Linejna
Veoma poznat
- Poruka
- 10.878
Auu, opasna je demončina ovaj Sorokin. Čitam Dan opričnika i ne verujem. Ludilo po mom ukusu.
Sad si me bas zainteresovala.
Idem da vidim ima li je na vockama...
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Auu, opasna je demončina ovaj Sorokin. Čitam Dan opričnika i ne verujem. Ludilo po mom ukusu.
Sad si me bas zainteresovala.
Idem da vidim ima li je na vockama...
Не знам шта значи, али мене то опричник тако асоцира на наш израз опрем.Auu, opasna je demončina ovaj Sorokin. Čitam Dan opričnika i ne verujem. Ludilo po mom ukusu.
Не знам шта значи, али мене то опричник тако асоцира на наш израз опрем.
Duge noci i crne zastave - Dejan Stojiljkovic
Lagano stivo, nije lose...
Auh, kakva priča od Mopasana "Dunda"...svakom preporučujem, jer oslikava život i ljudsku prirodu do srži, kratka je, ima 40-ak stranica.
I njegov guru mu je rekao da ne brine za sopstvenu večnu slavu, ako uspe da napiše makar još nešto poput Dunde. Odlična je, da.![]()
Sačekaj da završim, pa ću napisati razboritiji komentar. Ovo je teeeeško sarkastična satira (ali ne na temu komunizma! njih naziva crvenim smutljivcima zbog koji su ceo Kremlj morali da kreče u belo, ne bi li na nešto ličio) o nekakvom bratstvu iz ruške prošlosti (kome udbaške fore nisu ni do kolena) koje preuređuje društvo u Rusiji 2028. godine.
K'o kad bi se Kosančić Ivan i Toplica Milan (na primer), udružili sa Kristijanom i bili vlast.
Veoma, veoma specifičan jezik i stil. Neprekidno narušava čitaocu osećaj za vreme, iako je radnja linearna. To je zato što priča o najmodernijim stvarima (hologramski komunikatori, lasersko oružje...) arhaičnim jezikom. Na primer, kad opisuje svoj Mercedes, specijalno napravljen za članove te udruge, kaže "moj at".
Izuzetno inteligentno, crnohumorno da se naglas smeješ.
Noro, svaka cast na komentaru knjige.
Da li bi nekom Francuzu bilo zanimljivo da čita o tome kako sam ja kupovao Dilana Doga i Alana Forda, Politikin Zabavnik petkom, Rumenka i Životinjsko carstvo za sitne pare... gledao Muzički tobogan nedeljom... zimi nosio Akiak gumene čizme a kod kuće se igrao Mehanotehnika kompletom?
Sad kad si spomenula prečice, setih se još nečeg. U romanu ima dosta citata i pozivanja na druga književna dela i na filmove i serije.
Ne znam da li je to nešto što Begbede i inače radi.
Već nekoliko puta sam u knjižari zagledao Sorokinov ''Šećerni Kremlj'', ali još nisam spustio šapu na njega.
Uzgred, stalno mešam Sorokina, Peljevina i Gluhovskog... ko je šta napisao... a nisam čitao još nijednog od njih.
Elem, ja završio ''Francuski roman'' Frederika Begbedea.
Nakon što je zaglavio u pritvoru (zbog šmrkanja koke sa krova automobila) Frederik se, da bi prekratio vreme, priseća svog detinjstva. Istovremeno, kroz fragmente njegove lične istorije i istorije njegove porodice prelama se istorija Francuske.
Nije loše, ali gde su problemi? Prvo, u prikazu detinjstva često se javlja ono što nazivam ''sindromom tuđih fotografija''. Zanimljivo je videti jednu fotografiju iz detinjstva, dve, tri... nakon toga fotografije prestaju biti zanimljive... a još malo posle već se pitate ''je l' ima još puno''? Da li bi nekom Francuzu bilo zanimljivo da čita o tome kako sam ja kupovao Dilana Doga i Alana Forda, Politikin Zabavnik petkom, Rumenka i Životinjsko carstvo za sitne pare... gledao Muzički tobogan nedeljom... zimi nosio Akiak gumene čizme a kod kuće se igrao Mehanotehnika kompletom? Teško.
Drugo, slična je situacija i sa terminima i događajima iz francuske istorije.
Ova knjiga je očigledno pisana striktno za francuskog čitaoca, starosti 30-60 godina. Skoro svi drugi će ostati uskraćeni za draž prepoznavanja i asocijacija, na čega ''Francuski roman'' najviše i računa.
Najbolji momenti romana su zapravo oni kada se Begbede vraća u sadašnje vreme.