Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
E, baš na tu iz regala sam ja nabasala. Sećam se da je ta tetka imala još neko izdanje francuskih romana (ne znam šta je sadržao, a baš bih volela da znam - ako neko zna neka kaže), a te knjige su na zaštitnim omotima imale neke renesansne žene, debele i gole. Pošto mi to nismo imali u kući, bila sam ubeđena da je to nije za decu (i da se tetka još nije udala baš zato što ima takve stvari).
Od tih upadljivih na metar zapamtila sam još onog gnusno plavog Dostojevskog.

Ruku na srce, sve te knjige su imale kvalitetnu obradu. I nisu bile za bacanje (ali ne znam kakve su bile cene).

Nedavno sam upoznala neku ženu koja je dugo bila urednik u Službenom glasu. Ispričala mi je kako je Tito (tj. neki deo te mašinerije) bio vrlo otvorenog uma u smislu prevoda i izdavanja knjiga koje su cenjene u svetu. Tako je mnoštvo bitnih knjiga svoje prve prevode imalo upravo na srpskohrvatskom.
Jedino je bilo sporno ko će se i kako potpisati ispod prevoda, a oko kvaliteta sumnje nije bilo. Tako na primer, neka sorbonska studentkinja francuskog čiji su roditelji iz ovih ili onih razloga smatrani buržosakom gamadi, mogla je da prevodi i za to bivala plaćena, a slava i ugled su odlazile nekoj zaslužnoj partizanki (o tome je pisala i Svetlana Velmar - Janković u Lagumu, pa je možda i istina).


Sjećam se tih s debelim ženama. Jedna moja bivša djevojka ih je imala u kući. Mislim da je bila Zolina Nana u tom kompletu.

A jeste Jugoslavija bila relativno otvorena, bar što se tiče svjetske visoke književnosti, mada se uvijek lagana prednost davala piscima koji naginju ljevici, raznim socijalnim romanima i slično.
Tačno je to što kažeš da su prevod i obrada najčešće bili vrhunski. Ja sad čitam ovog Muzila (Čovek bez svojstava), izdanje od prije nekoliko godina i nailazim da apsolutno ponižavajuće veliki broj grešaka. Kao da lektura i korektura uopšte nisu rađeni. Dođe mi da, k'o ovi moji Bosanci, počnem da vapim za Titinom milicijom, nekom izdavačkom milicijom, mislim.
 
Poslednja izmena:
Eh, nije ni čudo što sam je zapamtio. :per::p;)

f5aef1d0b11bd2a9a6c56e444056cda2.jpg
 
Jaooo, ulepšao si mi dan! :D To je ovo!

originalslika-5450845.jpg

To za lekturu si u pravu. Poslednjih par godina, od kad iznikoše ove nove izdavačke kuće, ja se s vremena na vreme osetim nepismeno ili, u boljem slučaju, posumnjam u ono što sam učila od ozbiljnih ljudi na ozbiljnim mestima.

Iz nekih, meni nejasnih razloga, više ne postoji razlika između "ponekad" i "po nekad" ili "nijedan" i "ni jedan", iako, ovo drugo naročito, bitno može da utiče na smisao u određenim okolnostima. Vidim da može i "negoli", a ne "nego li" i da je to postala nekakva praksa različite ekipe lektora.

Sećam se da sam kod ovog novog Tišme na najmanje deset mesta pročitala "razočarenje" - znači, nije slovna greška. Ostalo neću ni da spominjem.

Lagunu, naravno, niko ne može da pobedi u tim izlupavanjima.
Iskrena da budem, jedino ih kod Geopoetike baš retko srećem i gotovo isključivo su štamparske.

Užasavam se tih grešaka do te mere, čak sam i pokušala da ukažem Paideii na njih (obeležila ih u knjizi i tražila da mi samo pošalju drugu, istu takvu, bez ikakve nadoknade). Nisu se ni javili.

A recenzije me je odavno strah da čitam.
 
Pročitala sam Svetu ljubav Milovana Vitezovića, legla mi je baš. Istorija ispričana na nežan, pristupačan način, kao kad sam bila dete, pa mi je otac pričao legende pred spavanje. :)
Opisuje neizmernu ljubav između kralja Jovana Vladimira i kraljice Teodore Kosare, kćeri njegovog mučitelja, samozvanog cara Samuila.

Ono što mi je je zanimljivo u vezi s ovom knjigom je nešto drugo. Istorija mi nije jača strana, tako da sam za njih dvoje saznala tek sa ovom knjigom. Istog dana kada sam počela da je čitam, u nekom kvizu je bilo pitanje o njima, i takmičar, istoričar po obrazovanju, baš je ispričao isto. Dakle, istinita legenda. Druga slučajnost je što u recenziji Jovan N. Striković pominje "...vreme u kome je Um zarobljen ...kao u Zarobljenom umu Česlava Miloša...", a ja kod sebe baš imam primerak ove knjige, nedavno uzet iz biblioteke. Dve slučajnosti na jednom mestu.;). A to mi se često dešava...da bude ono o čemu sam, recimo, razmišljala toga dana
Jeste li primetili i vi tako nešto?:think:
 
Šta ti znači to zvanični nastavak? Hajde da neko sjedne i napiše zvanični nastavak Rata i mira? Ili Odiseje?
Možda je to što čitaš čak i dobra knjiga, ali se automatski diskredituje tom marketinškom žvakom.

Valjda isti slucaj kao i sa romanom "Lovac u zitu", neko da sebi to pravo da osmisli nastavak vec poznatog dela. Ni meni nije jasno :confused:
 
Valjda isti slucaj kao i sa romanom "Lovac u zitu", neko da sebi to pravo da osmisli nastavak vec poznatog dela. Ni meni nije jasno :confused:

To sa Lovcem u žitu bila je stvar neovlaštenog korištenja literarnih likova i priče. Za mene tako nešto čak i nije problem - svako ima pravo da bude inspirisan jednom knjigom i napiše drugu, teoretski, možda čak i dobru. Problem je kad se neko prodaje kao pisac zvaničnog nastavka neke knjige. Nije pisac zvanična titula koju ti neko daje, niti je knjiga ministarski portfelj, pa kad jednog smijene, drugi dođe u njegovu fotelju. Kao, Bram Stoker je odavno mrtav, ali nije problem, ima neko drugi da napiše nastavak njegove knjige. Taj drugi neka piše svoju knjigu koja može da ima veze sa Drakulom, ali nije nikakav zvanični nastavak. Takva etiketa je samo mamac je neobrazovane čitaoce.
 
To sa Lovcem u žitu bila je stvar neovlaštenog korištenja literarnih likova i priče. Za mene tako nešto čak i nije problem - svako ima pravo da bude inspirisan jednom knjigom i napiše drugu, teoretski, možda čak i dobru. Problem je kad se neko prodaje kao pisac zvaničnog nastavka neke knjige. Nije pisac zvanična titula koju ti neko daje, niti je knjiga ministarski portfelj, pa kad jednog smijene, drugi dođe u njegovu fotelju. Kao, Bram Stoker je odavno mrtav, ali nije problem, ima neko drugi da napiše nastavak njegove knjige. Taj drugi neka piše svoju knjigu koja može da ima veze sa Drakulom, ali nije nikakav zvanični nastavak. Takva etiketa je samo mamac je neobrazovane čitaoce.

Roman švedskog pisca Frederika Koltinga, koji je postao poznat kao nastavak kultnog dela „Lovac u žitu“ neće biti objavljen u SAD i Kanadi zbog problema oko autorskih prava.
Knjiga, čiji je naslov trebalo da bude „60 Years Later: Coming Through the Rye“ neće se prodavati u pomenutim zemljama.
Kolting će takođe morati da se odrekne prvobitnog naslova. To je deo dogovora koji je ovaj pisac postigao sa advokatima koji brane zaostavštinu Džeroma Dejvida Selindžera, autora originalnog „Lovca u žitu“.


I tako dalje... Meni je i ovo marketinska zvaka. I sam Selindzer je jos za vreme svog zivota podigao optuznicu protiv ovoga. Ne vidim u cemu je razlika.
 
Roman švedskog pisca Frederika Koltinga, koji je postao poznat kao nastavak kultnog dela „Lovac u žitu“ neće biti objavljen u SAD i Kanadi zbog problema oko autorskih prava.
Knjiga, čiji je naslov trebalo da bude „60 Years Later: Coming Through the Rye“ neće se prodavati u pomenutim zemljama.
Kolting će takođe morati da se odrekne prvobitnog naslova. To je deo dogovora koji je ovaj pisac postigao sa advokatima koji brane zaostavštinu Džeroma Dejvida Selindžera, autora originalnog „Lovca u žitu“.


I tako dalje... Meni je i ovo marketinska zvaka. I sam Selindzer je jos za vreme svog zivota podigao optuznicu protiv ovoga. Ne vidim u cemu je razlika.


Ideja je, možda, i bila ista, samo meni se ovo s Drakulom čini opasnijim jer je sve odrađeno kroz poluge krupnog korporativnog izdavaštva, pa je utoliko i očigledniji komercijalni cilj. Ovaj švedski Lovac u žitu ne djeluje kao tako dobro pripremljen projekat, iako je umirućeg Selindžera dosta iznervirao. Osim toga, činjenica da se Šveđanin nije bavio trivijalnim bestselerom, nego kultnom generacijskom knjigom (mada nesumnjivo ultrakomercijalnom), govori da je, možda, u pitanju i neka umjetnička subverzija, književna provokacija prema publici koja ipak ima viša literarna očekivanja od publike koja čita horor romane.

Ali, ipak sve ovo nagađam. Možda je i Šveđanin samo htio da pokupi pare na brz i bezobrazan način. Možda sam pogriješio što ih nisam odmah sasvim izjednačio.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top