I reče: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.
On vidi nebesa otvorena, vidi samog Isusa...
I onda da ode da "spava", a neki neimenovani sveti vakrsli pre njega...
Ne ide to...
Bez shvatanja Staroga zaveta i onoga sto Pavle kaze da je sve to bilo telo Hristovo i sen buducih stvari, nema shvatanja ni ovoga ni bilo cega.
Apostoli svetima ne nazivaju samo neke posebne ljude.
Vec su njima sveti svi verni.
Dalje da bi smo shvatili ovo o cemu pises, vazno je odgovoriti i na sledece reci apostola:
1.Thes 4:13 Neću vam pak zatajiti, braćo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nadu;
1.Thes 4:14 Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s Njim.
1.Thes 4:15 Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su pomrli.
1.Thes 4:16 Jer će sam Gospod sa zapovešću, sa glasom Arhandjelovim, i s trubom Božjom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre;
Kako mi zivi mozemo preteci pomrle verne, zar nisu oni vec na nebu u raju?
- - - - - - - - - -
Ništa ti ovim nisi objasnio kako u telu vaskrsoše bezimeni sveti, a svi oni koje sam pobrojao, navodno, moraju na "spavanje" do opšteg Vaskrsenja...
Eto.
Opet samo izbegavanje i negiranje.
Nisam ja tu objanjavao, vec je od tebe trazeno da objasnis.
I ne samo to.
Interesantno je da si ovo prebacio na mene a bilo je za teb,e a ostala pitanja skroz zapostavgio?
Njihovo vaskrsenje je vrlo čudan, tačnije čudesan događaj.
Zašto?
Prvo, Matej ne navodi imena tih svetih, a znamo da Sveto Pismo nije baš tako brljavo kada je reč o imenima bitnih ljudi. U tom smislu, zanimljivo je izostavljanje imena tih vaskrslih svetih. Biće da je taj događaj deo mnogo šire realnosti, zapravo samo mali deo nove stvarnosti koja se uspostavila Hristovom smrću, a koja je prikazana ljudima.
Drugo, vrlo bi bilo čudno da su u vaskrsenje ušli samo neimenovani sveti, dok bi, recimo, apostoli Petar, Jakov, Jovan, Pavle, Jovan Krstitelj, Marta, Marija, a posebno Marija, majka Isusova ostali da "spavaju"....
Zamisli tek, koliko je "spavanje" nesaglasno onome što vidi arhiđakon i prvomučenik Stefan, neposredno pre nego što ga kamenuju.
A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,
I reče: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.
On vidi nebesa otvorena, vidi samog Isusa...
I onda da ode da "spava", a neki neimenovani sveti vakrsli pre njega...
Ne ide to...
ми (човечанство) постојимо у просторновременској димензији која се назива творевина, а која има свој почетак (стварање света) и свој свршетак (судњи дан). ми (човек) део смо творевине, и по својој природи везани смо за њу. зато се и каже- земља смо, и у земљу се враћамо. а с обзиром да нас је Творац створио из ничег, творевина тежи ништавилу из ког је и призвана у постојање. зато све што је створено, већ само по себи тежи смрти. јер све је смртно и пролазно осим Бога. смрт је зато најстрашнија и најреалнија претња, јер је негација не само човека, него негација свега створеног. само је Творац бесмртан, јер само Он постоји сам по себи. вечан је. и као такав извор је живота. шта више, Он је живот, и изван Њега нема живота. зато човек, лежући у гроб, распада се и нестаје. смрт га прождире целог. од човека не остаје ништа, до само траг.. сећање. а ко га се сећа? сећају га се други људи. али што је најбитније, сећа га се Творац, који познаје сваки атом његовог бића. зато се може рећи да човек и даље постоји (живи/спава) у сећању Божијем. и Бог који га је и саздао, може поново да га оживи. тако је оживео Лазара. али тиме човек није победио смрт. јер смрт и даље стоји на крају пута. ето, то је перспектива човека и света без Христа, без Христове Жртве и Васкрсења.. међутим, Христос је све променио, јер Христос је Спаситељ света. зато је и дошао у свет. и онај у коме Христос пребива (и ко у Христу пребива) саучесник је Христовог Васкрсења. примајући у себе Тело и Крв Христову ми постајемо причасници вечног Живота, јер Христом (кроз Христа, и у Христу) побеђујемо смрт, и не умиремо никад, већ прелазимо из смрти у живот. зато за хришћанина и нема смрти. јер ко пребива у Цркви, пребива у Христу. а ко пребива у Христу, пребива у Есхатону, и већ сад живи (обитава) у Царству Небеском, у вечности, у реланости изван ове реалности, у Царству Славе, где су сви свети. зато право питање није шта бива са хришћанима након смрти, него шта бива са онима који нису хришћани (који нису у Броду Спасења).
a sta fali spavanju to jest odmoru..vazno da ce bude budjenja i to radosno ima da poskocis iz groba..Ništa ti ovim nisi objasnio kako u telu vaskrsoše bezimeni sveti, a svi oni koje sam pobrojao, navodno, moraju na "spavanje" do opšteg Vaskrsenja...
Nne bih da ulazim u teren vaše adventističke agende, kojom se Stari Zavet (zajedno sa sve subotom) vraća kao pretežniji.
Tema je prilično jasna.
sad mi objasni ovo..kako mislis pobedio smrt i zivi dalje ko da nista nije bilo na nebu ..da je pobedio smrt ne bi otiso u grob ili bi iz groba izaso ko hristos..ili ovo i pre nego li umre bolestan i boli puno a zasto boli kad je vec po tvome spasen covek
Iskreno rečeno, iz svega što pišeš, tj. pristup koji primenjuješ je takav da je Hristos, maltene rob starozavetne tradicije, kao da je cela poenta Hristovog spasiteljskog dela ograničena starozavetnim propisima.
Hristos je zaista rekao da nijednu jotu iz Zakona neće ukinuti.
Ali, mi znamo da je Zakon bio "senka budućih dobara". Zato, lepo mi je čuti tumačenja ispunjenja starozavetnih proroštava i alegorijskih tumačenja starozavetnih propisa i prazniak u odnosu na Hrista.
Ali, to je to. Ne nešto više od toga..
он не одлази у гроб, он пролази кроз гроб. боли? па, болело је и Христа, зар не? пре Христа човек није имао никакву егзистенцију изван творевине. и зато му је смрт била једини сигуран и загарантован исход животне драме. са Христом (у Христу) ми смо становници Царства Божијег, већ сад. јер то Царство је у нама. већ је у нама. примајући Христа у себе, примамо спасење. и примамо га одмах. то није чек који ћемо уновчити кад дође време. то је стварност. есхатолошка реалност.
kad dodje vreme naravno..bez tog ceka nema spasenja..to je vazno da maznes u ovom zivotu i nije onda problem umreti jer sta znaci umreti kad vec znas da ces opet ziveti..
kao sto vikinski ratnici znaju da kada poginu idu u Valhalu, a nisu hriscani
па по твојој логици, и не мораш да ''мазнеш'', јер ти се исто вата као и онима који нису ''мазнули''.
па по твојој логици, и не мораш да ''мазнеш'', јер ти се исто вата као и онима који нису ''мазнули''.
carstvo nebesko se naporom stice i podviznici ga dobijaju rece matej a vuk bi to preveo na silu se uzima ali u dobrom smislu znaci sa ulaganjem sila svojih..
kad kazem nebsko mislim na carstvo koje je deo bozijeg carstva al dolazi na kraju istorije..
a po tvojoj logici ne treba prstom da maknem da poboljsam sebe ma mogu i da kradem i da lazem nista to nije jer ja recima verujem u hrista..on je za mene zavrsio poso i koga sad sisa zavet je dao...zasu koja ti je logika..
Ko kaže da nismo?зато право питање није шта бива са хришћанима након смрти, него шта бива са онима који нису хришћани (који нису у Броду Спасења).
zakljuci napokon sta mislis kad si vec toliko pisao..zivi li se nakon smrti i ako se zivi kako se zivi..
Šmenan, opet:
Ne, čovek ne nestaje u smrti, jer tvar ne može da uništi ono što je Bog prizvao iz nebitovanja u bitovanje! Ali, čovek se pogružava u smrt, u tamu beživotnosti i nemoći, i tada se, po rečima Sv. ap. Pavla, predaje raspadanju i rastakanju.
Ovde bih još jedanput želeo da ponovim i da naglasim da Bog nije stvorio svet radi ovoga razdvajanja, umiranja, rastakanja i truljenja. I upravo zbog toga hrišćansko Evangelije objavljuje da će se kao “poslednji neprijatelj ukinuti – smrt”. Vaskrsenje je vaspostavljenje sveta u njegovoj prvobitnoj krasoti i celovitosti. Vaskrsenje je potpuno oduhotvorenje veštastva i potpuno vaploćenje duha u Božijoj tvorevini. Svet je bio darovan čoveku kao njegov život i zbog toga, po našem hrišćanskom pravoslavnom učenju, Bog neće uništiti svet već će ga preobraziti u Novo Nebo i novu zemlju (Otkr. 21, 1), u čovekovo duhovno telo, u hram Božijega prisustvovanja i Božije slave u tvari.
ово подвучено ми није сасвим јасно. јер ако човек не нестаје, онда смрт није претња, зар не? ни други део реченице није сасвим смислен. каже- твар не може да уништи оно што је Бог призвао из небића у биће. а шта је призвао? па призвао је творевину. значи, творевина не може да уништи творевину. прво, зашто би творевина уништила творевину? материја кружи. смрт није претња творевине творевини. јер смрт није творевина. смрт је претња ништавила, повратка у небиће. у том смислу, смрт се не надвија само над човеком, него над целом творевином.
и са овим подвученим се не слажем. васкрсење је једна сасвим нова реалност (ново небо, нова земља), какву творевина никад није искусила. то није restitutio in integrum, повратак у првобитно стање, тј. стање човека пре пада, јер се то стање успоставља Крштењем.
ово подвучено ми није сасвим јасно. јер ако човек не нестаје, онда смрт није претња, зар не? ни други део реченице није сасвим смислен. каже- твар не може да уништи оно што је Бог призвао из небића у биће. а шта је призвао? па призвао је творевину. значи, творевина не може да уништи творевину. прво, зашто би творевина уништила творевину? материја кружи. смрт није претња творевине творевини. јер смрт није творевина. смрт је претња ништавила, повратка у небиће. у том смислу, смрт се не надвија само над човеком, него над целом творевином.
и са овим подвученим се не слажем. васкрсење је једна сасвим нова реалност (ново небо, нова земља), какву творевина никад није искусила. то није restitutio in integrum, повратак у првобитно стање, тј. стање човека пре пада, јер се то стање успоставља Крштењем.
spusta se grad nebeski na zemlju,znaci sjedinjenje neba i zemlje gde su svi vec vaskrsli i uzneli se i zapocinje vecno carstvo...osmi dan u najavi i njemu nema kraja..
spusta se grad nebeski na zemlju,znaci sjedinjenje neba i zemlje gde su svi vec vaskrsli i uzneli se i zapocinje vecno carstvo...osmi dan u najavi i njemu nema kraja..