Sta je covek?

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
33.278
Covek je andjeo u mladosti, a djavo u starosti !
Dejan Lucic ( Covek koji sve zna ! )

Sta je covek ?
:think:


1.jpg

3.jpg

4.jpg
 
Čovek je definisan svojim fizičkim i svesnim osobinama, medju životinjama, koji zavise od njegovih "duhovnih" osobina kojima je povezan sa univerzumom.
Definisan fizički objekt u metafizičkoj vezi sa drugim objektima zavisan od bližih i daljih veza kroz svetlosni snop koji odredjuje njeghov status u univerzumu.
Sasvim nesposoban da dešifruje komunikaciju sa ostalim objektima i zatvoren u svoj fizički oblik iz koga se batrga da utiče na univezum.
 
Čovek je strašna stvar.

Ovo. Kad pogledamo prirodu sveta oko nas, kad uklonimo sve iluzije i nametnute moralističke fraze, vidimo samo jednu ogoljenu, brutalnu borbu za preživljavanje i opstanak, jedan brutalni socijal-darvinizam. Pisao sam već da ovo stanje stvari kreće čim stupimo u školu sa šest ili sedam godina, već tamo se privikavamo na ovakvu 'budućnost' jer smo gurnuti u razred sa dvadeset-trideset nekih nama nepoznatih lica i karaktera gde moramo da se snalazimo i uklapamo kako znamo i umemo. Plus smo tu zarad rangiranja (ocena), dakle priprema za budući status na neki način.

Kasnije u srednjoj školi i još kasnije na poslu i u socijalnoj sferi 'zrelosti' mi samo nailazimo na razne ispite i poteškoće, veće ili manje, u zavinosti od naše prirode i naših ličnih prednosti/nedostataka. Neko klizi lako kao baletan po pozornici, a neko se muči i zlopati na svakom koraku.

Koliko ljudi znam koji su bili na ivici, koji se muče, i ko zna koliko ih još ima, a oni nikog ne zanimaju. Ali se zato u javnosti stalno forsira priča o empatiji i saosećanju i solidarnosti. Medjutim, toga nema, što samo pokazuje ko su zapravo ljudi oko nas i ko smo mi sami na kraju krajeva.
 
Poslednja izmena:
Ovo. Kad pogledamo prirodu sveta oko nas, kad uklonimo sve iluzije i nametnute moralističke fraze, vidimo samo jednu ogoljenu, brutalnu borbu za preživljavanje i opstanak, jedan brutalni socijal-darvinizam. Pisao sam već da ovo stanje stvari kreće čim stupimo u školu sa šest ili sedam godina, već tamo se privikavamo na ovakvu 'budućnost' jer smo gurnuti u razred sa dvadeset-trideset nekih nama nepoznatih lica i karaktera gde moramo da se snalazimo i uklapamo kako znamo i umemo. Plus smo tu zarad rangiranja (ocena), dakle priprema za budući status na neki način.

Kasnije u srednjoj školi i još kasnije na poslu i u socijalnoj sferi 'zrelosti' mi samo nailazimo na razne ispite i poteškoće, veće ili manje, u zavinosti od naše prirode i naših ličnih prednosti/nedostataka. Neko klizi lako kao baletan po pozornici, a neko se muči i zlopati na svakom koraku.

Koliko ljudi znam koji su bili na ivici, koji se muče, i ko zna koliko ih još ima, a oni nikog ne zanimaju. Ali se zato u javnosti stalno forsira priča o empatiji i saosećanju i solidarnost.i Medjutim, toga nema, što samo pokazuje ko su zapravo ljudi oko nas i ko smo mi sami na kraju krajeva.
Čovek smatra kako je najpametnije biće na planeti, a 95% ljudi na planeti ima inteligenciju dovoljnu samo za puko preživljavanje.
Mi smo većinom životinje, glupi, ružni i bedni.
 
Ovo. Kad pogledamo prirodu sveta oko nas, kad uklonimo sve iluzije i nametnute moralističke fraze, vidimo samo jednu ogoljenu, brutalnu borbu za preživljavanje i opstanak, jedan brutalni socijal-darvinizam. Pisao sam već da ovo stanje stvari kreće čim stupimo u školu sa šest ili sedam godina, već tamo se privikavamo na ovakvu 'budućnost' jer smo gurnuti u razred sa dvadeset-trideset nekih nama nepoznatih lica i karaktera gde moramo da se snalazimo i uklapamo kako znamo i umemo. Plus smo tu zarad rangiranja (ocena), dakle priprema za budući status na neki način.

Kasnije u srednjoj školi i još kasnije na poslu i u socijalnoj sferi 'zrelosti' mi samo nailazimo na razne ispite i poteškoće, veće ili manje, u zavinosti od naše prirode i naših ličnih prednosti/nedostataka. Neko klizi lako kao baletan po pozornici, a neko se muči i zlopati na svakom koraku.

Koliko ljudi znam koji su bili na ivici, koji se muče, i ko zna koliko ih još ima, a oni nikog ne zanimaju. Ali se zato u javnosti stalno forsira priča o empatiji i saosećanju i solidarnosti. Medjutim, toga nema, što samo pokazuje ko su zapravo ljudi oko nas i ko smo mi sami na kraju krajeva.
Adapt or die.
Osnovna pravila igre ne mogu mijenjati ni oni najmoćniji.
Što se empatije tiče ona je trenutno u fazi opadanja, početna era kompjutera, interneta, smartfona mora uzeti svoj danak, a to počinje masovnim otudjenjem ljudi, što nije mala stvar, novo vrijeme nosi sa sobom i nove probleme, mada je nikada generalno nije ni bilo u dovoljnoj mjeri. Neke nove civilizacije će imati izazov da ovu stavku podižu na veći nivo, to mi zasigurno vidjeti nećemo.
 
Adapt or die.
Osnovna pravila igre ne mogu mijenjati ni oni najmoćniji.
Što se empatije tiče ona je trenutno u fazi opadanja, početna era kompjutera, interneta, smartfona mora uzeti svoj danak, a to počinje masovnim otudjenjem ljudi, što nije mala stvar, novo vrijeme nosi sa sobom i nove probleme, mada je nikada generalno nije ni bilo u dovoljnoj mjeri. Neke nove civilizacije će imati izazov da ovu stavku podižu na veći nivo, to mi zasigurno vidjeti nećemo.

Ma znam ja da je to tako, čak vrlo poštujem ljude koji imaju izraženu volju za moć i uspešno stvaraju veliki novac (pod uslovom da nisu neki primitivci), ali je svejedno jako zamorno živeti u ovakvom svetu... pogotovu što smo okruženi licemerjem, prezentuje nam se nekakva ulepšana slika, a činjenica je da deset posto moćnih uživa, a ostatak ljudi se bori za preživljavanje. Čak i srednja klasa objektivno juri taj novac da pokrije sve troškove... kakav je to život koji se svodi na pacovsko preživljavanje?
 
Ma znam ja da je to tako, čak vrlo poštujem ljude koji imaju izraženu volju za moć i uspešno stvaraju veliki novac (pod uslovom da nisu neki primitivci), ali je svejedno jako zamorno živeti u ovakvom svetu... pogotovu što smo okruženi licemerjem, prezentuje nam se nekakva ulepšana slika, a činjenica je da deset posto moćnih uživa, a ostatak ljudi se bori za preživljavanje. Čak i srednja klasa objektivno juri taj novac da pokrije sve troškove... kakav je to život koji se svodi na pacovsko preživljavanje?

Realna slika je još gora, ako uključimo u nju stradanja koja su trenutno aktuelna.
To je samo dokaz da današnja civilizacija nije dovoljno civilizovana.
Danas postoje ideje, pa čak i one skoro savršene, koje bi globalno društvo uvelo u harmoniju i socijalnu bezbrižnost, ali, ali...

Nego, trik koji može da zamaskira pravu sliku realnosti je sadržan u procentima fokusa na makro i mikro okruženje, odnosno u ličnom izboru fokusa.
Možeš osam sati dnevno da posvetiš gledanju crne hronike, bolesne djece, i sl. što mnogi rade, a možeš da gledaš lijepe i edukativne stvari, da učiš i proširuješ znanja i vještine što radi manje ljudi.
To je sloboda izbora.
Ako je napolju kiša i hladno a u kući je toplo, biraš gde ćeš da budeš.
Ako kuća prokišnjava i hladno je, onda je do tebe da to središ ili ostaviš kako jeste...
 

Back
Top