Šta trenutno čitate - utisci i preporuke II

I kako te se dojmilo?
Dopala mi se. Ovo je prva od Mome Kapora koju sam procitao. Vec nekoliko godina mi je stajala na polici, neprocitana. Iskreno, uzeo sam je jer mi je ponestalo drugog stiva koje bih citao, ali uopste nisam zazalio, mislim da cu nastaviti sa citanjem njegovih romana :) dobio sam preporuku za Unu :)

Trenutno citam 1984 od Orvela, super je, bas mi drzi pažnju. Nakon toga sam planirao zivotinjsku farmu
 
Ne bih baš rekao da čitam, no prelistao sam malo jedno djelo moje stare simpatije, najpoznatijega maga rahmetli Jugoslavije, Živorada Mihajlovića Slavinskog :mrgreen:

http://fontanasvjetlosti.weebly.com/uploads/1/0/8/7/10871687/slavinski_-_novi_ekskalibur.pdf


ŽMS često referencira Hubbarda, scijentologiju, Granta, Crowleya i ostale nastavljače (spomenuo je i Aricu Oscara Ichaza, kratko).
Spominje i gnozu, zapravo neo-gnozu, no on i nema neki sustav psiho-spiritualne kartografije, nego više zbrda zdola. Malo me i podsjetio na Grofa bez droga, s entuzijazmom za pokuse i napuhivanjem rezultata.

Ž. nema mudrost, nema uza sve- ili baš zbog toga- šalabazanje po svim tradicijama neko dublje poimanje svega.

On je, po mom mišljenu:

* nereligiozni temperament, nema autentičnih vjerskih iskustava (rekao bih)

* djeluje mi ponekad dosta plitko. Zapravo, za profesionalnog psihologa mi je čudno površan u usporedbi sa svim psihologijama, uključujući transpersonalne

* vjerujem, u nekoj mjeri efikasan za stanovite probleme introverata (kao i Grof sa svojim puhanjem)

* praktički nekritički vjernik u moć tehnika, nešto kao instant psiho-joga

* iako stalno govori o neo-gnozi, to nema veze s tim, to nije gnostički svjetonazor bilo kog tipa. To je razina psihe, a ne daimona, a kamoli nešto više (kad priča o kenšo i sl., možda jest, a možda nije.)

* vječito dijete i generalno pozitivac entuzijast

* max do čega dođe, to su neka izmijenjena stanja svijesti u kratkim intervalima. Da su i dulje, ne bi nešto značilo.

ŽMS je praktički preokupiran meditativno-vizualnim tehnikama u koje vjeruje skoro djetinje- a tih ima na vagone u svim tradicijama, jogama, kontemplativnim disciplinama,.. Drag je njegov entuzijazam i energija- no ne vjerujem da njegovi recepti daju dugotrajnije efekte kod više ljudi, a kamoli kod ozbiljnijih slučajeva (npr. glavobolje, da ne idemo na nešto teže).

Bilo kako bilo, on je u mom katalogu pozitivac, a ako je još živ, želim mu sve najboje....
 
То што нема верских искустава није лоша ствар, он се уопште не бави религијом и богом. Иначе, из личног искуства могу да потврдим да је његова техника Дубоки ПЕАТ делотворна. Славински има своје место у историји гностицизма, донео је Итензив просветљења у Југу. Скидам капу.

Иначе, доврших Конформисту од Моравије. Крај изузетно ефектан ( трагичан ), заокружује целу књигу. Занимљиво да сам до сада читао само хрватске преводе, питам се да ли српски уопште и постоје.
 
То што нема верских искустава није лоша ствар, он се уопште не бави религијом и богом. Иначе, из личног искуства могу да потврдим да је његова техника Дубоки ПЕАТ делотворна. Славински има своје место у историји гностицизма, донео је Итензив просветљења у Југу. Скидам капу.

Иначе, доврших Конформисту од Моравије. Крај изузетно ефектан ( трагичан ), заокружује целу књигу. Занимљиво да сам до сада читао само хрватске преводе, питам се да ли српски уопште и постоје.

Moravia je OK. Jedino mi je, rekoh, teže uhvatljiv, jer s ekreće od humora do egzistencijalizma i ne znam kamo bih ga stavio.

U pogledu ŽMS- to nije gnosticizam, osim u vrlo okvirnom pogledu. Radi se o nečem što sam nazvao moderni terapeutski kultovi (OK, kultovi je možda prejako). Istina je da je dio ljudi prošao intenzive i tu je bilo svašta; za Peat ne znam (znam da postoji, no nema kriterija za efikasnost). Te stvari nekom djeluju, nekom -ne. To je slično hipnoterapiji koja djeluje kod oko 60% ljudi, u raznim stupnjevima.-

Rekoh već- on je pozitivac. No njegovi su korijeni, a to sam spomenuo, u Crowleyu, Hubbardovoj scijentologiji i kasnije Berneru (to je ta škola).

Moja drugarska kritika bi bila- ljudi se trude i pilaju 20 godina tibetanske joge, ovo -ono, taoističke meditacije...s raznim rezultatima. I sad, da će netko doći s čarobnom tehnikom koja djeluje superiorno, spašavajuće,... sumnjam. Ne negiram za pojedince, no ipak- više kritičnosti.
 
Када је реч о Интензиву био сам својевремено на дводневном и није ми дао резултате. Међутим, ова техника коју сам споменуо даје свима ако се адекватно уради.

Можда претерујем, али Моравија ми је један од најбољих писаца које сам до сада сусретао. Ако ти је он ок, кога би рецимо сврстао у сам врх који изнад тог 'ок' статуса?
 
Када је реч о Интензиву био сам својевремено на дводневном и није ми дао резултате. Међутим, ова техника коју сам споменуо даје свима ако се адекватно уради.

Можда претерујем, али Моравија ми је један од најбољих писаца које сам до сада сусретао. Ако ти је он ок, кога би рецимо сврстао у сам врх који изнад тог 'ок' статуса?

Znam neke koji su imali kojih 5-6 proboja na intenzivu i vratili se na staro. Za PEAT ne znam rezultate.

U pogledu Moravije- teško je reći. Ovisi o temperamentu, sklonostima,....

Dobro, da uzmem samo relativno novije autore, dakle od 19. st nadalje:

* vrhunski: Dostojevski-Zapisi iz podzemlja, Zli dusi/Demoni, Krotka, Vječni muž; Tolstoj- Smrt Ivana Iljiča, Hadži Murat,..; Proust- cijeli ciklus, napose U sjeni procvalih djevojaka, Sodoma i Gomora, Bjegunica, Pronađeno vrijeme

* veliki: Faulkner- Svjetlost u augustu, Sušni septembar, Siđi, Mojsije; Conrad- Srce tame, Očima zapada, Pobjeda; Čehov- Jonič, Moj život, Skakavac, Paviljon br. 6, Dvoboj, Kuća s mezaninom; Flaubert- Novembar; Melville- Billy Budd; Lawrence- Duga;Yourcenar- Crna mijena, Coup de grace; ; ..

*dobri i dobri-do-veliki: Camus- Pad; Twain- Tajanstveni stranac; Šalamov- Priče iz Kolime (sve); Martin DuGard- Jean Barois; Garcia Marquez- Pukovniku nema tko da piše; Cassou- Pariški pokolji; Koestler- Pomračenje o podne; Grossman- Sve teče; Babelj- Crvena konjica; ..
 
Namjerno sam, uz neke iznimke, naveo kraća djela. Pa, onda ukratko, nekoliko romana, ne predugih, koji su mi "baš legli":

Lawrence- Sinovi i ljubavnici
Greene- Moć i slava
Mann-Lotte u Weimaru
Roth-Radetzky marš
Zola-Therese Raquin; Germinal
Turgejev- Očevi i djeca
Gončarov- Oblomov
Norris- Hobotnica
France- Bogovi žeđaju
Gide- Imoralist
Huxley- Slijepi u Gazi
Solženjicin- Odjel za rak
Hamsun- Glad....

Ova mi pisanija nisu legla, mislim da su loša, ili u najmanju ruku precijenjena (ostavili su me hladnim ili mi ispali čak odbojni). Dostojevski- Poniženi i uvrijeđeni; Tolstoj- Uskrsnuće; Hardy- Daleko od bjesomučne gomile; Melville- Sljepar; London- Martin Eden; Sartre- Mučnina; Beckett- Tri romana; ...

Veliki romani koji previše traže, opseg i sl. (Broch- Vergilijeva smrt, Musil- Čovjek bez osobina; Mann- Čarobna gora; Durrell-Aleksandrijski kvartet, Joyce- Uliks, Melville- Moby Dick, ..)
 
Namjerno sam, uz neke iznimke, naveo kraća djela. Pa, onda ukratko, nekoliko romana, ne predugih, koji su mi "baš legli":

Lawrence- Sinovi i ljubavnici
Greene- Moć i slava
Mann-Lotte u Weimaru
Roth-Radetzky marš
Zola-Therese Raquin; Germinal
Turgejev- Očevi i djeca
Gončarov- Oblomov

Norris- Hobotnica
France- Bogovi žeđaju
Gide- Imoralist
Huxley- Slijepi u Gazi
Solženjicin- Odjel za rak
Hamsun- Glad....

Ova mi pisanija nisu legla, mislim da su loša, ili u najmanju ruku precijenjena (ostavili su me hladnim ili mi ispali čak odbojni). Dostojevski- Poniženi i uvrijeđeni; Tolstoj- Uskrsnuće; Hardy- Daleko od bjesomučne gomile; Melville- Sljepar; London- Martin Eden; Sartre- Mučnina; Beckett- Tri romana; ...

Veliki romani koji previše traže, opseg i sl. (Broch- Vergilijeva smrt, Musil- Čovjek bez osobina; Mann- Čarobna gora; Durrell-Aleksandrijski kvartet, Joyce- Uliks, Melville- Moby Dick, ..)

I meni su ovi boldovani jako dragi.

Hardijev sam roman nedavno citala, meni je to kao pisanije od Dzejn Ostin ili Emili Bronte.
 
Шта фали Џејн Остин и Емили Бронте? :mrgreen: Купих њихове колекције ( по 3 романа у једној књизи) и волео бих да прочитам иако важе за женске писце.

Кренух са Дневником ноћи Томаса Лиготија. Ово је књига његових мрачних фантазија, приче без много радње, али с доста маште. Оно чиме и даље нисам одушевљен је његов стил.
 
I meni su ovi boldovani jako dragi.

Hardijev sam roman nedavno citala, meni je to kao pisanije od Dzejn Ostin ili Emili Bronte.

On je različit (pročitao sam od njega nekih 4-5 djela). Kažu- nisam čitao- da je velik kao pjesnik, posebno u velikoj dramskoj poemi "Dinasti", koja je o sudbini i Napoleonu i kozmosu (malo fraze, no eto...). Kod Hardya ne volim što nema dinamičnog jakog junaka ili junakinju, nego je sve u skladu sa Schopenhauerom da nemamo volje, nego smo igračke sudbine i prirode (što možda jest parcijalna istina, no čemu onda o bilo čem pisati?). Njegovi me muškarci iritiraju jer su ili slabići ili bitange, a žene su bazično animalne ženke.

Austen sam probao čitati, no uza sve hvale, odložio, nije mi legla (no pun...)

Za Bronteove imam slabost, napose za Charlotte koju sam čitao kao klinac (Vilette, Shirley,....). Ako se čovjek ubaci u taj mentalitet, djeluje- na mene je djelovalo onda.

Emily je priznatija od Charlotte, no onaj iritantni Heathcliffe je nešto što nisam mogao probaviti.

Inače, Charlotte je pokopala Austenovu u poznatom odjeljku...

anything like warmth or enthusiasm; anything energetic, poignant, heart-felt, is utterly out of place in commending these works: all such demonstrations the authoress would have met with a well-bred sneer, would have calmly scorned as outré and extravagant. She does her business of delineating the surface of the lives of genteel English people curiously well; there is a Chinese fidelity, a miniature delicacy in the painting: she ruffles her ready by nothing vehement, disturbs him by nothing profound: the Passions are perfectly unknown to her; she rejects even a speaking acquaintance with that stormy Sisterhood; even to the Feelings she vouchsafes no more than an occasional graceful but distant recognition; too frequent converse with them would ruffle the smooth elegance of her progress. Her business is not half so much with the human heart as with the human eyes, mouth, hands and feet; what sees keenly, speaks aptly, moves flexibly, it suits her to study, but what throbs fast and full, though hidden, what the blood rushes through, what is the unseen seat of Life and the sentient target of Death – this Miss Austen ignores.’
 
U poslednje vreme laicki se bavim prelistavanjem strukturalista iliti postrukturalista (ne znam vise ko gde spada, mada mislim na Sosira, Strosa, Deridu, Fukoa, Deleza valjda itd). Imate li neki predlog sa kim da pocnem? Kapiram da ce mozak da mi se izvrne, al ono
Moj savet ti je da Sosira i Deridu zaobiđeš, od Strosa čitaj Tužne trope, od Deleza recimo njegove knjige o Zaher Mazohu i Kafki (pisao sa F. Gatarijem),
od Fukoa Nadzirati i kažnjavati.
 
Moj savet ti je da Sosira i Deridu zaobiđeš, od Strosa čitaj Tužne trope, od Deleza recimo njegove knjige o Zaher Mazohu i Kafki (pisao sa F. Gatarijem),
od Fukoa Nadzirati i kažnjavati.

A jel imas nesto od Deleza vezano za njegovu filozofiju, a da je ukapirljivo? Slusao sam neko predavanje Novice Milica o njemu, mada nisam siguran da sam ga bas najbolje uhvatio, iako mi se cini da sam na tragu, pa bih hteo nesto o njegovoj filozofiji
 
A jel imas nesto od Deleza vezano za njegovu filozofiju, a da je ukapirljivo? Slusao sam neko predavanje Novice Milica o njemu, mada nisam siguran da sam ga bas najbolje uhvatio, iako mi se cini da sam na tragu, pa bih hteo nesto o njegovoj filozofiji
Postoji ova knjiga o njemu, ali ne znam kakva je, nisam čitao.
 
On je različit (pročitao sam od njega nekih 4-5 djela). Kažu- nisam čitao- da je velik kao pjesnik, posebno u velikoj dramskoj poemi "Dinasti", koja je o sudbini i Napoleonu i kozmosu (malo fraze, no eto...). Kod Hardya ne volim što nema dinamičnog jakog junaka ili junakinju, nego je sve u skladu sa Schopenhauerom da nemamo volje, nego smo igračke sudbine i prirode (što možda jest parcijalna istina, no čemu onda o bilo čem pisati?). Njegovi me muškarci iritiraju jer su ili slabići ili bitange, a žene su bazično animalne ženke.

Austen sam probao čitati, no uza sve hvale, odložio, nije mi legla (no pun...)

Za Bronteove imam slabost, napose za Charlotte koju sam čitao kao klinac (Vilette, Shirley,....). Ako se čovjek ubaci u taj mentalitet, djeluje- na mene je djelovalo onda.

Emily je priznatija od Charlotte, no onaj iritantni Heathcliffe je nešto što nisam mogao probaviti.

Inače, Charlotte je pokopala Austenovu u poznatom odjeljku...

anything like warmth or enthusiasm; anything energetic, poignant, heart-felt, is utterly out of place in commending these works: all such demonstrations the authoress would have met with a well-bred sneer, would have calmly scorned as outré and extravagant. She does her business of delineating the surface of the lives of genteel English people curiously well; there is a Chinese fidelity, a miniature delicacy in the painting: she ruffles her ready by nothing vehement, disturbs him by nothing profound: the Passions are perfectly unknown to her; she rejects even a speaking acquaintance with that stormy Sisterhood; even to the Feelings she vouchsafes no more than an occasional graceful but distant recognition; too frequent converse with them would ruffle the smooth elegance of her progress. Her business is not half so much with the human heart as with the human eyes, mouth, hands and feet; what sees keenly, speaks aptly, moves flexibly, it suits her to study, but what throbs fast and full, though hidden, what the blood rushes through, what is the unseen seat of Life and the sentient target of Death – this Miss Austen ignores.’

I ja sam slaba na te engleske price, od Hardija sam citala i Tes i Pod zelenim drvetom, obe su mi se vise dopale od ove
Razuzdane gomile. Vilet i Shirli sam citala odavno, nedavno sam pokusala ponovo Emu da citam, ali mi je sada dosadna.
 
Clive James: Latest Reading

414H335957L.jpg


Clive James godinama boluje-no nikako da umre. Ovdje ima dosta recenzija pročitanih i ponovo pročitanih knjiga (Conradovi romani, biografija Hitlera, autobiografija Richardsove, hollywoodske producentice koja si je upropastila karijeru drogiranjem, zatim o O'Brienovim pomorskim avanturama,..).
James, Australac, jedan je od onih živopisnih Anglosa koji vam ostaju u pamćenju.

Meni je najdirljiviji bio opis boravka u bolnici, gdje se polupokretan bio zapišao po podu, pa je nešto žalio sebe, a onda je vidio kako je medicinska sestra koja je čistila za njim praktički izobličeni invalid. Oj živote...

Salman Rushdie: Joseph Anton

m_104537.jpg


Ovo sam možda bio spomenuo, ne sjećam se. Rushdie piše o svom životu kako se morao skrivati nakon što je Homeini izdao fatwu oko "Sotonskih stihova". Dosta piše i o djetinjstvu, brakovima,.... Ima ponavljanja, no često mislim- zašto pisci iz anglosefere imasju tu neku prisilu da iznose vlastito prljavo rublje?
Rushdie piše o ludovanjima oca koji se kreveljio kao idiot i plašio ih kao djecu (no bio je i emocionalno vezan); o brakovima za koje nikom, valjda ni njemu, nije nilo jasno kako je upao u njih; o užasima skrivanja (Joseph je Conrad, Anton je Čehov- pseudonim kojeg je uzeo na nagovor britanske policije);...

Moj je dojam da je Rushdie namjerno pikao muslimane, no naravno da ovakvu luđačku stvar nije očekivao. On je za mene zapadnjak koji ima tu orijentalnu boju, no ne vidim ga kao muslimana (ne samo što nije vjernik, nego je i kulturološki više informiran nego uronjen). Pisac profesionalac, moderni obrazovani književnik. Malo je bizarna njegova očaranost "velikim svijetom" politike i pozornice (Clinton, rock zvijezde,..).

Bilo kako bilo, on je vrstan autor. No to je tip pisca modernog doba koji se uvelike razlikuje od starijih klasika, a tu uključujem i one do 2. svj. rata.

Edgar Morin: Čovjek i smrt

m_100000415.jpg


Nažalost, knjiga je dosta zastarjela u pogledu osvrta na paleo-razdoblja, a i Morin, inače cijenjen i vrijedan, nije ovdje previše dao. Po mom mišljenju, iako neloše, nema većih uvida u fenomen smrti, umiranja itd. Dosta slabo i oko antropologije, i religije, i književnosti....šteta.

Mary Lovell: A Rage to Live

51p1-evSR9L._SX323_BO1,204,203,200_.jpg


Biografija nevjerojatnih osoba, R.F. Burtona i njegove supruge. Burton je meni nezamisliv (govorio je 30-40 jezika; erotoman, no pretežno homo (?); napisao ne znam koliko knjiga putopisa, etnografija,..; preveo 1001 noć, Kama Sutru, Camoesa; posao derviš da može kao bijelac ići na hodočašće u Meku, i s 33 godine se na živo dao obrezati; otkrio-a možda i nije, nejasno je- izvor Nila; špijunirao po Afganistanu i Africi, i dobio strijelu kroz vrat (ili mu je to bio pajdaš, možda sam pomiješao)....).

Da nije bilo žene mu, završio bi kao neki ćato zbog kratkovidnih glupana britanske vanjske poliotike.

Nevjerojatni ljudi, takvih više nema...
 
Pogledajte prilog 606608

Moj sajamski ulov za ovu godinu :D
Pocinjem sa Dostojevskim
Put kojim se redje ide je jedna od najkvalitetnijih ako i ne najbolja totalno knjiga u tom zanru...Covek je vidi se kvalitetan i strucnjak I karakter...I ne pise o nekoj metafizici vec skroz ljudski, prosto ali duboko pristupa problemima ljudkse psihe..PREPORUKA!
 

Back
Top