Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Cico, da nisi ti Sladža?:zper:

Ne, ja sam Cica. Ja se ne krijem iza besmislenih nikova. To sam sto sam.

ne citam da bih nekoga impresionirao, a i zasto bih?
a sto se tice uzaludnog trosenja vremena, mislim da si ti poslednja osoba koja bi trebalo da govori o tome, uzimajuci u obzir stotinu hiljada postova sa dvadeset profila samo na ovom forumu.
ako je to bolje utroseno vreme od citanja, svaka cast!

Da si citao moje postove umesto sto si citao taj angazovani tresh vise bi naucio. Sada mozes svuda da paradiras sa tim da si procitao ozbiljne pisce.
 
Ne kraju su me Jadnici ipak oduševili. Ima da crknem sutra dok ne povadim sve citate. :aha:
Sad počinjem Pripovesti o dva grada, moj prvi susret sa Dikensom.

Odlican izbor i pre i sada. JA podrzavam prave pisce, a ne neke nikogovice kao sto je Dostojevski, koji je postao poznat, jer je Rus i jer su ga prourali komunisti, a knjige su mu sve bezvezne, konfuzne i preopsirne.
 
Ti si baš odlučio da provedeš jedno rusko-srpsko ljeto.
Na stranu Cica i njeni komentari, ali ne bi ti škodilo da lektiru malo proširiš izvan ovog slovensko-pravoslavnog kruga.

Ili mracnjastva, tuge i zalosti.
Ne znam, zaista nezavisno od Cicinih komentara, ja se osecam nelagodno kada citam Ruse.
Mozda zato sto podsecaju nekako na nas?

Jamerikanske knjige volim, odmah me ufati pionirski duh , radosna sam, probudim
se iz letargije, mogu konju da iscupam rep od silne snage koja me obuzme:D

Svima ( koji je nisu citali) preporucujem " Pogledaj dom svoj, andjele" (Tomas Wulf)
 
Poslednja izmena:
Lep opis baš ;)

Ja ću sad u biblioteku da konačno započnem sa Filipom Rotom ili P. Osterom.
Samo ako im se snađem u novom rasporedu tamo

Ako nisi čitala Ostera ranije, preporučujem ti da uzmeš Njujoršku trilogiju ili Knjigu iluzija ili Mr. Vertigo - meni su te omiljene. U svakom slučaju, nemoj da uzmeš Putovanja u skriptorijum, jer je to kolaž-roman u kome je sabrao likove iz ranijih knjiga.
 
Ili mracnjastva, tuge i zalosti.
Ne znam, zaista nezavisno od Cicinih komentara, ja se osecam nelagodno kada citam Ruse.
Mozda zato sto podsecaju nekako na nas?

Jamerikanske knjige volim, odmah me ufati pionirski duh , radosna sam, probudim
se iz letargije, mogu konju da iscupam rep od silne snage koja me obuzme:D

Svima ( koji je nisu citali) preporucujem " Pogledaj dom svoj, andjele" (Tomas Wulf)

Ma dobro, ne treba generalizovati, ni Ruse, ni Amere, ni ostale. Nisu ruski pisci samo ovi klasici, to je velika kultura koja u svakoj epohi donosi dobre pisce. Imaš sad Peljevina, ili onog ludaka što ga je Nora pominjala, ne mogu da se sjetim imena.

Tomas Vulf jeste dobar pisac. meni je od Pogledaj dom svoj, anđele, možda i bolja autobiografska knjiga You Can't Go Home Again, ali mislim da nije prevedena na naš jezik.
 
Napokon se desilo ono što sam potajno priželjkivala poslednjih nekoliko godina: (onaj ko treba) Lars fon Trir se latio (onog čega treba) Uliksa.
Nadam se da se od sreće ne umire. Evo linka

Što se Ostera tiče, baš danas Geopoetika promoviše prevod njegove "najintimnije knjige" i to pre američkog originala. Evo i tog linka

A ludi rus je Vladimir Sorokin. Da, slažem se sa Quentinom.
 
Što se Ostera tiče, baš danas Geopoetika promoviše prevod njegove "najintimnije knjige" i to pre američkog originala. Evo i tog linka

Hvala ti za ovo. Istina, njegova memoarsko-esejistička proza bila mi je manje zanimljiva od romana.
Kad bolje razmislim, jedno vrijeme sam baš halapljivo čitao Ostera, a onda sam se valjda zasitio. Nisam mu čitao tri posljednja romana. Baš bih i ja mogao nešto njegovo da uzmem poslije ovog Murakamija.
 
Hvala ti za ovo. Istina, njegova memoarsko-esejistička proza bila mi je manje zanimljiva od romana.
Kad bolje razmislim, jedno vrijeme sam baš halapljivo čitao Ostera, a onda sam se valjda zasitio. Nisam mu čitao tri posljednja romana. Baš bih i ja mogao nešto njegovo da uzmem poslije ovog Murakamija.

Nema na čemu. Ja sam više čitala o Osteru nego Ostera, te vazda stoji na nekom spisku.
Valjda, nesretnik, sve dolazi na red u trenucima kad za čitanje imam premalo vremena, kao što mi je sad sa Selinom: stojim već čitavu sedmicu na poslednjoj trećini. :( A knjiga...teeško ludilo. Kakav Dostojevski, kakvi severnjaci...
 
Ako nisi čitala Ostera ranije, preporučujem ti da uzmeš Njujoršku trilogiju ili Knjigu iluzija ili Mr. Vertigo - meni su te omiljene. U svakom slučaju, nemoj da uzmeš Putovanja u skriptorijum, jer je to kolaž-roman u kome je sabrao likove iz ranijih knjiga.

Ja baš čekam Post ekspres sa Mesečevom palatom i Knjigom opsena. Javljeno mi je da je juče poslato.:think:
 
Mesečeva palata je OK, mada me nije toliko impresionirala, ali Knjiga opsena (ili Knjiga iluzija) bila mi je fantastična.

Stigao je poštar.::zaljubljena:

Ovako dobro nisam skoro pazarila.:) Sve ovo za dve hiljadarke, s poštarinom. Posebno što nema da se nađe u prodaji. Voćkice su čudo.

jt8b4i.jpg

Znam, promašila sam temu, ali sam se nadovezala...:manikir:
 
Što se tiče onih prethodnih knjiga, veoma mi se svideo Kratki izlet od Antuna Šoljana.
To je knjižica koja prosto vrišti lektira ( ali u zaista dobrom smislu). Kasnije sam malo guglala i shvatila da to i jeste lektira za srednju školu u Hrvatskoj.

Evo par reči sa GR, u biti ništa bitno...ja ne pišem baš neke prikaze

Prelepa i slojevita egzistencijalistička novela o odrastanju, traganju za sopstvenim identitetom i životnom stazom. Kuda god krenuli, sa kojim god ciljem, pre ili kasnije putevi nam se razdvajaju, sve što smo znali poprima nove oblike ili jednostavno nestaje u magli života..

Moderna mitološka potraga za smislom sopstva i borba sa iskušenjima sa svim pratećim elementima. Zapravo, paralela koja me nije napuštala za vreme čitanja ove knjige jeste upravo odnos Mitologije i Filozofije kao odnos deteta i čoveka u kojeg to dete vremenom izrasta. Pa je tako i ova knjiga odrastala sa svakom stranicom. Od slatkih slikovitih iskušenja i padova u čulno s početka do asketizma i traženja smisla sopstvene egzistencije na kraju. A konačna istina je ostala tamo negde, izvan oba, neuhvatljiva.

Razumeli je bukvalno ili metaforički, nećete ostati praznih šaka.
Stilski nepretenciozno, jednostavno i prijemčljivo .

Smrtonosna zamka od Matilde Mance je low budget krimi romančić. Vrlo prosečan krimi roman. Zapravo, možda malo pregrubo jer prosto nalazim drogu i celu tu narko priču prilično dosadnom temom. Dakle stvar je u mom ličnom ukusu. Dajte Vi meni dobre stare serijske ubice i psihopate a ove moderne narkiće, dilere ( a s njima i mafijaše) prepuštam drugima.
Dve zvezdice jer mi je ipak pažnju držao do kraja ali to je to, nisam uzalud utrošila dva, tri sata svog vremena.
Stil je jednostavan, precizan što je dobra stvar jer daje romanu jedan nepretenciozni ton, neki osećaj prizemnosti i svakodnevnice, što zapravo roman i oslikava. Ne bi valjalo da je drugačije.
Premalo iščekivanja i jeze a previše detalja za moj ukus ( ko da čitam lošiju epizodu CSI a mrzim CSI).
Krimi priča sa poukom, pomalo školski ali nije za baciti u vatru. Ko voli, go for it.

E sad što se tiče M. Diras i Ljubavnika
Iako nisam nešto posebno oduševljena ovim delom...cenim jednu stvar. Kada autor ne pokušava na patetične načine da izmami emotivne reakcije čitaoca.
Zapravo, ja se nadam da nije trebalo da osetim neku emotivnu povezanost...doživela sam delo kao ispovest jedne ,uslovno rečeno, ljušture od ličnosti, ličnosti koja stoički podnosi sudbinu kao ono neupitno. Bez žaljenja, bez lažnih suza, bez uvijenog morala. Tu i tamo provejava pokoja sena neke emocije, kao refleksija one koja je nekada postojala .
I možda je to nešto što najviše i cenim ovde...fantastična ravnodušnost , sivilo i ispraznost života dočarane na najverniji mogući način.
Stil je disfunkcionalan, neharmoničan, u trzajima, prepliću se ono što je bilo i što jeste, poetičan i za moj ukus vrlo privlačan ali delo me se nije zaista uhvatilo te stoga tri zvezdice i ponovno čitanje dogodine pošto cenim da zaslužuje ponovno čitanje.

Židovi :Kovači lažnog novca su mi ok. Negde pri sredini romana počinje malo da mi razvodnjuje pažnju ali pošto mi je ovo prvi Židov roman, definitivno ću uzeti još nešto. Pa mu dadoh 3 od 5
 
E sad što se tiče M. Diras i Ljubavnika
Iako nisam nešto posebno oduševljena ovim delom...cenim jednu stvar. Kada autor ne pokušava na patetične načine da izmami emotivne reakcije čitaoca.
Zapravo, ja se nadam da nije trebalo da osetim neku emotivnu povezanost...doživela sam delo kao ispovest jedne ,uslovno rečeno, ljušture od ličnosti, ličnosti koja stoički podnosi sudbinu kao ono neupitno. Bez žaljenja, bez lažnih suza, bez uvijenog morala. Tu i tamo provejava pokoja sena neke emocije, kao refleksija one koja je nekada postojala .
I možda je to nešto što najviše i cenim ovde...fantastična ravnodušnost , sivilo i ispraznost života dočarane na najverniji mogući način.
Stil je disfunkcionalan, neharmoničan, u trzajima, prepliću se ono što je bilo i što jeste, poetičan i za moj ukus vrlo privlačan ali delo me se nije zaista uhvatilo te stoga tri zvezdice i ponovno čitanje dogodine pošto cenim da zaslužuje ponovno čitanje.

Židovi :Kovači lažnog novca su mi ok. Negde pri sredini romana počinje malo da mi razvodnjuje pažnju ali pošto mi je ovo prvi Židov roman, definitivno ću uzeti još nešto. Pa mu dadoh 3 od 5

Ma ovi Ljubavnici su erotika samo takva.

Ovaj cuveni roman, "Kovaci laznog novca" mene je fascinirao, ali nekako se sve vreme provlaci ,mirise, oseca homoseksualnost autora.

Ne smeta naravno, ali cak i da ne znas da je bio homoseksualac, to je skoro pa opipljivo.

NIje tako sa Prustom, on savrseno opisuje najtananije osecaje izmedju muskarca i zene.
Zato ga valjda i obozavam.
 
'Homoseksualnost autora' je odlična stvar - od svih pisaca koje volim, samo one koji su bili homoseksualci mogu da čitam i u trenucima najveće ženske depresije : )

Ne znam šta da čitam. Puna kuća knjiga, a ništa me ne privlači. Možda je konačno došlo vreme da čitam Martina Amisa? Da li je neko čitao? Šta preporučujete?
 
Ne kraju su me Jadnici ipak oduševili. Ima da crknem sutra dok ne povadim sve citate. :aha:
Sad počinjem Pripovesti o dva grada, moj prvi susret sa Dikensom.


Od Igoa je sve dobro.Meni je najdrazi njegov roman Pomorci.To delo malo ko zna jer su uglavnom citali Zvonara i Jadnike.
Igo je ikona francuske knjizevnosti.
Dikens je legenda engleske knjizevnosti.Jos kao dete sam citao Olivera Tvista.I plasio se svega onog sto je Tvist prezivljavao.
Kasnije su dosla druga dela Dikensa za citanje.Velika ocekivanja,Martin Cazlavit,David Koperfild...
Mada kod Britanaca su mi na prvom mestu Sekspir i Bajron.
 
Od Igoa je sve dobro.Meni je najdrazi njegov roman Pomorci.To delo malo ko zna jer su uglavnom citali Zvonara i Jadnike.
Igo je ikona francuske knjizevnosti.
Dikens je legenda engleske knjizevnosti.Jos kao dete sam citao Olivera Tvista.I plasio se svega onog sto je Tvist prezivljavao.
Kasnije su dosla druga dela Dikensa za citanje.Velika ocekivanja,Martin Cazlavit,David Koperfild...
Mada kod Britanaca su mi na prvom mestu Sekspir i Bajron.

Sramim se priznati, ali Jadnike nisam citala. Pazarila sam knjigu i cekam da odem na neki duzi put i da na miru citam.
Cini mi se ( zapravo, sigurna sam) da je postojala neka knjizica, nesto jako skraceno za decu, a knjiga se zvala
Kozeta i Gavros. E to sam citala:)

Inace, mislim da je svako citao i "Covek koji se smeje"

Od Dikensa mi se najvise dopala "Stara prodavnica retkosti", ali ja ne znam da li se uopste vise i izadje na srpskom.
A patila sam i ja gadno sa Oliver Tvistom. Ma godinama mi to nije izbijalo iz glave.
 
'Homoseksualnost autora' je odlična stvar - od svih pisaca koje volim, samo one koji su bili homoseksualci mogu da čitam i u trenucima najveće ženske depresije : )

Ne znam šta da čitam. Puna kuća knjiga, a ništa me ne privlači. Možda je konačno došlo vreme da čitam Martina Amisa? Da li je neko čitao? Šta preporučujete?
Od njega ne mogu nista da ti preporucim jer nista nisam ni citala.

CItaj Tishmu, kad ne znas sta da citas:)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top