quentin
Iskusan
- Poruka
- 6.073
Nisi me bas razumeo u celosti.Pretpostavimo da Koeljo ima dobar ukus za knjizevnost,ako ga zaista ima,to nista ne moze mu pomoci da pise bolje knjige.U ostalom najteze je sebe kritikovati i pravo vrednovati sebe.
Razlika je, jednostavno, prevelika. Prevelika je razlika između akutne bezvrijednosti Koelja kao pisca i pretenzija koje ima na tumačenje književnosti. Ovo je kao kad bi Ceca Veličković došla i kritikovala, šta ja znam, Nila Janga ili Pink Flojd, a da mi onda kažemo, pa dobro, možda ima dobar ukus, iako pjeva loše pjesme.
Da je Koeljo dobar teoretičar/kritičar, manuo bi se pisanja - mislim, toliko objektivnosti da shvatiš vlastite slabosti svako ima.
Ako neko ulozi veliki trud da napise knjigu,ili naslika sliku,moze on da se pati i 50 godina,da uzme najbolje ucitelje,nece nista vredno naciniti ako nema dara za to.
Umetnicko u nama,to je stvar dara,umetnik svake vrste se radja,ne stvara se ,ne obrazuje se.
Mocart je jos kao malo dete komponovao.A da nije rodjen kao nadaren ne bi mu vredelo da uci od najboljih ucitelja.
Leonardo da Vinci je imao puno ucenika,nijedan od njih nije postao ni osrednji slikar.
Književnost je drugačija disciplina od likovne ili muzičke umjetnosti. Talenat je uvijek neophodan, ali jednostavan dokaz za to da u književnosti (pogotovo prozi) treba i nešto drugo jeste činjenica da u prozi nemaš vunderkinda. Mocart je mogao da komponuje kao klinac, ali da neko napiše kvalitetan i ozbiljan roman sa 10 godina, to nema, i ne može da bude. Obrazovanje i načitanost su za stvaranje kvalitetne proza neophodni. Ne znači to da neko mora da studira književnost, ali mora mnogo da čita, godinama i godinama, makar i na tavanu ili na drvetu pored rijeke, prije nego što napiše nešto ozbiljno, bez obzira kakav talenat imao.
Isto je i sa knjizevnom kritkom.Sa tim ukusom se covek rodi ili se ne rodi.To se ne moze nauciti u skoli.
Sve i da se složim s tobom da je dobar ukus u književnosti samo prirodni dar (a ne slažem se), to je za dobrog kritičara bezvrijedno. Da bi napisao nešto kvalitetno o knjizi, kritičar mora da raspolaže teorijskim alatima - terminologijom, podacima iz književne istorije, mora da bude pismen, uostalom mora da bude sposoban da to napiše i stilski dopadljivo. Bez toga, onako intuitivno može da kaže ovo valja ili ovo ne valja, a to je besmisleno ako ne zna da objasni i dokaže zašto je tako.
Poslednja izmena:
A sada citam Crveno i crno 

