Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nisam sigurna. Sada sam pogledala Koeljovu biografiju - on jeste pisac, ali nema formalno obrazovanje kao kritičar ili profesor književnosti. Nema čin, takoreći. Ima pravo na mišljenje, naravno, ali nije relevantan. Prosto nije stručnjak.
To govori nešto o verovatnoći da P.K. da validan sud iz oblasti književne kritike. Može da ne bude u pravu, a može i da bude.
 
Ma problem je u tome što iza Koelja jednostavno ništa ne stoji. To što prodaje milione knjiga ne znači ništa, on jednostavno ne pripada istom književnom univerzumu kome pripada Džojs. Nikad nisam vidio ni čuo ni jednog autoriteta za ozbiljnu umjetničku književnost koji je za Koelja rekao bilo šta osim da je ovaj reciklator izanđalih ideja i prodavac magle.
Ja sam pročitao samo jednu njegovu knjigu (11 minuta) i doživio apsolutni estetski šok - podsjetila me na one knjižurke za učenje stranih jezika. Kad uzmu neku trivijalnu priču i slože je najjednostavnije moguće koristeći samo najčešće korištene riječi, da svako može sve da shvati.
I sve je to OK. Može on da piše šta hoće i to mogu da čitaju svi ti milioni oduševljenih fanova, nikome glava neće zbog toga otpasti. Međutim, kad takav pisac krene da kritikuje nekoga ko može ili ne mora da nam se sviđa, ali jeste priznata veličina, onda to izgleda stvarno smiješno. Kao da Džastin Biber uzme ozbiljno da kritikuje Frenka Zapu i kaže kako to ništa ne valja. Kao da Radoš Bajić ozbiljno ocrni Kjubrika...
 
...sad još i inverzni argumentum ad verecundiam.

Ne mora niko da zove Koelja na okrugle stolove na teme iz teorije književnosti, ali čovek je rekao šta je rekao, ima popularnost koja mu obezbeđuje da se čuje daleko, i to vam je što vam je, nije dobro ignorisati ga.
Zaboravite da je to Koeljo. Irelevantno je. Stavite bilo čije ime iza te izjave.


Vi svi seli na mene, a nije se još ni pojavila glavna Džojsovka ovde.
 
...sad još i inverzni argumentum ad verecundiam.

Ne mora niko da zove Koelja na okrugle stolove na teme iz teorije književnosti, ali čovek je rekao šta je rekao, ima popularnost koja mu obezbeđuje da se čuje daleko, i to vam je što vam je, nije dobro ignorisati ga.
Zaboravite da je to Koeljo. Irelevantno je. Stavite bilo čije ime iza te izjave.


Vi svi seli na mene, a nije se još ni pojavila glavna Džojsovka ovde.

Ne, ja baš mislim da ga MORAMO ignorisati.
Ako se ozbiljno uzme to što je rekao time se afirmiše književnost koju on personifikuje, znači neautentična, pseudodidaktična, lažno duboka i u svojoj suštini sladunjavi šund.
Koeljov minuli rad ne čini ga relevantnim arbitrom, čak ni pouzdanim tumečem vrhunske književnosti, a on se baš tako predstavlja.

EDIT: I da, ne znam šta će ti biti kad te se Nora dohvati. Bilo mi je drago što smo se znali, u svakom slučaju.
 
Zločin Lorda Artura Sevila - Oskar Vajld. Dopada mi se, mada podseća na Sliku D. Greja. :)
Ne spamuj temu.

Ne, ja baš mislim da ga MORAMO ignorisati.
Ako se ozbiljno uzme to što je rekao time se afirmiše književnost koju on personifikuje, znači neautentična, pseudodidaktična, lažno duboka i u svojoj suštini sladunjavi šund.
Koeljov minuli rad ne čini ga relevantnim arbitrom, čak ni pouzdanim tumečem vrhunske književnosti, a on se baš tako predstavlja.
Pa tu se ne slažemo. Ponoviću - Koeljo je tu, dopadalo se nekom ili ne. Ako postoji kontraargument ud'ri ga njime. Ćutanje je znak odobravanja.

Govorim iz perspektive nekog ko uđe u knjižaru prepunu knjiga, ugleda ''Uliksa'' i razmišlja da li da ga uzme. Spreman sam da saslušam i crnog đavola, ako je u stanju da mi o toj knjizi kaže više od ''ovo je sranje''.
 
Pa tu se ne slažemo. Ponoviću - Koeljo je tu, dopadalo se nekom ili ne. Ako postoji kontraargument ud'ri ga njime. Ćutanje je znak odobravanja.

Govorim iz perspektive nekog ko uđe u knjižaru prepunu knjiga, ugleda ''Uliksa'' i razmišlja da li da ga uzme. Spreman sam da saslušam i crnog đavola, ako je u stanju da mi o toj knjizi kaže više od ''ovo je sranje''.

Evo, ja ti preporučujem da uzmeš prvo da pročitaš neku Koeljovu knjigu. Možeš bilo koju, nisu duge, mogu lako da se nađu.
Kad je pročitaš onda nam kaži da li si spreman da ozbiljno saslušaš Koeljovo mišljenje o Džojsu ili bilo kom drugom piscu.
 
Ne, ja baš mislim da ga MORAMO ignorisati.
Ako se ozbiljno uzme to što je rekao time se afirmiše književnost koju on personifikuje, znači neautentična, pseudodidaktična, lažno duboka i u svojoj suštini sladunjavi šund.
Koeljov minuli rad ne čini ga relevantnim arbitrom, čak ni pouzdanim tumečem vrhunske književnosti, a on se baš tako predstavlja.

EDIT: I da, ne znam šta će ti biti kad te se Nora dohvati. Bilo mi je drago što smo se znali, u svakom slučaju.
:zcepanje:

Da, Mensch nas loži : ) Proverava ko je spreman da umre za Džojsa.
Podmetnula nam ga Nora :lol:
 
Poslednja izmena:
Trava peva – Dosris Lesing, Agora, 230 str. 8/10
Nobelova nagrada za knjizevnost 2007.

Ovo je prikaz sa korica knjige:
“Radnja prvog romana Doris Lesing, Trava peva, događa su u Južnoj Africi pod vlašću belaca. Ovo je hronika raspadanja ljudskih odnosa i društvene kritika koja se ne ispušta lako iz ruku. Glavna junakinja Meri Tarner je samostalna, nezavisna mlada žena koja je sve više frustrirana u braku sa neefikasnim i neuspešnim farmerom. Čamotinja godina provedenih na farmi polako pušta otrov i Meri postaje sve očajnija, sve do sudbonosnog dolaska na farmu enigmatičnog i potentnog crnog sluge Mozesa”.

Cini se kao da ja imam pik na ovu Lesingovu, ali jednostavno ona meni nije nista posebno. Ja od nje uvek ocekujem vise i zato nikada nisam sasvim zadovoljna knjigom koju procitam. Kada uzmem nekog NN pisca, neku NN knjigu, ja nista posebno ne ocekujem pa sam zadovoljna i malim stvarima. Ali kada uzmem nesto sto se malo vise kotira u knjizevnom svetu, ja ocekujem da me knjiga osvoji na bilo koji nacin. A Lesingovoj to u mom slucaju ne uspeva. Svaka njena knjiga mi je sasvim u redu do pred kraj, a onda je nekako zbrzana, nejasna, nedovrsena…
 
Od tih “africkih” knjiga koje sam u zadnje vreme procitala, najveci favorit mi je i dalje Ne idiom nocas psima.
Nekada davno je to bio Kuci. Mislim da sam sa njim “otkrila” tu Afriku. Ne znam kako bismo se sada slozili.

PS. Da. Sve vreme sam u glavi kao glavnu junakinju imala Meril Strip.
Bio bi to dobar film sa njom, kao sto je Moja Afrika.
 
Što bi Otporaši rekli, "samo vas gledam", ali delimično, s niškog wireless-a (Rajka, reaguj da se ovaj infrastrukturni segment unapredi, molim te), pa ne znam šta je na Hondinom linku i ne mogu da budem sigurna u kontekst razgovora.

Naaaaaaravno da ću se uključiti, samo da nađem malo vremena. Strpi se, Menše, biće ti razrešene sve nedoumice na temu Uliksa (uz uslov da želiš da ti jedan snob, spreman da umre za Džojsa otvori nove horizonte).
 
Poslednja izmena:
Trava peva – Dosris Lesing, Agora, 230 str. 8/10
Nobelova nagrada za knjizevnost 2007.

Ovo je prikaz sa korica knjige:
“Radnja prvog romana Doris Lesing, Trava peva, događa su u Južnoj Africi pod vlašću belaca. Ovo je hronika raspadanja ljudskih odnosa i društvene kritika koja se ne ispušta lako iz ruku. Glavna junakinja Meri Tarner je samostalna, nezavisna mlada žena koja je sve više frustrirana u braku sa neefikasnim i neuspešnim farmerom. Čamotinja godina provedenih na farmi polako pušta otrov i Meri postaje sve očajnija, sve do sudbonosnog dolaska na farmu enigmatičnog i potentnog crnog sluge Mozesa”.

Cini se kao da ja imam pik na ovu Lesingovu, ali jednostavno ona meni nije nista posebno. Ja od nje uvek ocekujem vise i zato nikada nisam sasvim zadovoljna knjigom koju procitam. Kada uzmem nekog NN pisca, neku NN knjigu, ja nista posebno ne ocekujem pa sam zadovoljna i malim stvarima. Ali kada uzmem nesto sto se malo vise kotira u knjizevnom svetu, ja ocekujem da me knjiga osvoji na bilo koji nacin. A Lesingovoj to u mom slucaju ne uspeva. Svaka njena knjiga mi je sasvim u redu do pred kraj, a onda je nekako zbrzana, nejasna, nedovrsena…

I sa mnom "ista" prica. Tako sam bila razocarana, citajuci Doris Lesing i sve vreme imala u glavi Taniu Bliksen, Meril Strip i njihovu Afriku:heart:
 
Poslednja izmena:
Trava peva – Dosris Lesing, Agora, 230 str. 8/10
Nobelova nagrada za knjizevnost 2007.

Ovo je prikaz sa korica knjige:
“Radnja prvog romana Doris Lesing, Trava peva, događa su u Južnoj Africi pod vlašću belaca. Ovo je hronika raspadanja ljudskih odnosa i društvene kritika koja se ne ispušta lako iz ruku. Glavna junakinja Meri Tarner je samostalna, nezavisna mlada žena koja je sve više frustrirana u braku sa neefikasnim i neuspešnim farmerom. Čamotinja godina provedenih na farmi polako pušta otrov i Meri postaje sve očajnija, sve do sudbonosnog dolaska na farmu enigmatičnog i potentnog crnog sluge Mozesa”.

Cini se kao da ja imam pik na ovu Lesingovu, ali jednostavno ona meni nije nista posebno. Ja od nje uvek ocekujem vise i zato nikada nisam sasvim zadovoljna knjigom koju procitam. Kada uzmem nekog NN pisca, neku NN knjigu, ja nista posebno ne ocekujem pa sam zadovoljna i malim stvarima. Ali kada uzmem nesto sto se malo vise kotira u knjizevnom svetu, ja ocekujem da me knjiga osvoji na bilo koji nacin. A Lesingovoj to u mom slucaju ne uspeva. Svaka njena knjiga mi je sasvim u redu do pred kraj, a onda je nekako zbrzana, nejasna, nedovrsena…

I sa mnom "ista" prica. Tako sam bila razocarana, citajuci Doris Lesing i sve vreme imala u glavi Taniu Bliksen, Meril Strip i njihovu Afriku:heart:


Nisam čitala ni jednu knjigu Doris Lesing. Ali je vrlo moguće da je ona, samo jednom pričom koju sam pročitala kao dete, uticala na moj život. (Mrtva sam ozbiljna.) Priča se zove To Room Nineteen, o ženi-domaćici koja preispituje svoj život. Ne znam kakva je priča, davno sam čitala i bojim se ponovnog čitanja. Tako sam zapamtila i priču Fej Veldon Weekend, o još jednoj zanemarenoj domaćici. Ne znam šta su autorke nameravale, ali ja sam obe priče shvatila kao upozorenje.
 
Hmm. I sta sad?
Potrazicu tu pricu ipak.
Tema, i uticaj koji ona eventualno moze da ima, me intrigira :think:

Mislim da ta priča ne bi toliko uticala na mene da sam bila starija. Ali ja sam je pročitala dok još nisam ni bila 'žena', i mnogo sam se zabrinula : ) Treba imati u vidu da je Doris Lesing stara garda (ona je odrastala pola veka pre nas), mi smo druga, slobodnija, generacija... Ja te u stvari upozoravam da ne očekuješ previše.
 
Što bi Otporaši rekli, "samo vas gledam", ali delimično, s niškog wireless-a (Rajka, reaguj da se ovaj infrastrukturni segment unapredi, molim te), pa ne znam šta je na Hondinom linku i ne mogu da budem sigurna u kontekst razgovora.

Naaaaaaravno da ću se uključiti, samo da nađem malo vremena. Strpi se, Menše, biće ti razrešene sve nedoumice na temu Uliksa (uz uslov da želiš da ti jedan snob, spreman da umre za Džojsa otvori nove horizonte).
Taman se covek opusti, pomisli "nije tu", kad ono... evo nje
e81dcddc24ebb31fb726eb898d5f2271.gif
 
Mislim da ta priča ne bi toliko uticala na mene da sam bila starija. Ali ja sam je pročitala dok još nisam ni bila 'žena', i mnogo sam se zabrinula : ) Treba imati u vidu da je Doris Lesing stara garda (ona je odrastala pola veka pre nas), mi smo druga, slobodnija, generacija... Ja te u stvari upozoravam da ne očekuješ previše.
Necu, necu :)
Jeste, tacno tako. Stara garda.
Sve je to ipak iz ugla nekog ko je ziveo mnogo pre nego sto smo se mi i rodili.
A ta prica je pretpostavljam malo "feministicka", ali za to doba :)
 
Kupio sam Varšavske Anagrame, Zimler.
Je l' čitao možda neko, ili čuo nešto o njoj ?

Sad sam čuo, kad si ti rekao da si je kupio.

Varsava, godina 1941. Stari, iznemogli psihijatar po imenu Erik Koen vraca se iz nacistickog radnog logora u jevrejski geto. Pa ipak, samo jedan vidovnjak – Henjek Korben – moze da ga vidi i cuje. Henjek uskoro shvata da je Koen postao ibbur – duh. Ali kako i zasto je uzeo ovakav oblik? Dok Koen pripoveda svoju uznemirujucu i dirljivu pricu, pojavljuju se male ali upecatljive nedoslednosti. Henjek pocinje da veruje da Koen nije svetovni Jevrejin za koga se izdaje, vec da je, zapravo, sledbenik prakticne kabale – magije. Zasto laze? I od kakve su vaznosti anagrami koje stvara za imena svojih prijatelja i rodjaka? Henjek sledi svoje sumnje i dolazi do zapanjujuceg zakljucka – koji ce ostaviti posledice na njegov identitet i zivot, a mozda i na citaocev.

Holokaust i kabala - zvuči kao komercijalizacija jevrejskih tema. A možda je dobro napisano....
 
Sad sam čuo, kad si ti rekao da si je kupio.



Holokaust i kabala - zvuči kao komercijalizacija jevrejskih tema. A možda je dobro napisano....

Ja sam pre nekoliko dana kupila Kabalist iz Lisabona ( citacu je u septembru).Njegove su glavne licnosti clanovi jedne te iste jevrejske porodice
koja zivi kojekuda po svetu. Dobio je neke silne nagrade, ne mislim da je bas mnogo komercijalan. Ova "moja" ima za temu neko misteriozno
ubistvo, opet ima veze sa tom jevrejskom porodicom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top