Šta određuje čovekovu sudbinu?

Upravo tako! :ok:
Čovek nije ni svestan koliku moć ima nad svojim životom. Kad bismo svi postali svesni te činjenice, da zaista možemo da kontrolišemo svoj život i usmeravamo ga u željenom pravcu, ljudi više ne bi verovali u nešto VAN sebe već bi verovali U sebe.

Koliko god se govorkalo po raznim forumskim ložama, čovek u suštini nema značajnu moć nad svojim životom, jer složenost društvenih odnosa prevazilazi predikciju pojedinca . Jer, moć treba izgraditi. To je proces koji se teško završava u ljudskom veku. Ali, data mu je volja u bezgraničnim pokušajima da izgrađuje volju, svest, pa i svoju usmerenu silu kako ti to kažeš "moć nad svojim životom". Zatim ako bismo se svi popeli "stepenik više" opet bismo došli u sličan (nikako isti) relativan odnos. Ne kažem da svet tada ne bi bio bolji, ali to je samo evolucija karaktera i sudbina.

(moje skromno mišljenje : Mislim da je ova tema nejpribližnija analogiji relativiteta, sve je uvezano i relativno manje ili više sa svakim karakterom i svačijom sudbinom. Jer izgleda da je jedno uzrok drugom, drugo posledica trećem itd... i obrnuto, ali zamislite opservaciju više karakternih osoba prema nižim, npr. više civilizacije prema nižoj, tada dolazi do predikcije, tj.predviđanja moguće sudbine jačeg karaktera slabijem.)

Svima pozdrav (nadam se da sam bio dovoljno jasan ... ipak je ovo forum)
 
Poslednja izmena:
tj. da si je pomerila 10 sek. pre toga, to se ne bi desilo.
Као што сам већ рекла: "Да сам знао да ћу пасти, ја бих сео."

Питање је -- зашто је НИЈЕ померила 10 секунди раније? Ко је одредио да она не помери ту чашу 10 секунди раније?

Како објашњавате трагедије које доживљавају деца која још немају "моћ ума" да реализују у животу све оно што желе (а ту трагедију им ни родитељи сигурно нису желели па је проузроковали пројектовањем жеље у стварност)?.
 
poenta onoga shto hocu da kazhem jeste da je postojala mogucnost da je pomeri, da je iz bilo kog razloga pomerila chashu (ne svidja joj se shto stoji tu npr.) to se ne bi desilo, nema veze shto nije znala da ce chashu razbiti, stvar je u tome shto je na to mogla uticati pre razbijanja chashe
 
ja ne verujem u sluchajnosti. kazhesh da ti je slika pala na glavu, al' da je tvoj muzh udario ekser vishe, verovatno ne bi pala. razbijesh chashu ali da se ta chasha tu nije nalazila, ti je ne bi ni razbila, tj. da si je pomerila 10 sek. pre toga, to se ne bi desilo. mi utichemo na sve te sluchajnosti oko nas.
Tako je - ništa nije slučajno. Sve je uzročno-posledinčno povezano. Dobra misaona arhitektura daće kao posledicu zadovoljan život. I obrnuto.
 
Karakter označava ključno obeležje ličnosti, specifičan sklop emocionalno-motivacionih, socijalnih, moralnih i konativnih izrazitih crta po kojima se ona razlikuje od svih drugih. Prema Frojdu, za razvoj sklopa crta karaktera značajno je kako je pojedinac prošao različite stadijume u razvoju libida, a posebno analnu i oralnu fazu. Takođe je važan način kako je njegov Ego ostvario odnos prema Idu i Super-egu. Prema socijalnim analitičarima, na formiranje karaktera utiču i organizacija društva i interpersonalni odnosi, a ne samo organizacija libida.
 
Tako je - ništa nije slučajno. Sve je uzročno-posledinčno povezano. Dobra misaona arhitektura daće kao posledicu zadovoljan život. I obrnuto.
Po ko zna koji put moram da objašnjavam istu stvar:

Ovde mnogi mešaju kauzalnost i slučajnost. Svi vi koji kažete da slučajnost ne postoji u stvari mislite da sve stvari koje se događaju odlikuje kauzalnost, a to nema veze jedno sa drugim. (Barem u kontekstu postojanja slučajnosti, koja, svakako, postoji.)

Slučajnost je osnovni statistički koncept tj. osobina događaja da se sa nekim konkretnim poljem znanja ne može izvršiti efikasno predviđanje ishoda.

Dakle, kada govorimo o izvlačenju brojeva lotoa, govorimo o slučajnosti. Mera slučajnosti naziva se verovatnoća. Verovatnoća da baš vi budete srećni dobitnik lotoa iznosi oko 1 prema 8 miliona (6 brojeva od 45). Ako popunite sto kombinacija, verovatnoća da dobijete je jedan prema 80 hiljada, dakle sto puta veća.

Verovatnoća i statistika su izuzetno precizne grane matematike u kojima nije ostavljeno mesto za slučajnost! :mrgreen:
 
Баш као што сам већ једном рекла:

Ако ти неко у 11 увече позвони на врата, то је МОЖДА енглеска краљица, али је МНОГО ВЕРОВАТНИЈЕ да је комшији нестало шибица. :mrgreen:

По мојој процени, вероватноћа да смо ми сами ИСКЉУЧИВЕ архитекте свог живота, само је мало већа од вероватноће да ти на врата зазвони енглеска краљица.

Ови који верују у реинкарнацију кажу да степен слободе (да сам обликујеш свој живот) зависи од тога колико си се задужио у прошлости. Ово звучи логично, мада не тврдим да је тачно (нисам проверила и не могу да докажем).

Али сложићу се с овим: пошто не знамо у којој смо области живота и колико слободни, увек треба да покушамо да сами обликујемо живот, па тек ако нам не успе, знаћемо да нисмо ни могли да успемо (јер нам карма није дозволила) :mrgreen:.
 
Ta slučajnost je matematička kategorija teorijskog karaktera pomoću koje čovek, na zgoodan način, pokušava da objasni određene pojave sa ogromnim brojem (nepoznatih) parametara, a inače slučajnost u stvarnosti ne postoji.
Problem je što ti ne razlikuješ slučajnost (randomness), uzročnost (causality - ono što ti pogrešno smatraš za antonim pojma slučajnosti, te stoga opravdano veruješ da ne postoji), predvidivost (predictability) i verovatnoću (probability). To su potpuno različiti pojmovi. Kad bi se potrudio da tačno definišeš sva četiri, onda bi ti bilo jasno zašto nisi u pravu. Međutim, ljudi ne vole da shvate da nisu u pravu, te stoga rado ostaju u blaženom moru neznanja.
 
evo ja cu pokushati, mada se nishta ne mozhe definisati, samo analizirati nashim ogranichenim jezikom (lol):
sluchajnost - neshto shto je nemoguce predvideti
uzrochnost...-ostao sam bez definicije
predvidivost - mogucnost da se neshto predvidi
verovatnoca - shansa da se neshto dogodi

smatram da sam suvishe ogranichen u ovom momentu da bih bio sposoban da bolje definishem gore navedene pojmove, te sam samo pokushao, tako da bih voleo da chujem nekoga sa vecim obrazovanjem da mi definishe (tek sam I godina jbga)
 
Добар део наше судбине одређујемо ми сами! Ако не мислимо другима зло, ако не чинимо другима зло, ако не вређамо друге, једном речју ако се водимо геслом "што није лепо мени није ни другима", не можемо погрешити! У том случају имамо тоталну Божију заштиту, чува нас од свих недаћа које нам непријатељ спрема, ако не тотално, онда их доста ублажи! За своју заштиту и сигурност се морамо и ми сами побринути, не можемо се ослонити само на Бога! Има он и друга посла, а не само да пази на нас!
 
У том случају имамо тоталну Божију заштиту, чува нас од свих недаћа које нам непријатељ спрема, ако не тотално, онда их доста ублажи!
Јој што бих ја волела да је ово истина!

А што се тиче онога да је карактер судбина, треба имати у виду да свој карактер (мислим на особине с којима смо рођени) нисмо одабрали сами. Уделила нам га је нека виша сила или случајност или сплет околности.

Да сам ја бирала карактер, сасвим сигурно не бих изабрала нестрпљење као особину. Убија ме та особина, направила ми је много с*ања у животу, борим се из све снаге, и као нешто мало успевам, али једва. Ко ми је увалио такав карактер???

Према томе, ако нисмо одабрали карактер, нисмо одабрали ни судбину. Неко други нам је утрапио обоје, а ми сад имамо да се носимо с тим како знамо и умемо.
 
Када? Јел' као беба? Ко одређује судбину деце? Ко је одредио да двоје деце (два брата) пре неколико година изгоре у пожару у закључаном стану, тако добро закључаном да комшије нису могле да развале врата иако су схватале шта се догађа, а док су стигли ватрогасци, све је већ било готово. (Страхота!)
 
Када? Јел' као беба? Ко одређује судбину деце? Ко је одредио да двоје деце (два брата) пре неколико година изгоре у пожару у закључаном стану, тако добро закључаном да комшије нису могле да развале врата иако су схватале шта се догађа, а док су стигли ватрогасци, све је већ било готово. (Страхота!)
Veoma je jasno da sudbina kao pojam ne može ni da se dokaže ni da se obori, i stoga je potpuno bezvredan pojam.

Kad se nešto ružno desi, najlakše je reći "Eh, sudbina". Niko ne može da dokaže da to nije bilo napisano. Pitanje je samo šta to uopšte nama znači, ako ne možemo da znamo budućnost i ne možemo da utičemo na nju, onda je (ne)postojanje "sudbine" potpuno irelevantno za nas.



__________________________________________________
Kad sam bio dečak, svake noći sam se molio Bogu za novi bicikl. Onda sam shvatio da On ne funkcioniše na taj način, pa sam maznuo bicikl - a njega molio da mi oprosti.
 

Back
Top