ronhilllol
Primećen član
- Poruka
- 621
Za svaki izvor potrebno je priložiti originalni dokument, jer svjedoci smo bezbroj falsifikata i prijevoda srpskih autora u kojima bi riječi poput "Slaven/ski", "Ilir/ski", "Vlah", "Grk" bile prevođene u "Srbin" ili "srpski". Ja osobno nemam povjerenje u takve citate ako ne vidim original.Ima dokumenata na pretek, na tvoju žalost pa na ovaj način slikovito demonstriraš ignoranciju, bahatost i šovinizam.
Srpsko ime se prvi put javlja za deoseljenike u Žumebrak i to 1538. godine, u povelji habsburškog cara Ferdinanda I koji doseljenike pominje najčešće kao "Serviani" ili u akuzativu "Servianos", ređe kao "Rasciani" ("Rascianos"). U 16. veku se za žumberačke uskoke u hrvatskim izvorima pisanim na nemačkom koristi pojam "Sirfen". Jedna od bula u kojoj se nabrajaju svi etnomimi koji su u praksi korišćeni za žumberačke doseljenike navodi - Srbi, Rašani i Vlasi, ali da sumnji nema mesta brine se ista povelja jer navodi i kako oni sami nazivaju svoj narod "zrbsky" (srpski).
"Baron Jurišić javi to sve caru i kralju Ferdinandu I. A ovaj dade ovijem naseljenicima na preporuku Jurišićevu povlasticu, izdanu u Lincu 5. septembra 1538 godine. U toj privilegiji zajemči car Srbljima ove pravice:
1. Da oni sa svojima porodicama uživaju slobodno za dvadeset godina, bez ikakva poreza i tereta, sve one zemlje, koje im je odredio za naseljenje baron Jurišić;
2. da će njihovi kapitani ili vojvode, ako skupe pod {25→} svoje zapovjedništvo po dvjesta momaka, dobivati godišnje plaće po 50 for. rajnskih;
3. što upljačkaju od Turaka, to da je njihovo, izuzimajući: sela, gradove, zarobljene neprijateljske kapitane i odlične Turke;
4. što upljačkaju, dok su pod carskom plaćom, od toga će se ostavljati jedna trećina u carsku blagajnu, a to će se upotrebljavati za otkup zarobljenijeh starešina, ili za nagrade odličnijem vojnicima. Ova je privilegija i s toga još važna, što se u njoj ovi naseljenici svuda nazivlju izrično »Srbima«... »esse nonullos capitaneos et vojvodas Servianos seu Rascianos, qui una cum hominibus et personis sub vojvodatibus suis existentibus ad servitia nostra venire« i t. d . [R. Lopašić, Spomenici Hrv. Krajine, knj, I. listina V. – Ovu privilegiju ima i Vaniček: "Specialgeschichte der Militärgrenze" knj. I ., Str. 26., ali je navodi pogrješno, da je data onijem Srbljima, što se naseliše u Varaždinskoj Krajini. Danas je sa svim dokazano, da su srpska naseljenja u Varaždinskoj Krajini mnogo mlađa od žumberačkijeh, i s toga se navedena privilegija ne može nikako ticati Srbalja u toj Krajini. – Ista privilegija ima i u Glasniku knj. 67. str. 86.]"
Ono što bi smatrao vrijednim dokazom da su se ti pravoslavci(barem dijelom) smatrali Srbima u narodnom smislu bili bi zapisi poput onog Mare Dragovića iz Kotora kada 1617. g. piše:
"Kada s' navijestio u pjesnijeh glas tvoj
Naši Dalmatini i vas ròd Harvacki"
ili
kada Bernardin Pavlović 1685. iz Stona kaže da je pisao na “korist … misnika harvaske ruke, i svega naroda nascega”, i “za korist naroda harvasckoga”.
ili
kada Lovro Šitović 1713. iz Ljubuškog piše kako mnogi drugi narodi lakše nauče gramatiku nego "mi Hrvati".
i brojni drugi...Dakle, želim vidjeti zapis prekodrinskog autora koji sebe ili svoj narod na nedvosmislen način naziva srpskim.