Ovo sto si citirao jeste pokajanje na relaciji covek/covek,dakle u kontekst medjuljudskih odnosa dok sam ja govorio u kontekst odnosa covek/Bog !a sta cemo sa isavom koji u suzama trazase pokajanje, ali ga ne nadje, - on je zasigurno mislio kao ti
Jevrejima 12,17 Jer znate da je i potom, kad šćaše da primi blagoslov, odbačen; jer pokajanje ne nađe mjesta, ako ga i sa suzama tražaše.
Ovo su dve direktno povezane kategorije jer kad sagresis nekome ti zapravo povredjujes ne samo coveka vec i samog vlasnika, Boga, pa tako ukoliko se pokajes onda trebas traziti oprostaj i od ostecenog ali i od Boga.
E sada dolazimo do onog drugog aspekta vezan za ljudski faktor - dali ce nam neko prihvatiti nase izvinjenje/pokajanje zavisi pre svega od naseg pristupa,nase iskrenosti,spremnosti da popravimo stetu ostecenom ako je to moguce i svakako - od spremnosti ostecenog da uopste pomisli za oprostaj.
Nazalost osim ovog postoji i jos jedan realan faktor koji moze uticati a to je duzina ljudskog zivota.
Dakle eto,pokajao si se,odlucio si da odes ostecenoim ,priznas mu krivicu i nadomestis stetu ako je to moguce ali eto,doticna je osoba jednkstavno umrla ili mozda nije u stanju da moze komunicirati s tobom.
U tom slucaju ti definitivno nisi resio problem sa ostecenoim ali je Bog svedok da si to hteo uraditi i ukoliko si se vec pokajao pred Bogom onda licno verujem da ti nece uzeti za zlo zbog propustene mogucnosti .