Srpski i hrvatski nacionalizam

Reci "kajkavski", "cakavski" i "stokavski" koriste se za hrvatske dijalekte i, u potonjom primeru, za ostale jezike BCSM diasistema. Uprkos svojim imenima, one se ne odnose (samo) na upitnu zamenicu, vec na puno vise jezikoslovnih karakteristika, zato slovenacki nije "kajkavski" i ruski nije "stokavski".

https://enciklopedija.hr/clanak/kajkavsko-narjecje
Da, iza kategorija štokavskog, čakavskog i kajkaskog dijalekta je više jezikoslovnih karakteristika, ali njihova kategorijazacija ovisi samo o jednoj riječi. Kao i velikosrpska ideologija, uostalom. A pošto slovenski, i makedonski, i ruski slavenski jezici kao i hrvatski, nema razloga zašto i oni ne bi bili kategorizirani po istom principu. Otkriva koliko je apsurdna teza o nacionalnoj pripadnosti tih dijalekata.
 
Nije to, nego ste mitomani.

Npr. Kosovska bitka nije beznačajna, no ni nešto presudno. Iz tog ste ispleli cijelu priču kako je Lazar izabrao kraljevstvo nebesko (kao da mu je netko nudio išta?), da ovo i ono.
Ovo liči na klasično ljubomorisanje o tome kako je jedan narod uspio da stvori bogatu kulturnu baštinu i od toga napravi mit/zavjet koji se održava evo skoro 6 i po vjekova. Pa ga posle ko fol projektuješ kao nešto retrogradivno.
 
То је фасцинантно сви кукају на српске митове а у суштини сада копирају исте и хоче исто такве да уведу.

О Котромарићима осим историћара нико и није знао пре 90тих, сада праве као да постоји неки култ код Муслимана нашег језика који датира вековима, само што у усменој традицији истраживачи нису ништа нашли.
 
S Hrvatima je stvar opet drugačija jer se radilo postojanju hrvatske države, makar je bila ušla u Ugarsku, dakle o pravno-političkoj individualnosti, kao i jasnijem slavenskom kulturnom identitetu u pisanoj kulturi (koji se očitovao ne samo slavenskom, nego i više latinskom pismenošću). Glede pravoslavaca u Hrvatskoj- ali i BH, a dijelom u CG- nije bez razloga što je vlaško ime bilo tako nazočno. Razni vlaški statuti u Hrvatskoj ne odnose se na došljake katolike, nego samo na pravoslavce. I to ime prevladava, pa je unatoč tomu što se u nekim poveljama izjednačuje vlaško i raško, srpsko ime- ono bilo dominantno. Tako su bili i zvani od drugih, a i sami sebe, dok to nije u 19. st. postalo pogrdnim. To je tako i s drugim imenima tipa Morlaka- vidi se da je od 17. st. do 1808. u Dubrovniku stanovit broj Morlaka katolika postao državljanima republike, a svega 5-10 Morlaka shizmatika koji su morali promijeniti konfesiju (v. knjigu Marijana Sivrića). Srpski bi ideolozi htjeli da su ti Vlasi samo stalež, a ne narod, no onda se pita zašto insistiranje na tom imenu- a ne srpskom? Jasno je da ime tu nije bilo glavno kao oznaka za narod neke povijesti, nego za pravoslavnu konfesiju u koju se ulazilo i iz koje se izlazilo. Isto je očito da se ne radi o romanskome ili nedefiniranome balkanskom pučanstvu, nego o kulturnojezično slaveniziranom, a to znači posrbljenom stanovništvu, i to zapadnojužnoslavenskom u jezičnom tipu, te svetosavske crkve (nije bilo Bugara svetosavske crkve). Ono po čemu je taj narod bio i ostao srpski je crkva preko koje se nastavljala tradicija srednjovjekovne države i tradicije tipa kosovske mitologije koja u svih okolnih naroda, svejedno koje konfesije, postoji ili rubno kao neka priča, ili je uopće nema. U inteligenciji. povezanoj s crkvom, njegovala se svijest o tradiciji i različitosti od susjednih slavofonih naroda, bilo koje konfesije (o Mađarima, Grcima, Albancima.... da se i ne govori)
.
Kakve fantazije.
 
Bolje pitanje je ko je tebe naložio da je to sve srpski jezik,i da hrvatski ne postoji ?
U Hrvatskoj je štokavski uveden dekretom u XIX veku, ranije se samo čakavski smatrao za hrvatski, u Rjecnik JAZU nisu uvrštene čak ni specifično kajkavske reči:

B02DC285-8158-4A4D-899C-177C5865537F.jpeg
 
Aha. A koji jezik bolje razumiješ, ovaj štokavski ili Karnautićev čakavski?

Pogledajte prilog 1723620
Pa ima izraza koji su mi i u jednom i u drugom tekstu nepoznati, a ima i onih koji su mi poznati tj. jasni ali neobični (u smislu da se ne koriste kao takvi u današnjem govoru). Ali reči koje su na Mramornom stubu su mi bliže, u smislu, karakterističnije za srpski jezik.
 
Poslednja izmena:
Pa ima izraza koji su mi i u jednom i u drugom tekstu nepoznati, a ima i onih koji su mi poznati tj. jasni ali neobični (u smislu da se ne koriste kao takvi u današnjem govoru). Ali reči koje su na Mramornom stubu su mi bliže, u smislu, karakterističnije za srpski jezik.
Kosovski tekst je poluruski, naravno da je bliži pravom srpskom jeziku, ali ne i ovom koji danas koristite.
 
Tražim dokument u kojem ti ljudi(pravoslavci na prostoru HR i BIH) sebe jasno i nedvosmisleno nazivaju Srbima.

Ima dokumenata na pretek, na tvoju žalost pa na ovaj način slikovito demonstriraš ignoranciju, bahatost i šovinizam.

Srpsko ime se prvi put javlja za deoseljenike u Žumebrak i to 1538. godine, u povelji habsburškog cara Ferdinanda I koji doseljenike pominje najčešće kao "Serviani" ili u akuzativu "Servianos", ređe kao "Rasciani" ("Rascianos"). U 16. veku se za žumberačke uskoke u hrvatskim izvorima pisanim na nemačkom koristi pojam "Sirfen". Jedna od bula u kojoj se nabrajaju svi etnomimi koji su u praksi korišćeni za žumberačke doseljenike navodi - Srbi, Rašani i Vlasi, ali da sumnji nema mesta brine se ista povelja jer navodi i to kako oni sami nazivaju svoj narod "zrbsky" (srpski).

"Baron Jurišić javi to sve caru i kralju Ferdinandu I. A ovaj dade ovijem naseljenicima na preporuku Jurišićevu povlasticu, izdanu u Lincu 5. septembra 1538 godine. U toj privilegiji zajemči car Srbljima ove pravice:


1. Da oni sa svojima porodicama uživaju slobodno za dvadeset godina, bez ikakva poreza i tereta, sve one zemlje, koje im je odredio za naseljenje baron Jurišić;

2. da će njihovi kapitani ili vojvode, ako skupe pod {25→} svoje zapovjedništvo po dvjesta momaka, dobivati godišnje plaće po 50 for. rajnskih;

3. što upljačkaju od Turaka, to da je njihovo, izuzimajući: sela, gradove, zarobljene neprijateljske kapitane i odlične Turke;

4. što upljačkaju, dok su pod carskom plaćom, od toga će se ostavljati jedna trećina u carsku blagajnu, a to će se upotrebljavati za otkup zarobljenijeh starešina, ili za nagrade odličnijem vojnicima. Ova je privilegija i s toga još važna, što se u njoj ovi naseljenici svuda nazivlju izrično »Srbima«... »esse nonullos capitaneos et vojvodas Servianos seu Rascianos, qui una cum hominibus et personis sub vojvodatibus suis existentibus ad servitia nostra venire« i t. d . [R. Lopašić, Spomenici Hrv. Krajine, knj, I. listina V. – Ovu privilegiju ima i Vaniček: "Specialgeschichte der Militärgrenze" knj. I ., Str. 26., ali je navodi pogrješno, da je data onijem Srbljima, što se naseliše u Varaždinskoj Krajini. Danas je sa svim dokazano, da su srpska naseljenja u Varaždinskoj Krajini mnogo mlađa od žumberačkijeh, i s toga se navedena privilegija ne može nikako ticati Srbalja u toj Krajini. – Ista privilegija ima i u Glasniku knj. 67. str. 86.]"
 
Poslednja izmena:
A sto ne pocnes od katolickog slovenskog zivlja na tim prostorima i kako oni sebe "nedvosmisleno" nazivaju?
Postoji bezbroj izvora o tome.
To nisu rusizmi niti dolaze iz ruskog jezika. Nema nikakvog ruskog u srpskom do 18. stoljeća i kasnijeg stvaranja slavenosrpskog oblika.
Svi? Ne razumijem šta ovime impliciraš?
Nisam rekao da su rusizmi niti da se radi o ruskom utjecaju, implikacija je da je izvorni srpski jezik prije reformacije bio srodan ruskom jeziku.
 
Ja mislim da nema nacionalizma niti sovinizma ako se kaze da su štokavci potomci srednjovekovnih Srba, čakavci (oni koji nisu mesani) Hrvata i kajkavci Karantinjana (Slovenaca) , u ostalom zo i genezika dokazije, ne samo cista logika, jedan narod jedan jezik, medju jednom skupinom se razvija jezik.

Na ovim prostorima jedino religija znaci pripadnost narodu, al to je posledica polizike ranog 20tog veka.
Npr stanovnici juzne Dalmacije kao Srbi Katolici su bili odbaceni od Pravoslavnih Srba.
 
Postoji bezbroj izvora o tome.


Nisam rekao da su rusizmi niti da se radi o ruskom utjecaju, implikacija je da je izvorni srpski jezik prije reformacije bio srodan ruskom jeziku.
Rekao si da je primjer srpskoslovenskog iz 15. stoljeća poluruski. Što nije tačno. Šta je to izvorni srpski jezik prije reformacije? Slavenosrpski koji nastaje u 18. stoljeću (koji je jedini povezan sa ruskim)?
 
Na ovim prostorima jedino religija znaci pripadnost narodu, al to je posledica polizike ranog 20tog veka.
Npr stanovnici juzne Dalmacije kao Srbi Katolici su bili odbaceni od Pravoslavnih Srba.
Misliš od Srpske Pravoslavne Crkve.

Razlog zašto je crkveni identitet presudio leži u tome što je ta podela jedina moguća i kao takva je eksploatisana od zainteresovanih regionalnih sila, a posledica je unutrašnje slabosti ma koje od tri velike crkvene grupe da se to prevaziđe.

Ukoliko se bude išlo ka prevazilaženju te slabosti prva faza će biti srpska osveta, jer zla karma mora biti predata onima koji su je toliko uporno i krvožedno tražili, da bi se, na svoju dobrobit, nacionalno osvestili i prosvetili.
 

Back
Top