Sta raditi u Beogradu kada si sam

OK, posle ovoliko (ne)korisnih saveta vreme je da se i ja javim sa svojim misljenjem. Kao prvo, ja nisam ni tatin a ni mamin sin, normalan sam decko a to sto ne govorim ijekavicom je zbog toga sto se trudim da se potpuno (pa i govorom) integrisem u Beograd i zivot u njemu. Vi kao da ne mozete da shvatite da kada neko mora da promeni svoju manju sredinu u kojoj je do juce ziveo i preseli se u veci grad u kojem planira da zivi. To znaci da ja ne mogu da dovedem sve svoje prijatelje ovde u BG i da nastavim sa istim prijateljstvima nego moram da stvaram nova. Ovde je problem u jazu u godinama a ne u mojoj introvertnosti, jer ja uopste nisam introvertna osoba, bas naprotiv kad ostvarim kontakt sa nekim ja potpuno slobodno pricam. Ja sada pocinjem od nule, jer sam nov u ovom gradu, u kome svako gleda svoja posla a tek treba da steknem prijatelje kojih zasad ovde nemam. Ja uopste nisam lenj i dosta se krecem gradom ali jos nisam dosao do tog ocajnog stanja kada treba da prepadam devojke na ulici ili u autobusima ili da izlazim sam i sedim na sanku i pijem kako bih upoznao neku devojku. Tek tada bih bio zalosan slucaj. Ova zemlja jos uvek nije toliko liberalna da bi ljudi gledali na to kao nesto normalno kao kada se dvoje sudare u dragstoru i od toga ispadne romansa. Takve stvari se ovde jaaako retko desavaju a ja nemam nameru da budem takav primer. Opet kazem da nikoga nije briga za nekog dosljaka kada svi imaju svoje prijatelje, drugove ali i probleme. Sta treba da im kazem: Ej, izvini ja sam nov u gradu, nemam nikoga, dali bi volela da mi postanes prijatelj i da cekam da se neka smiluje nada mnom? Mozda to neko moze ali ja to ne mogu da radim jer bih bio odbacen istog trenutka, jer bi devojke mislile da sa mnom nesto nije u redu, da sam bolestan ili mi nesto drugo fali a one mogu da nadju sigurno boljeg od mene u nekom klubu ili na splavu.
Ako imate nekih konstruktivnih predloga kazite a ne samo da kritikujete i vredjate kako sam lenj, smotan, nesposoban i sta jos...

Mislim da ti je greška što "i govorom želiš da se integrišeš" šta fali da zadržiš dosadašnji govor? Iz mog iskustva samo će da te gledaju kao foliranta, a i teško ćeš da savladaš toliko dobro da te ne provale :)
Ne bih rekao da je Bg surov, ljudi su mnogo zatvoreniji u npr. Zg ili Ns i ne puštaju ljude u svoj krug lako. Trebao di da počneš nešto da šljakaš, varijanta da imaš najbolje bilješke na fax-u isto nije loša :lol: bar će da traže da kopiraju. Dnevne varijante su ti sigurno bolje, učlani se u ronilački klub ili šta ja znam nešto što te zanima. Ima sigurno i nekih klubova za usamljene što da ne probaš. Beograd je stvarno prepun mogućnosti ako tu ne uspiješ da se snađeš onda...
 
Uh, tebe kad vidim...

Daaaaa?
girl.gif
 
Imam 30 godina i doselio sam se iz Crne Gore u Beogradu pre nekoliko meseci. Trenutno sam na drugoj godini na jednim od fakulteta za informatiku. Moram priznati da su sve kolege mladje od mene po 10 i vise godina i ni sa kim od njih nisam blizak, kao ni sa koleginicama. Oni se medjusobno druze, pozivaju se na zajednicke rodjendane, zurke, izlaske. Mene niko od njih ne zove. Ne mogu da ih krivim zbog toga jer razlika u godinama medju nama je ipak ne tako mala a oni misle da su za mene klinci. Ja ovde u Beogradu nemam nikog od prijatelja i nemam sa kim da izadjem ni preko dana a da ne govorimo uvece. U naselju u kome sam se doselio nisam jos uspostavio nikakve kontakte a ni u ulazu u kome zivim nisam se ni sa kim zblizio jer su sve stariji ljudi. Poceo sam da koristim i Facebook da bih upoznao neku devojku ali vidim da uvek kada hoces da uspostavis nesto vise od prijateljstva sa nekom od njih one to izbegavaju, sve bi one nesto da se samo zezaju preko Facebook-a i izigravaju nedostupnost. One koje najbolje izgledaju nisu nikad dostupne na chat. Muka mi je vise od tog Facebook-a i laznog morala. Osecam se usamljeno i ne znam sta da radim. Ako neko od vas ima resenje neka kaze.:cry:

mislila sam d aje bar pola crne gore u beogradu :D. nemoj pogresno d ame shvatis ali bar 15-oro mora da poznajes:D
 

Back
Top