Trenutno čitam Dve Marije od Janevskog. Očarana sam ovim romanom. Dirnuo me. Govori o traganju za oblicima ljudske ličnosti, o prodiranju u čovekov život. Roman toka svesti. Janevski na fantastičan način upliće simbole i metaforu u retke svog romana. Nož, gladiole, stabla maslina, bajke, san, krv, pajac... samo su neki od termina koji prožimaju roman tokom cele radnje. I naravno, dve Marije. Šta su za glavnog junaka ove dve žene? Trudim se uhvatiti tananu nit koja ih odvaja. Da li su one ljubavnice, srodne duše, ostvarenje htenja, potvrđivanje čoveka, dokaz da čovek nije sam, prezrela želja? Obe Marije su potvrdan odgovor na ova pitanja.
Roman zavodi poetskim tonom, intelektualnošću, psihologijom likova.
Čovek traži sebe. Želi sagledati svet. Svoje postupke, postupke drugih.
Jer ako sam sebe ne prepoznaš, izgubiš se.
Zaista uživam u ovom delu.
Da li je neko čitao Janevskog? Dve Marije? Kako ste doživeli roman? Da li vam se dopada stil kojim Janevski piše? Ipak je on vrsni pregalac, njegovim delima obeležena su savremena stremljenja makedonske književnosti.