Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jos sutra, je li:worth:;)
Nego, od Dzojsa sam čitala "Dablinci" (pripovetke) i Portret umetnika u mladosti, ko ne bi rekao da su vrh.
Dzojs je tezak, narocito Uliks, pa zahteva i vreme i osamu, a koliko sam cula od nekih i kartu Dablina:lol:
Ne znam kako se provlaci teza da se Dzojs poredi odnosno da se on ugledao na Homera, jedino sto je moguce je, a jeste, da je bio odusevljen Odisejem a ko nije citao Odiseja, ja ne znam...Iako je Dzojsov Uliks moderan, on ipak ima nečeg zajedničkog, tok svesti ili kako bi se to vec nazvalo koju je imao i Homer prateci Odisejev povratak u Itaku. Dakle, trenutno nemam vremena, ali bice ga,

P.s Negde sam videla nesto na engleskom sto je Dzojs rekao za Uliksa i uopste njegova dela koji mnogi smatraju teskim, ako uspem da pronadjem, postiracu s prevodom:mrgreen:

Uvek se obradujem kad neko pominje Džojsa u ma kom kontekstu, pa bih se nadovezala na tvoj komentar.

Istina je da je Džojs specifičan, ali daleko od toga da je neshvatljiv i prosečnom čitaocu. Hoću reći, nije potrebno nikakvo specijalno predznanje, već nešto što je nalik upornosti. Ovde, pre svega, mislim na Uliksa, budući da su preostala dva pomenuta dela prilično pristupačna.

Čini mi se da je Umberto Eko Džojsovog čitaoca opisao kao osobu koja ozbiljno pati od nesanice i može se reći da ima istine u tom komentaru - treba tu znatiželje i malo više strpljenja nego inače.

Kad je u pitanju veza sa Homerom, videćeš i sama ukoliko budeš čitala - nije to teza koja se provlači među kritičarima, već Džojsova ozbiljna (i, ako mene pitaš, uspešno realizovana) namera. Najkraće rečeno, Džojs je "osvakodnevio" mit, pa Leopold Blum sreće svoju Nausikaju, ili odlazi u svoj (naš, moderan) Had.

Tok svesti je pojam iz domena stila, bliži formi nego fabuli. Postoje mnoge rasprave na temu da li je to Džojsov "izum" i opšteprihvaćeno mišljenje da ga je malo ko nadmašio u tome (a toga ima kod Foknera, Virdžinije Vulf...). Odgovor na prvo pitanje, možda, treba tražiti kod Lorensa Sterna, u Tristam Sendi-ju, koga je i Džojs navodio kao uzor.
Drugo pitanje je stvar ukusa.

:)
 
Čini mi se da je Umberto Eko Džojsovog čitaoca opisao kao osobu koja ozbiljno pati od nesanice i može se reći da ima istine u tom komentaru - treba tu znatiželje i malo više strpljenja nego inače.

A, bre, to je Džojsova misao iz Bdenja. U Dablincima (LOM) na koricama stoji: "Tragam za idealnim čitaocem koji pati od idealne nesanice." Što je donekle tačno, ali se zapravo radi o sirem misaonom korpusu.

and look at this prepronominal funferal, engraved and retouched and edgewiped and puddenpadded, very like a whale's egg farced with pemmican, as were it sentenced to be nuzzled over a full trillion times for ever and a night till his noddle sink or swim by that ideal reader suffering from an ideal insomnia: all those red raddled obeli cayennepeppercast over the text, calling unnecessary attention to errors, omissions, repetitions and misalignments:
(120.9-16)

Kad smo već kod zahteva koje je iznosio: “The demand that I make of my reader is that he should devote his whole life to reading my works.”

Skroman neki čova...

:)
 
Vitold Gombrovič: Transatlantik

Kada je u septembru 1939. godine Njemačka napala Poljsku, perspektivni pisac Vitold Gombrovič zatekao se u turističkoj posjeti Argentini. Posjeti koja će, iz razumljivih razloga, potrajati gotovo četvrt vijeka. U takvu poziciju turiste koji nema gdje da se vrati stavljen je i junak Transatlantika, ali iako je destinacija takođe Argentina, a junak je, ni manje ni više nego pisac imenom Gombrovič, ovo nije autobiografski zapis. Parodija nacionalnog mita, travestija, burleska... sve ove moguće žanrovske odrednice čitaocu će prolaziti kroz glavu dok se probija kroz, Englezi bi rekli, mock-heroic priču o borbi za konzervativne vrijednosti i čast nacionalnih institucija.
Gombrovič je govorio da je Transatlantik, zbog jezika, nedostupan strancima. I zaista, prevod romana sigurno je tek dalek odjek izvornog teksta, ali i simbolična upotreba arhaičnog vokabulara, poetizovane sinatkse i patetičnih glagolskih oblika sasvim dovoljno ukazuje na namjeru pisca da ismije primjenu društvenih i kulturnih obrazaca iz proteklih vijekova u modernim vremenima.
A možda nam Gombrovič tom napomenom o nedostupnosti ovog romana zapravo na lijep način govori da je ovo knjiga namijenjena samo Poljacima i da se drugih, zapravo, ne tiče? Moguće, mada ja mislim da će i sloj značenja koji dopire do svjetskog čitaoca sasvim opravdati trud da se prođe kroz ovaj obimom nevelik, ali zahtjevan roman. Kritika romantičnog nacionalizma koja, pritom, nije tek puko podilaženje susjednom selu, svakako je nešto što se balkanskoj publici može preporučiti.
 
Giorgio Faletti - Ja sam bog

Serijski ubojica drži New York u šaci. On ne bira svoje žrtve, niti ih gleda kako umiru. Jednostavno ih je previše. Nakon eksplozije nebodera, policija dolazi u posjed pisma koje otkriva pogibeljnu istinu - neke su njujorške zgrade minirane tijekom njihove izgradnje! Ali koje? Mlada detektivka, Vivian Light, koja skriva vlastite demone prošlosti i bivši reporter koji traži oprost zbog svojih ranijih grijeha, posljednja su nada da će psihopat biti zaustavljen, a nedužni ljudi spašeni. Pred njima je čovjek koji ne preuzima odgovornost za svoje akcije. Čovjek koji misli da je Bog. Šokantan rasplet ostavit će vas još dugo u nevjerici.

Prvo poglavlje; - http://issuu.com/tisak.hr/docs/ja-sam-bog/1?e=2021535/8521704


Triler kakav ti se ne da ispustiti iz ruku uz soljicu kafe i zvuka opustacuje muzike. Na nekom od foruam sam procitao da su neki presli vec i 200 stranica i da im stvari jos nisu jasne. Ako se bolje skocentrisete na radnju koja se desava u isto vreme na razlicitim mestima i sve se poveze onda se kockice poklope svaka na svom mestu.
Prva je knjiga koju citam od ovog italijanskog pisca...
Giorgio Faletti (1950) talijanski je umjetnik. Nakon uspješne karijere kao pjevač i kabaretist, Faletti objavljuje svoj prvi roman, “Ja ubijam”, 2002. godine, a on odmah postaje bestseler s više od pet milijuna prodanih primjeraka. Romani koji slijede redom su hitovi, tako i “Io Sono Dio” (ja sam Bog), objavljen 2009. Živi i stvara na relaciji Elba-New York.
..sigurno ce sledeca biti pod naslovom "Ja ubijam"


Preporuka...
 
Leto je.Vreme u kom čitam "laka" štiva.Tako je i sa knjigom Faktor smrti,Roberta Ladlama.poznat po dobro pisanim špijunskim romanima,kao Bornov identitet,Altmanov kod i dr...U ovom romanu,nepoznati virus ,ubija .Preti pademija nad milionima ljudi.Pukovnik Džon Smit,koji je ostao bez verenice,ožalošćen i gnevan upušta se u istraživanje...Meni se svidja način kako vodi priču..Preporučujem ljubiteljima špijunskih romana!
 
Ja sam se zaljubila :rumenko:

U pitanju je Rastko Petrović. Ja u školi nisam radila ništa njegovo (ili se ne sećam da sam radila) tako da mi je upoznavanje sa njegovim skoro celokupnim delom sada bilo na granici euforije.
Moram priznati da mi se njegova poezija ne sviđa baš, tipično avangardna i nerazumljiva. Slično je i sa njegovim romanom Burleska gospodina Peruna boga groma, koji idejno i kompozicijski je zanimljiv, ali mislim da je previše pretenciozan i prosečnom čitaocu nerazumljiv i konfuzan.
Ljudi govore je već dosta smireniji, idejno slojevit, ali fokusiran i precizan.
A Dan šesti... ljudi moji, Dan šesti! Oduševljena sam! Mislim da je zaista remek-delo i nezaobilazno štivo svakome. Knjiga se sastoji iz dva dela i pisani su sa razmakom od dve decenije. Ukupno ima preko 600 strana, ali se brzo čita. Ja ne znam da li postoji film ili knjiga koji uverljivije mogu da prikažu razarajuću moć rata na pojedinca, a da nigde nije spomenuta nijedna scena borbe, da nema pucanja, vojnika, ničega, samo običnih ljudi i njihovih ličnih užasa. Mislim da bih o tome mogla da pričam tri dana, uopšte o Rastku bih mogla beskrajno da pričam. Volim te pisce koji imaju svoju potpuno originalnu filozofiju i poetiku, kao što je i Crnjanski sa njegovim sumatraizmom. Da se poigram sa rečima, Rastko je meni bio Otkrovenje. :D
 
Meni je njegova poezija odlična, tu i tamo kad nemam šta da čitam, uvek mi je pri ruci Otkrovenje i otvorim nasumično knjigu. Avangardna, naravno, ali opet zbog toga nije težnja u razumljivosti već u izražavanju emocija, on ima taj snažan, opasan urlik i večito je ka njemu težio, to je prisutno u svim pesmama, to konstantno nizanje neverovatnih slika koje gradacijski grade jednu eksploziju :lol:
 
Ne znam, tu sam pri stavu da se čitaju ljudi, a ne dela tj. da je to napisao neko drugi i manje poznat da ne bi bilo toliko oduševljene publike.
Meni njegova poezija ne govori bog zna šta, previše mi je pretenciozna i avangardna. On je u ranim radovima i u prozi takav, ali ja mislim da je posle malo odrastao i sazrio kao pisac, ostao dosledan avangardi, ali je ipak svedeniji i razumljiviji. Oneobičavanje je ok i ima svrhu ako je smišljeno i opet razumljivo, ne sviđa mi se oneobičavanje zarad oneobičavanja, a čini mi se da ipak ima toga u Otkrovenju. (To sam primetila i kod današnjih mladih pesnika). A možda prosto to sve nema nikakve veze, već samo nisam "kliknula" sa njegovom poezijom i ne prija mom senzibilitetu. Ne govore nam sva dela svima isto.
Za mene je Rastko prvenstveno sjajan romanopisac, i to zbog Dana šestog, zatim sjajan putopisac i esejista, pa tek onda pesnik.
Ali je definitivno zanimljiva pojava i treba mu posvetiti pažnju i detaljnije ga proučavati, jer zaista ima šta da ponudi.
 
Bruklinska revija ludosti – Pol Oster, Geopoetika 270 str. 7/10
http://www.geopoetika.com/book.php?id=430

Sve sam ocekivala ali da Oster bude gnjecav stvarno nisam.
Mislim nije sve vreme, ali...

Prvi deo knjige mi je bio dobar, na nivou njegove Covek u noci. A to znaci dobar.
Ali drugiiiii. Dakle ova nema moju preporuku.

Narodnjakova smrt – Vule Žurić, Laguna 200 str. 7/10
https://www.laguna.rs/n1242_knjiga_narodnjakova_smrt_laguna.html

Prica o narodnjacima, mafijasima...
Zabavno, ali karikirano pa isprekarikirano.


Nevesta iz Mumbaja – Karin Fosum, Laguna 290 str 10/10
http://www.laguna.rs/n1521_knjiga_nevesta_iz_mumbaja_laguna.html

Ovo je mnogo više od trilera. Kao triler je odlična, ali je uz to jedna beskrajno topla ljudska priča.
Bilo mi je savršeno uživanje uz ovu knjigu.

Izgubiti Juliju – Džonatan Hal, Laguna 340 str. 11/10
https://www.laguna.rs/n32_knjiga_izgubiti_juliju_laguna.html

Odavno nisam pročitala knjigu u kojoj sam ovoliko uživala. U svemu. U samoj radnji, stilu, rečenicama, majstorski izvedenom preplitanju čak tri vremena...

Tako vas vodi iz jednog vremena u drugo da ga vi samo slepo pratite.
Stil i rečenice su odlične, i iako nikakvog pojma o prevođenju nemam sasvim sam sigurna da je prevod strašno mnogo doprineo svoj lepoti ove knjige i da zahvaljujući prevodu u velikoj meri ova knjiga ovako „zvuči“. Evo sada sam pogledala, prevodilac je neka Milica Simić.

Knjiga prati glavnog junaka (koji je i narator) kroz vreme 80-ih, kroz vreme I sv. rata, i kroz vreme nekih 10-ak godina po završetku tog rata. Ne mogu da se odlučim koja od ove tri priče je bolja.
Posleratno vreme je vreme njegove ljubavi i to bez i malo patetike.
Opisujući ratno vreme strašno me podsetio na Remarka.
Sadašnje vreme i duboku starost opisuje sa mnogo humora (često sam se na glas smejala što je zaista vrrrrlo retko). Jedino što je taj humor na kraju ipak onako opor...


PS Prvi svetski rat polako tone u neku izmaglicu, što zbog protoka vremena što zbog novih ratova i novih ratova i novih ratova...
Ali ovako kada se čovek podseti, pa stvarno su žrtve bile ogromne. I tako podstaknuta ovom knjigom pogledam malo po internetu i evo:
http://sr.wikipedia.org/sr/Жртве_у_Првом_светском_рату
 
Bruklinska revija ludosti – Pol Oster, Geopoetika 270 str. 7/10
http://www.geopoetika.com/book.php?id=430

Sve sam ocekivala ali da Oster bude gnjecav stvarno nisam.
Mislim nije sve vreme, ali...

Prvi deo knjige mi je bio dobar, na nivou njegove Covek u noci. A to znaci dobar.
Ali drugiiiii. Dakle ova nema moju preporuku.

Generalno, ovo je jedna od slabijih Osterovih knjiga, ali dosta toga (patetičan stil, pripovjedački klišei...) ima veze s formom, jer Oster se čitaocu obraća kroz nekoga drugoga, odnosno kroz glavnog junaka Nejtana Glasa, pa nas povremeno mora podsjetiti da je Nejtan poluobrazovani književni diletant.

Narodnjakova smrt – Vule Žurić, Laguna 200 str. 7/10
https://www.laguna.rs/n1242_knjiga_narodnjakova_smrt_laguna.html

Prica o narodnjacima, mafijasima...
Zabavno, ali karikirano pa isprekarikirano.

Od kada je napisao Blagi dani zatim prođu, Žurićevi romani plivaju negdje između hermetičnosti i zayebancije, pri čemu nije uvijek lako utvrditi kojoj obali se više približavaju.
Šteta, jer mislim je Žurić jedan od rijetkih naših pisaca sposobnih da napišu zaista dobru knjigu, kad bi samo nastavio putem koji je trasirao u prvom romanu.
 
Generalno, ovo je jedna od slabijih Osterovih knjiga, ali dosta toga (patetičan stil, pripovjedački klišei...) ima veze s formom, jer Oster se čitaocu obraća kroz nekoga drugoga, odnosno kroz glavnog junaka Nejtana Glasa, pa nas povremeno mora podsjetiti da je Nejtan poluobrazovani književni diletant.

Ovo je jedna od prvih stvari koje nam kažu kad nas uvode u naratologiju :lol: "pisac i pripovedač nisu ista osoba" :lol:
 
Generalno, ovo je jedna od slabijih Osterovih knjiga, ali dosta toga (patetičan stil, pripovjedački klišei...) ima veze s formom, jer Oster se čitaocu obraća kroz nekoga drugoga, odnosno kroz glavnog junaka Nejtana Glasa, pa nas povremeno mora podsjetiti da je Nejtan poluobrazovani književni diletant.



Od kada je napisao Blagi dani zatim prođu, Žurićevi romani plivaju negdje između hermetičnosti i zayebancije, pri čemu nije uvijek lako utvrditi kojoj obali se više približavaju.
Šteta, jer mislim je Žurić jedan od rijetkih naših pisaca sposobnih da napišu zaista dobru knjigu, kad bi samo nastavio putem koji je trasirao u prvom romanu.
E, vidiš, ovu nisam čitala. Moraću da je potražim :)
Čitala sam od njega Nedelja pacova i bila mi je super.
 
Procitah od Nesbea - Spasitelj.
Odlican triler. Sjajan nacin pisanja koji mi je bas legao i kakav bas volim. Pored zanimljive radnje i same tematike, stil je takav da kroz celu knjigu pocevsi od prve recenice pisac radi na kreiranju likova pri cemu je akcenat na glavnom detektivu Huleu. Do samog kraja se citalac poistoveti sa njegovom kompleksnom licnoscu. Ima i finih opisa norveske zime i hladnoce i tamosnjeg nacina zivota kao i verodostojno predstavljanje jednog ogromnog problema jedne tako ekonomski jake i stabilne zemlj. Kada se na sve doda i vrhunski triler ciji se rasplet ne zna bukvalno do zadnje strane dobija se jedna vrhunska knjiga koju bih preporucio svima koji su ljubitelji ovakvog zanra!
 
Ja sam nekidan pročitao Blaga je noć, F. Skot Ficdžerald. Knjiga je ok, samo sam je razvukao preko svake mjere. Čitao sam je više od mjesec dana iako ima samo oko 350 strana.

Evropa nakon WWI, grupa Amerikanaca koji besciljno lutaju francuskom rivijerom, Parizom, Alpima...Ima tu svega, putovanja, provoda, alkohola, neraščišćenih odnosa, preljube...U suštini, roman govori o dezintegraciji jedne uzorne porodice, to jest braka između doktora Dajvera i bivše mentalne bolesnice sa ogromnim bogatstvom, a u stvari roman govori o propasti jedne ličnosti.

Preporučio bih ovu knjigu onima koji vole da čitaju Hemingveja, o "izgubljenoj generaciji" itd.
 
"Koju igru igraš "- Erik Bern
Igre o kojima Bern govori imaju karakteristične, životne nazive iz kojih se već može naslutiti fabula - "Vidi šta sam napravio zbog tebe", "Da nije bilo tebe", "Frka", "Hoću samo da ti pomognem", "Lokalni mudrac", "Šutni me", "Seljanka", "Doš'o si mi na zicer, đubre"...Igre se mogu igrati u bilo kom životnom kontekstu, bio to brak, radno mesto ili društvo u celini, a Bern još govori i o Igrama iz podzemlja, Seksualnim igrama, Dobrim i Životnim.
"Koju igru igraš" dopadljiva zbog mogućnosti da dublje zavirimo u sebe i analiziramo svoje ponašanje, tako prepoznajemo određenu igru. A igra izgleda kao običan isečak iz života pojedinca. Neupadljiva, svima bliska, ali repetitivna.
 
Planirao sam pazariti krajem meseca ova tri naslova. Kakvi su vasi komentari?

KAD JAGANJCI UTIHNU
Tomas Heris

MOČVARA
Arnaldur Indridason

ROZMARINA BEBA
Ajra Levin

Gledao sam film "KAD JAGANJCI UTIHNU" ne sumnjam u to da knjiga nije znatno bolja.

Volim krimi, trilere knjige... ali eto opet mozda je neko procitao pa bi bilo OK da oceni do 1 do 5 :)

Opsirnije o knjigama na ovom sajtu - http://booka.in/knjige/edicija-zanr
(ako se prkosi pravilima a nije ni na koji nacin nijereklama vec cisto zbog sinopisa neka mi skrene paznju moderator uradicu edit nije problem, ali nadam se da ne prkosi pravilima)
 
Planirao sam pazariti krajem meseca ova tri naslova. Kakvi su vasi komentari?

KAD JAGANJCI UTIHNU
Tomas Heris

MOČVARA
Arnaldur Indridason

ROZMARINA BEBA
Ajra Levin

Gledao sam film "KAD JAGANJCI UTIHNU" ne sumnjam u to da knjiga nije znatno bolja.

Volim krimi, trilere knjige... ali eto opet mozda je neko procitao pa bi bilo OK da oceni do 1 do 5 :)

Opsirnije o knjigama na ovom sajtu - http://booka.in/knjige/edicija-zanr
(ako se prkosi pravilima a nije ni na koji nacin nijereklama vec cisto zbog sinopisa neka mi skrene paznju moderator uradicu edit nije problem, ali nadam se da ne prkosi pravilima)
Moj omiljeni film je "Kad jaganjci utihnu" ali sam jako razocarana knjigom. Toliko dobru pricu su upropastili. Ne volim da kazem da neki pisac ne zna da pise, ali ovo je strasno. Sad, da li je do naseg prevoda ili ne, ne znam. Jesi li citao nesto od Tess Gerritsen? Po meni, najbolja spisateljica krimića.
 
Moj omiljeni film je "Kad jaganjci utihnu" ali sam jako razocarana knjigom. Toliko dobru pricu su upropastili. Ne volim da kazem da neki pisac ne zna da pise, ali ovo je strasno. Sad, da li je do naseg prevoda ili ne, ne znam. Jesi li citao nesto od Tess Gerritsen? Po meni, najbolja spisateljica krimića.

Hmm
Sad sam vec u neodumici da li da narucujem ili ne...
No da vidimo jos drugi sta ce reci, ukusi su razliciti.

Nisam citao od Tess nista video sam te naslove u Laguninim knjizarama, citao sam sinopise par knjiga privuklo mi je paznju. Samo su u Laguninim knjizarama poskupe knjige kada se uracunaju postanski troskovi.
 
Hmm
Sad sam vec u neodumici da li da narucujem ili ne...
No da vidimo jos drugi sta ce reci, ukusi su razliciti.

Nisam citao od Tess nista video sam te naslove u Laguninim knjizarama, citao sam sinopise par knjiga privuklo mi je paznju. Samo su u Laguninim knjizarama poskupe knjige kada se uracunaju postanski troskovi.
Ti vidi sa drugima o "Kad jaganjci utihnu" ali ono sto sam ja citala, opisu su bukvalno: on se okrece, spusta ruku, silazi sa trotoara, polako gleda preko ramena, policajci prilaze... Uzas! Kao da je pisalo dete u 4.razredu osnovne. A sto se tice Tess, u tom serijalu postoji 11 knjiga, 12.izlazi ove godine, ali kod nas, na zalost, ima samo 5 knjige. Mozes citati online sa Hrvatskim prevodom ako zelis.
 
Erlend Lu - Volvo kamioni

Sjećam se da su mnogi na ovom pdf-u hvalili ovu knjigu prije godinu-dvije, pa rekoh da je pročitam. Solidna knjižica, brzo se čita. Iako na momente djeluje neozbiljno (pisac često koristi ironiju, humor i pretjerivanje), ipak ova knjiga u sebi nosi dublje poruke. Suština knjige se može shvatiti na osnovu one rečenice na samom početku: **** you, I won't do what you tell me. Dakle, suština je individualizam, biranje svog puta, to jest odupiranje stereotipima i kalupiranju.

Vidim da Lu ima i knjigu Dopler, pa možda i nju nekad pročitam, mada sumnjam da ću uskoro, prevashodno imajući u vidu veliki broj drugih knjiga koje već odavno želim da pročitam.

Sve u svemu, vrijedi pročitati Volvo kamione.
 
Erlend Lu - Volvo kamioni

Sjećam se da su mnogi na ovom pdf-u hvalili ovu knjigu prije godinu-dvije, pa rekoh da je pročitam. Solidna knjižica, brzo se čita. Iako na momente djeluje neozbiljno (pisac često koristi ironiju, humor i pretjerivanje), ipak ova knjiga u sebi nosi dublje poruke. Suština knjige se može shvatiti na osnovu one rečenice na samom početku: **** you, I won't do what you tell me. Dakle, suština je individualizam, biranje svog puta, to jest odupiranje stereotipima i kalupiranju.

Vidim da Lu ima i knjigu Dopler, pa možda i nju nekad pročitam, mada sumnjam da ću uskoro, prevashodno imajući u vidu veliki broj drugih knjiga koje već odavno želim da pročitam.

Sve u svemu, vrijedi pročitati Volvo kamione.

Meni je Dopler bolja knjiga od Volvo kamiona, ali, pošteno govoreći, ni jedna me nije oduševila, kao ni Naivan, super.
O Dopleru i Kamionima sam pisao ovdje, kao i na blogu, kad sam ih čitao, pa da se ne ponavljam.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top