Šta određuje čovekovu sudbinu?

Смејем се глаголу "уродило (јој) се" који не постоји, али је смешан.

Рекох да добро познајем ту своју другарицу и да та хромост ЈЕСТЕ утицала на њену психу (замисли себе да си хрома девојка од 18 година на журци на којој су све друге девојке здравих ногу и играју све у 16), али нисам рекла да је она "ненормална". Удала се, ради, има дете, па ипак у њеној души постоји ожиљак, то знам сасвим сигурно. Једном ме је звала телефоном сва избезумљена јер јој је дете повредило ногу па храмало дан-два (сасвим нормално) али она се избезумила од страха да ће детету "хромост" остати. Ниједан неистраумиран родитељ не би придао никакву важност тој малој повреди за коју је било очигледно да ће проћи за два дана.

Zao mi je tvoje drugarice, ali izraz "preoptericivanje nepotrebnim stvarima" sigurno ti je poznat...

Ja sam imao nesrecu kao klinac... U drustvu me je jedan decak pogodio kamenom direktno u oko i usled tromboze celog zivota cu videti samo na ovo jedno preostalo. Koliko god to bola stvaralo u meni, ja se time "ne opterecujem". Zivim normalan, zivot, radim, zezam se, unapredjujem sebe i vrsim sve ostale funkcije. Nije bitno sta ko misli o tebi, bitno je kako ti misljenje imash o sebi.
 
Zao mi je tvoje drugarice, ali izraz "preoptericivanje nepotrebnim stvarima" sigurno ti je poznat...

Ja sam imao nesrecu kao klinac... U drustvu me je jedan decak pogodio kamenom direktno u oko i usled tromboze celog zivota cu videti samo na ovo jedno preostalo. Koliko god to bola stvaralo u meni, ja se time "ne opterecujem". Zivim normalan, zivot, radim, zezam se, unapredjujem sebe i vrsim sve ostale funkcije. Nije bitno sta ko misli o tebi, bitno je kako ti misljenje imash o sebi.

ovo mi se zaista svidja(ne tvoj problem s okom), nego ..tvoja zadnja recenica.Svaka cast.:klap:
 
Ja se smejem "noginom uticaju na psihu" tako nesto je jos nevidjeno u psihologiji ti si prva koja si iznela teoriju da noga moze uticati na psihu. Kao i prva koja si iznela teoriju da se osobe koje nisu nenormalne izkompleksiraju.
Не прва, него хиљаду и прва. Пуне су књиге из психологије оваквих ствари. Јеси ли прочитао бар једну књигу из психлогије? Ако јеси -- коју???

Али, где си ти видео да сам ја своју пригарицу прогласила лудом, искомплексираном, болесном? Баш сам рекла супртотно -- да живи нормално (удата, запослена итд.) Она се није препустила самосажаљењу и пустила да јој живот пропадне. Рекла сам само да има психичке ожиљке, и ИМА их, то знам.

Тело и душа нису раздвојене ствари па човек буде равнодушан према ономе што се догађа (у) његовом телу. Ако би ми ти сад тврдио да би ти било свеједно кад би ти рекли да имаш гангрену и да ће ти одсећи ногу до колена -- ја ти просто не бих веровала, јер то није могуће и није људска реакција.
 
ovo mi se zaista svidja(ne tvoj problem s okom), nego ..tvoja zadnja recenica.Svaka cast.:klap:
Pitanje je koliko je to tačna izjava... Ako recimo radiš u firmi sa dvadeset ljudi, i osamnaest misli da si kreten, to je verovatno zato što zaista jesi.

Dakle, ipak nije potpuno nebitno šta ti drugi govore, nekada treba malo porazmisliti o svom ponašanju ako ti većina ljudi skreće pažnju na istu stvar.
 
izvini, ali ja ne razumem kako to mi mozemo oblikovati sudbinu u nasim glavama, prema nasim zeljama itd...tada bi svi bili sretni...to mi deluje nemoguce..zivot ne bi imao smisao...zamisli ovu nasu planetu punu sretnih ljudi jer su tako oblikovali svoj zivot i sve im "klizi" ...samo trljaju dlan o dlan i uzivaju kako su sretni..nije lose kao ideja...ali mislim da to nije moguce.
Najpre da definišem pojam sudbine. Sudbina je sve što čovek doživi u svom životu, dakle - čovekov materijalizovan život. Tek ako tako definišemo sudbinu možemo govoriti u okviru teme. Modruna definiše sudbinu kao predoodređenost, kao sled događaja na koje čovek ne može uticati, jer se sve odvija mimo njegove volje. No, ako se prihvati i njena definicija može se ostati u okviru teme, ali kao specijalnom slučaju.

A sada o željama i mislima. Kada se malo bolje sagleda, sav čovekov život najpre prođe kroz glavu. Sve što je čovek uradio najpre je imao kao misao u glavi. Znači, čovekov život predstavljaju njegove materijalizovane misli. Kod takvog stanja stvari logično je da od kvaliteta misli (misaonih tvorevina) zavisi i kvalitet čovekovog života. Bitno je da se uoči bukvalna translacija čovekovih misli na njegov materijalizovani život. Pošto je materijalizovani život, u stvari, sudbina, onda i sudbina direktno zavisi od čovekovih misli. Ne treba da naglašavam da dobre misli obezbeđuju čoveku dobru sudbinu, dok loše misli, pak, zlu sudbinu. Želje su specijalne misli i pravilnim baratanjem sa njima čovek uvek može postići željenu sudbinu!

Malo o Modruninoj definiciji sudbine. Da, ima događaja u čovekovom životu na koje on ne može da utiče, ili vrlo malo može uticati na njih. Ali mogao je ranije uticati. Mogao je pravilno organizovati svoju misaonu infrastrukturu i nikad mu se ne bi dogodila zla kob. Bio bi zaštićen i od zemljotresa i od svake druge nepogode! Da napomenem da su čovekovu zlu kob izazvale upravo njegove loše misli. I čovek uvek može poboljšati svoju sudbinu. Dakle - uvek može uticati na nju.
 
Poslednja izmena:
Опет ја, тврдоглава :D

Моја мала комшиница (студенткиња) остала је без мајке кад је имала 13 година. А и сами знате да је за дете највећа трагедија да остане без мајке.

Ко је њој "скројио" ту судбину? Она сама својим "злим" мислима? Њена мајка својим "злим" мислима? Знам да је несрећна због мајке јер је мене изабрала за повереника (баба јој није ни од какве користи).

На неке ствари можемо да утичемо, на неке не можемо. Ја сам ове друге назвала судбином, али свеједно, нису битне речи које употребљавамо. Можемо то, као Краљица пола срца, назвати "сплет околности" или "виша сила", али ТО је оно што људе (и мене) секира. Нико се не секира око онога на шта може утицати и где има избора да поступи овако или онако.
 
Pitanje je koliko je to tačna izjava... Ako recimo radiš u firmi sa dvadeset ljudi, i osamnaest misli da si kreten, to je verovatno zato što zaista jesi.

Dakle, ipak nije potpuno nebitno šta ti drugi govore, nekada treba malo porazmisliti o svom ponašanju ako ti većina ljudi skreće pažnju na istu stvar.

naravno da je bitno u ovakvoj verziji sta drugi misle o tebi,,,recimo na poslu, ali i u privatnom zivotu, lepse je cuti da imaju lepu rec za tebe, nego da govore da si idiot.To si u pravu.Mislila sam na coveka koji ima neki svoj stav(kao boemi recimo), i ako odskace od okoline, onda je zbilja nebitno sta ljudi govore,,,jer nece njega promeniti,,,,tako je s umetnicima...oni su cudni, oni su ovo oni su ono....svako ima pravo na svoje misljenje,,,ali sto treba brinuti o tome sta u ovom kontekstu neko misli o tebi, narocito ako nije na tvom nivou.Neka misli sta god hoce.Mene licno je jedna prozvala zenom koja hoce da privuce paznju na sebe time sto seta psa u ponoc.Nisam ulazila u rasprave, niti cu ovde da objasnjavam,,,to su sitnice...ali svako tako moze da ima svoje misljenje, ne mora da znaci i da je tacno.
 
Опет ја, тврдоглава :D

Моја мала комшиница (студенткиња) остала је без мајке кад је имала 13 година. А и сами знате да је за дете највећа трагедија да остане без мајке.

Ко је њој "скројио" ту судбину? Она сама својим "злим" мислима? Њена мајка својим "злим" мислима? Знам да је несрећна због мајке јер је мене изабрала за повереника (баба јој није ни од какве користи).

На неке ствари можемо да утичемо, на неке не можемо. Ја сам ове друге назвала судбином, али свеједно, нису битне речи које употребљавамо. Можемо то, као Краљица пола срца, назвати "сплет околности" или "виша сила", али ТО је оно што људе (и мене) секира. Нико се не секира око онога на шта може утицати и где има избора да поступи овако или онако.

i sta je ovde s oblikovanjem sudbine u svojoj glavi?Modruna je opisala slucaj devojcice koja je ostala bez majke u pubertetu.Da li je to dete, sada devojka verovatno, imala uopste vremena da ista oblikuje u svojoj glavi?Mi, svi u tim nekim godinama kao planiramo svoj zivot,,,prvo upis u skolu, pa dalje studije, pa brak itd. Lud bi bio ko bi sebi u glavi odredio da hoce pogresnu skolu, pogresne studije, loseg partnera,,,a desava se.Ovde je mnogo filozofije, ne navodite svoje primere.Ja sam bila djak godine, i naravno pre upisa u srednju skolu isplanirala sam upis na farmaciju, sto da ne?Moji roditelji su bili odusevljeni,,,teska skola,,,ali gospodski posao.Dobro...ajmo dalje,,,,upisala sam pomenutu skolu, i odjednom shvatila da to nije za mene i prekinula skolovanje u istoj.Danas imam zavrsen fakultet koji nema veze s prirodnim naukama.Desilo se to da nisam htela da idem u tu skolu, da nisam htela da ucim danonocno, jer tamo ne priznaju ni jednu ocenu sem petice,znaci ...opet se vracamo na pocetak,,,ne mogu da krivim skolu sto je "teska", niti roditelje, mozda ja to nisam dobro oblikovala u svojoj glavi,,,ali vracem se na pocetak...mea culpa...tu sudbina nema nikakve veze.
 
Čovek sam određuje svoju sudbinu. Kad postanemo svesni toga, dobijamo moć nad svojim životom da činimo s njim što nam je volja. Dok god se oslanjamo na "višu silu" ili sudbinu (često čujem zaista nebulozne izjave tipa "tako je sudbina htela")- mi nismo gospodari nad svojim životom.
Postavlja se pitanje: da li svoj život stihijski predajemo u ruke "sudbine" na način da skidamo sa sebe svu odgovornost za neka dešavanja ili ćemo postati svesni činjenice da.....karakter je čoveku najveća sudbina.
 
A da covekovu sudbinu ne odredjuje polozaj zvezda u trenutku rodjenja? Ne, ja samo pitam... mozda? A? Horoskop? Aspekti? Dobri Jupiter i zli Saturn?


lep nik, avatar poznat... ako je i misaoni proces isti kao kod prethodnog vlasnika ovaj forum ima kreativnu buducnost....

na temu.... za nekog saturn moze biti maceha a opet za nekog majka.... mozda i ako se beba radja sa nogama napred moze usled nedostatka kiseonika da postane genije....
 
Čovek sam određuje svoju sudbinu. Kad postanemo svesni toga, dobijamo moć nad svojim životom da činimo s njim što nam je volja. Dok god se oslanjamo na "višu silu" ili sudbinu (često čujem zaista nebulozne izjave tipa "tako je sudbina htela")- mi nismo gospodari nad svojim životom.
Postavlja se pitanje: da li svoj život stihijski predajemo u ruke "sudbine" na način da skidamo sa sebe svu odgovornost za neka dešavanja ili ćemo postati svesni činjenice da.....karakter je čoveku najveća sudbina.

netachno. ti stvari oko sebe ne mozhesh kontrolisati po svojoj volji, bio svestan chinjenice da imash izbor ili verovao u sudbinu.
 
netachno. ti stvari oko sebe ne mozhesh kontrolisati po svojoj volji, bio svestan chinjenice da imash izbor ili verovao u sudbinu.

Naravno, postoje nepredviđene okolnosti na koje ne možemo uticati (npr. smrt drage osobe, bolest, neka životna dešavanja)...
Ono što sam htela da kažem jeste to da mi sami donosimo odluke po svom izboru i ne možemo "kriviti" sudbinu za neke životne promašaje/uspehe. Ljudi koji veruju u sudbinu uglavnom se pasivno prepuštaju pod izgovorom "tako je htela sudbina".
Ovde je reč o lenjosti čoveka da sam uzme život u svoje ruke i stekne kakvu-takvu kontrolu nad njim.
 
Naravno, postoje nepredviđene okolnosti na koje ne možemo uticati (npr. smrt drage osobe, bolest, neka životna dešavanja)...
Ono što sam htela da kažem jeste to da mi sami donosimo odluke po svom izboru i ne možemo "kriviti" sudbinu za neke životne promašaje/uspehe. Ljudi koji veruju u sudbinu uglavnom se pasivno prepuštaju pod izgovorom "tako je htela sudbina".
Ovde je reč o lenjosti čoveka da sam uzme život u svoje ruke i stekne kakvu-takvu kontrolu nad njim.
U stvari, reč je o neznanju da čovek može postići maltene sve što poželi, neznanju da je moć u njegovoj glavi, u njegovim mislima.
 
Naravno, postoje nepredviđene okolnosti na koje ne možemo uticati (npr. smrt drage osobe, bolest, neka životna dešavanja)...
Ко/Шта одређује ове непредвиђене околности на које не можемо утицати (а оне су почесто пресудне за наш живот)?

ТЕ околности плаше људе. Не брину се људи због онога на шта могу утицати и где имају слободну вољу да испланирају своје потезе па им све лепо успе (ако су мудро испланирали).
 
Ко/Шта одређује ове непредвиђене околности на које не можемо утицати (а оне су почесто пресудне за наш живот)?

ТЕ околности плаше људе. Не брину се људи због онога на шта могу утицати и где имају слободну вољу да испланирају своје потезе па им све лепо успе (ако су мудро испланирали).
I nepredviđene okolnosti se mogu predvideti. Zapravo - izbeći. Sve je u glavi. Ako čovek pravilno organizuje svoj misaoni arsenal nikada (!) neće zapasti u neželjenu situaciju. Ima opravdana garancija da će tako biti, jer postoji mehanizam koji izvodi materijalizaciju misli.
 
Још кад би могао да ми докажеш ово што говориш, била бих најсрећнија на свету.

Значи, може се избећи да се дете роди слепо? КАКО, КАКО ??? (Ово те не питам ја него сви родитељи хендикепиране деце. Они би били пресрећни да знају овај одговор.)

Хајде, објасни нам КАКО јер сви ми овде (и свуда) желимо да организујемо живот баш онако како нама одговара и МРЗИМО те непредвиђене околности које "девојци срећу кваре".
 
Tu se 100% slažemo. Nisam ni pretpostavio da si onaj koji nisi. :cool:

Poštovanje Sizif,


:D:D:D ... hahaha

Kako naizgled glupa rečenica, ali nije ...

~~~
U današnjem folirantskom svetskom pozorištu kada sve postaje holivud, gde je sve u glamuru i sjaju, gde se slike brzo i munjevito smenjuju, um je zasenjen i zbunjen.

Civilizacija nam je takva neumoljiva, gde je sve više onih koji nisu ono što jesu.


Srdačan pozdrav
(p.s. malo šale.: možda sam ja veći Sizif od tebe... :D )
 
U stvari, reč je o neznanju da čovek može postići maltene sve što poželi, neznanju da je moć u njegovoj glavi, u njegovim mislima.

Upravo tako! :ok:
Čovek nije ni svestan koliku moć ima nad svojim životom. Kad bismo svi postali svesni te činjenice, da zaista možemo da kontrolišemo svoj život i usmeravamo ga u željenom pravcu, ljudi više ne bi verovali u nešto VAN sebe već bi verovali U sebe.
 
Ко/Шта одређује ове непредвиђене околности на које не можемо утицати (а оне су почесто пресудне за наш живот)?

ТЕ околности плаше људе. Не брину се људи због онога на шта могу утицати и где имају слободну вољу да испланирају своје потезе па им све лепо успе (ако су мудро испланирали).

Jednostavan odgovor na tvoje pitanje je: stvar slučajnosti. Nešto mora da se dešava, bilo dobro ili zlo, ja to pripisujem slučaju.
Meni sad može da padne slika na glavu i da me ubije. Koga da krivim za to? Boga, đavola, sudbinu?
Ja ću okriviti sliku. :mrgreen: I to što je moj muž nije okačio čvrsto na zid, onako kako treba. :lol:
 
Jednostavan odgovor na tvoje pitanje je: stvar slučajnosti. Nešto mora da se dešava, bilo dobro ili zlo, ja to pripisujem slučaju.
Meni sad može da padne slika na glavu i da me ubije. Koga da krivim za to? Boga, đavola, sudbinu?
Ja ću okriviti sliku. :mrgreen: I to što je moj muž nije okačio čvrsto na zid, onako kako treba. :lol:

ja ne verujem u sluchajnosti. kazhesh da ti je slika pala na glavu, al' da je tvoj muzh udario ekser vishe, verovatno ne bi pala. razbijesh chashu ali da se ta chasha tu nije nalazila, ti je ne bi ni razbila, tj. da si je pomerila 10 sek. pre toga, to se ne bi desilo. mi utichemo na sve te sluchajnosti oko nas.
 

Back
Top