Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Priča je napisana iz perspktive psa, koji opisuje život svog gazde. Ide retrospektivno, na početku opisuje sebe kao starog psa, koga gazda vodi na uspavljivanje, a onda uvodi nove likove i počinje priču o svom gazdi, neuspelom vozaču formule, koji najviše voli da vozi po kiši, dok Enca (psa) ostavlja kući i donosi mu kasete sa snimcima trka. Pas je tako mnogo naučio o životu ljudi gledajući televiziju i snimke, a jedina želja mu je da se u sledećem životu rodi kao čovek, iako je svestan svih ljudskih nedostataka.
Uuuu, al ovo dobro zvuci! :eek:
 
Uzeo "Na zapadu ništa novo" od Remarka... i konačno sam naleteo na "Doba života i doba smrti", jes' da se knjiga raspada pri dodiru al to ću posle ove da uzmem :mrgreen:

Odlicna knjiga od Remarka.

Da li je neko čitao Izabranik, od Tomasa Mana da li može par reči o tome?

Kao i sve Manove knjige. Glupa, dosadna i neinspirativna. Ipak, kao i svako drugo njegovo delo nekom citaocu, koji nema iskustva i koji se odjednom ubacio u Mana ce se dopasti. Povrsan pisac.
 
Nisam rekao da mi se ne dopada, nego tvoj ukus je... gadan

Ne mesam se u raspravu, samo Erih Maria Remark (inace se prezivao Kramer, Maria je im njegove majke, znaci pisao pod pseudonimom) nikako ne moze biti shund. Starije generacije su kupovale komplet njegovih knjiga, moja majka je svoj poklonila meni. Procitala sve, najbolje (po mom misljenju) su mu "Nebo nema miljenike", "Iskra zivota"...
 
Poslednja izmena od moderatora:
----------

Prva ("Nebo nema miljenike")govori o tome da ma kako covek (u ovom slucaju zena) mislila da je ona na redu da umre, jer je veoma bolesna iako mlada i zna da je kraj neizbzan,zaljubljuje se u predivnog zdravog momka.... Divna, jaka ljubav.... ON gine na jednom reliju, zdrav kao dren- dakle smrt je dosla po njega neocekivano, umro je pre nje...

"Iskra zivota" je stravicna (radnja se desava u jednom nacistickom logoru za vreme Drugog svetskog rata) a pocinje ovako: " Kostur br.509 podize polako lobanju i otvori oci. On nije znao da li se onesvestio ili je samo spavao....."

Uzasan pocetka za roman koji je u sustini napisan u slavu zivota...
 
Ne mesam se u raspravu, samo Erih Maria Remark (inace se prezivao Kramer, Maria je im njegove majke, znaci pisao pod pseudonimom) nikako ne moze biti shund. Starije generacije su kupovale komplet njegovih knjiga, moja majka je svoj poklonila meni. Procitala sve, najbolje (po mom misljenju) su mu "Nebo nema miljenike", "Iskra zivota"...

Ja shvatam veličinu tog pisca, al valjda i sama shvataš da pevačica obično ništa pametno ne kaže pa sam se začudio xD
oh gaawd, glupa rasprava se otegla :mrgreen:
 
----------

Prva ("Nebo nema miljenike")govori o tome da ma kako covek (u ovom slucaju zena) mislila da je ona na redu da umre, jer je veoma bolesna iako mlada i zna da je kraj neizbzan,zaljubljuje se u predivnog zdravog momka.... Divna, jaka ljubav.... ON gine na jednom reliju, zdrav kao dren- dakle smrt je dosla po njega neocekivano, umro je pre nje...

"Iskra zivota" je stravicna (radnja se desava u jednom nacistickom logoru za vreme Drugog svetskog rata) a pocinje ovako: " Kostur br.509 podize polako lobanju i otvori oci. On nije znao da li se onesvestio ili je samo spavao....."

Uzasan pocetka za roman koji je u sustini napisan u slavu zivota...

Remarkov stil je novinarski. Jednostavan. Kratke recenice, ali duboke. Nema nekih nepotrebnih davljenja, nema sizofrenih groznicavih gubljenja kao kod Dostojevskog, kog ne znm zasto hvale. Njegovi likovi zive normalan zivot. Sudbine, koje postoje.
"Nebo nema miljenike" je knjiga, koja pokazuje, koliko je jaka volja za zivotom i koliko je zivot lep.
 
Ja shvatam veličinu tog pisca, al valjda i sama shvataš da pevačica obično ništa pametno ne kaže pa sam se začudio xD
oh gaawd, glupa rasprava se otegla :mrgreen:

Glupi ljudi u Pevacicinim postovima vide glupost, jer nisu u stanju da vide bilo sta drugo u zivotu, a pametni ljudi joj se dive i cene je. Raspitaj se malo tu, kod pametnih ljudi, o meni, pa mozda nesto i shvatis u zivotu.
 
Remarkov stil je novinarski. Jednostavan. Kratke recenice, ali duboke. Nema nekih nepotrebnih davljenja, nema sizofrenih groznicavih gubljenja kao kod Dostojevskog, kog ne znm zasto hvale. Njegovi likovi zive normalan zivot. Sudbine, koje postoje.
"Nebo nema miljenike" je knjiga, koja pokazuje, koliko je jaka volja za zivotom i koliko je zivot lep.
Aposlutno!
Zitov je zaista lep, ali i neprdvidiv...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top