Srpski i hrvatski nacionalizam

[Mrkalj]

Većina je točno, samo vi ne možete prihvatiti i drugi dio priče, a to je da su Hrvati bili rasprostranjeniji na istok nego što biste vi htjeli, a o čem postoji neka suglasnost, i što je već navođeno.

https://forum.krstarica.com/threads...u-srednjem-veku.1017632/page-30#post-50890380

https://forum.krstarica.com/threads...u-srednjem-veku.1017632/page-29#post-50889685

Hrobati je slovenski sinonim za gorštake i javlja se ne kao etnonim nego kao regionalna odrednica deljem slovenskog sveta.

 

[Mrkalj]

Hrobati je slovenski sinonim za gorštake i javlja se ne kao etnonim nego kao regionalna odrednica deljem slovenskog sveta.

 

[Harvat]

Problem je što za te tvrdnje o hrvatskom jugu CG i Huma manje više jedini izvor je onaj kontroverzni Letopis popa Dukljanina

On jest kontroverzan, no manje nego što se mislilo. A postoji i niz vrela (znamo za bizantske povjesničare koji spominju Hrvate daleko na jugu, zatim Arape, te Mlečane i sl, Ivan Đakon, Dandolo i ostali), a potvrđeno je i povijesnim razvojem- dosta je napomenuti da je hrvatsko ime u Dubrovniku i oko njega (Kotor, Hvar,..) bilo glavno referentno u 16. st.- što jest više stoljeća kasnije, no nije nastalo magijom i iznebuha. A da ne govorimo o kasnijem dobu s tim Hrvat-bašom Crnogoraca itd.

Pa nisu baš razni Englezi i Francuzi i ostali modernoga doba,nakon svih istraživanja, temeljli svoja stajališta samo na LjPD. Grčević je vrlo solidno pokazao ono što su minimalistički hrvatski povjesnici, zbog jugoideologije, prešućivali, a to je da je hrvatska etnija bila rasprostranjenija i preko mletačke Albanije (u proglasima u Kotoru, Baru,..), i tu je katoličko ime bilo jasno izjednačavano s hrvatskim, i to u proglasima i Venecije i Napoleona. Teza da je to onda nastalo smiješna je jer ide na neku čaroliju.

Nije realno da su Hrvati bili većina u CG ili sl., no realno je da su bili važna komponenta - zorno iz videa

a da su bili većina u pravoj Bosni nema dvojbe, nego se nisu afirmirali pod hrvatskim imenom zbog razdrobljenosti, kao što nisu ni u Slavoniji skoro do 19. st. Sam kralj Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, u poveljama ne zove jezik nikad hrvatskim, nego samo slavenskim i slavonskim.

Grčević je bio u pravu oko tih teza, no u krivu kad je projicirao da je to ime, a nastalo kao važno zbog hrvatskoga etnosa u ranije doba, tobože značilo da su se Hrvati na istoku praktički posrbili, dok je realno da je ime "šetalo" kroz razne predmoderne etnije; također, da su Hrvati bili kao kulturna elita srednjovjekovne Srbije, što je absurdno.

No glavne mu teze o nazočnosti Hrvata- ostaju, usprkos pretjeranu tumačenju, kao i insistiranju da su pravoslavci u Hrvatskoj skoro "zapravo" Hrvati s vlaškim imenom, samo su eto u 20. st. posrbljeni.

Ali da mu faktografija stoji- stoji.

https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/hrstud:3160/datastream/FILE0/view

IME »HRVAT« U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA

 

[Krishna]

To je istorijska Raška. Stara Hercegovina je noviji termin

Područje oko Durmitora je bilo pogranično između Travunije i Raške, mada je sam Durmitor izgleda bio u Travuniji. Dok je Nikšić odnosno Onogošt kako se zvao u srednjem vjeku bio na granici između Travunije i Duklje. Kad kažem pogranično i granica to je uslovno, nisu to bile granice u pravom smislu. Travunija, Raška, Duklja, Zahumlje itd. su bile srpske oblasti, povremeno sa državolikim elementima. Ništa čudno da su Srbi i u srednjem vjeku imali više država ili državolikih oblasti, imaju i danas - Srbija, Republika Srpska i Crna Gora, a 1990-ih je bila i Krajina. Stefan Nemanja je ujedio srpske oblasti i polu države u jedinstvenu centralizovanu srpsku državu, jedino Bosna se baš u njegovo doba osamostalila. Jovan Kinam je početkom 12-og vjeka napisao da Drina razdvaja Bosnu od ostatka Srbije, što će reći da je Bosna bila oblast u Srbiji.

 

[Krishna]

Ne. To je raški stil, zapad srednjovekovne Srbije (mešavina romanike i vizantisjkog stila). Sopoćani ili još bolje Đurđevi stupovi koji su 164 godine stariji od Vitine kasne romanike na Dečanima.

Srpsko-vizantijski je vardarski stil, jug srednjovekvne Srbije, srpska verzija kasnog vizantijskog stila. To je Gračanica npr.

Što se tiče pravoslvavnih crkava juga Crne Gore i Hercegovine, to je mediteranska gradnja, mletački utcaj.

Raški stil je mješavina zapadnog/romaničkog i vizantijskog, dok je moravski stil u potpunosti derivat vizantijskog. Raški stil je stariji od moravskog. Manastire i crkve u raškom stilu srpski vladari i plemići su gradili u 12-om i 13-om vjeku, a one u moravskom u 14-om i 15-om vjeku.
https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Raški_stil
https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Moravski_stil

 

[ronhilllol]

Не буди приглуп. Ангажовали су локалне градитеље (архитекте).

Pa da. Lokalne Hrvate.

 

[Frontiersman]

Pa da. Lokalne Hrvate.

To je oksimoron. Ne možeš biti lokalac i Hrvat.

 

[Škutor Kićo]

On jest kontroverzan, no manje nego što se mislilo. A postoji i niz vrela (znamo za bizantske povjesničare koji spominju Hrvate daleko na jugu, zatim Arape, te Mlečane i sl, Ivan Đakon, Dandolo i ostali), a potvrđeno je i povijesnim razvojem- dosta je napomenuti da je hrvatsko ime u Dubrovniku i oko njega (Kotor, Hvar,..) bilo glavno referentno u 16. st.- što jest više stoljeća kasnije, no nije nastalo magijom i iznebuha. A da ne govorimo o kasnijem dobu s tim Hrvat-bašom Crnogoraca itd.

Pa nisu baš razni Englezi i Francuzi i ostali modernoga doba,nakon svih istraživanja, temeljli svoja stajališta samo na LjPD. Grčević je vrlo solidno pokazao ono što su minimalistički hrvatski povjesnici, zbog jugoideologije, prešućivali, a to je da je hrvatska etnija bila rasprostranjenija i preko mletačke Albanije (u proglasima u Kotoru, Baru,..), i tu je katoličko ime bilo jasno izjednačavano s hrvatskim, i to u proglasima i Venecije i Napoleona. Teza da je to onda nastalo smiješna je jer ide na neku čaroliju.

Nije realno da su Hrvati bili većina u CG ili sl., no realno je da su bili važna komponenta - zorno iz videa

a da su bili većina u pravoj Bosni nema dvojbe, nego se nisu afirmirali pod hrvatskim imenom zbog razdrobljenosti, kao što nisu ni u Slavoniji skoro do 19. st. Sam kralj Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije, u poveljama ne zove jezik nikad hrvatskim, nego samo slavenskim i slavonskim.

Grčević je bio u pravu oko tih teza, no u krivu kad je projicirao da je to ime, a nastalo kao važno zbog hrvatskoga etnosa u ranije doba, tobože značilo da su se Hrvati na istoku praktički posrbili, dok je realno da je ime "šetalo" kroz razne predmoderne etnije; također, da su Hrvati bili kao kulturna elita srednjovjekovne Srbije, što je absurdno.

No glavne mu teze o nazočnosti Hrvata- ostaju, usprkos pretjeranu tumačenju, kao i insistiranju da su pravoslavci u Hrvatskoj skoro "zapravo" Hrvati s vlaškim imenom, samo su eto u 20. st. posrbljeni.

Ali da mu faktografija stoji- stoji.

https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/hrstud:3160/datastream/FILE0/view

IME »HRVAT« U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA

Teorija je da su se srbi mišali s vlasima zbog iste religije i da ih je spc 1920 pripojila sebi jer nisu razvili nacionalni identitet

 

[Mrkalj]

Teorija je da su se srbi mišali s vlasima zbog iste religije i da ih je spc 1920 pripojila sebi jer nisu razvili nacionalni identitet

Jesu li Bunjevci koje izvori nazivaju "Catholici Valachi, alias Bunievci" isto što i današnji Srbi u Hrvatskoj?

KROATIZACIJA BUNJEVACA
Bunjevci su svoj maternji jezik uvek nazivali bunjevačkim. Primera radi, Mijo Mandić (1857-1945) rodom iz Kaćmara (u Bačkoj na jugu Mađarske), u uvodnom članku prvog broja lista „Neven“ 1884, kao glavni urednik i izdavač, svojim čitaocima obraća se ovako: „Glavni cilj, svrha Nevena jest – pravim pučkim jezikom – bunjevačko ilirskim naričjem – u kršćanskom duhu zabavno poučavati puk banjevački i šokački“. Boza Šarčević o jezičkom pitanju beleži sledeće: „Što se književnog jezika tiče, hrvatska književnost se malo razlikovala, ali sada su Hrvati primili srbski jezik za književni, i od to doba Bunjevci i Šokci razumeju hrvatski kao svoj sobstveni jezik. Bunjevci i Šokci služe se latinskim, a Srbi ćirilovskim slovima. Šarčević ovde ukazuje na činjenicu kako su Hrvati 1850. u Beču za književni jezik prihvatili Vukov novoštokavski istočnohercegovački dijalekat, što je u stvari, srpski jezik!“
O vezi između Srba i Bunjevaca Šarčević u gore pomenutom pismu upućenom Močariju piše ovo: „U obće uzevši imate pravo, što Bunjevce i Šokce nazivate katoličkim Srbima, s kojima su oni jedno tilo, jedna krv(…) Inače osim vire u jeziku, porodičnom životu, običajima razlike nema, samo što Bunjevci u govoru u gdikojim ričima služe se „i“ gdi Srbi „e“ upotrebljavaju. Šokci pak krajnje slogove riči otežu.“
O konstantnim pokušajima kroatizacije Bunjevaca tokom 20. veka, Nevenka Bašić – Palković u februarskom broju „Bunjevačkih novina“ za 2007. godinu, objavljuje sledeće: „Mijo Mandić u Pravom bunjevačkom kalendaru za 1934 – 1936. godinu, upozorava da su take prohrvatske težnje jednog dila bunjevačke inteligencije loše za Bunjevce ko narod koji ima svoju posebnu prošlost, istoriju, tradiciju, običaje, narodnu književnost i stvaralaštvo, a bili su poznati pod imenima: Bunjevci, katolički Raci (Srbi), Iliri, Dalmati i katolički Vlasi…!“
Uprkos pokušajima nasilne asimilacije, otvorenog i grubog pripajanja bunjevačkog naroda hrvatskoj nacionalnoj zajednici, kratko podsećanje u ovom tekstu na trajanje bunjevačke etničke manjine u bajskom „trouglu“, kazuje da Bunjevci u svojoj istoriji nikada nisu bili, niti će biti – bunjevački Hrvati!

 

[ronhilllol]

Što se književnog jezika tiče, hrvatska književnost se malo razlikovala, ali sada su Hrvati primili srbski jezik za književni, i od to doba Bunjevci i Šokci razumeju hrvatski kao svoj sobstveni jezik.

 

[ronhilllol]

Inače, Bartol Kašić još 1613. šalje izvješće u Rim u kojem piše da većinu katolika čine Šokci hrvatskog jezika: »sokaci di lingua croata«

 

[Škutor Kićo]

Bunjevci su s rijeke bune a šo

Jesu li Bunjevci koje izvori nazivaju "Catholici Valachi, alias Bunievci" isto što i današnji Srbi u Hrvatskoj?

KROATIZACIJA BUNJEVACA
Bunjevci su svoj maternji jezik uvek nazivali bunjevačkim. Primera radi, Mijo Mandić (1857-1945) rodom iz Kaćmara (u Bačkoj na jugu Mađarske), u uvodnom članku prvog broja lista „Neven“ 1884, kao glavni urednik i izdavač, svojim čitaocima obraća se ovako: „Glavni cilj, svrha Nevena jest – pravim pučkim jezikom – bunjevačko ilirskim naričjem – u kršćanskom duhu zabavno poučavati puk banjevački i šokački“. Boza Šarčević o jezičkom pitanju beleži sledeće: „Što se književnog jezika tiče, hrvatska književnost se malo razlikovala, ali sada su Hrvati primili srbski jezik za književni, i od to doba Bunjevci i Šokci razumeju hrvatski kao svoj sobstveni jezik. Bunjevci i Šokci služe se latinskim, a Srbi ćirilovskim slovima. Šarčević ovde ukazuje na činjenicu kako su Hrvati 1850. u Beču za književni jezik prihvatili Vukov novoštokavski istočnohercegovački dijalekat, što je u stvari, srpski jezik!“
O vezi između Srba i Bunjevaca Šarčević u gore pomenutom pismu upućenom Močariju piše ovo: „U obće uzevši imate pravo, što Bunjevce i Šokce nazivate katoličkim Srbima, s kojima su oni jedno tilo, jedna krv(…) Inače osim vire u jeziku, porodičnom životu, običajima razlike nema, samo što Bunjevci u govoru u gdikojim ričima služe se „i“ gdi Srbi „e“ upotrebljavaju. Šokci pak krajnje slogove riči otežu.“
O konstantnim pokušajima kroatizacije Bunjevaca tokom 20. veka, Nevenka Bašić – Palković u februarskom broju „Bunjevačkih novina“ za 2007. godinu, objavljuje sledeće: „Mijo Mandić u Pravom bunjevačkom kalendaru za 1934 – 1936. godinu, upozorava da su take prohrvatske težnje jednog dila bunjevačke inteligencije loše za Bunjevce ko narod koji ima svoju posebnu prošlost, istoriju, tradiciju, običaje, narodnu književnost i stvaralaštvo, a bili su poznati pod imenima: Bunjevci, katolički Raci (Srbi), Iliri, Dalmati i katolički Vlasi…!“
Uprkos pokušajima nasilne asimilacije, otvorenog i grubog pripajanja bunjevačkog naroda hrvatskoj nacionalnoj zajednici, kratko podsećanje u ovom tekstu na trajanje bunjevačke etničke manjine u bajskom „trouglu“, kazuje da Bunjevci u svojoj istoriji nikada nisu bili, niti će biti – bunjevački Hrvati!

Rijeka buna pa bunjevci a šokci iz bosne .
potvrdia i vuk karadzic u djelu srbi svi i svuda

 

[Krishna]

Bunjevci su s rijeke bune a šo

Rijeka buna pa bunjevci a šokci iz bosne .
potvrdia i vuk karadzic u djelu srbi svi i svuda

Milutin Dedić brat Arsena Dedića o Bunjevcima na 28:29 - 30:20

 

[ronhilllol]

I šta sad s tim?

To ukazuje na dvije činjenice:

1) Ti primorski krajevi(od Neretve do Bara) nisu bili pravoslavni čak ni za vremena kada je srpska država bila na vrhuncu.
2) Kad su postali pravoslavci tj. Srbi, ljudi su nastavili graditi bogomolje onako kako su ih i prije gradili, kada su pripadali drugoj vjeri i narodu.

Imate situaciju gdje su Raška i Kosovo puni nedvojbeno pravoslavnih hramova već u 13. stoljeću, dok u Hercegovini(za koju neki ovdje lupetaju da je jezgra srpske države) nemate ni kamena do 15. stoljeća, a sve ono što je poslije sagrađeno, sagrađeno je u romaničkom stilu jasnog katoličkog naslijeđa.

Pogledajte prilog 1724595

Ove Facebook karte nemaju legitimitet, potrebno je priložiti stručni znanstveni rad.

Polovina današnje CG je srednjovekovna nemanjićka Raška, a i u ostatak CG je ubrzo stiglo pravoslavlje. Istina je da su Srbi nešto kasnije prešli na pravoslavlje nego npr. Bugari i da je još neko vreme jug današnje CG bio ranohriščanski ili katolički do prelaska na pravoslavlje.

Uglavnom se slažem.

Ne, to je vreme kad su popisani prvi put u Osmanskom carstvu a ne period njihovog nastanka. Nema nikakve sumnje da je manastir Zavala npr. srednjovekovni.

Govorim o vremenu kad su ga počeli koristiti pravoslavci.

Da, Srbi nemaju ujednačene stilove jer su se naselili na granici rimskog i carigradskog uticaja i trpeli jake uticaje obe strane, plus su imali i svoje lokalne stilove, zato se toliko arhitektura razlikuje od regije do regije.

Nema ništa sporno u različitim stilovima gradnje, sporno je to što svi primorski krajevi imaju jednaki, zapadni stil gradnje koji je u suprotnosti sa srpskim stilovima gradnje onog vremena.

Hum je deo srpskog jezgra, razlika je samo što je u odnosu na druge srpske prostore bio pod mletačkim uticajem poput juga CG.

Hum je dio srpske jezgre koliko je i Srbija dio bugarske jezgre.

 

[ronhilllol]

Milutin Dedić brat Arsena Dedića o Bunjevcima na 28:29 - 30:20

Dobar primjer okretanja stvarnosti naopačke, baš kao Šešelj i ostali pojedinci koji jedini u svom obiteljskom stablu nose srpski identitet.

Mitologija: svi prešli u katoličanstvo, jedino njihova obitelj nije.
Stvarnost: jedino njihova obitelj prešla na pravoslavlje, ostatak ostao katolički kao i uvijek.

 

[Krishna]

@ronhilllol @Perperius
Kako bi klasifikovali pravoslavnu crkvu u Markovcu kod Knina (podignuta je 1589. godine)?

 

[ronhilllol]

100% katolička.

 

[Krishna]

100% katolička.

Nije katolička nego pravoslavna, inače posvećena je Svetom Iliji. Markovac je do 1995. bio čisto srpsko selo. Ovi srpsko-pravoslavni rodovi su živili u Markovcu vjekovima do 1990-ih: Radonić, Berić, Bjegović, Grgić, Ugrinić, Bukovac, Simić, Mijakovac, Manojlović, Dokić, Malić, Dragićević, Bilbija, Ajaković, Andić, Buvač i Tutuš.

 

[Ebisclaus]

@ronhilllol @Perperius
Kako bi klasifikovali pravoslavnu crkvu u Markovcu kod Knina (podignuta je 1589. godine)?

Pogledajte prilog 1724744

Krisho zašto ti uvijek imaš taj nagon da lažeš s tim datumima? Tu nema 3 kamena iz prvobitne gradnje 1589. Crkva je bila skoro potpuno porušena pa obnovljena prije nekih 200 godina a zvonik je čak i još "friškiji".

Ipak se slažem da su pravoslavne bogomolje na hrvatskom području morali biti u romaničkom stilu po mletačkim propisima.

 

[Krishna]

Krisho zašto ti uvijek imaš taj nagon da lažeš s tim datumima? Tu nema 3 kamena iz prvobitne gradnje 1589. Crkva je bila skoro potpuno porušena pa obnovljena prije nekih 200 godina a zvonik je čak i još "friškiji".

Dokaz za tu tvrdnju?

Ipak se slažem da su pravoslavne bogomolje na hrvatskom području morali biti u romaničkom stilu po mletačkim propisima.

Prije 200 godiba nije bilo Mlečana u Dalmaciji. Mletačka vlast je okončana prije skoro 230 godina.

 

[sumljiv_tip]

Imate situaciju gdje su Raška i Kosovo puni nedvojbeno pravoslavnih hramova već u 13. stoljeću, dok u Hercegovini(za koju neki ovdje lupetaju da je jezgra srpske države) nemate ni kamena do 15. stoljeća, a sve ono što je poslije sagrađeno, sagrađeno je u romaničkom stilu jasnog katoličkog naslijeđa.

Ajd Liku il` nesto, ali gde nesreco nadje da kazes da u Hercegovi nema pravoslavnih bogomolja pre 15. stoleca? To je toliko ignoranski, da ne zna covek da li pre da se smeje ili place.

I nauci da ne postoji pravoslavni i katolicki stil gradnje, stilovi u arhitekturi nisu vezani veroispovescu.

 

[Ovi jedan]

Malo mi je nelogično da pravoslavci grade crkve na isti način ka i katolici ili da bi naručitelj pravoslavac prista da mu lokalci naprave takvu. Jel ima koji obrnuti slučaj i da je naručitelj katolik od lokalnog stanovništva zatražia da se izgradi crkva, a ovi mu ne znajući za druge stilove gradnje napravili pravoslavnu?

I koji bi to vjernik kojem je stalo do pravoslavlja(a naručitelju ili graditeljima je sigurno stalo čim su se odlučili na takav pothvat) olako prista na takvo nešto? Pa ne pričamo o boji vrata na ulazu sakristiju ili koje će se drvo koristit za klupe nego o jednom od najbitnijih čimbenika i sredstava raspoznavanja u svakoj(ili gotovo svakoj) religiji. Tad se pazilo na masu nebitnije detalje kako bi se znalo "ko je ko", a di se neće pazit kojim ćeš stilom gradit crkvu

 

[АнаиванГорд]

Malo mi je nelogično da pravoslavci grade crkve na isti način ka i katolici ili da bi naručitelj pravoslavac prista da mu lokalci naprave takvu. Jel ima koji obrnuti slučaj i da je naručitelj katolik od lokalnog stanovništva zatražia da se izgradi crkva, a ovi mu ne znajući za druge stilove gradnje napravili pravoslavnu?

I koji bi to vjernik kojem je stalo do pravoslavlja(a naručitelju ili graditeljima je sigurno stalo čim su se odlučili na takav pothvat) olako prista na takvo nešto? Pa ne pričamo o boji vrata na ulazu sakristiju ili koje će se drvo koristit za klupe nego o jednom od najbitnijih čimbenika i sredstava raspoznavanja u svakoj(ili gotovo svakoj) religiji. Tad se pazilo na masu nebitnije detalje kako bi se znalo "ko je ko", a di se neće pazit kojim ćeš stilom gradit crkvu

Kako bi trebalo da izgleda taj pravoslavni izgled, pa da potražimo da li ima?!

 

[Ovi jedan]

Kako bi trebalo da izgleda taj pravoslavni izgled, pa da potražimo da li ima?!

Ne znam izgled svake pravoslane crkve u Europi, al ono šta sam ima prilike vidit dosta je drugačije od ovih s obale CG ili iz Hercegovine. Kako ti ne vidiš razliku, a još neki tvoji pišu kako su građene u mediteranskom(katoličkom) stilu radi utjecaja sa zapada?

 

[Harvat]

Pravoslavni su hramovi u BH, a i u Hrvatskoj, u području Knina- počeli s Turcima. Moguće je da je bilo kršćanskih objekata prije shizme na uskom području Huma, no to je porušeno od starne Osmanlija (npr. u Konjicu i Mostaru- vjerojatno građeni prije dolask Slavena/Hrvata).

Zato i nema starih pravih objekata katolika u većini BH, jer su ih Turci porušili. Dočim su pravoslavne gradili, pa imate manastrire iz 16. st. u Zavali i Žitomislićima, koje su pravooslvci podigli zbog naklonosti Osmanlija.

S katolicima je bio drugi slučaj:

https://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/osmanska.html
-----------------------
Dugi četrnaestogodišnji rat Tursku je iscrpio novčano, stvorio nezadovoljstvo i premoć janjičara i ujedno oslabio ugled sultana i državne uprave. To se odražavalo i u Bosni. I tu je središnja vlast bosanskoga beglerbega oslabila, a porasla premoć nezadovoljnih i osiljenih janjičara i spahija. Ovi domaći ljudi znali su, da se b. h. Hrvati katolici vesele pobjedi kršćana i svoje braće slobodnih Hrvata, pa su nakon povratka s vojne g. 1606 počeli činiti velika nasilja nad domaćim katolicima i njihovim pastirima franjevcima. U tome su s njima surađivali i mnogi mjesni državni službenici i kadije-suci. O tome nam glasno govore zapadni izvori, a i oni turski u pismohrani franjevačkoga samostana u Fojnici. Ti progoni osobito su bili jaki od 1606 do 1623, te od 1630 do 1640.

¦

O trpnjama i progonima franjevaca od g. 1606 pa do 1623 prefektu Kongregacije de propaganda javio je bosanski provincijal fra Andrija Kamengrađanin naglašujući između redaka, da su se muslimani u zadnje vrijeme umnožili, naravno prijelazom katolika na islam. Njegov nasljednik fra Martin Brguljanin pisao je istom prefektu dne 26. lipnja 1633, da su "siromašni fratri s tolikim krvavim znojem obrađivali ovaj mali vinograd [Gospodnji], da je u tom radu njih 15 bilo posječeno, drugi su bili na kolac nabijeni, neki najokrutnije batinani po tabanima; i nema fratra u habetu, koji ovo zadnjih 10 godina nije dobio svoj dio ".

Za ovih progona mnogo je Hrvata katolika po svoj Bosni i Hercegovini prešlo na islam, da spase život i svoje imanje. O tom nam govore slijedeći izvori i činjenice:

Papinski pohoditelj Petar Masarechi javio je Kongregaciji de propaganda g. 1624 ovo: "Na području Sutjeske u prošlim godinama otpalo je od vjere šest sedam tisuća duša ".
------------------------------------------------------
https://www.croatianhistory.net/etf/et02.html

Jednostavno- Turci su proširili pravoslavlje, a tim i srpstvo, daleko na zapad i učvrstili ga tamo
gdje je i prije bilo.