Trava peva – Dosris Lesing, Agora, 230 str. 8/10
Nobelova nagrada za knjizevnost 2007.
Ovo je prikaz sa korica knjige:
“Radnja prvog romana Doris Lesing, Trava peva, događa su u Južnoj Africi pod vlašću belaca. Ovo je hronika raspadanja ljudskih odnosa i društvene kritika koja se ne ispušta lako iz ruku. Glavna junakinja Meri Tarner je samostalna, nezavisna mlada žena koja je sve više frustrirana u braku sa neefikasnim i neuspešnim farmerom. Čamotinja godina provedenih na farmi polako pušta otrov i Meri postaje sve očajnija, sve do sudbonosnog dolaska na farmu enigmatičnog i potentnog crnog sluge Mozesa”.
Cini se kao da ja imam pik na ovu Lesingovu, ali jednostavno ona meni nije nista posebno. Ja od nje uvek ocekujem vise i zato nikada nisam sasvim zadovoljna knjigom koju procitam. Kada uzmem nekog NN pisca, neku NN knjigu, ja nista posebno ne ocekujem pa sam zadovoljna i malim stvarima. Ali kada uzmem nesto sto se malo vise kotira u knjizevnom svetu, ja ocekujem da me knjiga osvoji na bilo koji nacin. A Lesingovoj to u mom slucaju ne uspeva. Svaka njena knjiga mi je sasvim u redu do pred kraj, a onda je nekako zbrzana, nejasna, nedovrsena…