Овде говоримо о дубровачкој књижевности пре 19. века и нема разлога да сад то проширујеш и на далматинску књижевност која би обухватала и неке друге области и ауторе који нису писали српским језиком.
Nisam znao da govorimo o
lokalnom književnom naslijeđu koje je nastalo u okvirima gradskih zidina uopšte. Zapravo, o tako nešto konkretnom nisam ni govorio. Ne znam ni zbog čega bismo govorili o tako nečem uskom, odnosno na koji način se to tiče aktuelne diskusije?

Ja nisam uopšte
proširio ništa, ako već insistiramo na
istoricističkom razmatranju i tražimo zaokružene književne tradicije koje su u određenom periodu povijesti postojale, onda je to taj tzv.
dubrovačko-dalmatinski kulturni krug (koji pak nije
sastavni dio onoga što podrazumijevamo pod srpskim, a čiji su razvojni centri nešto dalje na sjeveroistoku.
Književna tradicija o kojoj pričamo, a čije prve korake vidimo
u hrvatskim krajevima (i na čakavici) s pravom se geografski zaokružuje na prostor "od Boke kotorske
do Kvarnera". Iako je, cjelokupno gledano, ona ponajviše štokavska, zbog čakavskog temelja i velikog broja čakavizama (koji su čak i do Kotorskog zaljeva dopirali) a koji su upravo i posljedica prvoga; tako je ta književna tradicija, uslovno govoreći, u neku ruku zapravo
štokavsko-čakavska.
Zbog navedenoga i jesam izražavao izrazite rezerve da se
jezik kojim je sastavljana, proglasi jednostavno srpskim. Ako već i treba da se koristi neko modernističko ime (što je i sasvim logično, jer laicima korišćenje arhaizama uvijek stvara komplikacije, odnosno prilagođavajući u određenom smislu stvari i današnjem čovjeku) onda i jeste najlogičnije nazvati taj jezik
srpsko-hrvatskim imenom. Neka djela su pisana "više srpski" a neka "manje srpski", odnosno na jeziku manje ili više razumljivom (današnjim, a moglo bi se reći i onovremenim) Srbima.
Ту пуку чињеницу да је нова хрватска књижевност настављач ове дубровачке и да заузима централно место ја и не спорим, али то није била пре 19. века то је битно и зато називати и ту књижевност хрватским именом нема никаквог смисла.
A što je "hrvatska nacionalna književnost" prije XIX stoljeća? Ko ju je tako definisao, postoji li uopšte tako nešto?
Je li zapravo ono što ti pokušavaš kazati to da je velika greška što je Deretić uključio u
Istoriju srpske književnosti bilo što prije Obradovića i Karadžića, te da je trebalo sve to ranije da izbaci i koncentriše se pišući samo na ta djela nastala u poslijednja dva ili više stoljeća, a za sve preostalo navede relevantnu literaturu da se uzme u ruke i iščita (ukoliko nekoga zanima)? Da li je tvoja percepcija "nacionalne književnosti" ona Skerlićeva, da u nju može spadati
samo ono što je nastalo od vremena njenog konstituisanja, a nikako išta nastalo i u prethodnom periodu, koje spada u, na neki način,
arhajsku literaturu?

Ako je tako, mogu reći da imam izvjesnu dozu razumijevanja za tvoj stav, jer moje mišljenje nije nešto pretjerano drugačije, odnosno priznajem značajnu logiku u tome (ponajprije kao mehanizam izbjegavanja zabuna i ubificiranja granica između nacionalnih književnosti na način na koji se anahronizam izbjegne ili barem djelomice zaobiđe).
Четврта димензија је фактор "време", не можеш га заобићи, када се нешто десило, због чега баш у 19. веку дубровачка књижевност заузима централно место код Хрвата а пре тога није такав случај?Шта би са хрватском књижевности пре тога, ко је имао централно место тада, шта је са књижевношћу писаном на чакавском и кајкавском језику?Где су ти твоји ауторитети по том питању.
Pa nacionalne književnosti uopšte ni nema tada, baš kao što nema ni onoga što danas poznajemo pod pojmom hrvatske nacije.
Koja je prestonica Jugoslavije prije XX stoljeća?
Ја сам мислим у мојим коментарима био прилично јасан и не видим да бих морао нешто променити у мојим ставовима јер не видим ниједан разлог.
Onda hajde samo u par riječi pokušaj sažeto pojasniti što ne razumiješ.
Како бре није. него је књижевност писана на српском језику и то ијекавицом део чијег "националног" корпуса?Хрватског, што није Аустријског или Млетачког!
Nisam u ovom slučaju govorio o
nacionalnim književnostima kakve danas poznajemo. Pošto si napisao
uvije, vratio sam se u vrijeme. u kojem je pomenuta stara književnost nastajala, razvijala se i gasila. Možda će biti najjasnije da tu književnu zajednicu nazovemo
slovinska književnost, ali ona svakako nije bila tada srpska.
За ово остало не видим никаквих основа за овакве тврдње.Зар та српско-православна књижевност не би била књижевност писана на славеносербском или ти црквенословенском, па би све оно писано на српском народном језику било уствари страно Србима и део нечијег другог књижевног корпуса.
Slavenoserbski jezik je nešto drugo...pomiješao si dvije stvari.
Upravo si pogodio u bit -
strano, tako je. Ne znam zašto postavljaš pitanje jer si postavio i samu stranicu iz Deretićeva
Puta gdje on (poslijednja strana poglavlja o dubrovačko-dalmatinskoj književnosti) dolazi upravo do nekog sličnog zaključka, a trebalo bi da si barem taj dio pročitao.
Па управо је дубровачка књижевност много ближа Србима у овом погледу него књижевност на црквенословенском језику.
Nije mi najjasnije što ovdje želiš reći. Da li pokušavaš kazati da su patrijarhu Pajsiju djela Stijepa Đurđevića bila bliža...i od čega to?
Назив гранична књижевност за дубровачку није ту да би пратила неке принципе комунистичке епохе како рече, баш је била супротно од тога, или због неких великосрпских концепата већ управо зато да ствари не би биле назване правим именом а то је - српска књижевност.
Neće biti. Cijela ta konstrukcija definisana je jasno
u postkomunističkoj epohi i ne uopšte sa takvom ulogom, već upravo s ciljem dostizanja naučnog obrazloženja izvlačenjem najrealnijeg najodbranjivijeg iz različitih oprečnih pogleda. Nastala je kao pokušaj da se
alternativnim modusima sagleda koju bi eventualno poziciju mogla zauzimati književnost drevne Dubrovačke republike (i ostalih blisko povezanih književnih krugova) prema srpskoj nacionalnoj književnosti.
Tvoja konstatacija predstavlja jedno ekstremno viđenje koje je samo druga strana jednog te istog novčića - neko drugi bi (a to i čini, recimo
Urvan Hroboatos da navedem među učesnicima ove teme) proglasiti da je to što je Deretić učinio
očajnički pokušaj da se jedan dio hrvatske književnosti na bilo koji način stavi pod srpsku krošnju. No takva konstatacija ni na koji način nije manje tačne od te koju si ti iznad bio napisao.
A na pitanje ako se želi nazvati
pravim imenom, tj. ukoliko bismo se morali opredijeliti između
srpske i
hrvatske književnosti - odgovor su drugi dali, a ostaje mi samo da još jednom ponovim, "srpska" joj pravo ime...ipak nije.
Не видим везу са овим о чему причамо.Као што је чињеница да је Србија постала независна 2006 године тако је и чињеница да је дубровачка књижевност постала камен темељац хрватске књижевности тек у 19. веку.То јесте реалност сада али пребацивати то у време Гундулића је смешно?
Pa ni ne prebacujemo se, već govorimo u kontekstu onog vremena iz kojeg ugla govorimo. Kao što već napisah, Ne može se govoriti o nečemu prije vremena kada je nastalo...
Osvrni se ponovno na prethodnu analogiju vezano za
nacionalnu povjesnicu koju opisah. Posavska kneževina je bila
susjedna hrvatskoj državi, a njen južnoslovenski narod, bilo zbog praslovenskog panonskog etničkog masiva ili čega god, nije nosio neko posebno partikularno ime već samo opšte slovensko (kao etnikum). Međutim, njena priča je sastavni dio onoga što nazivamo
hrvatskom nacionalnom istorijom i to je prosta činjenica. Bilo kakvo pripovijedanje istorijata Hrvata može ići samo paralelnim prikazivanjem sudbe 'hrvatskih zemalja'.
Ništa tu nije smiješno...sasvim je normalno. Smiješno bi bilo
isključivati to iz okvira hrvatske nac. istorije, tvrditi da je to sasvim drugo polje i tjerati ljude da kupuju druge knjige / uzimaju iz biblioteke da bi razumjeli kako se došlo do Jelačića i Tuđmana.
Јесте само што те историјске околности ти у обзир не узимаш па је код Срба то нека "гранична" књижевност а код Хрвата централна и то не од 19. века него од Гундулића и још раније.
Kako ne uzimam. Sve sam činjenice naveo.
Meni se čini da ti smatraš da je u vrijeme Ilirskog preporoda odjednom dubrovačko-dalmatinska književnost
krenula svojim tokovima biti hrvatska, dok je u prethodnom periodu ona nesporno bila srpska. To uopšte nije tako. Baš u približno vrijeme, i Srbi
otkrivaju tu književnost, koja je za ono što u to vrijeme podrazumijevamo pod srpskim etnikumom prije XVIII stoljeća bila, kako je Urvan Hroboatos
sa izrazito velikom dozom pretjerivanja bio napisao,
terra incognita. Tek tada Srbi počinju da otkrivaju Andriju Kačića Miošića i ostale
slovinske pisce.
Sa druge strane,
tačno jeste da postoje suštinske veze sa književnim naslijeđem onovremenih Hrvata (pod tim podrazumijevajući ljude kojima je hrvatsko ime etničko). Kao što sam već bio napisao,
čakavska djela su nastajala a koja su dio ovog "dubrovačko-dalmatinskog kulturnog kruga" književnika, a među njima i u samim najranijim vremenima, što je dovelo do toga da su postala itekako poznata i da čakavizme (kao književne pozajmice) možemo pratiti maltene do duboko u današnje crnogorsko primorje.
Srpski uticaji (Zmajević, Peraštani,..) nesporni su.