Ja sam jutros zavrsila
Korekcije, ne secam se da sam ikada procitala roman na 800 stranica u kome autor u toj meri voli svoje
junake ( a ima ih samo pet) da ide do najsitnijih detalja u opisivanju njihovog stanja duha, zelja, stremljenja, uspona i padova.
Ja bih ovaj roman preporucila svakome jer, ako znamo da ukoliko ne zavrsimo zivot zbog neke ozbiljne bolesti, i mi cemo
kao Alfred jednog dana imati Alchajmer, a ovo jde knjiga gde je do nasitnijih detzalja i sa puno ljubavi opisan tok njegove bolesti.
Na kraju knjige ( neposredno pred svoiju smrt) Alfred u bolnici pokusava da sastavi nekoliko recenica, pocinje sa
Ja..
onda je pauza,
ali nastavlja
Gresio sam,
usamljen sam,
Mokar sam,
Zelim da umrem,
izvivavam ti se,
Ucinio sam najbolje sto sma umeo,
Volim svoju decu,
Potrebna mi je tvoja pomoc,
Zelim da umrem,
Ne mogu vise ovde da izdrzim
Citalac voli i saoseca sa svakim od pet glavnih junaka, ali ne zeli da ima njihovu sudbinu i da menja svoj za njihove zivote, iako tu
nema nikakve tragedije.
Zasto roman ima naziv
Korekcije?
Ja mislim da je majka zelela da koriguje i zivot Alfredov, a i pokusavala da ima uticaja na zivote svoje dece,
ali je na kraju razumela i shvatila da su to sve corava posla.
Za mene je ona glavna junakninja, ali majka je uvek heroj, i u knjigama i u stvarnosti
I da ne zaboravim, scene ertoticne i seksualne koje ima jedna od glavnih junakinja sa zenom svog poslodavca,
za mene su bile najlepse ljubavne scene izmedju zene i zene.