Drugo, teško bi se moglo reći da je Oluja bila samo hrvatska, kada nije tajna da su značajnu ulogu u njezinoj pripremi i logistici igrali i u ovom času moćni hrvatski više pokrovitelji nego saveznici. Neku su ulogu valjda odigrali i umirovljeni američki oficiri (koji hrvatsku vojsku instruiraju, kako je izjavio sam hrvatski ministar obrane Gojko Šušak, sa znanjem i odobrenjem američke vlade). Oluju su prethodno blagoslovile, i valjda nisu ostale samo na tome, dvije najmoćnije zemlje Zapada, SAD i Njemačka. Ne samo da je Hrvatska vojska imala avio snimke i detaljne podatke o svim položajima i naoružanju krajinskih Srba, već su joj avioni NATO na početku operacije Oluja pritekli u pomoć, kada su bombardirali i uništili glavni radarski centar kod Knina.
Treće, Hrvatska se upustila u Oluju sa pouzdanim saznanjem da će to biti obračun samo sa Srbima iz Krajine, da se Srbija, odnosno SR Jugoslavija neće umiješati, a da će eventualnu manju pomoć krajinskim Srbima pružiti bosanski Srbi. Da je Tuđman znao da Milošević neće ratovati za hrvatske Srbe i da će ih prepustiti NJEGOVOJ volji i milosti moglo se zaključiti i po njegovim izjavama o tome kako je i što razgovarao s Miloševićem, u vremenu dok su se sastajali...