- Poruka
- 30.462
Од којих ауторитета конкретно?Од оних што су целокупну књижевност спаковали у српско-хрватску и југословенску па им до данашњих дана то остало тако закуцано као да се ништа у међувремену није догодило.Ne znam zbog čega smatraš da po pitanju određivanja toga imaš više snage od autoriteta za pitanje istorije srpske književnosti? Bez uvrede, ali prilično sam siguran da nemaš niti adekvatne kvalifikacije pa niti uopšteno predznanje. Da bi tvoje nekakvo izdvojeno mišljenje (koje je drugačije od onoga što je uobičajena i široko rasprostranjena predstava) adekvatno predstavio kao više utemeljeno od toga, moraš se dosta potruditi to i prilično dobro argumentovati. Dakle, dubrovačko-dalmatinska književnost ne može nikako biti, citiram, isključivi deo srpske književnosti, samo zbog toga što to kažeš (odnosno želiš da ona to bude).
U ovom slučaju konkretno nije riječ o jednostavnim uticajima, već pukoj činjenici da je nova hrvatska književnost zapravo nastavljač stare književnosti baroknog i renesansnog perioda (ovostranog) jadranskog primorja. Ona je tu zauzela svoje centralno mjesto; kičmeni stub ako tako hoćeš, tako da mi je potpuno nejasno što tačno označava pojam četvrta dimenzija.
Što je nejasno? Sve vrijeme govorimo jednom te istom (možda koristeći samo drugačije riječi, ali to je semantičko pitanje koje ne mijenja prirodu činjeničnosti osnove)?
Овде говоримо о дубровачкој књижевности пре 19. века и нема разлога да сад то проширујеш и на далматинску књижевност која би обухватала и неке друге области и ауторе који нису писали српским језиком.
Ту пуку чињеницу да је нова хрватска књижевност настављач ове дубровачке и да заузима централно место ја и не спорим, али то није била пре 19. века то је битно и зато називати и ту књижевност хрватским именом нема никаквог смисла.
Четврта димензија је фактор "време", не можеш га заобићи, када се нешто десило, због чега баш у 19. веку дубровачка књижевност заузима централно место код Хрвата а пре тога није такав случај?Шта би са хрватском књижевности пре тога, ко је имао централно место тада, шта је са књижевношћу писаном на чакавском и кајкавском језику?Где су ти твоји ауторитети по том питању.
Ја сам мислим у мојим коментарима био прилично јасан и не видим да бих морао нешто променити у мојим ставовима јер не видим ниједан разлог.
Како бре није. него је књижевност писана на српском језику и то ијекавицом део чијег "националног" корпуса?Хрватског, што није Аустријског или Млетачког!Ne, ona nije bila dio srpskog književnog korpusa uvijek. Za početak, treba biti oprezan sa tim riječima jer ljudi prečesto upotrebljavaju riječ uvijek koliko vidim, iako ni sami zaista to uopšte ne smatraju.
Što se tiče onog vremena, kao što smo jasno ukazali, tada je po svojoj književnoj pripadnosti ovaj opus o kojem pričamo bio sam po sebi dio jedne grupacije koju nazivamo dubrvačko-dalmatinska književnost. Ona nije bila podgrupacija srpske književnosti, koja se razvijala u susjednom kraju na nešto drugačijem jeziku, različitih ishodišta, u drukčijim kontekstima i drugačijeg identiteta. Ona nije bila srpska niti po svojoj činjeničnoj poziciji, niti su je sami tadašnji Srbi svojatali; te dvije književnosti, dubrovačko-dalmatinska i srpska (iliti srpsko-pravoslavna kako bismo bolje označili pripadnost njenog kulturnog kruga) predstavljaju dva različita književna pravca.
Neko vrijeme, ona jeste bila srpska - u vrijeme konstituisanja moderne srpske nacionalne svijesti. Na to su uticale svijest odnosno percepcija samih Srba, slavistički autoriteti širom svijeta i velika inspirativna uloga koju su ta djela odigrala (u prvom redu za istorijsku nauku), kao i činjenica da se neko vrijeme činilo da će se Srbi sekularizovati i postati nacija na polju konfesionalnog pitanja ne previše različita od Albanaca, te Dubrovnik postati srpski grad. No čak i tada, to stanovište je vrlo brzo evoluiralo i tokom najvećeg dijela tog starog perioda prešlo u stanovište da je ona zajednička baština Srba i Hrvata, tj. komponenta jednog zajedničkog, jugoslovenskog, književnog korpusa. Kao i u svako doba, tadašnje specifičnosti diktirale su (i diktiraju, kao što će i diktirati i dalje) sociopsihološko shvatanje i svjetonazore. To znači da danas, kada je Dubrovnik nacionalno hrvatsko "dobro" i kada nema više srpsko-hrvatskog jedinstva niti jugoslovenske državnosti, ne važe isti principi koji su bili važili prije stotinu ljeta. U vrijeme druge Jugoslavije, kada je srpstvo Dubrovnika bila gotovo jedna tabu tema, dubrovačka stara štokavska književnost bila je jasno udaljavana od srpske (nacionalne) književnosti. Danas živimo u vrijeme kada se malo slobodnije mogu ta pitanja preispitati i možemo utvrditi, na osnovu naučnih činjenica, koja je pozicija te književnosti u odnosu na srpsku književnost. Tako se i došlo do Deretićeve konstrukcije o graničnoj književnosti, koja danas pretenduje da zauzme vodeće mišljenje u srpskih stručnjaka (u određenom smislu i umjereno, sa omanje skupine dva ekstrema - jednih koji prate stari princip komunističke epohe i odbacuju to naslijeđe u potpunosti, i drugih, koji se drže velikosrpskih koncepata).
За ово остало не видим никаквих основа за овакве тврдње.Зар та српско-православна књижевност не би била књижевност писана на славеносербском или ти црквенословенском, па би све оно писано на српском народном језику било уствари страно Србима и део нечијег другог књижевног корпуса.Па управо је дубровачка књижевност много ближа Србима у овом погледу него књижевност на црквенословенском језику.
Назив гранична књижевност за дубровачку није ту да би пратила неке принципе комунистичке епохе како рече, баш је била супротно од тога, или због неких великосрпских концепата већ управо зато да ствари не би биле назване правим именом а то је - српска књижевност.
Не видим везу са овим о чему причамо.Као што је чињеница да је Србија постала независна 2006 године тако је и чињеница да је дубровачка књижевност постала камен темељац хрватске књижевности тек у 19. веку.То јесте реалност сада али пребацивати то у време Гундулића је смешно?Da li je konstatacija da je Republika Srbija nezavisna država od 5. juna 2006. godine falsifikovanje činjenica? Je li tvrdnja da su Saveznici pobijedili u Drugom svjetskom ratu falsifikovanje činjenica? Je li falsifikovanje tvrditi da je "Na Drini ćuprija" Andrić pisao na ekavici?
Naravno da nije. U pitanju je konstatacija. Odbacivanje realnosti jeste, pa upravo to - nesposobnost suočavanja sa njom.
Јесте само што те историјске околности ти у обзир не узимаш па је код Срба то нека "гранична" књижевност а код Хрвата централна и то не од 19. века него од Гундулића и још раније.U slučaju svake nacionalne književnosti postoje određene specifičnosti, kada se ona pojedinačno posmatra naizgled (ili pak zaist) vrlo jedinstvene. U slučaju srpske, to je da je jezički "slovenska" literatura (jezik stran vernakularu) njegovala srpski identitet, dok pak ona ja jeziku Srbima razumljivijem nije. Paradoks, ali istorijske okolnosti su (kao i u slučaju svega ostaloga) do toga dovele.
Да није могла па је у ту сврху искоришћена до тада неоспорно српска књижевност Дубровника и ми сада треба то да посматрамо као да ништа није било!Očito. Iliti, bolje rečeno, nije mogla (kao ni kajkavska literatura), ni po stilu niti istorijskoj ulozi, pa na kraju krajeva ni po svom duhu, odigrati onu ulogu kao ona. Slično bi se moglo reći i za ulogu kajkavske literature.