Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Završila sam O miševima i ljudima. Podseća na Bena u svetu Doris Lesing, zbog ovog jadnika ometenog u razvoju. Quentine, hvala na preporuci. Lepo je, za promenu, pročitati nešto klasično. Džordž je počinio ubistvo iz milosrđa. Ni posle toliko godina ne vidim da se nešto promenilo po pitanju postojanja institucija za prihvatanje potencijalnih ubica kao što je Leni.
Sad ću malo Saramaga, Sva imena.
 
Ako ti se dopadne, uzmi Čapajev i Praznina, meni je to njegova najbolja (od, čini mi se, pet knjiga koliko sam pročitao).


Jeste, ali ju je NEMOGUĆE naći (u prodaji, ne znam za biblioteke) poslednjih nekoliko godina.
Ovom prilikom nudim otkup otmičaru moga primerka, samo neka se javi.

Takođe, neizmerno zahvaljujem za svaku informaciju o ovoj knjizi (iključivo na ekavici).
 

Na sajtu od: 07.10.2009.


Verovatno nisi skoro dolazio, ali, Plato je u gama fazi raspada već neko vreme, te jepodatak irelevantan (zvala, pitala, po ko zna koji put).
Na Sajmu su nudili 3 (slovima: tri) svoja naslova i to iz naftalina. Sajt je, najverovatnije, poslednji put ažuriran pre 4 godine.
Nema knjigeee....
 

Na sajtu od: 07.10.2009.


Verovatno nisi skoro dolazio, ali, Plato je u gama fazi raspada već neko vreme, te jepodatak irelevantan (zvala, pitala, po ko zna koji put).
Na Sajmu su nudili 3 (slovima: tri) svoja naslova i to iz naftalina. Sajt je, najverovatnije, poslednji put ažuriran pre 4 godine.
Nema knjigeee....

He, sad kad odem na taj link dobijem Sadržaj koji tražite ne postoji. Izvini zbog dezinformacije.
Znao sam da su bili u krizi, ali načuo sam da su se restrukturisali, pa sam mislio da su doštampavali nešto. Koliko čujem i Stubovi kulture su pred gašenjem. Šteta.

Ja sam Čapajev i praznina odavno kupio, možda ima i deset godina. Jedino da ti pozajmim knjigu da pročitaš, ali bojim se da je ne bih dobio nazad...
 
He, sad kad odem na taj link dobijem Sadržaj koji tražite ne postoji. Izvini zbog dezinformacije.
Znao sam da su bili u krizi, ali načuo sam da su se restrukturisali, pa sam mislio da su doštampavali nešto. Koliko čujem i Stubovi kulture su pred gašenjem. Šteta.

Ja sam Čapajev i praznina odavno kupio, možda ima i deset godina. Jedino da ti pozajmim knjigu da pročitaš, ali bojim se da je ne bih dobio nazad...

Slikaj stranice pa nam okači.;)
 
He, sad kad odem na taj link dobijem Sadržaj koji tražite ne postoji. Izvini zbog dezinformacije.
Znao sam da su bili u krizi, ali načuo sam da su se restrukturisali, pa sam mislio da su doštampavali nešto. Koliko čujem i Stubovi kulture su pred gašenjem. Šteta.

Ja sam Čapajev i praznina odavno kupio, možda ima i deset godina. Jedino da ti pozajmim knjigu da pročitaš, ali bojim se da je ne bih dobio nazad...


Hvala ti. Čitala sam, hoću da imam :)
A to sklonili sa sajta pošto sam ja zvala. Stubova odavno nema, tj. izdaju po nešto s vremena na vreme, ali ona divna knjižara na Trgu...gone with the wind.
 
Završih Ujkin san, od Dostojevskog.
Zapravo sam je čitala u srednjoj školi, dakle davno davno...i svidela mi se...no sada sam uzela da je obnovim, i sa zadovoljstvom mogu da kažem da utisci nisu ništa lošiji.
U pitanju je sjajna mala parodija na malograđanštinu i sitne ljudske pakosti,,i zaista mi se čini potcenjena.
Čak i na GR ima vrlo osrednji rejting..šteta za to.
Ja joj dadoh 5/5 i stojim iza toga :lol:

Elem,večeras ću započeti Bernhardovog Gubitnika.
 
Đampa Lahiri - Nova zemlja

Juče sam završio ovu fantastičnu knjigu. Osam kratkih priča, od kojih su tri poslednje relativno povezane, teško da mogu ikoga ostaviti ravnodušnim. U čitavom knjizi apsolutno nema ni jedna jedina suvišna riječ niti je nešto ostalo nedorečeno. Slika govori hiljadu riječi, ali svaka riječ Đampe Lahiri stvara hiljadu slika! Njen stil pripovjedanja oduzima dah. Rečenice ni preduge ni prekratke! Jednostavno, savršena knjiga koju ćete dugo pamtiti. Odavno ništa bolje nisam čitao!
 
Đampa Lahiri - Nova zemlja

Juče sam završio ovu fantastičnu knjigu. Osam kratkih priča, od kojih su tri poslednje relativno povezane, teško da mogu ikoga ostaviti ravnodušnim. U čitavom knjizi apsolutno nema ni jedna jedina suvišna riječ niti je nešto ostalo nedorečeno. Slika govori hiljadu riječi, ali svaka riječ Đampe Lahiri stvara hiljadu slika! Njen stil pripovjedanja oduzima dah. Rečenice ni preduge ni prekratke! Jednostavno, savršena knjiga koju ćete dugo pamtiti. Odavno ništa bolje nisam čitao!


Aj' nam malo reci o čemu je knjiga. Imaju li priče neku zajedničku nit - tematsku, stilsku i sl. ili su sve sasvim različite, osim tog omnibusa na kraju? Možeš li Đampu Lahiri, koja ti se baš sviđa, uporediti s nekim drugim piscem? Prepoznaješ li kod nje neke uticaje?
 
Aj' nam malo reci o čemu je knjiga. Imaju li priče neku zajedničku nit - tematsku, stilsku i sl. ili su sve sasvim različite, osim tog omnibusa na kraju? Možeš li Đampu Lahiri, koja ti se baš sviđa, uporediti s nekim drugim piscem? Prepoznaješ li kod nje neke uticaje?

Priče govore o Indijcima na američkom tlu. Opisuju njihove nove živote u novoj zemlji, sukobe generacija, život, smrt i novo rađanje, razlike između indijske i američke kulture...Ostalo mi je upečatljivo da su maltene svi likovi doktori nauka ili bar vrlo uspješni ljudi u svojim profesijama. Ipak, ni oni nisu bogovi, kako bi neko pomislio, već sasvim obični ljudi sa svim nadama, strahovima itd.
Što se tiče uticaja i sličnosti sa drugim piscima, nemam puno reći, jer ona je prva i među rijetkim književnicama iz te sfere koju sam čitao, tako da s te strane nisam upoznat.
 
Jednostavan zivot – Kenzaburo Oe, IPS 190 str, 8/10
Dobitnik Nobelove nagrade 1994

Prica o obicnom zivotu neobicne porodice. Japanske. A posto me jednostavne stvari privlace, prica je bila taman za mene.
Jedna od onih knjiga koju necu dugo pamtiti kao pojedinacnu celinu, ali koja je ostavila dobar opsti utisak. Pamticu neke likove i situacije.
Porodica:
Otac-poznati pisac,
Majka-majka,
Sin I -"poseban" na dva nacina,
Cerka -obicna,
Sin II - nadaren

Eto tako. Otkrila sam vam moje novo otkrice, pisca o kome pojma nisam imala.
A obicno za dobitnike Nobela makar cujem :)
 
Aj' nam malo reci o čemu je knjiga. Imaju li priče neku zajedničku nit - tematsku, stilsku i sl. ili su sve sasvim različite, osim tog omnibusa na kraju? Možeš li Đampu Lahiri, koja ti se baš sviđa, uporediti s nekim drugim piscem? Prepoznaješ li kod nje neke uticaje?

Ovo ko u školi. Potpitanja, razmišljaj, objasni.

Ja sam danas konačno završila Mavrov poslednji uzdah Salmana Ruždija, koji me mnogo namučio. Uletela sam u preobimnu knjigu nedovoljno obaveštena i nepripremljena. Samo sam imala sugestiju jedne forumašice da Ruždija treba početi tim romanom i Čarobnicom iz Firence, a ne Satanskim stihovima ili Decom ponoći.
Tako da nisam znala da i Ruzdija svrstavaju u tzv. magični realizam koji je mene oduševio kod Markesa, uživala sam u njemu kod Izabele Aljende, mada je kod nje više akcenat na realizmu, a manje na magičnom, za razliku od Markesa, kod kog realizma skoro i da nema. Pričam o Sto godina samoće, konkretno, ne o svim delima, jer mi je to bio prvi i najsnažniji susret s njim, a možda i najsnažniji sa jednim književnim delom uopšte.
Realno, nije Ruždiju bilo lako da se bori protiv Markesa u mojoj percepciji. Ali, meni je to sve bilo već vidjeno, plagijat, bleda kopija. Svega i svačega je tu bilo. I gradnje neobičnih kuća, i nedozvoljenih brakova i veza i raznih političkih angažmana i pominjanja Nehrua i Indire Gande i istorijsko-političke situacije u Indiji i umetnika-slikara i trgovaca. Sve u svemu jedna opšta zbrka.
A možda ja samo nisam bila raspoložena za tako nešto.

Kventine, nemoj da mi postavljaš potpitanja i da tražiš da objasnim. Ja sam i poredila i prepoznala uticaje i rekla o čemu je reč.
 
Ovo ko u školi. Potpitanja, razmišljaj, objasni.

Ja sam danas konačno završila Mavrov poslednji uzdah Salmana Ruždija, koji me mnogo namučio. Uletela sam u preobimnu knjigu nedovoljno obaveštena i nepripremljena. Samo sam imala sugestiju jedne forumašice da Ruždija treba početi tim romanom i Čarobnicom iz Firence, a ne Satanskim stihovima ili Decom ponoći.
Tako da nisam znala da i Ruzdija svrstavaju u tzv. magični realizam koji je mene oduševio kod Markesa, uživala sam u njemu kod Izabele Aljende, mada je kod nje više akcenat na realizmu, a manje na magičnom, za razliku od Markesa, kod kog realizma skoro i da nema. Pričam o Sto godina samoće, konkretno, ne o svim delima, jer mi je to bio prvi i najsnažniji susret s njim, a možda i najsnažniji sa jednim književnim delom uopšte.
Realno, nije Ruždiju bilo lako da se bori protiv Markesa u mojoj percepciji. Ali, meni je to sve bilo već vidjeno, plagijat, bleda kopija. Svega i svačega je tu bilo. I gradnje neobičnih kuća, i nedozvoljenih brakova i veza i raznih političkih angažmana i pominjanja Nehrua i Indire Gande i istorijsko-političke situacije u Indiji i umetnika-slikara i trgovaca. Sve u svemu jedna opšta zbrka.
A možda ja samo nisam bila raspoložena za tako nešto.

Kventine, nemoj da mi postavljaš potpitanja i da tražiš da objasnim. Ja sam i poredila i prepoznala uticaje i rekla o čemu je reč.

Ja nikako da pređem na drugi tom Dece ponoći sa razloga koje si navela.
Umlohavio me, načisto! Neću da ostavim nepročitanu knjigu sigurno, ali moram malo da se detoksikujem nekim hejterom (Selin, Smrt na kredit).
U međuvremenu sam, nakon dužeg traganja pronašla Uelbekovu Mogućnost ostrva koju sam ranije čitala, ali nisam imala. Uelbek je moj tip u svakom smislu, te mu gledam kroz prste za neke sitnice na koje nailazim grubim prelistavanjem. No, i dalje ne shvatam ko dade Ljubici Arsić da piše recenziju (sama recenzija nije loša, ali Ljuuuubica...:roll:)

p.s. Mačkice, hvala za komentar (neće zvezdica)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top