Sta raditi u Beogradu kada si sam

Za pocetak, nadji neku kafanu u kraju u koju ces ici na cepi... Pa, polako...
Kursevi, biblioteke, koncerti... Sve su to mjesta za upoznavanje novih ljudi...
I net, naravno... Ali, bez navaljivanja, kukanja, prevelikih zahtjeva i ocekivanja...
Upoznavanje treba da ide spontano... Bas kao i bilo sta vise do toga...

Ovakav kakav si, samo si luzer i smarac, sa kompleksom provincijalca...
A to nikome ne treba...
I, da ti kazem nesto... To, a ne tvoje godine, osnovni je razlog zbog koga te kolege sa faksa ne pozivaju...
 
OK, posle ovoliko (ne)korisnih saveta vreme je da se i ja javim sa svojim misljenjem. Kao prvo, ja nisam ni tatin a ni mamin sin, normalan sam decko a to sto ne govorim ijekavicom je zbog toga sto se trudim da se potpuno (pa i govorom) integrisem u Beograd i zivot u njemu. Vi kao da ne mozete da shvatite da kada neko mora da promeni svoju manju sredinu u kojoj je do juce ziveo i preseli se u veci grad u kojem planira da zivi. To znaci da ja ne mogu da dovedem sve svoje prijatelje ovde u BG i da nastavim sa istim prijateljstvima nego moram da stvaram nova. Ovde je problem u jazu u godinama a ne u mojoj introvertnosti, jer ja uopste nisam introvertna osoba, bas naprotiv kad ostvarim kontakt sa nekim ja potpuno slobodno pricam. Ja sada pocinjem od nule, jer sam nov u ovom gradu, u kome svako gleda svoja posla a tek treba da steknem prijatelje kojih zasad ovde nemam. Ja uopste nisam lenj i dosta se krecem gradom ali jos nisam dosao do tog ocajnog stanja kada treba da prepadam devojke na ulici ili u autobusima ili da izlazim sam i sedim na sanku i pijem kako bih upoznao neku devojku. Tek tada bih bio zalosan slucaj. Ova zemlja jos uvek nije toliko liberalna da bi ljudi gledali na to kao nesto normalno kao kada se dvoje sudare u dragstoru i od toga ispadne romansa. Takve stvari se ovde jaaako retko desavaju a ja nemam nameru da budem takav primer. Opet kazem da nikoga nije briga za nekog dosljaka kada svi imaju svoje prijatelje, drugove ali i probleme. Sta treba da im kazem: Ej, izvini ja sam nov u gradu, nemam nikoga, dali bi volela da mi postanes prijatelj i da cekam da se neka smiluje nada mnom? Mozda to neko moze ali ja to ne mogu da radim jer bih bio odbacen istog trenutka, jer bi devojke mislile da sa mnom nesto nije u redu, da sam bolestan ili mi nesto drugo fali a one mogu da nadju sigurno boljeg od mene u nekom klubu ili na splavu.
Ako imate nekih konstruktivnih predloga kazite a ne samo da kritikujete i vredjate kako sam lenj, smotan, nesposoban i sta jos...
 
Не буди на крај срца, такав си утисак највероватније оставио оном првом поруком, па су само на основу ње људи стекли утисак... а и тебе богами нема да се укључиш, него тек после 150 одговора. :)
 
A malo više strpljenja? Ono, najkonstruktivnije što znam... inače, kada god sam se nekom požalio da sam usamljen u najmanju ruku su me iscimali negde gde ima ljudi. Nađi zanimaciju, to ti svi kažu. I onda se upoznaj sa ljudima koji se time zanimaju. Kažu da ovi sa foruma praktikuju nekakva upoznavanja, ali nešto ne mirišu one koji se mnogo žale. Zato foliraj.

I želiš li ti devojku ili društvo? Razjasni sa sobom, da ne dođeš u situaciju da balansiraš između ta dva, uјebaćeš se.
 
]Imam 30 godina i doselio sam se iz Crne Gore u Beogradu pre nekoliko meseci. Trenutno sam na drugoj godini na jednim od fakulteta za informatiku. Moram priznati da su sve kolege mladje od mene po 10 i vise godina i ni sa kim od njih nisam blizak, kao ni sa koleginicama. Oni se medjusobno druze, pozivaju se na zajednicke rodjendane, zurke, izlaske. Mene niko od njih ne zove. Ne mogu da ih krivim zbog toga jer razlika u godinama medju nama je ipak ne tako mala a oni misle da su za mene klinci. Ja ovde u Beogradu nemam nikog od prijatelja i nemam sa kim da izadjem ni preko dana a da ne govorimo uvece. U naselju u kome sam se doselio nisam jos uspostavio nikakve kontakte a ni u ulazu u kome zivim nisam se ni sa kim zblizio jer su sve stariji ljudi. Poceo sam da koristim i Facebook da bih upoznao neku devojku ali vidim da uvek kada hoces da uspostavis nesto vise od prijateljstva sa nekom od njih one to izbegavaju, sve bi one nesto da se samo zezaju preko Facebook-a i izigravaju nedostupnost. One koje najbolje izgledaju nisu nikad dostupne na chat. Muka mi je vise od tog Facebook-a i laznog morala. Osecam se usamljeno i ne znam sta da radim. Ako
neko od vas ima resenje neka kaze.

Rodjo neizlazi nigde pokvaricu te Beogradski mangupi,bolje uci :rtfm::rtfm:i moli boga :worth:da zavrsis fakultet .........
 
Sta treba da im kazem: Ej, izvini ja sam nov u gradu, nemam nikoga, dali bi volela da mi postanes prijatelj i da cekam da se neka smiluje nada mnom?

А чекај, шта фали оваквом приступу? :???: Процениш неког ко ти делује да је ОК, и баш тако кажеш (добро, избациш онај део "да ми постанеш пријатељ", мало је creepy, а замениш га за разговор уз пиће, кафу и сл.). Још поготово ако тражиш и ортаке, не само пријатељице.
 
А чекај, шта фали оваквом приступу? :???: Процениш неког ко ти делује да је ОК, и баш тако кажеш (добро, избациш онај део "да ми постанеш пријатељ", мало је creepy, а замениш га за разговор уз пиће, кафу и сл.). Још поготово ако тражиш и ортаке, не само пријатељице.
e vidiš ovo ni ja nisam ukapirala.. dal bi on da kara il da se druži?
 
OK, posle ovoliko (ne)korisnih saveta vreme je da se i ja javim sa svojim misljenjem. Kao prvo, ja nisam ni tatin a ni mamin sin, normalan sam decko a to sto ne govorim ijekavicom je zbog toga sto se trudim da se potpuno (pa i govorom) integrisem u Beograd i zivot u njemu. Vi kao da ne mozete da shvatite da kada neko mora da promeni svoju manju sredinu u kojoj je do juce ziveo i preseli se u veci grad u kojem planira da zivi. To znaci da ja ne mogu da dovedem sve svoje prijatelje ovde u BG i da nastavim sa istim prijateljstvima nego moram da stvaram nova. Ovde je problem u jazu u godinama a ne u mojoj introvertnosti, jer ja uopste nisam introvertna osoba, bas naprotiv kad ostvarim kontakt sa nekim ja potpuno slobodno pricam. Ja sada pocinjem od nule, jer sam nov u ovom gradu, u kome svako gleda svoja posla a tek treba da steknem prijatelje kojih zasad ovde nemam. Ja uopste nisam lenj i dosta se krecem gradom ali jos nisam dosao do tog ocajnog stanja kada treba da prepadam devojke na ulici ili u autobusima ili da izlazim sam i sedim na sanku i pijem kako bih upoznao neku devojku. Tek tada bih bio zalosan slucaj. Ova zemlja jos uvek nije toliko liberalna da bi ljudi gledali na to kao nesto normalno kao kada se dvoje sudare u dragstoru i od toga ispadne romansa. Takve stvari se ovde jaaako retko desavaju a ja nemam nameru da budem takav primer. Opet kazem da nikoga nije briga za nekog dosljaka kada svi imaju svoje prijatelje, drugove ali i probleme. Sta treba da im kazem: Ej, izvini ja sam nov u gradu, nemam nikoga, dali bi volela da mi postanes prijatelj i da cekam da se neka smiluje nada mnom? Mozda to neko moze ali ja to ne mogu da radim jer bih bio odbacen istog trenutka, jer bi devojke mislile da sa mnom nesto nije u redu, da sam bolestan ili mi nesto drugo fali a one mogu da nadju sigurno boljeg od mene u nekom klubu ili na splavu.
Ako imate nekih konstruktivnih predloga kazite a ne samo da kritikujete i vredjate kako sam lenj, smotan, nesposoban i sta jos...

I za virtuelni svet - treba manje nadr.an stav da imas.

A posto ti je samo problem jaz u godinama - onda se podmladi.
 
Ako slusas psihodeliju kreni na zurke.
na www.goasapiens.com imas najave za vecine zurki,ali u principu skoro svaki vikend imas nesto u skc-u.
Na zurkama ne mozes da zablejis sam nikako,uvek nadjes nekoga i ako odes sam.I svi su mrtvi izdrogirani tako da su skroz opusteni.a ima i devojaka puno(mada su i one prilicno cesto izdrogirane :D )
Sve u svemu,posle 5-6 zurki vec ces krenuti da upoznajes ljude...
 

Back
Top